2

PRVA VRATA SANJANJA

Kao uvod u prvu pouku o sanjanju, don Juan mi je drugu pozornost tumačio kao proces napredovanja: proces započinje s idejom koja nam se isprva doima u većoj mjeri neobičnom negoli stvarnom mogućnošću; preo- bražavajući se u nešto što se može samo osjetiti, nalik kakvom osjetu; naposljetku se preobraća u stanje postojanja ili oblast konkretnosti, nadmoćnu silu koja nam otvara svjetove što nadmašuju i najsmjelija maštanja.

Prilikom objašnjavanja vraćanja, pred vračevima su dvije mogućnosti. Jedna je od njih izlaganje zaokriljeno metafora- ma o svijetu magijskih razmjera. Druga je mogućnost tumače- nje u asptraktnim pojmovima, prikladnim za opisivanje vraća- nja. Prednost sam uvijek davao posljednjoj navedenoj moguć- nosti, iako nijedna od njih nikada neće moći zadovoljiti racio- nalni um zapadnjaka.

Don Juan mi je razložio da se ono što podrazumijeva svo- jim metaforičkim opisima druge pozornosti kao procesa na- predovanja sastoji u činjenici da kao posljedični učinak pomi- canja spojne točke druga se pozornost ne pojavljuje prirodno, sama po sebi, već mora biti namjeravana, u početku kao ideja, a na svršetku kao postojana i nadzirana svjesnost pomicanja spojne  točke.

»Podučit ću te prvom koraku stjecanja sile«, rekao mi je don Juan, započinjući poduke u umijeću sanjanja. »Podučit ću te kako da podstakneš sanjanje.«

»Što znači podstaknuti sanjanje?«

»Podstaknuti sanjanje znači posjedovati točnu i neposred- no praktičnu vlast nad cijelim stanjem sanjanja. Na primjer, možeš sanjati da si u učionici. Podstaknuti sanjanje znači ne dozvoliti da se san pretvori u nešto drugo. Iz učionice se nećeš uzverati na planine, na primjer. Drugim riječima, nadzireš gle- dište učionice i ne dopuštaš snu da isklizne sve dok to sam ne želiš.«

»Je li to moguće izvesti?«

»Dakako. Ovakvo se nadziranje ne razlikuje od nadzora kojeg imaš nad svakom situacijom u svakidašnjem životu. Vra- čevi su se privikli na takav nadzor, te ga mogu steći u svakom trenutku kada ga žele ili im je potreban. Kako bi se i sam na- vikao na to, moraš krenuti od vrlo jednostavnog postupka. Noćas, u snovima, moraš gledati u svoje ruke.«

Don Juan mi ovom prigodom nije mnogo rekao tijekom stanja svjesnosti svakidašnjeg svijeta. U sjećanjima na iskust- va iz druge pozornosti, međutim, otkrio sam da je naš razgo- vor bio mnogo produbljeniji i opsežniji. Otkrio sam, na prim- jer, svoja osjećanja o jalovosti takvoga zadatka, našto mi je don Juan savjetovao da se s njime suočim u smislu potrage na koju sam krenuo, namjesto da o snovima razmišljam kao ne- čemu ozbiljnom i strahopoštovanja dostojnom, mračnom i ne- odgonetljivom.

»Budi mrzovoljan koliko te volja tijekom naših razgovora o sanjanju«, rekao mi je. »Objašnjenja uvijek iziskuju duboko razmišljanje. Ali u trenutku kada doista sanjaš, budi lak kao pero. Sanjanje se mora sprovesti čestito i ozbiljno, ali i u ok- ružju smijeha i s povjerenjem u onoga tko nije opterećen bri- gama u svijetu. Samo se pod takvim uvjetima tvoji snovi mo- gu preobraziti u sanjanje.«

Don Juan me je uvjeravao da je moje ruke izabrao pro- izvoljno kao nešto za čime ću tragati u snovima, te da bi

traganje za bilo čime drugime bilo podjednako valjano. Cilj vježbe nije bio u nalaženju neke određene stvari, već u zauz- davanju moje pozornosti u sanjanju.

