Psihologija duše

Dopunjeno i prerađeno izdanje

Dr. Joshua David Stone

Što je psihologija duše?

«Bog jednako čovjek minus ego».

SAI BABA

Živimo u izuzetnom vremenu u povijesti zemljine evolucije. U ovom posljednjem mileniju napravljena su izuzetna postignuća. U samo zadnjih stotinu godina bili smo svjedoci zapanjujućih proboja u tehnologiji, medicini i komunikacijama. Spustili smo se na druge planete, postavili smo svemirsku stanicu u orbiti, proizveli bebe iz epruvete i klonirali ovcu. Usred tih nevjerojatnih postignuća čovječanstvo nikada nije bilo više u zavadi sa samim sobom i s tolikim pomanjkanjem unutarnjeg mira. Zašto je to tako?

Da kažem da postoji samo jedan odgovor pretjerano bi pojednostavilo složena pitanja. Kako postoje mnogi aspekti koje treba uzeti u obzir, postoje dva glavna uzorka koja se provlače kroz ovu tapiseriju odgovora. Prvi je opsjednutost čovječanstva s materijalnim širenjem i ubrzanom promjenom na račun usmjerenosti na psihoduhovni razvoj. Druga nit je neuspijevanje uzimanja u obzir stupnja do kojeg odnos pojedinca s psihološkim sebstvom utječe na njegov ili njezin duhovni život. Jednostavno rečeno, ako nismo ispravni prema sebi tada će svaki odnos u našem životu biti ugrožen, uključujući i naš odnos s Bogom.

Proveo sam život proučavajući psihologiju ili provodeći dane s onima koji rade u tom području, uključujući moje roditelje, moju pomajku i moju sestru, koji su svi profesionalci u tom području. Ta rana i česta izloženost nije mi dala sve odgovore na životne probleme, međutim osjećam da mi je moja osobna i profesionalna pozadina, uključujući i mnoge godine iskustva u radu kao bračni, obiteljski i dječji savjetnik i kao svećenik i duhovni učitelj dale su mi neke vrijedne uvide. To je naročito pomoglo da razumijem i da iskusim u prvu ruku, ograničena sredstva koja je koristila tradicionalna forma psihologije u rješavanju ova dva ključna pitanja.

Ja veoma poštujem tradicionalnu psihologiju i one dobronamjerne pojedince koji je prakticiraju. I osjećam se sretnim što sam prošao obuku iz tradicionalne psihologije.   Opskrbila me je sa čvrstim temeljom na kojem sam bazirao svoje istraživanje alternativnih metoda i modela, koji su me konačno doveli do utemeljenja moje prakse bazirane na principima psihologije duše. Kao što vjerojatno možete izvući iz samih riječi, psihologija duše nas izvodi iz područja tradicionalne psihologije baveći se s elementima ljudske egzistencije koje tradicionalna psihologija često potpuno zanemaruje ili ih samo spomene.

Dok se tradicionalne forme psihologije prvenstveno bave s pomaganjem pojedincima da se nose sa krizama i pomaže im napraviti prilagodbe u njihovoj osobnosti, psihologija duše se širi iznad rada sa osobnosti pojedinca kako bi integrirala metafizičke aspekte ljudske egzistencije. Neovisno o našem duhovnom ili religijskom usmjerenju, većina nas će se složiti kako je duša prikladan izraz za taj dio ljudskog iskustva koji je iznad tijela, uma i emocija.

Svrha ove knjige je da izgradi most koji povezuje prekrasni rad koji je učinjen u području psihologije na razini osobnosti (tradicionalna psihologija) i nove tradicije psihologije bazirane

na duši. Iznenađuje me što prošavši kroz predavanje za predavanjem i čitajući priručnik za priručnikom u mojoj tradicionalnoj obuci, samo je nekoliko, ako je ikoja psihološka teorija na koju sam naišao uopće spomenula jedan od najvažnijih aspekata ljudskog života – naš odnos s Bogom bez obzira na oblik u kojem njega/nju doživljavamo. Provodio sam svoj duhovni rad  te jednostavno nisam mogao razumjeti zašto niti jedan od najpoštovanijih psiholoških teoretičara nije se direktno bavio sa našom duhovnom stranom. Možda ih je u tome spriječila njihova potreba da očuvaju suptilni položaj psihologije kao racionalne znanosti. Kao studenta  i nakon toga mučilo me je prevladavajuće uvjerenje da je biti znanstveno «točan» važnije od pomaganja ljudima da postanu potpuni ljudi.

Dok sam prolazio kroz programe magisterija i doktorata iz psihologije, profesori su podučavali psihologiju tako što su nas bombardirali s mnogo različitih psiholoških teorija, bez da nas usmjere da razumijemo koje od njih vrijede, a koje ne. Zbog toga što nam nitko od  onih koji su nas podučavali to nije mogao reći sa sigurnošću. Svaki profesor je imao omiljenu teoriju. Posao nas studenata je bio da pokušamo sve to razumjeti i na svoju ruku izabrati onu teoriju koja nam se najviše sviđa. To je postao temelj našeg provođenja prakse i toga kako smo živjeli. Moj problem je bio što ustvari nisam mogao prihvatiti niti jednu teoriju samu za sebe. Sve one su sadržavale ono što nazivam «tračak istine». Možda bi da ih sve skupimo dobili pola istine. Ali svaki teoretičar je tvrdio da je on ili ona otkrio cijelu istinu.

