Psihologija duše - Dr. Joshua David Stone

Što je psihologija duše?

«Bog jednako covjek minus ego».

SAI BABA

Živimo u izuzetnom vremenu u povijesti zemljine evolucije. U ovom posljednjem mileniju napravljena su izuzetna postignuca. U samo zadnjih stotinu godina bili smo svjedoci zapanjujucih proboja u tehnologiji, medicini i komunikacijama. Spustili smo se na druge planete, postavili smo svemirsku stanicu u orbiti, proizveli bebe iz epruvete i klonirali ovcu.

Usred tih nevjerojatnih postignuca covjecanstvo nikada nije bilo više u zavadi sa samim sobom i s tolikim pomanjkanjem unutarnjeg mira. Zašto je to tako?

Da kažem da postoji samo jedan odgovor pretjerano bi pojednostavilo složena pitanja. Kako postoje mnogi aspekti koje treba uzeti u obzir, postoje dva glavna uzorka koja se provlace

kroz ovu tapiseriju odgovora. Prvi je opsjednutost covjecanstva s materijalnim širenjem i ubrzanom promjenom na racun usmjerenosti na psihoduhovni razvoj. Druga nit je neuspijevanje uzimanja u obzir stupnja do kojeg odnos pojedinca s psihološkim sebstvom utjece na njegov ili njezin duhovni život. Jednostavno receno, ako nismo ispravni prema sebi tada ce svaki odnos u našem životu biti ugrožen, ukljucujuci i naš odnos s Bogom.

Proveo sam život proucavajuci psihologiju ili provodeci dane s onima koji rade u tom podrucju, ukljucujuci moje roditelje, moju pomajku i moju sestru, koji su svi profesionalci u tom podrucju. Ta rana i cesta izloženost nije mi dala sve odgovore na životne probleme, medutim osjecam da mi je moja osobna i profesionalna pozadina, ukljucujuci i mnoge godine iskustva u radu kao bracni, obiteljski i djecji savjetnik i kao svecenik i duhovni ucitelj dale su mi neke vrijedne uvide. To je narocito pomoglo da razumijem i da iskusim u prvu ruku, ogranicena sredstva koja je koristila tradicionalna forma psihologije u rješavanju ova dva kljucna pitanja.

Ja veoma poštujem tradicionalnu psihologiju i one dobronamjerne pojedince koji je prakticiraju. I osjecam se sretnim što sam prošao obuku iz tradicionalne psihologije.

Opskrbila me je sa cvrstim temeljom na kojem sam bazirao svoje istraživanje alternativnih metoda i modela, koji su me konacno doveli do utemeljenja moje prakse bazirane na principima psihologije duše. Kao što vjerojatno možete izvuci iz samih rijeci, psihologija duše nas izvodi iz podrucja tradicionalne psihologije baveci se s elementima ljudske egzistencije koje tradicionalna psihologija cesto potpuno zanemaruje ili ih samo spomene.

Dok se tradicionalne forme psihologije prvenstveno bave s pomaganjem pojedincima da se nose sa krizama i pomaže im napraviti prilagodbe u njihovoj osobnosti, psihologija duše se širi iznad rada sa osobnosti pojedinca kako bi integrirala metafizicke aspekte ljudske egzistencije. Neovisno o našem duhovnom ili religijskom usmjerenju, vecina nas ce se složiti kako je duša prikladan izraz za taj dio ljudskog iskustva koji je iznad tijela, uma i emocija. 

Svrha ove knjige je da izgradi most koji povezuje prekrasni rad koji je ucinjen u podrucju psihologije na razini osobnosti (tradicionalna psihologija) i nove tradicije psihologije bazirane na duši. Iznenaduje me što prošavši kroz predavanje za predavanjem i citajuci prirucnik za prirucnikom u mojoj tradicionalnoj obuci, samo je nekoliko, ako je ikoja psihološka teorija na koju sam naišao uopce spomenula jedan od najvažnijih aspekata ljudskog života – naš odnos s Bogom bez obzira na oblik u kojem njega/nju doživljavamo. Provodio sam svoj duhovni rad te jednostavno nisam mogao razumjeti zašto niti jedan od najpoštovanijih psiholoških teoreticara nije se direktno bavio sa našom duhovnom stranom. Možda ih je u tome sprijecila njihova potreba da ocuvaju suptilni položaj psihologije kao racionalne znanosti. Kao studenta i nakon toga mucilo me je prevladavajuce uvjerenje da je biti znanstveno «tocan» važnije od pomaganja ljudima da postanu potpuni ljudi. 

Dok sam prolazio kroz programe magisterija i doktorata iz psihologije, profesori su poducavali psihologiju tako što su nas bombardirali s mnogo razlicitih psiholoških teorija, bez da nas usmjere da razumijemo koje od njih vrijede, a koje ne. Zbog toga što nam nitko od onih koji su nas poducavali to nije mogao reci sa sigurnošcu. Svaki profesor je imao omiljenu teoriju. Posao nas studenata je bio da pokušamo sve to razumjeti i na svoju ruku izabrati onu teoriju koja nam se najviše svida. To je postao temelj našeg provodenja prakse i toga kako smo živjeli. Moj problem je bio što ustvari nisam mogao prihvatiti niti jednu teoriju samu za sebe. Sve one su sadržavale ono što nazivam «tracak istine». Možda bi da ih sve skupimo dobili pola istine. Ali svaki teoreticar je tvrdio da je on ili ona otkrio cijelu istinu.

