PUT PREMA ZDRAVLJU NE ZNAČI SAMOZATAJIVANJE

"Redije ću umrijeti nego li prestati pušiti!"

"Volim veliki "steak" i ne mogu ga ni pod koju cijenu napustiti!"

"Bez kave ne mogu živjeti! Zašto da napustim to zadovoljstvo?"

" Kako se može jesti takva nezanimljiva hrana? Napustiti začinjenu i dobro pripremljenu hranu značilo bi zanijekati samoga sebe. Ako hrana nije ukusna, nema smisla jesti je!"

"Radije ću 10 godina manje živjeti nago li se odreći "svog jela"!

"Moja je majka sa svojim umijećem kuhanja doživjela 93 godine!"

"Moj otac je mnogo pušio i sve jeo, a doživio je 95 godina!"

To su komentari, koje stalno, i bez pitanja, moram slušati.

Brat mog šogora, naš dragi Otto (82), koji je isto tako iz Telllingstedta, i s kojim smo u posljednjih 9 godina svake godine bili nekoliko tjedana zajedno na Floridi, kazao mi je još prošle godine: "Ja ne bih želio živjeti kao ti!" Prošlog ljeta doživio je peti moždani udar, pa sada mora hodati uz pomoć štapa. Na jedno oko je slijep, jer je iznenada došlo do blokade vidnog živca, a i to je samo posljedica moždanog udara.

Donio sam mu knjigu Perzijanca Aterhova. Njegova uporna upzorenja i ponovni moždani udar potakli su ga da u potpunosti prijeđe na sirovu hranu. Uspjeh se pokazao već nakon 2 mjeseca: Otto je opet mogao hodati bez štapa, a čujemo da je ponovno počeo igrati golf. Kod odlaska mi je rekao da se više ne želi vratiti krivoj ishrani. Treba vidjeti kako  će dugo trajati njegov otpor! Razumije se i kod njega je došlo do uobičajenih znakova odvikavanja. Jedan prijatelj iz Hamburga je mislio, daje Ottu došao kraj, jer je satima apatično sjedio u svom naslonjaču.  Ja sam dovoljno često upozoravao upravo na to! (U međuvremenu se Otto vratio starom načinu života. Više se ne može kretati bez štapa i električnih kolica.)

Dragi čitatelju, nitko te ne sili da promijeniš svoj način života. Slobodan si u svojoj odluci i možeš raditi štogod smatraš ispravnim. Ipak, ti sam ćeš snositi posljedice svog izbora. Sigurno nije jednostavno ostvariti takvu korjenitu promjenu, jer se tako "postavljaju na glavu" sve društvene obveze, što se tiče načina života. Ti tako postaješ 'čudak'!

Nedavno, prigodom 100.-godišnjice osnutka MTV-Tellingstedt, ja sam kao daleko najstariji, snažno plesao do 2,30 u noći. Nisam osjećao nikakav umor. Kod toga sam popio 2 čaše vode, niti gutljaj alkohola, a razumije se nisam ništa jeo.

"Iznenada i neočekivano", takav izgovor ne vrijedi ništa. Priroda je imala s tobom veliko strpljenje. Ti nisi želio vidjeti znakove vremena. Krivi ukus je zavladao tobom!

Bilo je zanimljivo, kao potpuno  trijezan i "pokretan" za svojim stolom promatrati svoje kolege i do 20 godina mlađe. Nasreću, pušenje su mnogi već ostavili. Kod plesa je vrlo neugodan bio miris, koji se isparavao iz njih zbog otrovne životinjske hrane i "kuhinjskog lonca". Znam, da time pogođeni polažu veliku važnost na osobnu higijenu, ali nisu mogli spriječiti te oštre mirise iz svog  unutarnjeg "smetišta". Kod prijelaza na sirovu hranu, posebno na divno sirovo voće, taj zadah odmah nestaje!  Osim toga može čovjek na sebi zadržati i sako, jer se zdravo tijelo vrlo malo znoji i slabo osjeća žeđ.

Kao stoje već rečeno, za vrijeme drugog svjetskog rata bio sam vrlo teško bolestan i 5 puta teško ranjen. Nakon mog posljednjeg ranjavanja, koncem travnja 1945. u Berlinu (prostrijelna povreda kralježnice i povreda glave), ponovno sam dobio anti-tetanus injekciju. Zbog te strane bjelančevine sam kod kuće tek pravo obolio: Anafilaksija. Ta je  reakcija alergijski šok, s visokom temperaturom i otečenim licem. Nakon toga je kod mene s injekcijama bilo gotovo. O cijepljenju na drugom mjestu!

Iz Berlina je sa mnom došao kapetan Walter Pruss, moj  "stari  suborac".  On je prije mog ranjavanja bio ranjen    u    natkoljenicu,    te   je   slučajno    ležao   u previjalištu kod sam ja dobio antitetanus-innjekciju.