Don Juan mi je pozornost u sanjanju opisao kao nadzira- nje snova posredstvom učvršćenja spojne točke na njezinu no- vu mjestu na koju je pomaknuta tijekom snova. Općenitije re- čeno, pozornost u sanjanju je nazvao nepojmljivim naličjem svjesnosti koja postoji sama po sebi, iščekujući trenutak kada se može podstaknuti, trenutak kada ćemo joj pridati smisao i svrhu; takva je skrovita mogućnost koju svatko od nas posje- duje u pričuvi, ali je nikada nema prilike iskoristiti u svakidaš- njem životu.

Moji su prvi pokušaji promatranja vlastitih ruku u snovi- ma bili posve promašeni. Nakon mjeseci bezuspješnih poku- šaja, posve sam odustao, te se požalio don Juanu na jalovost i promašenost takvog zadatka.

»Postoji sedam vrata«, rekao je u odgovor, »i sanjači mora- ju otvoriti svih sedam, jedna po jedna. Sada si pred prvim vra- tima koja moraš otvoriti kako bi sanjao.«

»Zašto mi to nisi prije rekao?«

»Bilo bi beskorisno govoriti ti o vratima sanjanja prije no što si glavom udario o prva. Sada znaš da postoji prepreka i da je moraš savladati.«

Don Juan mi je objasnio da postoje utori i izlazi u energet- skom tijeku svemira i da, u osobitu slučaju sanjanja, postoji sedam ulaza koji se doživljavaju kao prepreke, a koje vračevi nazivaju  sedam vrata  sanjanja.

»Prva su vrata zapreka koju moramo savladati postajući svjesnima posebnog osjeta koji se pojavljuje prije uranjanja u duboki san«, rekao je. »Osjet nalikuje ugodnoj otežalosti koja nam ne dozvoljava otvoriti oči. Ova vrata dostižemo onoga trenutka kada postanemo svjesni da smo zaspali, zatomljeni u tami i otežalosti.«

»Kako postajem svjestan da sam zaspao? Postoje li u tome kakvi koraci koje valja slijediti?«

»Ne. Ne postoje koraci koje valja slijediti. Mora postojati samo namjera da se postane svjestan utonulosti u san.«

»Ali kako se namjerava postati svjestan sna?«

»Namjera ili namjeravanje nešto je o čemu je vrlo teško govoriti. I ja i bilo tko drugi zvučali bismo smiješno kada bis- mo pokušavali objasniti namjeru. Sjeti se toga kada čuješ što ću ti još reći: vračevi namjeravaju bilo što kako bi namjeravali i to jednostavno izvode samom namjerom.«

»To je besmisleno, don Juan.«

»Obrati pomnjivu pozornost. Jednom ćeš ti morati objaš- njavati. Tvrdnja se čini besmislenom jer je ne razumijevaš u ispravnom kontekstu. Nalik svakom čovjeku racionalna uma misliš da je razumijevanje isključiva oblast rasuđivanja ili tvog vlastitog uma.«

Za vračeve, budući se tvrdnja odnosi na namjeru i namje- ravanje, njezino razumijevanje pripada oblasti energije. Vra- čevi vjeruju da će je energetsko tijelo razumjeti na način koji se posvema razlikuje od racionalnog puta razumijevanja ako se tvrdnja namjeravano odnosi na energetsko tijelo. Sve se sastoji u doticanju energetskog tijela. Za to je potrebna energija.«

»Na koji će način energetsko tijelo razumjeti ovu tvrdnju, don Juane?«

»Na način tjelesnog osjeta koji se teško može opisati. Mo- rat ćeš ga iskusiti kako bi znao o čemu govorim.«

Očekivao sam podrobnije objašnjenje, ali me je don Juan udario po leđima i tako uveo u drugu pozornost. U to je vri- jeme njegov postupak za mene bio obavijen mračnom tajan- stvenošću. Mogao sam se zakleti da me je njegov dodir hipno- tizirao. Vjerovao sam da me je u trenutku uspavao, te sam se u snu zatekao kako razgovaram s njime na širokoj ulici okru- ženoj drvoredom u nekom nepoznatom gradu. Bio je to tako živ san, a ja sam u tolikoj mjeri bio svjestan svega da sam se u trenutku zatekao kako se pokušavam orijentirati slijedeći znakove i promatrajući ljude. To zasigurno nije bio engleski ili španjolski grad, ali je svakako bio grad zapadnog svijeta. Či- nilo se da su stanovnici porijeklom iz Sjeverne Europe, po svoj

prilici  Litvanci.  Bio  sam  zaokupljen  odgonetanjem  oglasnih natpisa i uličnih znakova.