Time ne želim reci da ti tracci istine ne mogu pomoci nekim ljudima u nekom trenutku. Ipak, ako nacrtate horizontalni graf s brojevima na krajnjim tockama od 0 i 100 (s 0 koja predstavlja najnižu razinu svijesti i 100 kao najvišom razinom – podrucje uzašlih majstora), tada ce tradicionalna psihologija moci pomoci nekim ljudima da postignu razinu 30. Nece vas nikada odvesti na više. Cak i ako posjecujete tradicionalnog psihologa pet puta tjedno kroz sljedecih pedeset godina ne biste mogli preci 30. Zašto? Jer je tradicionalna psihologija 98% lišena duhovnosti.

U mojoj prvoj knjizi, The Complete Ascension Manual (Potpuni prirucnik za uzašašce), govorio sam o tri razine sebeostvarenja – o razini osobnosti, razini duše i razini monade. Ono što je najbolje iz tradicionalne psihologije (no cak je i to sporno), može vam pomoci da postignete sebe-ostvarenje na razini osobnosti. To je 30% razine svjesnosti koju sam joj pripisao. Neki ljudi bi rekli kako je 30% svijesti prihvatljivo. Mnogi drugi teže necem višem.

Ako citate ovu knjigu, vjerojatno pripadate drugoj skupini i intuitivno razumijete da vam tradicionalna psihologija ne može pomoci da dosegnete sebstvo duše prema kojem težite.

Od mnogih teorija koje sam ucio u školi mogu se prisjetiti samo tri koje su priznale duhovnu stvarnost – to su teorije Carla Junga, Abrahama Maslowa i Roberta Assagiolia. Vecina ljudi, ukljucujuci i mnoge studente tradicionalne psihologije vjerojatno nikada nisu culi za Roberta Assagiolia. On je bio talijanski psiholog koji je razvio teoriju psihosinteze i bio je rani prakticar onoga što bismo danas nazvali transpersonalnom psihologijom. Pošto je to prilicno novo podrucje u ovoj zemlji njegov rad je imao malo ucinka na teoriju tradicionalne psihologije. Assagioli je vjerovao da zbog posljedica burnih ratova covjecanstvo se ne može više sigurno identificirati s grupama u kojima smo jednom pokušavali utemeljiti naš identitet – obitelj, pleme, klan, stalež ili nacija. Kao rezultat toga ljudi se moraju okrenuti samima sebi kao pojedincima.

Za razliku od Freudove psihoanaliticke teorije koja se oslanjala na analizu (doslovno, raspada se u dijelove), psihosinteza teži proširiti našu svijest kako bismo mogli integrirati sve dijelove naše osobnosti, ukljucujuci i duhovne komponente u povezanije sebstvo. Utemeljena je na principu da život ima svrhu i znacenje a mi smo dio tog uredenog univerzuma.

Abraham Maslow, koji je vjerojatno najpoznatiji po razradenom konceptu hijerarhije ljudskih potreba, spominje vrijednost duhovnog aspekta života, no direktno o toj temi je napisao veoma malo. Kada ga je jednom novinar upitao da li vjeruje u Boga, Maslow je odgovorio da on ne mora vjerovati, da on zna. U vezi njegovog rada najviše me je zanimalo njegovo uvjerenje da tijelo, i donekle psiha djeluje po principu homeostaze ili ravnoteže. Konacno, Maslow je skovao termin samo-aktualizacija. Izjavio je da je to najviša potreba covjecanstva i da ukoliko naše ostale potrebe nisu prvo ispunjene mi nikada necemo postici samoaktualizaciju.

Medutim njegova teorija ne zadovoljava jer se bavi samo sa samoaktualizacijom na razini osobnosti.

Carl Jung je bio jedan od nekolicine poznatih tradicionalnih psihologa koji je duhovnost izdvojio iz svežnja i integrirao je u svoje teorije. On je uistinu bio velik katalizator u dubinskoj psihologiji i u podrucju poznatom kao teorija razvoja odraslih. On je prepoznao ideal sebstva i odvojio se od Freudove fiksiranosti za seksualnost. On je bio majstor u tumacenju snova i vjerovao je u reinkarnaciju, premda nije bio sklon da se sazna za to njegovo uvjerenje. Medu njegovim mnogobrojnim doprinosima su koncepti introverzije i ekstraverzije, sinkroniciteta, arhetipa i kolektivnog nesvjesnog. On nas je naucio da iskrenim suocavanjem sa svakodnevnim osobnim konfliktima na koje svi nailazimo, mi se takoder suocavamo s izazovima koje predstavljaju najtemeljniji duhovni problemi od univerzalne važnosti. Ja veoma poštujem Jungov rad i preporucujem da ga procitate. No, premda je Jung bio veliki katalizator za to podrucje, cak je i njegov rad bio dosta ogranicen u usporedbi s potpunim razumijevanjem koje se danas razvija u Psihologiji duše.

