Žena nekog pukovnika bila je veoma zabrinuta, jer je ovaj hrkao nevjerojatno glasno - kada god bi zaspao na lijevu stranu. Žena je jednostavno osjedila od muke, bila je sva iscrpljena od nespavanja - jer pukovnik je hrkao kao medvjed, i krevet se jednostavno tresao pod njim. Međutim, kada god bi - a i to se ponekad dešavalo - pukovnik zaspao m desnoj strani, do hrkanja nije dolazilo. Žena je, već izludjela od muke, otišla kod psihijatra. “Recite mi što da radim, jer ovako više ne ide”.

“Nikakav problem, zaista”, reče joj psihijatar. “Samo ga okrenite na desnu stranu, i s hrkanjem je gotovo”,

“Ali, čovječe”, reče mu žena, “vi ne znate kakav je moj muž. On je duplo teži od nas oboje, i ja jednostavno nemam snage da ga pomaknem. A i da imam, što bi mi vrijedilo - time bih ga probudila, a kada ga neko probudi, on je spreman ubiti koliko se razbjesni”.

“Nema problema”, nasmija se psihijatar. “Onda nam preostaje samo jedna jedina stvar. Kada god zaspi na lijevoj strani, vi mu samo viknete na uho: “Nadeeesno?”, i pukovnik će se odmah okrenuti”.

Tako je i bilo. Naređenje je naređenje – stvar je djelovala