Nas dvojica smo pod vrlo neobičnim okolnostima došli u naš rodni kraj Ltibeck. Nakon svih tih bolesti i ranjavanja još i taj šok! Već sam se vidio na groblju. Na kraju sam sve prebolio pa se sada, nakon 43 godine, nalazim u najboljem zdravlju. S 48  godina sam naučio skijati, s 58 sam položio vozački ispit. Upravo ovaj mjesec  (svibanj 1988.)  prošao sam na liječničkom pregledu za pilote, pa mogu sljedeće 2 godine neograničeno letjeti. Liječnik je komentirao: "Gospodine VVandmaker, vi ste stalno sve mlađi!". U stvari kapacitet mojih pluća je za 0,7 1 veći nego li prije 2 godine. I krivni tlak mi iznosi samo 125/65, premda obiteljski naginjem na debljinu, visoki krvni tlak i visoku masnoću u krvi. Katkada mi gornji tlak padne ispod  100, npr. na 91 , druga je vrijednost tada

53.  Ali kod toga je jako dobro da razlika među tim vrijednostima iznosi 38.

Netko će reći daje to prenizak tlak za moju starost. No, ja sam pratim da li mi dolaze vrtoglavice, da li mozak radi, da li ruke i noge reagiraju. Sve je u najboljem redu! Srce mirno kuca 60-70 puta na minutu. Vrlo je važno daje donja vrijednost tlaka, kao kod mene, 53. Sto je ta vrijednost manja, i što je razlika između niskog i visokog tlaka veća, to bolje. Kad sam bio debeo imao sam krvni tlak 170/110! Ipak, prvi cilj čovjeka ne bi smio biti 'postati star'. Godine  ionako prolaze vrlo  brzo!  Dok čovjek živi, morao bi uvjek biti duhovno i tjelesno pokretan i trebao bi moći sudjelovati u životu!

Sada znaš razlog zašto sam tako brzo prihvatio drugi način života. O tome sam već pisao u svojoj prvoj knjizi. Čini mi se potrebnim to ponoviti za one koji sumnjaju. Potpuno je moguće da bih ja i uz uobičajeni način života bio "relativno" zdrav. Ipak tu se radi o razlici koju svatko odmah ne vidi.

Zbog toga prijelaz na život bez kuhanja  odmah daje mjerljivo veliki napredak. Prirodna medicina je medicina iskustva! Naši bi liječnici trebali biti nadležni za prirodno zdravlje, ali oni nažalost još ne uče o pravom zdravom načinu života. Zbog toga ljudi redovito znaju o tome više nego li liječnici! Kada će konačno medicinski fakulteti početi poučavati studente o zdravlju a ne o bolestima, koje se potiskuju različitim otrovima, ali ih se ne liječi. Liječenje provodi samo naše tijelo, a takva vrsta liječenja moguća je samo svjesno zdravim načinom života!

I ja bih mogao govoriti o svom djedu koji je umro u 98. godini, i koji nikada nije bio bolestan. Ali ti nisi djed. Ti imaš druga nasljedna svojstva od mnogih svojih pretšasnika. I samo ti "uživaš" dobrobiti današnjeg života s premalo kretanja. Već sam spomenuo glavni uzrok smrtnosti između 1900. i 1980. Ovdje ću istaknuti samo: bolesti srca:  1900: 8%, 1980: 49,8%, rak 1900: 3,7%, 1980: 20,9%.

Pročitaj još jednom od kakvih bolesti danas bolujemo! Kada bismo uistinu bili tako zdravi, kao što ti misliš, zašto onda neprestano rastu troškovi liječenja? Zašto rak, konačni stadij krivog načina života, pogađa sve mlađe? Odakle se iznenada pojavio AIDS, o kojem američki molekularni biolog Smith kaže, da on postoji već 37 do 80 godina?

Zastoje on sada tako zloćudan? Izreka Mr.Smitha se u potpunosti slaže s rezultatima istraživanja dr. Sheltona, da AIDS nije ništa drugo nego li nasljednik sifilisa.

Dr. Shelton misli da je AIDS krivovjerje farmaceutske industrije. Jedno pakiranje AZT (Retrovirus) stoji DM 499. To je uistinu dobar posao, pogotovo ako se misli da ti otrovi uopće ne djeluju, nego još brže ubijaju, kao što to kažu T.C. Fry i Prof.dr. Duesberg sa Sveučilišta Berkely u Kaliforniji.

Uzrok je tome fino brašno i bijeli kruh, bijelo brašno, više mesa, više cigareta, više alkohola, mnogo više kave itd. Time nas pozdravlja blagostanje. Uz to, svi bi željeli manje raditi, imati više novca i tako se stvara sve veća ovisnost o degeneriranom uživanju.