Don Juan me nježno gurne laktom. »Ne zamaraj se time«, reče. »Nismo ni na jednom od mjesta koje bi se moglo odre- diti. Posudio sam ti svoju energiju kako bi mogao doseći svoje energetsko tijelo, te si na taj način proniknuo u drugi svijet. To neće dugo trajati,  stoga vrijeme iskoristi razborito.«

»Promatraj sve, ali pritom ostani neprimjetan. Ne dozvoli da te itko primijeti.«

Koračali smo u tišini. Bila je to vrlo duga ulica koja je na mene ostavila izvanredan utisak.  Što sam duže koračao, to je znatniji  bio  moj  osjet  uznemirenosti  koji je  obuzimao  cijelu utrobu.  Moj je um bio  obuzet znatiželjom,  ali je tijelo ostalo uznemireno. Bilo je posve jasno da se ne nalazim u ovome svi- jetu. Kada smo dospjeli do raskršća i zaustavili se, opazio sam da je drveće što se prostiralo niz ulicu bilo vrlo pažljivo pore- dano.  Bilo je niskog drveća velikog,  savijenog lišća.  Svako je drvo bilo okruženo širokim prostorom za navodnjavanje.  Nije bilo korova  ni  posječenog  granja u tim prostorima,  kakvi  se obično zatiču uokolo drveća u gradovima, već samo ugljeno-

-crna prašina.

U trenutku kada sam zapazio ivičnjak, prije no što sam za- koračio kako bih prešao preko ulice, uočio sam da nigdje ne- ma automobila. Očajnički sam pokušavao promatrati ljude što su miljeli uokolo nas, tražeći nešto što bi moglo objasniti moju uznemirenost. Promatrajući ih, zapazio sam kako i oni proma- traju mene. U trenutku se oko nas stvorio krug plavih i smeđih očiju.

Odjednom mi je sve postalo jasno: sve to uopće nije bio san; nalazili smo se u stvarnosti s onu stranu svega što sam po- znavao. Okrenuo sam se pogledom tražeći don Juana. Tek što sam bio na pragu saznanja što sve to predstavlja i što je bilo tako neobično u tih ljudi, čudan suh vjetar zapuhnuo mi je lice i posve opsjenio moje misli, te sam tako posve zaboravio što sam htio reći don Juanu. U narednom sam se trenutku zatekao na mjestu s kojeg sam krenuo: u don Juanovoj kući. Ležao sam na slamnatoj prostirci, povijen u jednu stranu.

»Posudio sam ti svoju energiju, te si tako dostigao ener- getsko tijelo«, reče mi don Juan prozaičnim tonom.

Čuo sam ga kako govori, ali sam sve vrijeme bio posve omamljen. Neobično probadanje u predjelu solarnog pleksusa činilo je moj dah kratkim i bolnim. Znao sam da sam se nala- zio na samom pragu otkrića nečeg transcendentalnog o sanja- nju i ljudima koje sam vidio, ali ništa od toga nisam mogao jasno razumjeti.

»Gdje smo bili, don Juan?«, upitao sam. »Je li sve bilo sa- mo san? Hipnotičko stanje?«

»Nije bio samo san«, odvratio je. »Bilo je sanjanje. Pomo- gao sam ti da dopreš do druge pozornosti kako bi namjerava- nje razumio kao predmet ne tvojeg rasuđivanja, već energet- skog tijela.

U ovom trenutku još nisi u stanju razumjeti važnost svega što si doživio ne samo zato što nemaš dovoljno energije, već i zato što ništa ne namjeravaš. Da si nešto namjeravao, tvoje bi energetsko tijelo odmah razumjelo kako je jedini način namje- ravanja usmjeravanje tvoje namjere na bilo što što želiš na- mjeravati. Ovog sam puta usmjerio tvoju namjeru na postiza- nje  energetskog  tijela.«

»Je li cilj  sanjanja namjera postignuća energetskog tije- la?«, upitao sam, iznenada potaknut neobičnim tijekom misli.