Pored pomanjkanja duhovnih komponenata u tradicionalnoj psihologiji, tradicionalna psihologija i psihologija duše se razlikuju u nekoliko drugih važnih smjerova. Jedno od temeljnih uvjerenja koje ocrtava psihologiju duše je da mi u svijetu možemo birati izmedu dva nacina razmišljanja. Mi možemo razmišljati s umom negativnog ega – centriranog na sebe i dualistickog, odvojenog od Boga i baziranog na strahu – ili možemo razmišljati s duhovnim umom. Tradicionalna psihologija pokušava nas iscijeliti u mreži negativnog ega. U stvari, mi ne možemo uistinu iscijeliti sebe dok u potpunosti ne transcendiramo negativni ego.

Bitno je za razumjeti da je negativni ego jedan stvarni problem od kojega svi ljudi na zemlji boluju. Negativni ego ne tumaci iskustva u našem životu kao lekcije, izazove ili darove, vec psuje ili se ljuti kada njegove vezanosti/ ocekivanja nisu zadovoljena. Negativni ego je korijen svih negativnih emocija, svih negativnih misli, sveg negativnog ponašanja, svih problema u odnosima i svijesti o siromaštvu (pomanjkanje novca i stvarni uspjeh). U biti, negativni ego vas blokira u bogoostvarenju. Kao što jedan veliki duhovni ucitelj Indije, Sai Baba kaže:

«Bog je skriven iza ega velikog kao planina.»

Kada god nismo u ravnoteži uzrok za to je negativni ego. Mi moramo odluciti ciji cemo glas slušati. Da li cemo slušati glas straha i odvojenosti ili glas savršene ljubavi i jedinstva? Da li cemo slušati glas centriranosti na sebe ili glas nesebicne ljubavi? Svakog trenutka našeg života mi izabiremo ili Boga ili negativni ego. Izazivam vas! Tražim da prisegnete da cete od danas pa nadalje izabirati samo Boga. Nemojte se brinuti oko pogrešaka. Savršenstvo ne znaci nikada ne pogriješiti, ono znaci nikada ne pociniti svjesnu pogrešku. Idealno, mi ucimo iz svake pogreške i svjesno odlucujemo da cemo pokušati izbjeci njeno ponavljanje. Mi ne gubimo Božju naklonost niti se trebamo kažnjavati ili još gore, kažnjavati druge zbog naših mana. Mi jednostavno moramo odluciti ispravno izabrati, bezuvjetno voljeti i nastaviti dalje.

Slušati ili ne slušati glas negativnog ega nije jedini izbor koji cinimo, niti je uloga negativnog ega jedina razlika izmedu psihologije duše i tradicionalne psihologije. Tradicionalna psihologija takoder ne ukazuje na koncept da naše misli kreiraju našu stvarnost. To je druga glavna teza koja ocrtava psihologiju duše. Naše misli kreiraju naše emocije, naše ponašanje i ono što privlacimo u svoj život. Ako negativnom egu dopustimo da upravlja s nama, tada cemo za sebe stvoriti negativnu realnost, privlacit cemo negativne elementale u svoj život i svi ti negativni utjecaji ce dovesti do toga da se osjecamo i vjerujemo i ponašamo sve više i više negativno. To je ono na što ljudi misle kada govore o zacaranom krugu.

Tradicionalna psihologija ne uzima u obzir cinjenicu da naše misli kreiraju našu stvarnost, naše emocije i naše ponašanje. Tradicionalna psihologija vjeruje da sile izvan nas (okolina, obitelj, biokemija) kreiraju našu stvarnost za nas. Prema njenom gledištu, negativne emocije su neizbježne i normalan su dio života. Kao rezultat toga, tradicionalna psihologija poducava svijest žrtve.

Ponovno, želim naglasiti da ja ne kažem kako tradicionalna psihologija nije vrijedna. Ona ima neku prvotnu vrijednost. Ako osobu može odvesti do samo-aktualizacije na razini osobnosti, to je prekrasno. Problem je što samo nekoliko formi tradicionalne psihologije vodi do te tocke, a mnogi ljudi godinama i godinama ostaju zaglavljeni u tradicionalnoj psihologiji i ustvari nikada ne napreduju iznad onoga što su postigli u prvoj godini rada. Oni ne mogu napredovati jer to nije u sklopu teorije s kojom rade, niti u svijesti terapeuta da ih odvede dalje.

Temeljna razlika izmedu psihologije duše i tradicionalnih formi psihologije je razlika u uvjerenjima o primjeni koncepta ravnoteže u našem životu. Cak i oni od vas koji nisu proucavali niti jednu od tradicionalnih formi psihološke terapije su upoznati s tim konceptom.

Slušamo o tome sve vrijeme: jesti uravnotežene obroke, uravnotežiti posao i rekreaciju, uravnotežiti um, tijelo i duh. Sve su to veoma dobronamjerni savjeti. No kao i kod mnogih principa koji djeluju, mi ponekad previše liberalno primjenjujemo taj princip ravnoteže.

Zbog toga što previše ljudi ili se protivi traženju terapije ili ima nezadovoljavajuca iskustva s tradicionalnom psihologijom, oni stvaraju svoje vlastite teorije i strategije. Oni se nadaju da uzimaju najbolje od onoga što djeluje iz mnogih razlicitih sistema i kombiniraju to u ono što se nadaju da ce biti efikasan alat. To je ono što nazivam Teorijom lažnog osjecaja ravnoteže.

Prakticari ovog terapeutskog modela vjeruju da psihološko zdravlje znaci uravnotežiti aspekte svjetlosti i tame u nama.

