Dok živi, tijelo čovjeka meko je i podatno.

Kada umre, postane ukočeno i kruto.

Dok je živa, biljka je sočna i savitljiva.

Kada uvene, osuši se i usahne.

Smrt prati krutost i ukočenost,

a život mekoća i podatnost.

 

Tao

Povezujući u poglavlju 76 Tao Te Chinga život s podatnošću, Lao Tzu naglašava prilagodljivost života i fleksibilnost kao osobinu potrebnu za život, uspjeh i dobrobit. Posljedica nefleksibilnosti je smrt, ni manje ni više.

S ovim se lijepo može povezati simbol jina i janga. Na višoj razini, znamo da taj simbol predstavlja beskonačno kretanje kozmosa i da kao slika nije statičan. Linija koja razgraničuje jin i jang krivulja je koja podsjeća na kolanje i kruženje. Taj simbol kao cjelina slika je stvarnosti kao dinamične, aktivne, koja je u neprekidnom kružnom toku i stoga vrlo živa.

Poruka je jasna: svijet je stalna mijena i fleksibilnost je jedini način da pratimo njegove konstantne promjene. Ne želimo li na to pristati, ispadamo iz igre. Svijet će se nastaviti okretati i bez nas.

U suvremenom svijetu do promjena dolazi osobito brzo i u poslovnim djelatnostima mnoge tvrtke moraju se jako potruditi da bi ostale u igri. Ono za što Lao Tzu naglašava da je potrebno pojedincu, jednako je potrebno i kolektivima kao što su poslovne tvrtke: da bi opstale, moraju biti spremne na fleksibilnost, a one koje to nisu, osuđene su na nestanak. U ključnim trenucima, kad tvrtka mora analizirati svoju situaciju, pregrupirati se i odlučiti za drugu taktiku ako želi opstati na tržištu, uvijek se nađe i onih koji se tome opiru. Lako ćete ih prepoznati po tome što govore stvari poput "Ma to se na nas ne odnosi" ili "Zašto popravljati kad ništa nije pokvareno" ili "Uvijek smo tako radili i dobro prošli, zašto da sad nešto mijenjamo".

Pouka je ovog učenja jednostavna. I možda upravo zbog toga što je jednostavna često bude zaboravljena u svakodnevnoj utrci za zaradom. Kad se negdje udobno smjestimo (pa i ako nije najudobnije nego samo podnošljivo), javlja se inercija, jer je u ljudskoj naravi da se čovjek privikne i bude zadovoljan onime što ima. Usporimo se, prestanemo učiti i truditi se te polako gubimo fleksibilnost i dinamičnost.

Je li moguće stagnirati mentalno, emocionalno, financijski ili duhovno i ne biti svjestan toga da tapkamo na mjestu?

Naravno da je moguće. Događa se svima i zato nam je potreban podsjetnik.

Upravo je zbog te prirodne ljudske potrebe za ugodnim mirom jednostavnost ove poruke neobično važna. Ako je stigla u pravom trenutku, potrest će vas kao da vam se stijena prevalila na glavu. Razbudit će vas i natjerati na to da se suočite s činjenicom da ne živite više punim plućima. Zahvaljujući svojoj jednostavnosti, poruka je vrlo izravna i snažna. "Bože moj", reći će netko tko je upravo shvatio u kakvoj se situaciji zapravo našao, "kako to nisam prije vidio?"

Često ne vidimo zato što se ne možemo odmaknuti od potrebe da racionalno objašnjavamo ono što je u biti emocionalna vezanost. Ta mreža isprepletena od izlika i zabluda sakriva istinu. Možemo je ukloniti ako tao nađemo u novoj perspektivi, kad se ova stara istina prikazuje u novom svjetlu i pokazuje nam da je tao put vječne promjene i da je to put koji smo odabrali. Možemo ga nazvati putem promjene.