»Svakako bi se moglo tako reći«, odvratio je. »U ovom po- sebnom slučaju, budući da govorimo o prvim vratima sanja- nja, cilj je sanjanja namjera da tvoje energetsko tijelo postane svjesno da si utonuo u san. Neka to učini tvoje energetsko ti- jelo. Namjeravati znači željeti bez želje, činiti bez činjenja.

»Prihvati izazov namjeravanja«, nastavio je. »Svoju pre- šutnu odluku bez ijedne misli preobrazi u samouvjeravanje da si postigao svoje energetsko tijelo i da si sanjač. Tako postupa- jući odmah ćeš se zateći u stanju svjesnosti da si utonuo u san.«

»Kako se mogu uvjeriti da sam sanjač kada to nisam?«

»Kada začuješ da si se u to uvjerio, odmah postaješ razbo- ritiji. Kako se možeš uvjeriti da si sanjač kada znaš da to nisi?

Namjera je  oboje:  čin  samouvjeravanja  da  si  uistinu  sanjač, iako nikada ranije nisi sanjao, te čin tvog samouvjerenja.«

»Misliš li time da sebi moram reći da sam sanjač i pokušati sve kako bih u to vjerovao? Je li o tome riječ?«

»Ne, nije. Namjeravanje je mnogo jednostavnije i istodob- no mnogo složenije od toga. Ono zahtijeva maštalačku predo- džbu, disciplinu i svrhu. U ovom slučaju namjeravati znači po- stići neupitnu tjelesnu spoznaju da si sanjač. Da si sanjač osje- ćaš stanicama svoga tijela.«

Don Juan u podsmješljivom tonu  nadoda kako nije imao dovoljno energije kako bi mi posudio namjeravanje, te kako je jedini cilj bio da postignem svoje vlastito energetsko tijelo. Uvjeravao me je kako je namjeravanje prvih vratiju  sanjanja bilo jedno od postignuća što su ga otkrili drevni vračevi kako bi postigli drugu pozornost i energetsko tijelo.

Nakon što mi je to rekao, doslovce me je izbacio iz kuće, naređujući mi neka se ne vraćam sve dok namjeravano ne pos- tignem prva vrata sanjanja.

Vratio sam se kući i svake večeri tijekom niza mjeseci lije- gao na spavanje s namjerom iz svih snaga postati svjestan da tonem u san i u snovima promatram svoje ruke. Drugi dio za- datka - uvjeriti se da sam sanjač i da sam postigao svoje ener- getsko tijelo - bio mi je posve neostvariv.

Jednog popodneva tijekom kratkog sna sanjao sam da promatram svoje ruke. Dubok utisak koji je ovaj san na mene ostavio bio je dovoljan da me u trenutku probudi. Bio je to je- dinstven san koji se nije mogao ponoviti. Prošli su tjedni, a ja nisam više bio u stanju postati svjestan da tonem u san ili pro- nađem svoje ruke. Zapazio sam, međutim, da tijekom snova imam nejasan osjećaj kako postoji nešto što sam činio ali se toga nisam mogao sjetiti. Taj je osjećaj postao tako snažan da me je nastavio buditi u sva moguća vremena tijekom noći.

Kada sam don Juanu povjerio svoje jalove pokušaje prela- ženja  prvih vratiju  sanjanja,  pružio  mi je  stanovite  upute.

»Tražiti  od  sanjača  da u  snovima pronađe  neku  određenu stvar samo je izlika«, rekao je. »Prava je svrha da se postane

svjestan uranjanja u san. I, ma koliko se to činilo čudnim, ne događa se naređivanjem samome sebi svjesnosti uranjanja u san, već podsticanjem viđenja bilo čega što se promatra u snu.« Rekao mi je kako sanjači brzim i hotimičnim pogledom uočavaju sve što se zatiče u snu. Ako svoju pomnjivost u sa- njanju usmjere na nešto određeno, to je samo mjesto s kojeg se odvajaju. S tog se mjesta sanjači kreću dalje kako bi pro- matrali druge sadržaje snova, vraćajući se na mjesto odvaja-

nja što je češće moguće.