Time ne želim reći da ti tračci istine ne mogu pomoći nekim ljudima u nekom trenutku. Ipak, ako nacrtate horizontalni graf s brojevima na krajnjim točkama od 0 i 100 (s 0 koja  predstavlja najnižu razinu svijesti i 100 kao najvišom razinom – područje uzašlih majstora), tada će tradicionalna psihologija moći pomoći nekim ljudima da postignu razinu 30. Neće vas nikada odvesti na više. Čak i ako posjećujete tradicionalnog psihologa pet puta tjedno kroz sljedećih pedeset godina ne biste mogli preći 30. Zašto? Jer je tradicionalna psihologija 98% lišena duhovnosti.

U mojoj prvoj knjizi, The Complete Ascension Manual (Potpuni priručnik za uzašašće), govorio sam o tri razine sebeostvarenja –  o razini osobnosti, razini duše i razini monade. Ono što je najbolje iz tradicionalne psihologije (no čak je i to sporno), može vam pomoći da postignete sebe-ostvarenje na razini osobnosti. To je 30% razine svjesnosti koju sam joj pripisao. Neki ljudi bi rekli kako je 30% svijesti prihvatljivo. Mnogi drugi teže nečem višem. Ako čitate ovu knjigu, vjerojatno pripadate drugoj skupini i intuitivno razumijete da vam tradicionalna psihologija ne može pomoći da dosegnete sebstvo duše prema kojem težite.

Od mnogih teorija koje sam učio u školi mogu se prisjetiti samo tri koje su priznale duhovnu stvarnost – to su teorije Carla Junga, Abrahama Maslowa i Roberta Assagiolia. Većina ljudi, uključujući i mnoge studente tradicionalne psihologije vjerojatno nikada nisu čuli za Roberta Assagiolia. On je bio talijanski psiholog koji je razvio teoriju psihosinteze i bio je rani praktičar onoga što bismo danas nazvali transpersonalnom psihologijom. Pošto je to prilično novo područje u ovoj zemlji njegov rad je imao malo učinka na teoriju tradicionalne psihologije. Assagioli je vjerovao da zbog posljedica burnih ratova čovječanstvo se ne može više sigurno identificirati s grupama u kojima smo jednom pokušavali utemeljiti naš identitet

–  obitelj, pleme, klan, stalež ili nacija. Kao rezultat toga ljudi se moraju okrenuti samima sebi kao pojedincima.

Za razliku od Freudove psihoanalitičke teorije koja se oslanjala na analizu (doslovno, raspada se u dijelove), psihosinteza  teži proširiti našu svijest kako bismo mogli integrirati sve dijelove

naše osobnosti, uključujući i duhovne komponente u povezanije sebstvo. Utemeljena je na principu da život ima svrhu i značenje a mi smo dio tog uređenog univerzuma.

Abraham Maslow, koji je vjerojatno najpoznatiji po razrađenom konceptu hijerarhije ljudskih potreba, spominje vrijednost duhovnog aspekta života, no direktno o toj temi je napisao  veoma malo. Kada ga je jednom novinar upitao da li vjeruje u Boga, Maslow je odgovorio da on ne mora vjerovati, da on zna. U vezi njegovog rada najviše me je zanimalo njegovo uvjerenje da tijelo, i donekle psiha djeluje po principu homeostaze ili ravnoteže. Konačno, Maslow je skovao termin samo-aktualizacija. Izjavio je da je to najviša potreba čovječanstva i da ukoliko naše ostale potrebe nisu prvo ispunjene mi nikada nećemo postići samo- aktualizaciju. Međutim njegova teorija ne zadovoljava jer se bavi samo sa samo- aktualizacijom na razini osobnosti.

Carl Jung je bio jedan od nekolicine poznatih tradicionalnih psihologa koji je duhovnost izdvojio iz svežnja i integrirao je u svoje teorije. On je uistinu bio velik katalizator u dubinskoj psihologiji i u području poznatom kao teorija razvoja odraslih. On je prepoznao ideal sebstva i odvojio se od Freudove fiksiranosti za seksualnost. On je bio majstor u tumačenju snova i vjerovao je u reinkarnaciju, premda nije bio sklon da se sazna za to njegovo uvjerenje. Među njegovim mnogobrojnim doprinosima su koncepti introverzije i ekstraverzije, sinkroniciteta, arhetipa i kolektivnog nesvjesnog. On nas je naučio da iskrenim suočavanjem sa svakodnevnim osobnim konfliktima na koje svi nailazimo, mi se također suočavamo s izazovima koje predstavljaju najtemeljniji duhovni problemi od univerzalne važnosti. Ja veoma poštujem Jungov rad i preporučujem da ga pročitate. No, premda je Jung bio veliki katalizator za to područje, čak je i njegov rad bio dosta ograničen u usporedbi s potpunim razumijevanjem koje se danas razvija u Psihologiji duše.