Mnogi od vas vjerojatno kimaju glavom i govore: «To zvuci u redu, mislim da bismo trebali to uciniti.» Do odredenog dosega, vi ste u pravu. Da, vi ste ovdje kako biste uravnotežili ženske i muške dijelove sebe. I ovdje ste kako biste uravnotežili nebeske i zemaljske aspekte sebe. Vi ste takoder ovdje da uravnotežite sve svoje cakre i svoja cetiri tijela i tri uma, kao i mnoge druge komponente sebe o kojima cu kasnije govoriti u ovoj knjizi.

Postoji samo jedna stvar koju ovdje ne trebate uravnotežiti. Medutim, to je kljucna tocka koju veoma nekoliko ljudi u ovom svijetu razumije. Ovdje ste kako biste se riješili negativnog ega.

Zbog toga Sai Baba u definiranju Boga kaže: «Bog jednako covjek minus ego.» To je bit Sai Babinog ucenja i temeljni princip Tecaja cuda, Budhinog ucenja i ustvari svih ucenja svih sebe-ostvarenih majstora.

Mnogi ljudi koji su uhvaceni u lažnom osjecaju teorije ravnoteže misle da moraju uravnotežiti svaki aspekt sebe. Oni strahuju da ako se odreknu nekog negativnog dijela sebe, da ce se on vratiti i zahvatiti ih na nekoj razini. To nije istina. Zapamtite, vaše misli kreiraju vašu stvarnost.

Mi nismo ovdje kako bismo uravnotežili strah i ljubav. Zar ne piše u Bibliji: «Savršena ljubav izbacuje strah»?

Mi nismo ovdje kako bismo uravnotežili odvojenost i jedinstvo. Mi smo ovdje kako bismo živjeli u jedinstvu.

Negativni ego kreira negativne kvalitete poput mržnje, osvete, ljubomore, pomanjkanja osobne vrijednosti, lažnog ponosa, depresije, niskog samopoštovanja, kompleksa manje vrijednosti i svih ostalih zala koja nas salijecu. 

Mi nismo ovdje kako bismo uravnotežili mržnju i ljubav. Mi nismo ovdje kako bismo uravnotežili naš kompleks manje vrijednosti s visokim samopoštovanjem. Mi nismo ovdje kako bismo uravnotežili pomanjkanje osjecaja osobne vrijednosti s osjecajem osobne vrijednosti. Bog nas je stvorio na svoju sliku i priliku, te smo ispunjeni s vrijednošcu. Naš istinski identitet je monada, Vjecno Sebstvo, Mocna Ja Jesam Prisutnost. Kao što Biblija kaže: «Vi ste bogovi, a to ne znate.» 

Da li Bog doživljava mržnju, osvetu, ljubomoru, pomanjkanje osjecaja osobne vrijednosti, lažni ponos i depresiju? Naravno da ne. Ako nas je Bog stvorio na svoju sliku i priliku, odakle onda te kvalitete? One nastaju iz pogrešnog razmišljanja ljudi. One nastaju iz razmišljanja s vašim odvojenim umom, baziranim na strahu, a ne s vašim ujedinjenim-u-jedinstvu, baziranim na ljubavi Kristovim umom. Biblija kaže: «Neka u tebi prebiva um koji je bio u Isusu Kristu.»

Kako bi ostvarili svoju Kristovu svijest, morate se osloboditi svijesti vašeg negativnog ega.

Kada postignete to stanje razmišljanja i percepcije stvarnosti, vi ste puni ljubavi, radosni, sretni ste, nepristrani i u miru sve vrijeme. Nije li Budha rekao: «Sva patnja nastaje iz vezanosti?» Bog ne pati, pa zašto bismo mi patili? Mi smo ovdje kako bismo postali svjetlost, kako bismo postali ljubav, kako bismo ostvarili Boga.

Kao što Sai Baba kaže: «Necete postici bogoostvarenje ukoliko ne umrete za svoj negativni ego, koji je strah, odvojenost, materijalizam i sebicnost. Ako umrete za ovu vrstu razmišljanja nižeg sebstva tada cete se ponovno roditi za nacin razmišljanja svog višeg sebstva i ostvarit cete Boga. To je glavna bit duhovnog puta, neovisno o tome koji ste put ili ucitelja izabrali slijediti. Suprotno onome što ce vam drugi ljudi reci, negativne emocije vam nisu potrebne.

Njih je stvorio vaš um. One ne dolaze izvan vas ili iz vaših instinkta. One nastaju iz vaše interpretacije, percepcije i uvjerenja o stvarnosti.

Vaš život je poput filma projiciranog na ekranu. Vi ste njegov pisac i režiser. Vi imate izbor kako ce se sve odreda okosnice ovog filma razviti i imate izbor kako cete to gledati. Budha je u cetiri plemenite istine rekao da sva patnja nastaje iz «pogrešnih tocki gledišta». Razmišljajte sa svojim Božjim umom koji je svjetlost. Zbog toga se to naziva prosvjetljenje.

Mi nismo ovdje kako bismo uravnotežili srecu i patnju. Mi smo ovdje kako bismo živjeli u sreci i svjetlosti sve vrijeme. Kako je to uzašli majstor Djwhal Khul nazvao to je majstorstvo nad «cuvarom praga». Cuvar praga utjelovljuje glamur, mayu, iluziju i negativni ego. Cuvar praga ce zauvijek ostati autsajder, koji boravi u slaboj svjetlosti koja prolazi kroz ulaz u kucu, ali koji nikada ne može ili nece da napusti negativni ego i stane u puni sjaj ispravnog življenja.

