Predgovor:

Zamisli s kojima ćete se ovdje upoznati proizlaze uglavnom iz svakodnevnog kliničkog rada sa pacijentima koji su pokušavali izbjeći ili dostići više razine zrelosti. Zbog toga je ova knjiga ispunjena mnogim autentičnim povijestima bolesti. Povjerenje je suština psihijatrijske prakse, tako da su u opisima slučajeva izmijenjena imena i drugi podaci kako bi se zaštitila anonimnost pacijenata i pri tome izbjeglo ugrožavanje suštinske stvarnosti našeg međusobnog iskustva.

Mogući su, međutim, određeni odmaci zbog kratkoće prezentacija pojedinih slučajeva. Psihoterapija je, međutim, rijetko kad kratkotrajan proces, a budući da sam se zbog potrebe usredotočio na ključne točke svakog slučaja, čitatelj može imati dojam kako je proces jasan i dramatičan. Drama je stvarna, a jasnoća se može postići. Treba imati na umu da su zbog lakše razumljivosti izostavljena duga razdoblja konfuzija i frustracija koja su neizbježna u mnogim terapijama.

Želio bih se ispričati zbog toga što stalno ukazujem na Boga u tradicionalno muškom rodu, međutim to je više u svrsi jednostavnosti nego strogog pridržavanja koncepta o spolu.

Kao psihijatar, mislim kako je vrlo važno na samom početku spomenuti dvije pretpostavke koje tvore pozadinu ove knjige. Jedna je ne praviti razliku između svijesti i duha, a samim tim ni razliku između procesa postizanja duhovnog i psihičkog razvoja. Oni su jedno.

Druga je pretpostavka da je taj proces složen, težak zadatak koji traje cijeli život. Ako psihoterapija ima svrhu znatno pomoći pri procesu psihičkog i duhovnog sazrijevanja, tada taj proces ne može nikako biti brz i jednostavan. Ne pripadam nekoj određenoj školi psihijatrije ili psihoterapije, niti sam samo frojdovac, jungovac, adlerovac ili pak biheviorist, ili gestaltist. Ne vjerujem da postoje jednostavni i laki odgovori. Vjerujem da skraćeni oblici psihoterapije mogu pomoći i ne treba ih zanemarivati, međutim, pomoć koju pružaju nesumnjivo je površna.

Putovanje duhovnog razvoja vrlo je dugo. Želio bih se zahvaliti onim pacijentima koji su mi dopustili da ih pratim na velikom dijelu njihova putovanja. Njihovo putovanje bilo je ujedno i moje te smo veliki dio onoga što je izneseno u ovoj knjizi spoznali zajedno. Zahvalio bih se i mnogobrojnim učiteljima i kolegama. Najvažnija među njima je moja supruga Lily. Pružila mi je toliko toga da je uistinu teško odvojiti njenu mudrost kao supruge, roditelja, psihoterapeuta, odnosno, njezinu individualnost od moje.