Nakon upornih nastojanja, u svojim sam snovima zaista pronašao ruke, ali to nikada nisu bile moje ruke. Bile su to ru- ke za koje se samo činilo da su moje, ruke koje su promijenile oblik, ponekad postajući i zastrašujućeg izgleda. Ostatak sa- držaja mojih snova bio je u pravilu uvijek ugodno privlačan. Gotovo da mi je pošlo za rukom podstaknuti viđenje svega na što  sam usmjeravao pažnju.

Tako sam postupao tijekom nekoliko mjeseci, sve dok se jednoga dana moja sposobnost sanjanja nije vidljivo izmije- nila. Nisam učinio ništa posebno izuzevši što sam neprestance bio vrlo odlučan postati svjesnim uranjanja u san i pronaći svoje ruke.

Sanjao sam da sam posjetio svoj rodni grad. Grad koji sam sanjao nije uopće nalikovao mojem rodnom gradu, ali sam na neki čudan način bio uvjeren da je riječ o gradu u kojem sam rođen. Sve je započelo kao običan, iako vrlo živ san. Zatim se svjetlost u snu promijenila. Likovi su postali izoštreniji. Ulica kojom sam koračao postala je upadljivo stvarnija no trenutak ranije. Noge su me počele boljeti. Mogao sam osjetiti kako su stvari neočekivano teške. Kada sam, na primjer, udario vrata ne samo što sam osjetio bol u koljenu kojim sam nalegao na vrata, već sam bio i bijesan zbog svoje nespretnosti.

Doslovce sam hodao gradom sve dok nisam postao posve- ma iscrpljen. Vidio sam sve što sam mogao vidjeti kao posje- titelj koji šeta ulicama grada. Nije bilo nikakve razlike između hoda u snu i stvarnog hoda. Zaista sam obišao sve ulice grada koji sam posjetio prvi puta.

»Mislim da si pretjerao«, rekao je don Juan nakon što je saslušao moje izvješće. »Sve što se od tebe tražilo bilo je da osvijestiš svoje uranjanje u san. Ono što si učinio nalikuje ru- šenju cijelog zida samo da bi ubio komarca koji na njemu sjedi.«

»Misliš li, don Juan, da sam zaista pretjerao?«

»Ne. Ali očigledno je da nastojiš ponoviti nešto što si rani- je učinio. Kada sam naveo tvoju spojnu točku na pomicanje, te smo se tako ti i ja zatekli u tom tajanstvenom gradu, ti nisi spavao. Sanjao si, ali nisi spavao, što znači da tvoja spojna toč- ka nije dostigla to mjesto tijekom uobičajenog sna. Prisilio sam je na pomicanje.

»Isto mjesto zasigurno možeš i sam dostići posredstvom sanjanja, ali ti ne bih savjetovao da to sada činiš.«

»Je li to opasno?«

»I te kako! Sanjanje mora biti vrlo umjereno. Nije dozvo- ljen nijedan pogrešan pokret. Sanjanje je proces buđenja, pos- tizavanja nadzora. Naša pozornost u sanjanju mora biti sus- tavno izvježbana jer ona predstavlja vrata u drugu pozornost.«

»Kakva je razlika između pozornosti u sanjanju i druge pozornosti?«

»Druga je pozornost nalik oceanu, dok je pozornost u sa- njanju poput rijeke koja se u njega ulijeva. Druga je pozornost preduvjet osvještenja cjelokupnih svjetova, cjelokupnih kakav je i naš svijet, dok je pozornost u sanjanju preduvjet osvješ- tenja pojedinosti naših snova.«

Neprestance je isticao kako je pozornost u sanjanju ključ svakog pokreta u vračevu svijetu. Rekao je kako među mnoš- tvom pojedinosti naših snova postoje ozbiljna energetska su- kobljavanja, stvari koje su u naše snove umetnute izvana, stra- nom silom. Biti u stanju pronaći ih i slijediti - u tome se sas- toji  vračanje.

Način na koji je sve to isticao bio je tako naglašen i istak- nut da sam bio prisiljen zamoliti ga da mi sve još jednom objasni.  Oklijevao je za trenutak prije no što je odgovorio.