Velik dio covjecanstva još uvijek žudi za unutarnjim mirom, srecom i uspjehom jer nisu pouceni kako da postanu majstori svojeg podsvjesnog uma, da postignu ljubav prema sebi, da ispravno vode svoju djecju svijest i da transcendiraju negativni ego. Niti razumiju kako integrirati svjesni, podsvjesni i nadsvjesni um, uravnotežiti svoja cetiri tijela (duhovno, mentalno, emotivno i fizicko), transcendirati želje nižeg sebstva i ne uspijevaju živjeti kao uzrok a ne kao posljedica. Ukratko receno, oni ne znaju kako se njihov osobni dio uklapa u božanski plan.  

Covjecanstvu cesto nedostaju ta obilježja jer ono što mi trebamo najviše nauciti ne poducava se u školama, kod kuce ili u našim crkvama i sinagogama. Vecina savjetnika, psihologa, psihijatara i socijalnih radnika još u potpunosti ne razumije temeljne principe psihologije duše. Vecina njih radi veliki posao i treba ih pohvaliti, no oni nisu zašli u podrucje psihologije duše. Zbog toga, mnogi njihovi klijenti ostaju zaglavljeni u negativnom egu i još uvijek ih vode njihova emocionalna tijela, podliježu željama nižeg sebstva i ispunjeni su s negativnim emocijama. Što je još gore, njih se poducava da oni ne mogu nadici to stanje vec da mu se moraju prilagoditi. Nije istina da ne možete nadici negativni ego. Ova knjiga ce vam pokazati kako to uciniti.

Nažalost, vecina onoga što se može reci o tradicionalnoj psihologiji takoder se može primijeniti na mnoge duhovne pokrete. U ovom slucaju, medutim postoji pretjerana poistovjecenost sa duhovnim tijelom na racun psihološkog sebstva. To je poput izgradnje ogromne konstrukcije na slabom temelju. Predodredeno je da se na kraju sruši. Primjere za tu pogrešnu konstrukciju vidimo i u duhovnom pokretu i u tradicionalnim religijama, kod duhovnih voda i kod njihovih naoko najrevnijih inicijanata. Svaki puta kada duhovni ili religijski voda ne uspije svladati negativni ego, to je poput još jedne pukotine u temelju. Ova knjiga je napisana kao sredstvo da podupre taj temelj kako bi mogao zapoceti naš istinski rad.

Mi moramo rašcistiti svoje djelovanje, procistiti naša mentalna i emocionalna tijela i nauciti se integrirati na razini srca.

Ako trenutno procjenjujete svoj sistem vrijednosti i sistem uvjerenja, ova knjiga je za vas. 

Ako se pitate zašto se u svojim osobnim odnosima ponekad osjecate kao da se odvijaju u podrucju bitke a ne u podrucju bezuvjetne ljubavi u stanju Kristove svijesti, tada je ova knjiga za vas.

Ako vas vaše emocionalno i mentalno tijelo okrecu poput viska umjesto da su položeni na cvrstoj stjenovitoj platformi unutarnjeg mira i zadovoljstva, tada je ova knjiga za vas.

Ako žudite postati potpuno integrirani covjek koji je spreman odjenuti ogrtac duhovnog vodstva i svjetskog služenja, tada je ova knjiga za vas.

Ova knjiga je za sve one koji žele ispravno integrirati i sintetizirati duhovni, psihološki i fizicki aspekt sebe u sveobuhvatnu, ujedinjenu cjelinu, kako bi to Bog htio.

Morate uvidjeti da možete svaki dan vježbati u teretani, jesti zdravo i trcati tri puta tjedno, ali dok ne postanete majstor svojeg podsvjesnog uma, emocionalnog tijela i negativnog ega, još uvijek ste u opasnosti. Ne možete biti istinski zdravi usmjeravanjem samo na jednu razinu, bilo da je to fizicka, duhovna ili psihološka. Morate se usmjeriti i raditi sa svakom na dnevnoj osnovi. Sinteza i integracija su kljuc. Ova knjiga ce vam pomoci identificirati i nadici mnoge zamke i klopke koje vam mogu smetati na putu. Kroz savjetovanje pojedinaca preko dvadeset godina, razvio sam veliki uvid u dinamike procesa koji ce vas voditi u to integrirano stanje postojanja.

Kao što vecina vas zna, podsvjesni um ima kontrolu nad velikim dijelom naše stvarnosti.

Jedna od svrha ove knjige je da nam pomogne otvoriti oci naše duše kako bismo mogli vidjeti nesvjesne aspekte sebe koji vode do neprikladnih radnji i stavljaju nas na vrtuljak nezadovoljavajuce oblikovanog i programiranog ponašanja. Ova knjiga ce nam takoder pomoci zacijeliti rascjep izmedu našeg svjesnog i nesvjesnog uma. Cak i medu najnaprednijim svjetlosnim radnicima na planeti, taj rascjep još uvijek prevladava. Samo nekolicina od nas posjeduje majstorstvo nad podsvjesnim umom.