Pored pomanjkanja duhovnih komponenata u tradicionalnoj psihologiji, tradicionalna psihologija i psihologija duše se razlikuju u nekoliko drugih važnih smjerova. Jedno od temeljnih uvjerenja koje ocrtava psihologiju duše je da mi u svijetu možemo birati između  dva načina razmišljanja. Mi možemo razmišljati s umom negativnog ega – centriranog na  sebe i dualističkog, odvojenog od Boga i baziranog na strahu – ili možemo razmišljati s duhovnim umom. Tradicionalna psihologija pokušava nas iscijeliti u mreži negativnog ega. U stvari, mi ne možemo uistinu iscijeliti sebe dok u potpunosti ne transcendiramo negativni ego.

Bitno je za razumjeti da je negativni ego jedan stvarni problem od kojega svi ljudi na zemlji boluju. Negativni ego ne tumači iskustva u našem životu kao lekcije, izazove ili darove, već psuje ili se ljuti kada njegove vezanosti/ očekivanja nisu zadovoljena. Negativni ego je korijen svih negativnih emocija, svih negativnih misli, sveg negativnog ponašanja, svih problema u odnosima i svijesti o siromaštvu (pomanjkanje novca i stvarni uspjeh). U biti, negativni ego vas blokira u bogoostvarenju. Kao što jedan veliki duhovni učitelj Indije, Sai Baba kaže:

«Bog je skriven iza ega velikog kao planina.»

Kada god nismo u ravnoteži uzrok za to je negativni ego. Mi moramo odlučiti čiji ćemo glas slušati. Da li ćemo slušati glas straha i odvojenosti ili glas savršene ljubavi i jedinstva? Da li ćemo slušati glas centriranosti na sebe ili glas nesebične ljubavi? Svakog trenutka našeg  života mi izabiremo ili Boga ili negativni ego. Izazivam vas! Tražim da prisegnete da ćete od danas pa nadalje izabirati samo Boga. Nemojte se brinuti oko pogrešaka. Savršenstvo ne znači nikada ne pogriješiti, ono znači nikada ne počiniti svjesnu pogrešku. Idealno, mi učimo iz svake pogreške i svjesno odlučujemo da ćemo pokušati izbjeći njeno ponavljanje. Mi ne gubimo Božju naklonost niti se trebamo kažnjavati ili još gore, kažnjavati druge zbog naših mana. Mi jednostavno moramo odlučiti ispravno izabrati, bezuvjetno voljeti i nastaviti dalje.

Slušati ili ne slušati glas negativnog ega nije jedini izbor koji činimo, niti je uloga negativnog ega jedina razlika između psihologije duše i tradicionalne psihologije. Tradicionalna psihologija također ne ukazuje na koncept da naše misli kreiraju našu stvarnost. To je druga glavna teza koja ocrtava psihologiju duše. Naše misli kreiraju naše emocije, naše ponašanje i ono što privlačimo u svoj život. Ako negativnom egu dopustimo da upravlja s nama, tada ćemo za sebe stvoriti negativnu realnost, privlačit ćemo negativne elementale u svoj život i svi ti negativni utjecaji će dovesti do toga da se osjećamo i vjerujemo i ponašamo sve više i više negativno. To je ono na što ljudi misle kada govore o začaranom krugu.

Tradicionalna psihologija ne uzima u obzir činjenicu da naše misli kreiraju našu stvarnost, naše emocije i naše ponašanje. Tradicionalna psihologija vjeruje da sile izvan nas (okolina, obitelj, biokemija) kreiraju našu stvarnost za nas. Prema njenom gledištu, negativne emocije su neizbježne i normalan su dio života. Kao rezultat toga, tradicionalna psihologija podučava svijest žrtve.

Ponovno, želim naglasiti da ja ne kažem kako tradicionalna psihologija nije vrijedna. Ona ima neku prvotnu vrijednost. Ako osobu može odvesti do samo-aktualizacije na razini osobnosti, to je prekrasno. Problem je što samo nekoliko formi tradicionalne psihologije vodi do te  točke, a mnogi ljudi godinama i godinama ostaju zaglavljeni u tradicionalnoj psihologiji i ustvari nikada ne napreduju iznad onoga što su postigli u prvoj godini rada. Oni ne mogu napredovati jer to nije u sklopu teorije s kojom rade, niti u svijesti terapeuta da ih odvede dalje.

Temeljna razlika između psihologije duše i tradicionalnih formi psihologije je razlika u uvjerenjima o primjeni koncepta ravnoteže u našem životu. Čak i oni od vas koji nisu proučavali niti jednu od tradicionalnih formi psihološke terapije su upoznati s tim konceptom. Slušamo o tome sve vrijeme: jesti uravnotežene obroke, uravnotežiti posao i rekreaciju, uravnotežiti um, tijelo i duh. Sve su to veoma dobronamjerni savjeti. No kao i kod mnogih principa koji djeluju, mi ponekad previše liberalno primjenjujemo taj princip ravnoteže.

Zbog toga što previše ljudi ili se protivi traženju terapije ili ima nezadovoljavajuća iskustva s tradicionalnom psihologijom, oni stvaraju svoje vlastite teorije i strategije. Oni se nadaju da uzimaju najbolje od onoga što djeluje iz mnogih različitih sistema i kombiniraju to u ono što se nadaju da će biti efikasan alat. To je ono što nazivam Teorijom lažnog osjećaja ravnoteže. Praktičari ovog terapeutskog modela vjeruju da psihološko zdravlje znači uravnotežiti aspekte svjetlosti i tame u nama.

