Svi mi želimo biti sretni i zadovoljni i svi imamo pravo na to, iako uvijek baš točno ne znamo kako to ostvariti, tj. kako doći do sreće, kako je sačuvati ili uvijek ponovno pronaći.
Uvodne su to riječi naše ugledne psihologinje Mirjane Krizmanić, autorice nove knjige “Tkanje života”. Knjiga je zanimljiva i zato što je prva knjiga za psihološku samopomoć nekog hrvatskog autora.
Nismo mi Amerika
Profesorica Krizmanić kaže da joj je i te kako stalo da knjiga dođe do ljudi kojima treba pomoć i kojima treba pokazati da postoje različite opcije. Pisana je jednostavno, puna je konkretnih primjera iz života i jednostavnih objašnjenja stručnih pojmova, a svatko od nas u nekom od poglavlja može pronaći upravo ono što mu treba.
– Često sam kritizirala prijevode knjiga za samopomoć zato što svaka takva pomoć mora ići iz kulture u kojoj žive ljudi kojima se autor obraća. Inicijativa da napišem ovu knjigu došla je od moje bivše studentice koja sada radi u izdavačkoj kući Profil kao urednica – objašnjava nam profesorica Krizmanić i dodaje da našim ljudima ne znači gotovo ništa kada im neki američki autor kaže da počnu razmišljati pozitivno ili misliti da će sve biti dobro. Naglašava da to tako u životu ne funkcionira i da je kod pisanja knjige krenula od iskustava iz života koristeći se svojim znanjem iz psihologije.
– Jedna od nevolja je da se mi uvijek uspoređujemo s onima koji imaju više ili su po nečem bolji, a nikada ne pogledamo na to koliko ima ljudi koji žive puno teže od nas, koliko ih jedva živi, kako se ljudi nose s teškim životnim nesrećama. Mislim da bismo trebali naučiti realistično gledati svoj problem. To je jedna od jako važnih uputa, jer ne smijemo razmišljati da se samo nama ne smije dogoditi ono što ne želimo. Nesreće su poput sreće, one su tu za svakoga od nas – kaže nam autorica.
Njegujte prijateljstva
Njezina knjiga ne nudi gotove recepte ili savjete, već upućuje ljude što im je činiti kada dođe do krize ili problema, kako bi mogli sami sebi pomoći, koje im se opcije još pružaju i kome bi se mogli obratiti za pomoć.
– Mi još uvijek imamo vrlo sačuvane prijateljske i susjedske veze. Naša prijateljstva i druge vrste veza među ljudima drugačije nastaju nego one u Americi. Mi se još uvijek družimo. Pogledajte naše kafiće – puni su ljudi koji sjede i razgovaraju, a to je duboki izvor potpore – objašnjava nam i dodaje da također smatra kako naš način života i kultura pomažu održavanju mentalnog zdravlja, i to prije više nego sada, zato što je došlo do velikog raslojavanja, na što nismo navikli.
Prepušteni sami sebi
Kriza i recesija velik su izazov i ljudima koji su izravno pogođeni u ovim trenucima i te kako treba pomoć.
– Tim se ljudima kod nas ništa ne nudi, ni prava prekvalifikacija, a ni psihološka pomoć. Treba više razgovora o tome što se u kriznim situacijama može učiniti da se sačuva mentalno zdravlje, da se preživi. Toga bi trebalo biti na televiziji, a ne emisija koje nam nameću lažne zvijezde – kaže profesorica Krizmanić i dodaje da bi se ljudi trebali pripremati na ovakve situacije kako ne bi posezali za antidepresivima.
Naglašava da ti ljudi ne boluju od depresije, već su preplašeni i tjeskobni od realne životne situacije u kojoj treba tražiti realna rješenja.
| |
bglavac
edin.kecanovic