Kako bi povratili kontrolu nad našom podsvijesti koja nema rasudivanja moramo povratiti svoju osobnu snagu i oduprijeti se njenom korištenju u službi negativnog ega. To je jedan od najvažnijih procesa za primijeniti dok smo na našem duhovnom putu. Mi nikada istinski ne možemo ostvariti Boga dok svjesni um ne svlada podsvjesni um. Prvi dio ove knjige ce vam dati vodstvo, tehnike i vježbe za upravljanje s tim raskolom izmedu svjesnog i podsvjesnog uma. Molim vas zapamtite da kada god dopustite svojem podsvjesnom umu da vas kontrolira vi ste predali uzde negativnom egu. 

Na primjer, duhovni ucitelj koji vjeruje da je potpuno ocišcen od negativnog ega no svoj rad izvodi zbog odobravanja koje može dobiti a ne zbog služenja koje može drugima uciniti je pod kontrolom negativnog ega. Majka koja se želi ponašati prema svojem djetetu s poštovanjem i bezuvjetnom ljubavi ali je sklona bucnom i bijesnom ponašanju podlegla je negativnom egu. Netko tko se upiše u teretanu ali ne vježba, tko zapocne dijetu a jede lošu hranu ili tko tvrdi da je oprostio drugome a još uvijek zamjera, u dosegu je negativnog ega. Ti rascjepi izmedu podsvjesnog, svjesnog i nadsvjesnog uma muce mnogo ljudi, od onih koji su zaboravili duhovni put do najnaprednijih i najiskrenijih svjetlosnih radnika. Ustvari, što više napredujemo, to više trebamo cistiti našu nesvjesnu površinu i naš negativni ego. 

Odakle dolazi negativni ego? U pocetku, prije i upravo nakon stvaranja nije postojao um negativnog ega. Bog nije stvorio negativni ego, ljudi su ga stvorili. Razvio se kao rezultat silaska Božjih sinova i kceri u materiju, boravka u ljudskim tijelima i zatim zbog pretjeranog poistovjecivanja s tim fizickim tijelima. U tom trenutku, kada su Božji sinovi i kceri pomislili da su fizicka tijela a ne djeca Božja koja samo privremeno nastanjuju fizicka tijela, razvio se negativni ego. 

Biblija govori o tome kao o prici o Adamu i Evi. Par je pojeo zabranjeno voce, namamila ga je zmija, koja simbolicki predstavlja um negativnog ega ili nižeg sebstva. Te dvije konkurentske filozofije (slušanje Boga ili slušanje zmije/ negativnog ega) mogu se nazvati filozofijama nižeg sebstva i višeg sebstva. Ako slušate niže sebstvo, vi živite «život na dnu egzistencije», što znaci da ste prvenstveno zaokupljeni sa životom i materijalnim potrebama fizickog tijela. Ako slušate filozofiju višeg sebstva, Duha Svetog, duše, monade, Mocne Ja Jesam Prisutnosti ili Kristovog uma vi živite «život na vrhu egzistencije» jer vi težite integrirati tri uma i cetiri suptilna tijela. Kako bi ostvarili Boga, morate otkloniti svoju pažnju od interpretiranja i percepcije nižeg sebstva o životu, te umjesto toga interpretirati i opažati život iz višeg sebstva.

Pošto naše misli kreiraju našu stvarnost, koju filozofiju izaberemo odrediti ce ono što vidimo. 

Ustvari, mi ne vidimo kroz naše oci, vec kroz naš um. Zbog toga je Sai Baba rekao: «Vaš um stvara vezanost ili vaš um stvara oslobodenje.» Mi cemo imati negativne emocije ako razmišljamo sa svojim umom negativnog ega. Imat cemo pozitivne emocije ako razmišljamo sa svojim duhovnim umom. Naše misli kreiraju naše osjecaje, emocije, ponašanje i fizicko zdravlje ili pomanjkanje zdravlja. Psihološko zdravlje nije ništa drugo nego održavanje dobre mentalne prehrane. Kao što je Majstor Isus razotkrio kroz Helen Schulman u Tecaju cuda, kljuc je ne dopustiti niti jednoj misli koja nije od Boga da ude u naš um. Moramo biti budni za Boga i Njegovo kraljevstvo sve vrijeme i nikada ne smijemo biti automatski pilot.

Kada god misao negativnog ega pokuša uci u vaš um, samo joj zabranite ulaz i izbacite je. 

Prebacite svoj um kao s daljinskim upravljacem na pozitivnu i/ ili više duhovnu misao. To je koncept odbijanja i afirmiranja. Vi koristite ovu taktiku doslovno stotinu puta dnevno. Vi ste izvršni direktor vaše osobnosti i tako izabirete što cete misliti. Bog i uzašli majstori to nece uciniti za vas bez obzira koliko cesto to tražili. To je vaš posao. Odbacivanjem misli negativnog ega i održavanjem svog uma cvrsto u svjetlosti sve vrijeme, negativne misli ce nestati zbog pomanjkanja energije, a u vašem podsvjesnom umu ce se stvoriti nova pozitivna navika te cete lakše biti pozitivni.

Razvijanje te pozitivne navike je teško jedino u pocetku iako moramo ostati budni neovisno o našoj razini razvoja. Esencija negativnog ega je strah, odvojenost i centriranost na sebe.

Koliko god se može ciniti cudnim, istina je da negativni ego ustvari ne postoji. Kao što je Isus razotkrio u Tecaju cuda: «Pad se nikada ustvari nije dogodio, mi samo mislimo da jest.»