Mnogi od vas vjerojatno kimaju glavom i govore: «To zvuči u redu, mislim da bismo trebali to učiniti.» Do određenog dosega, vi ste u pravu. Da, vi ste ovdje kako biste uravnotežili ženske i muške dijelove sebe. I ovdje ste kako biste uravnotežili nebeske i zemaljske aspekte sebe. Vi ste također ovdje da uravnotežite sve svoje čakre i svoja četiri tijela i tri uma,  kao i mnoge druge komponente sebe o kojima ću kasnije govoriti u ovoj knjizi.

Postoji samo jedna stvar koju ovdje ne trebate uravnotežiti. Međutim, to je ključna točka koju veoma nekoliko ljudi u ovom svijetu razumije. Ovdje ste kako biste se riješili negativnog ega. Zbog toga Sai Baba u definiranju Boga kaže: «Bog jednako čovjek minus ego.» To je bit Sai Babinog učenja i temeljni princip Tečaja čuda, Budhinog učenja i ustvari svih učenja svih sebe-ostvarenih majstora.

Mnogi ljudi koji su uhvaćeni u lažnom osjećaju teorije ravnoteže misle da moraju uravnotežiti svaki aspekt sebe. Oni strahuju da ako se odreknu nekog negativnog dijela sebe, da će se on vratiti i zahvatiti ih na nekoj razini. To nije istina. Zapamtite, vaše misli kreiraju vašu stvarnost.

Mi nismo ovdje kako bismo uravnotežili strah i ljubav. Zar ne piše u Bibliji: «Savršena ljubav izbacuje strah»?

Mi nismo ovdje kako bismo uravnotežili odvojenost i jedinstvo. Mi smo ovdje kako bismo živjeli u jedinstvu.

Negativni ego kreira negativne kvalitete poput mržnje, osvete, ljubomore, pomanjkanja osobne vrijednosti, lažnog ponosa, depresije, niskog samopoštovanja, kompleksa manje vrijednosti i svih ostalih zala koja nas salijeću.

Mi nismo ovdje kako bismo uravnotežili mržnju i ljubav. Mi nismo ovdje kako bismo uravnotežili naš kompleks manje vrijednosti s visokim samopoštovanjem. Mi nismo ovdje kako bismo uravnotežili pomanjkanje osjećaja osobne vrijednosti s osjećajem osobne vrijednosti. Bog nas je stvorio na svoju sliku i priliku, te smo ispunjeni s vrijednošću. Naš istinski identitet je monada, Vječno Sebstvo, Moćna Ja Jesam Prisutnost. Kao što Biblija kaže: «Vi ste bogovi, a to ne znate.»

Da li Bog doživljava mržnju, osvetu, ljubomoru, pomanjkanje osjećaja osobne vrijednosti, lažni ponos i depresiju? Naravno da ne. Ako nas je Bog stvorio na svoju sliku i priliku, odakle onda te kvalitete? One nastaju iz pogrešnog razmišljanja ljudi. One nastaju iz razmišljanja s vašim odvojenim umom, baziranim na strahu, a ne s vašim ujedinjenim-u-jedinstvu,  baziranim na ljubavi Kristovim umom. Biblija kaže: «Neka u tebi prebiva um koji je bio u Isusu Kristu.»

Kako bi ostvarili svoju Kristovu svijest, morate se osloboditi svijesti vašeg negativnog ega. Kada postignete to stanje razmišljanja i percepcije stvarnosti, vi ste puni ljubavi, radosni, sretni ste, nepristrani i u miru sve vrijeme. Nije li Budha rekao: «Sva patnja nastaje iz vezanosti?» Bog ne pati, pa zašto bismo mi patili? Mi smo ovdje kako bismo postali svjetlost, kako bismo postali ljubav, kako bismo ostvarili Boga.

Kao što Sai Baba kaže: «Nećete postići bogoostvarenje ukoliko ne umrete za svoj negativni ego, koji je strah, odvojenost, materijalizam i sebičnost. Ako umrete za ovu vrstu razmišljanja nižeg sebstva tada ćete se ponovno roditi za način razmišljanja svog višeg sebstva i ostvarit ćete Boga. To je glavna bit duhovnog puta, neovisno o tome koji ste put ili učitelja izabrali slijediti. Suprotno onome što će vam drugi ljudi reći, negativne emocije vam nisu potrebne. Njih je stvorio vaš um. One ne dolaze izvan vas ili iz vaših instinkta. One nastaju iz vaše interpretacije, percepcije i uvjerenja o stvarnosti.

Vaš život je poput filma projiciranog na ekranu. Vi ste njegov pisac i režiser. Vi imate izbor kako će se sve odreda okosnice ovog filma razviti i imate izbor kako ćete to gledati. Budha je u četiri plemenite istine rekao da sva patnja nastaje iz «pogrešnih točki gledišta». Razmišljajte sa svojim Božjim umom koji je svjetlost. Zbog toga se to naziva prosvjetljenje.

Mi nismo ovdje kako bismo uravnotežili sreću i patnju. Mi smo ovdje kako bismo živjeli u sreći i svjetlosti sve vrijeme. Kako je to uzašli majstor Djwhal Khul nazvao to je majstorstvo

nad «čuvarom praga». Čuvar praga utjelovljuje glamur, mayu, iluziju i negativni ego. Čuvar praga će zauvijek ostati autsajder, koji boravi u slaboj svjetlosti koja prolazi kroz ulaz u kuću, ali koji nikada ne može ili neće da napusti negativni ego i stane u puni sjaj ispravnog  življenja.