»Snovi su, ako ne vrata, svakako otvor u vratima u druge svjetove«, započeo je tumačenje. »Kao takvi, snovi su dvos- mjerne ulice. Naša svjesnost prolazi kroz takav otvor u vrati- ma u druge oblasti, a te oblasti odašilju svoje izvidnike u naše snove.«

»Tko su ti izvidnici?«

»Energetski naboji koji se miješaju s pojedinostima naših uobičajenih snova. Oni su raspuknuća strane energije koja prodire u naše snove, a mi ih tumačimo kao nama poznate ili nepoznate.«

»Žao mi je, don Juane, tvoje pripovijedanje ne mogu uh- vatiti ni za rep ni za glavu.«

»Ne možeš jer uporno ustrajavaš na razmišljanju o snovi- ma na način koji ti je poznat: posredstvom onoga što nam se u snovima objavljuje. Ja, pak, ustrajavam na drugoj moguć- nosti: otvoru u vratima u druge oblasti opažanja. Kroz taj ot- vor prodiru struje nepoznate energije. Potom um ili mozak ili bilo što drugo prima takve struje energije, te ih pretvara u di- jelove naših snova.«

Zastao je, očigledno kako bi mi pružio prigodu da shvatim sve što je rekao. »Vračevi su svjesni takvih strujanja strane energije«, nastavio je. »Zapažaju ih i nastoje ih izdvojiti od uo- bičajenih pojedinosti svojih snova.«

»Zašto ih izdvajaju, don Juane?«

»Jer dolaze iz drugih oblasti. Ako ih slijedimo do njihova izvora, služe nam kao vodiči u oblasti takve tajanstvenosti da vračevi drhte na sam spomen takve mogućnosti.«

»Kako ih vračevi izdvajaju od uobičajenih pojedinosti svo- jih snova?«

»Vježbom i nadzorom svoje pozornosti u sanjanju. U jed- nom ih trenutku pozornost u sanjanju otkriva među pojedi- nostima snova, te se na njih usredotočuje. Potom nestaje cijeli san, te preostaje jedino strana energija.«

Don Juan nije htio nastaviti s objašnjenjem. Vratio se tu- mačenju mojeg iskustva sanjanja, te ustvrdio kako je, sve u svemu, moj san morao prihvatiti kao moj prvi istinski pokušaj

sanjanja, a to znači da sam uspio u postizavanju prvih vratiju sanjanja.

Tijekom drugog raspravljanja jednom drugom prigodom odjednom je iznova stao razgovarati o istoj temi. Rekao je: »Po- novit ću što moraš činiti u svojim snovima kako bi prošao kroz prva vrata sanjanja. Ponajprije moraš usredotočiti svoj pogled na bilo što što po svojem izboru izabereš za polazište. Potom pogled moraš preusmjeriti na drugu pojedinost koju valja pro- matrati kratkim i odsječnim pogledima. Usredotoči svoj pogled na onoliko mnogo stvari koliko ti to pođe za rukom. Zapamti da se likovi neće kretati ako samo nakratko svratiš pogled. Po- tom se vrati prvoj pojedinosti koju si promatrao.«

»Što znači proći kroz prva vrata sanjanja?«

»Prva vrata sanjanja dostižemo u trenutku kada postane- mo svjesni uranjanja u san ili, nalik tvojem slučaju, neuspore- divo živim snom. Jednom kada dostignemo vrata, moramo proći kroz njih tako što ćemo biti u stanju podstaknuti pogled na bilo koju pojedinost naših snova.«

»U stanju sam gotovo netremice promatrati pojedinosti svojih snova, ali se one isuviše brzo rasplinjuju.«

»To je upravo ono što ti nastojim reći. Kako bi razbistrili i učvrstili nestalnost svojih snova, vračevi su se dosjetili upora- be polazišne pojedinosti. Svakog puta kada je izdvojiš i netre- mice staneš promatrati, dobivaš napon energije, stoga u po- četku nemoj zadržavati pogled na isuviše mnogo stvari u svo- jim snovima. Četiri je pojedinosti sasvim dovoljno. Kasnije možeš povećati opseg sve dok ne uzmogneš pogledom obu- hvatiti sve što želiš. Onoga trenutka kada se likovi stanu kre- tati, a ti osjetiš da gubiš nadzor, vrati se na svoju polazišnu po- jedinost, te započni sve ispočetka.«

»Vjeruješ li da sam zaista dostigao prva vrata sanjanja, don Juane?«

»Da, a to je veliko postignuće. Kako budeš napredovao ot- krit ćeš kako će ti sanjanje sada lako polaziti za rukom.«

Mislio sam da don Juan pretjeruje ili me laskavim riječima samo podstiče i ohrabruje. Uvjerio me je, međutim, da govori istinu.