Drugim rijecima receno, svi smo mi uvijek bili jedno s Bogom i uvijek smo bili Krist, ili sinovi i kceri Božje. Ali ako se u svom umu prepustimo razmišljanju negativnog ega mi cemo vjerovati u gubitak milosti i živjet cemo u tom negativnom stanju svijesti premda nije istina da smo mi pali.

To je veoma slicno životu u negativnoj hipnozi ili sanjanju. Kada nocu sanjamo, mi uistinu vjerujemo i osjecamo da je san stvaran. Kada se ujutro probudimo iz nocne more mi odahnemo i kažemo samima sebi: «Tako mi je drago što je to bio samo san.» To je ono što vam sada pokušavam reci o vašem uobicajenom budnom životu. Vi ste sanjali s otvorenim ocima, živeci u snu u kojem je negativni ego interpretirao život, te niste interpretirali život iz svog Kristovog uma. 

To je slicno caši koja je ili poluprazna ili polupuna. Ova jednostavna analogija se može primijeniti na svaki trenutak života. Postoji nacin interpretiranja života koji ce vam donijeti unutarnji mir, smirenost, radost, srecu, bezuvjetnu ljubav, nepristranost i staloženost sve vrijeme neovisno o tome što se dogada izvan vas. Postoji drugi nacin interpretiranja života koji ce vas uciniti ljutima, nestrpljivima, zlovoljnima, nestabilnima i depresivnima. Što je od ovo dvoje vaša stvarnost nema apsolutno nikakve veze s onim što se dogada izvan vas. Sve je povezano s time kako vi interpretirate život.

Kako bi to ilustrirali, razgovarajmo o tome kako ploviti s univerzumom a ne boriti se s njim.

To se naziva metodom blagoslivljanja. Duh Sveti i Majstori bi htjeli da blagoslivljamo i zahvaljujemo na svemu što nam se dogada u životu. To je poput izreke iz Biblije: «Ne moja volja vec Tvoja» i zahvaljujem se na lekciji. 

Negativni ego ne može blagosloviti i zahvaliti se, jer ne interpretira stvari kao lekcije, izazove ili darove. On psuje i ljuti se kada njegove vezanosti i/ili ocekivanja nisu ostvarena. Kristov um, koji posjeduje samo sklonosti ali ne i vezanosti, je sretan u oba slucaja, njegov unutarnji mir je stanje uma a ne vezanost za nešto izvan sebe. Blagoslovite sve što vam dode u životu i pozdravite nevolje, kao što Sai Baba kaže, jer sve što dode u podrucje vašeg djelovanja dogada se s razlogom i Bog vas poducava nešto što trebate nauciti.

Shvacate li sada moje gledište? Svjetlosni radnici se fokusiraju na duhovnu razinu i veoma napreduju, no ako ne svladaju ovu bazicnu psihološku razinu, postoji opasnost od neke vrste karcinoma. Ako ne lijecimo bolest našeg psihološkog sebstva, tada nam na kraju naši simptomi nece dozvoliti da radimo svoj duhovni rad. Ta vrsta karcinoma se može veoma brzo iscijeliti kroz znanost «iscjeljivanja promjenom stavova».  

Iscjeljivanje promjenom stavova ukljucuje dodatne lekcije koje su takoder neophodne, a koje izviru iz ove pocetne lekcije odbijanja negativnog ega i izabiranja Kristove svijesti. Glavne dodatne lekcije su ucenje kako uravnotežiti cetiri tijela (fizicko, emocionalno, mentalno i duhovno), nauciti integrirati tri uma (svjesni, podsvjesni i nadsvjesni), nauciti ispravno odgojiti svoju svijest unutarnjeg djeteta, razviti ljubavi prema sebi i osobnu vrijednost, nauciti posjedovati svoju osobnu snagu sve vrijeme, nauciti reprogramirati podsvjesni um, ispravno kontrolirati seksualne energije, psihicka samoobrana, ispravni ljudski odnosi, ispravna briga za fizicko vozilo i svladavanje tijela želja.

Neravnoteže u bilo kojem od ovih podrucja su rezultat programiranja negativnog ega još uvijek prisutnog u nama. Jedna prijateljica mi je dala veoma dobru metaforu za uravnoteženje cetiri tijela. Ona je predložila da na sistem cetiri tijela gledamo kao na cetiri cijevi ispunjene s vodom i složene jedna na drugu. Voda je ustvari energija, no lakše je razumjeti kako ta energija djeluje ako je vidimo kao vodu. Mnogi svjetlosni radnici su nestabilni. Oni filtriraju velik dio svoje vode u duhovnu cijev, zbog cega su mentalna, emocionalna i fizicka cijev prazne. To stvara neravnotežu i prepunjenost i cijeli niz problema.

Istu mogucnost za neravnotežu možemo vidjeti i u sistemu cakri. Kada su odredene cakre previše naglašene, u nekima stvaraju preveliku aktivnost a u nekima premalu aktivnost, to utjece na sistem žlijezda i dovodi do druge manifestacije lekcije, što cu ja kasnije velikim dijelom istražiti u ovoj knjizi. Ideja je da odredena kolicina vode tece slobodno u sve cetiri  cijevi. Neki svjetlosni radnici mogu biti više mentalni, drugi previše emocionalni, neki cak previše fiksirani na fizicko tijelo.