Velik dio čovječanstva još uvijek žudi za unutarnjim mirom, srećom i uspjehom jer nisu poučeni kako da postanu majstori svojeg podsvjesnog uma, da postignu ljubav prema sebi, da ispravno vode svoju dječju svijest i da transcendiraju negativni ego. Niti razumiju kako integrirati svjesni, podsvjesni i nadsvjesni um, uravnotežiti svoja četiri tijela (duhovno, mentalno, emotivno i fizičko), transcendirati želje nižeg sebstva i ne uspijevaju živjeti kao uzrok a ne kao posljedica. Ukratko rečeno, oni ne znaju kako se njihov osobni dio uklapa u božanski plan.

Čovječanstvu često nedostaju ta obilježja jer ono što mi trebamo najviše naučiti ne podučava se u školama, kod kuće ili u našim crkvama i sinagogama. Većina savjetnika, psihologa, psihijatara i socijalnih radnika još u potpunosti ne razumije temeljne principe psihologije  duše. Većina njih radi veliki posao i treba ih pohvaliti, no oni nisu zašli u područje psihologije duše. Zbog toga, mnogi njihovi klijenti ostaju zaglavljeni u negativnom egu i još uvijek ih vode njihova emocionalna tijela, podliježu željama nižeg sebstva i ispunjeni su s negativnim emocijama. Što je još gore, njih se podučava da oni ne mogu nadići to stanje već da mu se moraju prilagoditi. Nije istina da ne možete nadići negativni ego. Ova knjiga će vam pokazati kako to učiniti.

Nažalost, većina onoga što se može reći o tradicionalnoj psihologiji također se može primijeniti na mnoge duhovne pokrete. U ovom slučaju, međutim postoji pretjerana poistovjećenost sa duhovnim tijelom na račun psihološkog sebstva. To je poput izgradnje ogromne konstrukcije na slabom temelju. Predodređeno je da se na kraju sruši. Primjere za tu pogrešnu konstrukciju vidimo i u duhovnom pokretu i u tradicionalnim religijama, kod duhovnih vođa i kod njihovih naoko najrevnijih inicijanata. Svaki puta kada duhovni ili religijski vođa ne uspije svladati negativni ego, to je poput još jedne pukotine u temelju. Ova knjiga je napisana kao sredstvo da podupre taj temelj kako bi mogao započeti naš istinski rad. Mi moramo raščistiti svoje djelovanje, pročistiti naša mentalna i emocionalna tijela i naučiti se integrirati na razini srca.

Ako trenutno procjenjujete svoj sistem vrijednosti i sistem uvjerenja, ova knjiga je za vas. Ako se pitate zašto se u svojim osobnim odnosima ponekad osjećate kao da se odvijaju u

području bitke a ne u području bezuvjetne ljubavi u stanju Kristove svijesti, tada je ova knjiga

za vas.

Ako vas vaše emocionalno i mentalno tijelo okreću poput viska umjesto da su položeni na

čvrstoj stjenovitoj platformi unutarnjeg mira i zadovoljstva, tada je ova knjiga za vas.

Ako žudite postati potpuno integrirani čovjek koji je spreman odjenuti ogrtač duhovnog vodstva i svjetskog služenja, tada je ova knjiga za vas.

Ova knjiga je za sve one koji žele ispravno integrirati i sintetizirati duhovni, psihološki i fizički aspekt sebe u sveobuhvatnu, ujedinjenu cjelinu, kako bi to Bog htio.

Morate uvidjeti da možete svaki dan vježbati u teretani, jesti zdravo i trčati tri puta tjedno, ali dok ne postanete majstor svojeg podsvjesnog uma, emocionalnog tijela i negativnog ega, još uvijek ste u opasnosti. Ne možete biti istinski zdravi usmjeravanjem samo na jednu razinu, bilo da je to fizička, duhovna ili psihološka. Morate se usmjeriti i raditi sa svakom na dnevnoj osnovi. Sinteza i integracija su ključ. Ova knjiga će vam pomoći identificirati i nadići mnoge zamke i klopke koje vam mogu smetati na putu. Kroz savjetovanje pojedinaca preko dvadeset godina, razvio sam veliki uvid u dinamike procesa koji će vas voditi u to integrirano stanje postojanja.

Kao što većina vas zna, podsvjesni um ima kontrolu nad velikim dijelom naše stvarnosti. Jedna od svrha ove knjige je da nam pomogne otvoriti oči naše duše kako bismo mogli vidjeti nesvjesne aspekte sebe koji vode do neprikladnih radnji i stavljaju nas na vrtuljak nezadovoljavajuće oblikovanog i programiranog ponašanja. Ova knjiga će nam također pomoći zacijeliti rascjep između našeg svjesnog i nesvjesnog uma. Čak i među  najnaprednijim svjetlosnim radnicima na planeti, taj rascjep još uvijek prevladava. Samo nekolicina od nas posjeduje majstorstvo nad podsvjesnim umom.

