Razorni monsun manje je zastrašujuć od neprimjetne kuge, zato jer ga možemo vidjeti i obraniti se, dok kuga udara onda kada smo nezaštićeni. Tako i bučni nasilnik može biti manje opasan od onoga koji se smije i tiho promatra vaše planove — prvi udara šakom, ali njega se treba manje plašiti od onoga koji udara mišlju.

Knjiga ispravnog osjećaja

Jeste li se ikada zarazili nekom melodijom koja je stalno prolazila vašim umom kada ju je netko pokraj vas počeo pjevušiti ili zviždati? Jeste li ikada, bez nekog posebnog razloga, počeli razmišljati o nekom prijatelju ili rođaku, a tada ste bez ikakve prethodne najave ili poziva dobili pismo od te osobe? Jeste li ikada pomislili kako je čudno da je do mnogih znanstvenih otkrića istodobno došlo dvoje ili više ljudi koji su na njima radili u različitim zemljama, a da pritom nisu poznavali jedni druge?

Pretpostavljam da je skoro svaki pisac koji je radio na svojoj priči preuzeo neki događaj iz svakodnevnog časopisa te na temelju toga osmislio svoju priču. Taj fenomen plagijata raširen je i općenit. Može se pronaći ukoliko pratimo književnu profesiju unatrag, a zasigurno ćemo ga pronaći i u budućnosti.

Tijekom prošlih četrdeset godina ovaj je fenomen bio predmetom povećane pozornosti zapadnih psihologa. Istaknuti europski znanstvenici poput Rucheta i Flammariona pridružili su ga mentalnoj terapiji. Dr. Rhine s Duke University, u Sjevernoj Karolini, bio je oprezniji i označio je uzrok toga kao »izvanosjetilnu percepciju«. Ali vjerojatno je najvrednija istraživanja o ovoj temi prije mnogo godina proveo Zenith Radio Corporation. Medu svojim slušateljstvom pobudili su interes za prepričavanje doživljenih iskustava telepatske komunikacije. Svako iskustvo tada se provjerilo cjelovitim istraživanjem. Ukoliko se ustvrdilo da je doživljaj autentičan, prenosio bi se slušateljstvu. Ta iskustva nosila su predosjećaj događaja koji su se kasnije doista dogodili; znanje o događajima koji su se dogodili prijateljima i voljenim osobama na većoj ili manjoj udaljenosti.

Nekoliko godina svoga života proveo sam među Maorima s Južnih mora gdje telepatska komunikacija igra veliku ulogu u životu ljudi, jednako kao telegraf, primjerice, u Sjedinjenim Američkim Državama. Kasnije sam imao privilegij proučavati drevnu mudrost te zemlje. Sva ta teška i nezanimljiva istraživanja subjekta koja su dokazana unazad mnogih stoljeća doimaju se pomalo apsurdno, ali ako prosječnoj osobi predoče kakvu važnu ulogu imaju u životu i postizanju sreće, postaju od velike vrijednosti.

Čitajući ove riječi možda će stotine radio i televizijskih programa proći vašim mozgom, ali zapravo ništa nećete znati o njima. No, pretpostavimo da se negdje u vašoj glavi nalazi mali prijemnik kojime možete upravljati čak i pomoću malog napora volje. Dakle, neznatnim naporom možete uključiti bilo koji željeni program i odabrati željeni tip glazbe, od hard rocka pa do profinjenih tonova Straussa ili Chopina.

Vi ne samo da imate takav »prijemnik«, nego u svom mozgu imate kombinaciju emitiranja i primanja, ali ne primaju se ili emitiraju radio ili televizijski programi, već ljudske misli. Organ koji služi kao odašiljač naziva se pinealna žlijezda, a zapadnim je fiziolozima još uvijek velika i nerješiva zagonetka. Oni znaju da na neki način igra veliku ulogu u mentalnom razvitku, ali većina njih smatra da je pinealna žlijezda ostatak »davnog oka«. Međutim, profinjeni mehanizam nalik oku potvrđuje otkrića istraživača s Istoka; jer takav mehanizam koji prima i šalje električne impulse misli ima stanovite sličnosti s okom - organom za primanje elektromagnetskih fenomena poznatih kao svjetlo.

U prethodnom poglavlju govorio sam o prani, električnoj sili koju stvara i pohranjuje tijelo te je distribuira mrežom živaca sastavljenom od milijuna stanica kao energiju koja im je neophodna da bi mogli obavljati svoj rad.

