Prva spiritistička iskustva

Wallace se prvotno zadovoljio proučavanjem izvješća. No, u ljeto 1865., bio je osobno nazočan spiritističkim seansama. Prva iskustva doživio je u domu prijatelja, kojega je Wallace opisao kao:"... skeptika, čovjeka znanosti i odvjetnika."

(Wallace, 1896., str. 132). Wallace, njegov domaćin i članovi njegove obitelji, sjedili su za velikim okruglim stolom, na koji su položili dlanove.

Wallace je primijetio da se stol počinje neobjašnjivo pomicati i čuo je jednako neobjašnjivo kucanje (Wallace, 1896.. str. 132-133).

Nakon toga je na preporuku prijatelja posjetio medija, gospodu Marshall, koja je javno demonstrirala fenomene snažnije od onih kojima je Wallace do tada svjedočio. Wallace je nekoliko puta posjetio gospođu Marshall u Londonu, obično u društvu skeptičnog prijatelja i znanstvenika.

Ondje je svjedočio brojnim fizičkim fenomenima, primjerice, levitaciji stolića koji je dvadesetak sekundi jednom nogom lebdio iznad poda, neobičnom pomicanju gitare, neobjašnjivom klizanju stolaca preko poda i levitaciji stolca na kojemu je sjedila žena. Wallace je napisao: "Nije bilo nikakve prilike za prijevaru. Svaki put, neposredno prije početka, preokrenuli smo stolove i stolce kako bismo se uvjerili da nisu ni na koji način povezani s podom, i potom ih postavili na željeno mjesto prije nego smo sjeli. Neki su se fenomeni dogodili potpuno pod našim rukama i posve neovisno o 'mediju'."

(Wallace, 1896., str. 136). Wallace je kod gospode Marshall svjedočio tajanstvenom pojavljivanju slova na papirima, koji su se nalazili pod stolom i kuckanju koje je imalo oblik razumljivih poruka. Te su poruke sadržavale imena i druge pojedinosti iz privatnog života, koje medij nije mogao znati (Wallace, 1896., str. 137-138). Sam je Wallace primio poruku s imenom pokojnoga brata, mjesta u Brazilu u kojemu je preminuo i imena posljednje osobe koja ga je vidjela živog (Wallace, 1896., str. 137).

Zahvaljujući takvim iskustvima, Wallace je postao veliki zagovornik spiritizma. Kritičari su govorili da su ga spiritizmu privukle religijske sklonosti (Wallace, 1896., str. vi). Ali, opisujući svjetonazore koje je gajio u  vrijeme kada se prvi put susreo sa spiritizmom, Wallace je napisao: "Moram  izjaviti da sam dvadeset pet godina bio potpuno skeptičan u pogledu postojanja bilo kakvih nadljudskih inteligencija, te da ni na trenutak nisam pomislio na mogućnost da bi čuda, o kojima izvješćuju spiritisti, mogla biti istinita. Ukoliko sam sada promijenio mišljenje, na to me jednostavno primorala snaga dokaza. Ovom se predmetu istraživanja nisam posvetio zbog nekog straha od uništenja; niti me kakva neobuzdana žudnja za vječnim životom potaknula da vjerujem u činjenice, koje, premda ih možda stvarno ne dokazuju, takve stvari čine vrlo vjerojatnima." (Wallace, 1896., str. 132).