Kako bi povratili kontrolu nad našom podsvijesti koja nema rasuđivanja moramo povratiti svoju osobnu snagu i oduprijeti se njenom korištenju u službi negativnog ega. To je jedan od najvažnijih procesa za primijeniti dok smo na našem duhovnom putu. Mi nikada istinski ne možemo ostvariti Boga dok svjesni um ne svlada podsvjesni um. Prvi dio ove knjige će vam dati vodstvo, tehnike i vježbe za upravljanje s tim raskolom između svjesnog i podsvjesnog uma. Molim vas zapamtite da kada god dopustite svojem podsvjesnom umu da vas kontrolira vi ste predali uzde negativnom egu.

Na primjer, duhovni učitelj koji vjeruje da je potpuno očišćen od negativnog ega no svoj rad izvodi zbog odobravanja koje može dobiti a ne zbog služenja koje može drugima učiniti je pod kontrolom negativnog ega. Majka koja se želi ponašati prema svojem djetetu s poštovanjem i bezuvjetnom ljubavi ali je sklona bučnom i bijesnom ponašanju podlegla je negativnom egu.  Netko tko se upiše u teretanu ali ne vježba, tko započne dijetu a jede lošu hranu ili tko tvrdi da je oprostio drugome a još uvijek zamjera, u dosegu je negativnog ega. Ti rascjepi između podsvjesnog, svjesnog i nadsvjesnog uma muče mnogo ljudi, od onih koji su zaboravili duhovni put do najnaprednijih i najiskrenijih svjetlosnih radnika. Ustvari, što više napredujemo, to više trebamo čistiti našu nesvjesnu površinu i naš negativni ego.

Odakle dolazi negativni ego? U početku, prije i upravo nakon stvaranja nije postojao um negativnog ega. Bog nije stvorio negativni ego, ljudi su ga stvorili. Razvio se kao rezultat silaska Božjih sinova i kćeri u materiju, boravka u ljudskim tijelima i zatim zbog pretjeranog poistovjećivanja s tim fizičkim tijelima. U tom trenutku, kada su Božji sinovi i kćeri pomislili da su fizička tijela a ne djeca Božja koja samo privremeno nastanjuju fizička tijela, razvio se negativni ego.

Biblija govori o tome kao o priči o Adamu i Evi. Par je pojeo zabranjeno voće, namamila ga je zmija, koja simbolički predstavlja um negativnog ega ili nižeg sebstva. Te dvije konkurentske filozofije (slušanje Boga ili slušanje zmije/ negativnog ega) mogu se nazvati filozofijama nižeg sebstva i višeg sebstva. Ako slušate niže sebstvo, vi živite «život na dnu egzistencije», što znači da ste prvenstveno zaokupljeni sa životom i materijalnim potrebama fizičkog tijela. Ako slušate filozofiju višeg sebstva, Duha Svetog, duše, monade, Moćne Ja Jesam Prisutnosti ili Kristovog uma vi živite «život na vrhu egzistencije» jer vi težite integrirati tri uma i četiri suptilna tijela. Kako bi ostvarili Boga, morate otkloniti svoju pažnju

od interpretiranja i percepcije nižeg sebstva o životu, te umjesto toga interpretirati i opažati život iz višeg sebstva.

Pošto naše misli kreiraju našu stvarnost, koju filozofiju izaberemo odrediti će ono što vidimo. Ustvari, mi ne vidimo kroz naše oči, već kroz naš um. Zbog toga je Sai Baba rekao: «Vaš um stvara vezanost ili vaš um stvara oslobođenje.» Mi ćemo imati negativne emocije ako razmišljamo sa svojim umom negativnog ega. Imat ćemo pozitivne emocije ako razmišljamo sa svojim duhovnim umom. Naše misli kreiraju naše osjećaje, emocije, ponašanje i fizičko zdravlje ili pomanjkanje zdravlja. Psihološko zdravlje nije ništa drugo nego održavanje dobre mentalne prehrane. Kao što je Majstor Isus razotkrio kroz Helen Schulman u Tečaju čuda, ključ je ne dopustiti niti jednoj misli koja nije od Boga da uđe u naš um. Moramo biti budni za Boga i Njegovo kraljevstvo sve vrijeme i nikada ne smijemo biti automatski pilot.

Kada god misao negativnog ega pokuša ući u vaš um, samo joj zabranite ulaz i izbacite je. Prebacite svoj um kao s daljinskim upravljačem na pozitivnu i/ ili više duhovnu misao. To je koncept odbijanja i afirmiranja. Vi koristite ovu taktiku doslovno stotinu puta dnevno. Vi ste izvršni direktor vaše osobnosti i tako izabirete što ćete misliti. Bog i uzašli majstori to neće učiniti za vas bez obzira koliko često to tražili. To je vaš posao. Odbacivanjem misli negativnog ega i održavanjem svog uma čvrsto u svjetlosti sve vrijeme, negativne misli će nestati zbog pomanjkanja energije, a u vašem podsvjesnom umu će se stvoriti nova pozitivna navika te ćete lakše biti pozitivni.