Spomenuo sam također da je prana energija koja određuje »setove primanja i odašiljanja«. Tako funkcionira radio-postaja u vama samima.

Kada se koncentrirate na bilo koju misao ili ideju, automatski odašiljete tu ideju. Vaše su misli izbačene u eter i mogu ih primiti drugi koji razmišljaju o istoj ideji. Ovakvo odašiljanje čini još jednu stvar - podešava vaš prijemni aparat istom tipu misli; onoga trenutka kada se opustite, one (misli drugih o subjektu) počinju utjecati na vaš um. U povezanosti s time, zanimljivo je napomenuti jedan slučaj. Na skupu Američkog psihijatrijskog udruženja pročitan je rad u kojemu se dokazivalo sljedeće: kada osoba razmišlja, ona iz svog mozga emitira pozitivni elektricitet, ali kada je opuštena ili za vrijeme sna, elektricitet postaje negativan.

Iz svega što je do sada rečeno zasigurno ćete shvatiti ogromnu važnost i utjecaj procesa razmišljanja na zdravlje. Prvo, ako ste zabrinuti, uključujete se u sve misli koje postoje a koje su vezane za zabrinutost, za misli straha (i sami znate da je briga polagani strah) koje Instinktivni um preuzima kao sugestije i daje odgovor tako što čitav vaš sustav puni nekorisnim produktima kako bi vas pripremio za borbu ili bijeg. Sve to djeluje vrlo toksično. Onemogućava lučenje i probavu, a ukoliko se takvo stanje nastavlja dolazi do funkcionalnih poremećaja koji postaju kronični.  Nadalje,  razbacujete svoju praničnu energiju koju bi mnogo bolje iskoristile stanice u svom radu izlječenja.

Znam da nećete uključiti radio i pronaći postaju s užasnim, neusklađenim i dosadnim brbljanjem. Zašto tada podešavate svoj mentalni radio na iste stvari?

Psihički svi mi pripadamo jednom od tri tipa mislilaca. Prvi je zabrinuti tip koji ostaje usklađen na strah ili sumnju i sve brige univerzuma; posljedica toga je život u paklu njegovih vlastitih kreacija; okolina i ostali ljudi ga izbjegavaju i ne vole. Drugi je indiferentni i uzročni tip kojem nedostaje sposobnost koncentracije nužne za slanje i primanje dobra. Ljudi tog tipa obično zapadaju u jednu tjelesnu kolotečinu i zadovoljavaju se životom kakvim živi zadovoljna stoka - nikada ne postižu puno niti ne padaju na čemu. Treći tip je veseo, pozitivan tip koji nastoji ostaviti svijet u boljem stanju od onoga u kojem ga je zatekao, koji prepoznaje da je sve rođeno iz sile i otpornosti, a da bi nešto učinio čovjek se mora uskladiti s hrabrim optimizmom i poput sretnog ratnika boriti se radi bitke.

Prije čitanja ove knjige mogli ste pripadati bilo kojemu od ova tri tipa. Naslijeđe i okolina imaju vrlo važnu ulogu u prilagođavanju sklopa za odašiljanje i primanje. Vrlo je teško da se dijete uskladi na misli sreće, ljubavi i sklada kadaje bombardirano usmenim negativnim sugestijama roditelja koji stalno prigovaraju. Kontinuirana mentalna telepatska sugestija straha, obeshrabrenja i jada ima vrlo dubok utjecaj. Dijete koje je odraslo u bogatoj kući, gdje se ničim ne potiče da učini nešto osim zabave i razonode, vjerojatno će pripadati drugoj kategoriji.

Dakle, mentalno usklađenje svake osobe prema životu ovisi - ili je ovisilo - u velikoj mjeri o silama koje se nalaze izvan njegove kontrole i razumijevanja.

Ali u vašem slučaju to više nije tako - vi možete, praćenjem datih uputa, uskladiti sebe sa zavijanjem šakala ili muzikom sfera. Otkrit ćete da je vaše okruženje posljedica, a ne uzrok te da vezano uz to možete učiniti što želite, sukladno vašim željama. Otkrit ćete da je zdravlje naše prirodno stanje i da, ukoliko sa svoje strane učinite sve da otklonite smetnje iz svog jadnog, izmučenog i uznemirenog Instinktivnog uma, on i sve snage univerzuma zajedno će djelovati u ponovnom utemeljenju zdravlja, a zatim i njegovom održavanju.