Želio bih izlučiti dva stajališta u davanju duhovne pomoći umirućima: davanje nade i nalaženje oprosta.

Uvijek kada ste s umirućim osobama, zadržavajte sa na onome što su obavili i učinili dobro. Pomozite im da se osjete što je konstruktivnijima i sretnijima u vezi njihovih života. Usredotočite se na njihove vrline a ne na padove. Ljudi koji umiru često su krajnje ranjivi na krivnju, kajanje, i potištenost; dopustite osobi da to izrazi slobodno, slušajte i priznajte što on ili ona kažu. U isto vrijeme, kada je prikladno, budite sigurni da ju podsjet­ite o njegovoj ili njezinoj Buda prirodi, i osokolite osobu da pokuša mirovati u prirodi uma putem meditacije. Posebno ju podsjetite da bol i patnja nisu sve što on ili ona jesu. Pronađite najvještiji i osjećajniji mogući način da nadahnete osobu i da njemu ili njoj pružite nadu. Tako, umjesto da se zadrža­vate na njegovim ili njezinim pogreškama, osoba može umrijeti u mnoge spokojnijem raspoloženju uma.

Čovjeku koji je kriknuo: „Mislite li da će mi Bog ikada oprostiti moje gri­jehe?" ja bih rekao: „Opraštanje već postoji u prirodi Boga; ono je već tamo. Bog vam je već oprostio, jer Bog sam je oproštenje. Griješiti je ljudski, i opraštati božanski." Ali možete li istinski oprostiti sami sebi? To je prave pitanje.

„Vaš osjećaj da ste „neoprošteni" i da je neoprostivo ono što vas čini da patite. Ali to jedino postoji u vašem srcu ili umu. Zar niste čitali kako u ne­kim iskustvima bliskim smrti, dolazi silno zlatno prisustvo svjetlosti, a koje je sve-opraštajuće? I vrlo je često rečeno da smo to konačno mi koji sebi sami sudimo.

Da biste očistili vašu krivnju, molite za pročišćenje iz dubine vašeg srca. Ako zbiljski tražite pročišćenje, i nastavljate s moljenjem, oproštaj će doći. Bog će vam oprostiti, upravo kao što otac u Kristovim divnim poredbama i oprašta rasipnom sinu. Da si pomognete kako bi sebi oprostili, sjetite se i dobrih djela koja ste učinili, oprostite svakome drugome u vašem životu, i zamolite za oproštenje od svih koje ste mogli povrijediti."

Ne vjeruju svi u uobičajene religije, ali mislim da svatko vjeruje u oprost. Možete neizmjerno pomoći umirućima omogućujući im da vide približa­vanje smrti kao vrijeme za pomirenje i razračunavanje.

Ohrabrite ih da se slože sa prijateljem ili rodbinom, i da pročiste njihovo srce, tako da ne ostane ni traga od mržnje ili najmanjeg zamjeranja. Ako ne mogu sresti osobe od kojih se osjećaju otuđeni, predložite da im telefoniraju ili ostave snimljenu poruku ili pismo i moljenje za oprost. Ako sumnjaju da osoba od koje mole oprost to ne može učiniti, nije mudro hrabriti ih da se suoče direktno; negativan odgovor bi jedino dodao njihovom ionako već veli­kom nemiru. A ponekad ljudi trebaju vremena da oproste, i oni će bar umri­jeti znajući da su učinili svoje najbolje. Oni će osloboditi svoje srce od pro­blema ili ljutnje. Svaki puta ponovno, vidio sam ljude čija srca su bila otvrdnula od samo-mržnje i krivnje, ali putem jednostavnog čina moljenja oprosta, našli su neslućenu snagu i mir.

Sve religije ističu moć oprosta, i ta moć nije nikada potrebnija, niti dublje osjećana, nego onda kada netko umire. Kroz opraštanje i bivajući oprošteni, mi se pročišćujemo od tame onoga što smo počinili, i najpotpunije pripremamo za putovanje kroz smrt.