Razvijanje te pozitivne navike je teško jedino u početku iako moramo ostati budni neovisno o našoj razini razvoja. Esencija negativnog ega je strah, odvojenost i centriranost na sebe. Koliko god se može činiti čudnim, istina je da negativni ego ustvari ne postoji. Kao što je Isus razotkrio u Tečaju čuda: «Pad se nikada ustvari nije dogodio, mi samo mislimo da jest.» Drugim riječima rečeno, svi smo mi uvijek bili jedno s Bogom i uvijek smo bili Krist, ili sinovi i kćeri Božje. Ali ako se u svom umu prepustimo razmišljanju negativnog ega mi ćemo vjerovati u gubitak milosti i živjet ćemo u tom negativnom stanju svijesti premda nije istina  da smo mi pali.

To je veoma slično životu u negativnoj hipnozi ili sanjanju. Kada noću sanjamo, mi uistinu vjerujemo i osjećamo da je san stvaran. Kada se ujutro probudimo iz noćne more mi odahnemo i kažemo samima sebi: «Tako mi je drago što je to bio samo san.» To je ono što vam sada pokušavam reći o vašem uobičajenom budnom životu. Vi ste sanjali s otvorenim očima, živeći u snu u kojem je negativni ego interpretirao život, te niste interpretirali život iz svog Kristovog uma.

To je slično čaši koja je ili poluprazna ili polupuna. Ova jednostavna analogija se može primijeniti na svaki trenutak života. Postoji način interpretiranja života koji će vam donijeti unutarnji mir, smirenost, radost, sreću, bezuvjetnu ljubav, nepristranost i staloženost sve vrijeme neovisno o tome što se događa izvan vas. Postoji drugi način interpretiranja života koji će vas učiniti ljutima, nestrpljivima, zlovoljnima, nestabilnima i depresivnima. Što je od ovo dvoje vaša stvarnost nema apsolutno nikakve veze s onim što se događa izvan vas. Sve je povezano s time kako vi interpretirate život.

Kako bi to ilustrirali, razgovarajmo o tome kako ploviti s univerzumom a ne boriti se s njim. To se naziva metodom blagoslivljanja. Duh Sveti i Majstori bi htjeli da blagoslivljamo i zahvaljujemo na svemu što nam se događa u životu. To je poput izreke iz Biblije: «Ne moja volja već Tvoja» i zahvaljujem se na lekciji.

Negativni ego ne može blagosloviti i zahvaliti se, jer ne interpretira stvari kao lekcije, izazove ili darove. On psuje i ljuti se kada njegove vezanosti i/ili očekivanja nisu ostvarena. Kristov um, koji posjeduje samo sklonosti ali ne i vezanosti, je sretan u oba slučaja, njegov unutarnji mir je stanje uma a ne vezanost za nešto izvan sebe. Blagoslovite sve što vam dođe u životu i pozdravite nevolje, kao što Sai Baba kaže, jer sve što dođe u područje vašeg djelovanja događa se s razlogom i Bog vas podučava nešto što trebate naučiti.

Shvaćate li sada moje gledište? Svjetlosni radnici se fokusiraju na duhovnu razinu i veoma napreduju, no ako ne svladaju ovu bazičnu psihološku razinu, postoji opasnost od neke vrste karcinoma. Ako ne liječimo bolest našeg psihološkog sebstva, tada nam na kraju naši simptomi neće dozvoliti da radimo svoj duhovni rad. Ta vrsta karcinoma se može veoma brzo iscijeliti kroz znanost «iscjeljivanja promjenom stavova».

Iscjeljivanje promjenom stavova uključuje dodatne lekcije koje su također neophodne, a koje izviru iz ove početne lekcije odbijanja negativnog ega i izabiranja Kristove svijesti. Glavne dodatne lekcije su učenje kako uravnotežiti četiri tijela (fizičko, emocionalno, mentalno i duhovno), naučiti integrirati tri uma (svjesni, podsvjesni i nadsvjesni), naučiti ispravno odgojiti svoju svijest unutarnjeg djeteta, razviti ljubavi prema sebi i osobnu vrijednost, naučiti posjedovati svoju osobnu snagu sve vrijeme, naučiti reprogramirati podsvjesni um, ispravno kontrolirati seksualne energije, psihička samoobrana, ispravni ljudski odnosi, ispravna briga za fizičko vozilo i svladavanje tijela želja.

Neravnoteže u bilo kojem od ovih područja su rezultat programiranja negativnog ega još uvijek prisutnog u nama. Jedna prijateljica mi je dala veoma dobru metaforu za uravnoteženje četiri tijela. Ona je predložila da na sistem četiri tijela gledamo kao na četiri cijevi ispunjene s vodom i složene jedna na drugu. Voda je ustvari energija, no lakše je razumjeti kako ta energija djeluje ako je vidimo kao vodu. Mnogi svjetlosni radnici su nestabilni. Oni filtriraju velik dio svoje vode u duhovnu cijev, zbog čega su mentalna, emocionalna i fizička cijev prazne. To stvara neravnotežu i prepunjenost i cijeli niz problema.

Istu mogućnost za neravnotežu možemo vidjeti i u sistemu čakri. Kada su određene čakre previše naglašene, u nekima stvaraju preveliku aktivnost a u nekima premalu aktivnost, to utječe na sistem žlijezda i dovodi do druge manifestacije lekcije, što ću ja kasnije velikim dijelom istražiti u ovoj knjizi. Ideja je da određena količina vode teče slobodno u sve četiri cijevi. Neki svjetlosni radnici mogu biti više mentalni, drugi previše emocionalni, neki čak previše fiksirani na fizičko tijelo.