Moramo svladati sve lekcije iscjeljivanja promjenom stavova kako bi uistinu postigli sebeostvarenje na razini duše. Premda osoba može postici sedam razina inicijacija prije potpunog svladavanja psihološke razine vi ne možete u potpunosti ostvariti uzašašce dok ne integrirate tri uma i cetiri tijela. 

Zakljucna rijec koja opisuje negativni ego je dualnost. Kako bi transcendirali negativni ego u njegovom punom dosegu, moramo nauciti transcendirati svijet dualnosti. Drugi razlog zbog kojeg je to važno je da kako uzlazimo u svijesti i krecemo se kroz sedam razina inicijacija, mi zapocinjemo cistiti ne samo individualnu karmu vec i masovnu planetarnu karmu. 

Kako pocinjemo cistiti karmu iz svih naših proširenja duše i iz naše nadduše, našeg višeg sebstva, nastavljamo se razvijati dok ne budemo mogli utjecati na razinu grupne duše, na monadicku razinu grupe i konacno cisteci na univerzalnim razinama. Ako nismo dovršili taj rad u nama samima, kako onda možemo razmišljati o tome da to ucinimo na ovim još vecim razinama? U ovom najubrzanijem periodu zemljine povijesti, mi sada primamo potpuno razumijevanje što je to proces uzašašca.

Kako znate kada ste izvan ravnoteže, a kada ste u ravnoteži? 

Na fizickoj razini, bivanje izvan ravnoteže se može manifestirati kao zamor ili pogrešna prehrana. Na emocionalnoj razini, to se može odraziti kao promjena raspoloženja ili negativne emocije. Na mentalnoj razini, to se može odraziti kao negativno razmišljanje. Na duhovnoj razini to se može manifestirati kao previše ili premalo meditiranja. Uravnotežena osoba je smirena osoba, netko tko posjeduje unutarnji mir. Uravnotežena osoba je nevezana ali je takoder veoma puna razumijevanja prema sebi, prema drugim ljudima i prema životu.

Uravnoteženje cetiri tijela vas ne bi trebalo voditi do tocke mirovanja. Biti u ravnoteži je slicnije bivanju na nježnoj klackalici ili izvodenju suptilnih prilagodbi dok vozimo automobil.

Kada smo uravnoteženi, možemo osjetiti kada izademo iz tog suptilnog prikladnog podrucja no tada cemo biti budni i napraviti cemo prikladnu korekciju u našem individualnom tijelu. 

Na neki nacin, mi živimo u grupnoj svijesti unutar našeg vlastitog bica. Moramo uspostaviti ravnotežu izmedu naša cetiri tijela, tri uma, djecje svijesti, roditeljske svijesti, sedam glavnih cakri, duše, monade i osobnosti. Svaki dio, osim negativnog ega ima glas i mjesto u idealnom stanju što omogucuje potpuno stapanje sa dušom i monadom. Svi ovi ostali dijelovi cine ogromni komunikacijski sistem unutar nas s kojim moramo ostati uskladeni i poštovati ga.

Kada to ne cinimo dolazi do neravnoteže i slicno kao kod padanja domina može dovesti do cijelog niza ostalih problema. 

Mi moramo biti ispravni prema sebi prije nego što možemo biti ispravni prema Bogu i ispravni prema drugim ljudima. Kao svjesni um, svaki od nas mora biti poput voditelja orkestra koji okuplja sve elemente grupne svijesti u ravnoteži svakog dana kako bi stvorio prekrasnu simfoniju, koja se naziva bogoostvarenje. Dobra je ideja napraviti brzi pregled svih ovih dijelova kako bi bili sigurni da je sve uskladeno. Svi ovi elementi uistinu žele biti dio tima. Ponekad mogu postati malo pohlepni, te je to posao voditelja orkestra, svjesnog uma ili roditeljske svijesti da demonstrira cvrstu ljubav ili da bude snažan zapovjednik i ispunjen s ljubavlju, da tako kažem, kako bi svi ovi dijelovi znali tko je glavni. 

Premda je svjesni um glavni, on i cijeli tim su potpuno podredeni diktatima duše i Mocne Ja Jesam Prisutnosti. Stoga vas sada pitam, moja braco i sestre, da li ste voljni u ovom trenutku obavezati se da cete održavati ovu suptilnu sinergisticku ravnotežu u služenju duše i monade radi demonstriranja bogoostvarenja na Zemlji? To je izazov, to je Kristov ogrtac koji Bog želi da svi odjenemo u ovom trenutku kao danak naše ljubavi i predanosti Njemu na Zemlji. Jeste li voljni posvetiti svoj život takvoj plemenitoj svrsi? To je put svih religija, svih škola misterija i svih duhovnih tradicija. Bog ceka na vaš odgovor!

Prije nego što možemo doci do stvari poput levitacije, teleportacije i materijalizacije, moramo se 100% posvetiti i demonstrirati ovaj drugi aspekt u svojem svakodnevnom životu. To se u nekim krugovima naziva «primjenjivanje Prisutnosti Božje» u našem svakodnevnom životu.

Može li postojati plemenitija svrha za sve nas? Postoji li išta drugo u beskrajnom univerzumu na što bi trebali usmjeriti svoje energije? Kao što je Majstor Isus rekao: «Budite vjerni do smrti i dat cu vam krunu života.»