»Stvar koja u najvećoj mjeri zbunjuje sanjače«, rekao je,

»jest što, dosižući prva vrata, istodobno dosižu i energetsko tijelo.«

»Što je ustvari energetsko tijelo?«

»Naličje tvarnog tijela, ustrojstvo nalik duhu koje je sači- njeno od čiste energije.«

»Nije li i tvarno tijelo sačinjeno od energije?«

»Da, dakako. Razlika je u tome što energetsko tijelo posje- duje samo obličje i očitovanje, ali ne i masu. Budući je čista energija, u stanju je činiti takva očitovanja koja su izvan mo- gućnosti tvarnog tijela.«

»Što, na primjer, don Juane?«

»Prelaženje na kraj svemira u jednom jedinom trenutku. Sanjanje je umijeće preoblikovanja energetskog tijela tako da ono postane savitljivo i postojano tijekom postepena vjež- banja.

»Posredstvom sanjanja oblikujemo svoje energetsko tijelo sve dok ne postane jedinica koja je sposobna za opažaj. Opa- žanje energetskog tijela, iako je podstaknuto našim uobičaje- nim načinom opažanja svakidašnjeg svijeta, neovisno je opa- žanje jer posjeduje svoju vlastitu oblast.«

»Kakva je to oblast, don Juane?«

»Energija. Energetsko se tijelo odnosi prema energiji na način energije. Postoje tri načina na koja se energetsko tijelo odnosi prema energiji tijekom sanjanja: može opažati energi- ju u njezinu strujanju, može koristiti energiju kako bi se odas- lalo nalik munji u sasvim neočekivane oblasti, ili je može opa- žati na način na koji uobičajeno opažamo svijet.«

»Što znači opažati energiju u njezinu strujanju?«

»To znači vidjeti. Znači da energetsko tijelo vidi energiju neposredno nalik svjetlosti, podrhtavajućoj struji ili kao vrt- log. Ili je, pak, neposredno osjeća kao udar ili osjet koji može biti i bolan.«

»Što je s drugim načinom o kojem si govorio, don Juane? O tome da energetsko tijelo koristi energiju kao polet.«

»Budući da je energija svoja navlastita oblast, za energiju ne predstavlja nikakvu poteškoću da se koristi strujama ener- gije što postoje u svemiru kako bi se odaslala. Sve što joj valja učiniti jest jednostavno  izdvajanje  struja i protjecanje  zajedno s  njima.«

Zastao je za trenutak. Činio se neodlučnim da li da nešto doda svojem razlaganju, ali u to nije bio siguran. Nasmiješio mi se i, upravo u trenutku kada sam mu htio postaviti nared- no pitanje, nastavio je sa započetim objašnjenjem.

»I prije sam ti spominjao da vračevi u svojim snovima iz- dvajaju izvidnike iz drugih oblasti«, rekao je. »Njihova ener- getska tijela to čine. Ona prepoznaju energiju i slijede je. Za sanjače, međutim, nije poželjno da se duže zadržavaju u po- trazi za izvidnicima. Bio sam nesklon govoriti ti o tome zbog lakoće kojom se može postati obuzet takvim traganjem.«

Don Juan je potom brzo stao govoriti o sasvim drugim stvarima. Pomnjivo mi je ocrtao cijeli niz posebnih vježbi sa- njanja. U to mi se vrijeme činilo da je njegovo razlaganje na jednoj razini posve nerazumljivo, dok je s drugog stajališta bilo sasvim logično i shvatljivo. Neprestance je ponavljao da je pos- tizavanje prvih vratiju sanjanja pod svjesnim nadzorom način postizavanja energetskog tijela. Zadržati takvo stanje u vlasti jedino je u vlasti same energije. Vračevi postižu energiju putem udvostručavanja energije koju posjeduju na mnogo razboritiji način, te je koriste za opažanje svakidašnjeg svijeta.