Moramo svladati sve lekcije iscjeljivanja promjenom stavova kako bi uistinu postigli sebeostvarenje na razini duše. Premda osoba može postići sedam razina inicijacija prije potpunog svladavanja psihološke razine vi ne možete u potpunosti ostvariti uzašašće dok ne integrirate tri uma i četiri tijela.

Zaključna riječ koja opisuje negativni ego je dualnost. Kako bi transcendirali negativni ego u njegovom punom dosegu, moramo naučiti transcendirati svijet dualnosti. Drugi razlog zbog kojeg je to važno je da kako uzlazimo u svijesti i krećemo se kroz sedam razina inicijacija, mi započinjemo čistiti ne samo individualnu karmu već i masovnu planetarnu karmu.

Kako počinjemo čistiti karmu iz svih naših proširenja duše i iz naše nadduše, našeg višeg sebstva, nastavljamo se razvijati dok ne budemo mogli utjecati na razinu grupne duše, na

monadičku razinu grupe i konačno čisteći na univerzalnim razinama. Ako nismo dovršili taj rad u nama samima, kako onda možemo razmišljati o tome da to učinimo na ovim još većim razinama? U ovom najubrzanijem periodu zemljine povijesti, mi sada primamo potpuno razumijevanje što je to proces uzašašća.

Kako znate kada ste izvan ravnoteže, a kada ste u ravnoteži?

Na fizičkoj razini, bivanje izvan ravnoteže se može manifestirati kao zamor ili pogrešna prehrana. Na emocionalnoj razini, to se može odraziti kao promjena raspoloženja ili negativne emocije. Na mentalnoj razini, to se može odraziti kao negativno razmišljanje. Na duhovnoj razini to se može manifestirati kao previše ili premalo meditiranja. Uravnotežena osoba je smirena osoba, netko tko posjeduje unutarnji mir. Uravnotežena osoba je nevezana ali je također veoma puna razumijevanja prema sebi, prema drugim ljudima i prema životu. Uravnoteženje četiri tijela vas ne bi trebalo voditi do točke mirovanja. Biti u ravnoteži je sličnije bivanju na nježnoj klackalici ili izvođenju suptilnih prilagodbi dok vozimo automobil. Kada smo uravnoteženi, možemo osjetiti kada izađemo iz tog suptilnog prikladnog područja no tada ćemo biti budni i napraviti ćemo prikladnu korekciju u našem individualnom tijelu.

Na neki način, mi živimo u grupnoj svijesti unutar našeg vlastitog bića. Moramo uspostaviti ravnotežu između naša četiri tijela, tri uma, dječje svijesti, roditeljske svijesti, sedam glavnih čakri, duše, monade i osobnosti. Svaki dio, osim negativnog ega ima glas i mjesto u idealnom stanju što omogućuje potpuno stapanje sa dušom i monadom. Svi ovi ostali dijelovi čine ogromni komunikacijski sistem unutar nas s kojim moramo ostati usklađeni i poštovati ga. Kada to ne činimo dolazi do neravnoteže i slično kao kod padanja domina može dovesti do cijelog niza ostalih problema.

Mi moramo biti ispravni prema sebi prije nego što možemo biti ispravni prema Bogu i ispravni prema drugim ljudima. Kao svjesni um, svaki od nas mora biti poput voditelja orkestra koji okuplja sve elemente grupne svijesti u ravnoteži svakog dana kako bi stvorio prekrasnu simfoniju, koja se naziva bogoostvarenje. Dobra je ideja napraviti brzi pregled svih ovih dijelova kako bi bili sigurni da je sve usklađeno. Svi ovi elementi uistinu žele biti dio tima. Ponekad mogu postati malo pohlepni, te je to posao voditelja orkestra, svjesnog uma ili roditeljske svijesti da demonstrira čvrstu ljubav ili da bude snažan zapovjednik i ispunjen s ljubavlju, da tako kažem, kako bi svi ovi dijelovi znali tko je glavni.

Premda je svjesni um glavni, on i cijeli tim su potpuno podređeni diktatima duše i Moćne Ja Jesam Prisutnosti. Stoga vas sada pitam, moja braćo i sestre, da li ste voljni u ovom trenutku obavezati se da ćete održavati ovu suptilnu sinergističku ravnotežu u služenju duše i monade radi demonstriranja bogoostvarenja na Zemlji? To je izazov, to je Kristov ogrtač koji Bog želi da svi odjenemo u ovom trenutku kao danak naše ljubavi i predanosti Njemu na Zemlji. Jeste li voljni posvetiti svoj život takvoj plemenitoj svrsi? To je put svih religija, svih škola misterija i svih duhovnih tradicija. Bog čeka na vaš odgovor!

Prije nego što možemo doći do stvari poput levitacije, teleportacije i materijalizacije, moramo se 100% posvetiti i demonstrirati ovaj drugi aspekt u svojem svakodnevnom životu. To se u nekim krugovima naziva «primjenjivanje Prisutnosti Božje» u našem svakodnevnom životu. Može li postojati plemenitija svrha za sve nas? Postoji li išta drugo u beskrajnom univerzumu na što bi trebali usmjeriti svoje energije? Kao što je Majstor Isus rekao: «Budite vjerni do smrti i dat ću vam krunu života.»