Odustajanje od odlučna nastojanja da neprestano držimo nadzor u svojim rukama i da preuzimamo odgovornost za sve također nas osnažuje i oslobađa.

Molitva je priznanje da često ne osjećamo kao da je sve pod našim nadzorom i da, dakako, ne znamo uvijek najboji način koji nas vodi naprijed te da nam u tome treba vodstvo.

Moleći se priznajemo da ne možemo riješiti neki problem i da nam je za to potrebna pomoć. Netko je to jednom opisao: "Pusti sve i dopusti Bogu da ti priđe." Onog časa kada doista pustimo sve i zatražimo pomoć, ona dolazi. Ta pomoć možda neće biti neko izravno rješenje ili iscjeljenje, ali će biti tu u nekom obliku - možda kao neko produbljeno razumijevanje ili neka nova sposobnost. Možda nećete smjesta dobiti opipljive savjete o tome što je ispravno na vašem putu i što vas vodi naprijed, ali katkad je upravo to samo po sebi savjet - znak da jednostavno neko vrijeme trebate ostati na mjestu na kom se nalazite. Kada dođe pravo vrijeme, doći će i vodstvo, ili kao znanje o tome što biste trebali učiniti ili u obliku promjenjivih okolnosti koje vas vode u određenom smjeru.

 I - kao što je to uvijek kad se molimo - strah će biti sve manji.

Jenny Hare: Mislite ljubav