Da bismo razumjeli čuda moramo sagledati dva aspekta Univerzalnog zakona.  Prvi, koji tvrdi kako duboko unutar cijelog čovječanstva leži neizmjerna moć, i drugi, da je ta moć nepristrana i neosjećajna. Zovite je univerzalnim umom ili Kristovom sviješću ili kako hoćete, to je ona moć koja čovjeku dopušta prepoznavanje univerzalne životne sile koju nazivamo "Bog".

Životna sila je vječna i univerzalna i zbog svog neograničenog sadržaja, ona je dio svih stvari. Štoviše, to je glavni dio svakog od nas. Shodno tome, svi unutar sebe posjedujemo neograničenu moć. Stvaranje čuda u našim životima postaje predmet identifikacije s tom moći, razumijevanja njezinih osobina i učenja kako je učinkovito upotrijebiti. Ova se identifikacija postiže shvaćanjem kako je ta moć unutar nas i priznavanjem te činjenice izgovaranjem: "Ja sam vječan, besmrtan, univerzalan i beskrajan i to što jesam prekrasno je". Na taj način zatvaramo se u izvor moći i uravnotežujemo za sljedeći korak, koji uključuje pregled njezinih osobina.

Univerzalni zakon je nepristran i neosjećajan. On nema načina doznati što želite, niti razlikovati vaše nade i aspiracije, sklonosti i nesklonosti - on je čista energija. Prihvaća sve misli, osjećaje i akcije koje projicirate i neosjećajno vam ih vraća natrag u obliku događaja koje svakodnevno iskušavate.

Skoro istim načinom na koji električna energija osvjetljava i javnu kuću i župnikovu čajanku, Univerzalni zakon ne razlikuje različite vrste energije u vašem životu. Dat će vam sve što vjerujete, ni više ni manie od toga.  Zato ključ razumijevanja čuda je sagledati uvjerenja koja izražavate kroz misli i osjećaje.

Kad ste rođeni, vaše su misli i osjećaji neograničeni jer vam je um čista ploča. Ono što malo dijete projicira k Univerzalnom zakonu je prirodna čistoća neomeđena granicama vjerovanja. Djeca uvijek pokušavaju naizgled nemoguće: nesvjesni bilo kakvih fizičkih ograničenja,odvezu se obiteljskim automobilom ili odšetaju na strmi greben. Tek kasnije, odgojem, nauče ograničenja ljudskih očekivanja.

Ali ova ograničenja ili granice su iluzije. Nastale su obrascima vjerovanja  i većinom su rođena iz neznanja prenošenog s generacije na generaciju. Ovaj bazen obrazaca vjerovanja ili "kolektivno nesvjesno" kako ga je nazvao Carl Jung,  zadobiva na vrijednosti kako vrijeme prolazi i naposljetku koncepti koje kasnije generacije iskušavaju kao fizičku realnost postaju kruti i dominirajući. To je kao da milijarde ljudi koji su vam prethodili određuju što ćete iskusiti na zemaljskom planu i to je sve o čemu se radi.

Ta krutost ne dopušta duh niti razumijevanje da  smo sada u razdoblju brzog razvoja. Fundamentalne strukture su otplavljene bujicom  svijesti  i više nismo spremni samo čitati o velikim čudotvorcima, želimo sami imati isto iskustvo. Većini ljudi to nije moguće jer su zaključani unutar ograničenja tijela i uma, njihov je odgoj toliko dominantan da zatvara u kutiju njihovu cijelu evoluciju i oni iskušavaju maleni spiritualni rast.

 Autor: Stuart Wilde