PUT KOJIM PROLAZI MEDITANT

U duhovnosti je cilj svake osobe, svakog meditanta, da upozna svoju svijest i na kraju doživi čistu svijest. U svakodnevnom životu prosječan čovjek živi na razini fizičkog tijela. On ima misli i emocije i većinom nije svjestan onoga što misli, što osjeća.

Kada osoba počinje raditi duhovne tehnike, ona polako ulazi u svoj svijet. Ponajprije svijet misli i emocija, i počinje ih upoznavati. Počinje na trenutke biti svjestan svojih negativnih emocija i misli i većinom gubi bitku s njima, tj. ne može ih pretvoriti u pozitivne. Mi 90% informacija koje primamo, primamo sekundarnom pozornošću što odlazi u podsvijest. Znači, iz ovog života i iz prošlih inkarnacija impulsi koji dolaze upravljaju nama, upravljaju mislima i emocijama koje dobivamo, a normalno, energije misli i emocija usmjeravaju događaje našeg fizičkog tijela. Znači, u tom razdoblju meditant mora proći kroz put koncentracije tako da mu očvrsne volja i da kroz praksu upozna svoje misli i emocije. Na kraju treba spoznati da on nije misao i emocija, da te emocije može zaustaviti koncentracijom na pozitivnu misao, koncentracijom na statični objekt, kao što je treće oko, ali da ih se ne može riješiti lako. Dugogodišnjom praksom meditiranja koristeći koncentraciju i postupno korak po korak upoznavajući misli i emocije unutar sebe, prateći ih, čovjek na kraju dobiva i sigurnost i samopouzdanje, tako da počinje upravljati svojim mislima i emocijama, ne u smislu naredbe, već u smislu sigurnosti; kada čovjek postane siguran da duhovni zakoni egzistiraju, da je misao nešto što nije on sam, da je misao nešto što dođe i prođe. Kada to čovjek proživi u praksi misli će se polako mijenjati. Utjecaj energija iz podsvijesti slabit će i u svijesti meditanta će s godinama početi egzistirati i postojati pozitivne misli, misli u duhu ljubavi, mira i traženja Boga.

U zadnjem dijelu meditant iz puta koncentracije prelazi u put svjesnosti. Kada bez problema bude mogao zaustaviti misli i emocije a da ne koristi koncentraciju, meditant će se približiti stanju onoga što on jest, stanju čiste svijesti. Normalno, u jednom razdoblju će i dalje biti misli i emocija, kako u meditacijama tako i u svakodnevnom životu i to prolazno razdoblje traje po nekoliko godina. U tom razdoblju negativne misli, negativne emocije su rijetkost, premda nailaze, ali ih meditanti u svakodnevnom životu i u meditaciji lako propuste kroz sebe.

Treći dio našeg duhovnog puta dolazi kada ne samo u meditaciji nestaju misli i emocije, već i u svakodnevnom životu. Postojimo i živimo bez ikakvog kretanja u našoj svijesti, Nema misli, nema emocija, jednostavno postojimo. Obavljamo svakodnevne aktivnosti jer znamo točno što treba i što Bog u tom danu očekuje od nas. Sve čujemo i registriramo oko nas, ali to ne pratimo primarnom pozornošću. Ostajemo u čistoj svijesti cijeli dan, okupani u apsolutnom blaženstvu, miru i ljubavi. To ne znači da osoba tada ne može razmišljati ili planirati. Ona voljno može pokrenuti razmišljanje unutar sebe, međutim, prirodno će stanje svijesti te osobe biti da postoji bez misli, bez emocija, u apsolutnoj sreći svoje svijesti.

Primjerice, ako osoba vozi automobil, neće razmišljati niti o jednoj pojedinačnoj radnji, neće registrirati niti pratiti pojedinačne osobe koje se kreću putom, niti automobile ispred sebe, niti iza sebe. Jednostavno neće ništa izravno vidjeti, niti čuti, ali istodobno će znati tko se nalazi ispred njega, znat će kako voziti, bez razmišljanja.

Mnogima koji nisu nikad ušli u duhovni život to će sličiti na automatizam. Međutim, nije riječ o automatizmu, već je riječ o stanju apsolutnog blaženstva velike čistoće i bistrine svijesti osobe koja je dostigla stanje prosvjetljenja. Osoba će voziti stopljena u dubokom miru svoje svijesti, okupana i ganuta od sreće

ĐURO DESPOT: MISIJA SVJETLOSTI I POTRAGA ZA KRISTALOM SPOZNAJE