Kada sam nagovorio don Juana da mi sve to potanje ob- jasni, ustvrdio je kako svi mi posjedujemo ograničenu količinu osnovne energije. Ta je količina sva energija koju imamo, te je cijelu koristimo za opažanje i djelovanje u našem proždirućem svijetu. U nekoliko je prigoda ponovio, kako bi što više istak- nuo činjenicu, da nigdje ne postoji više energije koju bismo mogli koristiti jer je sva naša raspoloživa energija već upotri- jebljena, te u nama ne postoji ni trunka energije koja bi pre- ostala za neuobičajeno opažanje kao što je sanjanje.

»Kamo nas to vodi?«, upitao sam.

»Vodi nas krađi energije na svakom mjestu na kojem je možemo pronaći«, odvratio je.

Don Juan mi je objasnio da vračevi imaju posebnu meto- du krađe. Razborito udvostručuju svoju energiju smanjujući sve što smatraju suvišnim u svojem životu. Ovu metodu nazi- vaju postupkom vraćanja. Ustvari, postupak je vraćanja, kako je to ustvrdio don Juan, lanac izbora u vladanju koji se odnose na svakidašnji svijet, mnogo razboritijih izbora no što su nas njima podučavali naši preci. Ovi su postupci vraćanja nami- jenjeni obnavljanju naših života mijenjanjem naših osnovnih odgovora na činjenicu života.

»Kakvi su ti osnovni odgovori?, upitao sam.

»Postoje dva načina suočavanja s činjenicom života«, od- vratio je. »Jedan je način posvemašnja predaja pred tom činje- nicom, mirno prihvaćanje njezinih zahtjeva ili borba s njima. Drugi se način sastoji u preoblikovanju našeg posebnog život- nog položaja kako bi odgovarao novim ustrojstvima.«

»Možemo li zaista preoblikovati naš životni položaj, don Juane?«

»Nečiji posebni životni položaj može biti preoblikovan kako bi odgovarao njegovim svojstvenostima«, bio je uporan don Juan. »Sanjači to čine. Ova ti se tvrdnja doima pretjera- nom? Neće ti se činiti takvom ako uzmeš u obzir kako malo o sebi  znamo.«

Rekao je kako je njegova briga kao učitelja da me učini posvema obuzetim životom i činjenicom življenja; drugim rije- čima, razlikom između života kao posljedice bioloških snaga i čina  življenja  kao  predmeta  spoznaje.

»Kada vračevi govore o preoblikovanju nečijeg životnog položaja«, nastavio je objašnjavati don Juan, »pod time misle na preoblikovanje svjesnosti življenja. Posredstvom preobliko- vanja te svjesnosti možemo postići dovoljno energije da dos- tignemo i podstreknemo energetsko tijelo, a njime zasigurno možemo preoblikovati cijeli smjer i posljedice naših života.«

Don Juan je prekinuo naš razgovor o sanjanju savjetujući mi ne samo da razmišljam o onome što mi je govorio, već da sve to i oživotvorim stalnim ponavljanjem. Tvrdio je kako sve novo u našim životima, kao što su pojmovi vraćanja kojima

me je podučavao, mora biti ponavljano sve do potpunog iscr- pljenja dok naposljetku ne postanemo posve otvoreni za nji- hovo prihvaćanje. Istaknuo je da je ponavljanje način na koji su nas naši preci navikli na vršenje svih funkcija u svakidaš- njem svijetu.

Kako sam nastavljao s vježbama u sanjanju, postigao sam naposljetku sposobnost da ostanem posve svjestan uranjanja u san, kao i sposobnost da se u snu zaustavim kako bih po svo- joj volji ispitao sve što je bilo sadržaj sanjanja. Takvo je iskust- vo bilo zaista čudesno.

Don Juan mi je rekao kako u trenutku dok zadržavamo nadzor nad našim snovima, zadržavamo i umješnost vladanja pozornošću u sanjanju. Bio je u pravu kada je tvrdio da po- zornost u sanjanju počinje igrati svoju ulogu u trenutku kada je prizvana da to čini, kada joj je pridata odgovarajuća svrha. Takvo uvlačenje u igru nije proces u onom smislu u kojem bi se to na uobičajeni način moglo shvatiti: radije je stalno djelu- jući sustav operacija ili niz činidba ili funkcija koje dovode do konačnog ishoda. Drugim riječima, ono je buđenje. Nešto što je dotada bilo uspavano iznenada postaje djelatno.