PROUČAVANJE NAVANATH SAMPRADAYA TRADICIJE

Cathy Boucher

Sa ovim možemo iz naše perspe-ktive, zaroniti u ono što je Navnath Sampradaya i što je bio. Navnath Sampradaya tradicija se odnosi na originalnih devet gurua koji dolaze kroz predanje od Avadhut Datta-treye (napisao Avadhut Gita). Kao što je Nisargadatta Maharaj rekao, postoje konačna mitološka obilje-žja ovih priča i mnoge od njih su čudotvorne. Dattatreyini roditelji su bili vrlo pobožni i prakticirali askezu za dugo vrijeme nadajući se dobivanju dara, rođenju sina. Nje-gova majka je željela sina koji bi bio inkarnacija Nirguna Parabra-hman (bezobličnog beskonačnog). Kako je to nemoguće da bezobli-čno uzme oblik, Brahma, Višnu i Šiva su se složili da se inkarniraju kao njihov sin. Dattatreya je bio Avadhut, onaj koji je odjeven u prostor, on je bio viđen kao goli asketa. Dattatreya nije tvrdio da je imao tradicionalnog učitelja gurua, on je tvrdio da je imao dvadeset i četiri gurua, kao što su to bili voda, more, izrađivač strijela itd. On je naučio različite vrste vrlina kao što su: "Strpljivost od Zemlje, Svje-tljenje od vatre, Neshvatljivost od oceana, Samoću od šume, i tako dalje sve dok on na kraju sve te različite vrline nije stopio u svoj vlastiti jedinstveni život. (XI. 7 Srimad Bhagavata kao što navodi R.D. Ranade u Mysticism in India: Poet-Saints of Maharashtra 1983: str. 9). On je mogao pronaći duho-vna uputstva u ovim i drugim u prirodi pojavnim fenomenima.

Dattatreya se smatrao suštinom samo-odricanja. Njegovo djelo Avadhut Gita se smatrala tako važnom da su sanyasini koji su se u potpunosti svega odrekli u živo-tu, ipak zadržali njegovu kopiju Avadhut Gite (H.P. Shastri).

Dattatreyin pristup da koristi svaku moguću stvar i iskustvo, za medi-taciju je u potpunosti odgovarajući i za one koji su sljedili put porodi-čnog čovjeka. Sama Avadhut Gita je jedan od naj-jasnijih izlaganja o istini ne-dvojnosti (advaita), ovdje nema dovoljno mjesta da ovdje cijelu navedemo. U poglavlju 2. (str. 1) on kaže: "Ne smatraj nezre-le, lakovjerne, nerazborite, spore, laike i one koji su pali da u sebi nemaju ništa dobrog. Svi oni nešto poučavaju. Uči od njih. Sigurno se ne odričemo igre iako smo njom ovladali?" (Shastri, str. 8) Držeći se Dattatreyinog korištenja svih vrsta gurua, pronalazimo da se svim tim omalovažavajućim kate-gorijama pridaje poštovanje i vrije-dnost. Ova tema se nastavlja u poglavlju 2. verziji 2: "Ne misli tako olako o tvom guru ako mu nedostaje pismenost i učenost. Uzmi Istinu koju on poučava i ostalo odbaci. Znaj dobro da čamac koji je obojan i obožavan, da će te prenjeti preko rijeke: isto tako će i čamac koji je skroman i jednostavan (str. 3)". Ni guru ni učenik ne trebaju biti učeni. Jedina potreba je da budu uspostavljeni u istini. Interesantno je pronaći da ovo učenje Dattatreye savršeno opisuje Sri Nisargadatta Maharaj koji je bio jednostavan i neobrazo-van čovjek, čiji je prenos temeljen najviše na direktnom iskustvu, a ne pomoću svetih zapisa ili iz knjiga o znanju. U poglavlju 3. verzija 19 Dattatreya kaže: "Kada Atman, samo apsolutno postojanje jeste i To je Ja, gdje je onda transcenden-talna Istina, gdje je blaženstvo, gdje je znanje, svjetovno ili duhov-no?" (Shastri str. 13). Istina iznad svake dvojnosti je za one koji su proveli vrijeme prakticirajući i imaju iskustveno shvaćanje o tome što ove riječi uistinu znače. Avadhut nas potiče da se izdigne-mo iznad naših najdražih duhovnih koncepata. Da se ovo naglasi on kaže u Poglavlju 3. verzija 21: "Odreci, odreci se svijeta, i isto ta-ko odreci se odricanja, i čak odbaci odsustvo odricanja. Po prirodi sve--prožimajućoj kao prostor, znanje apsolutno to djeluje (str. 13)".

Ovo nas vodi iznad bilo kakve dvojnosti koju možemo zamisliti o našem stanju života, bilo onoga koji se odriče ili porodičnog čo-vjeka koji ne prianja, i postavlja nas u Apsolutno. Sri Nisargadatta Maharaj je bio dio Navnath Sampradaya, loze od devet gurua. Maharaj nije naglašavao svoju lozu većini svojih zapadnih obožavao-ca. Međutim, on je o tome govorio u knjizi I AM THAT, strana 271

drugi dio, poglavlje 97.

Pitanje: Ja ovdje vidim sliku neko-liko svetaca i meni je rečeno da su oni vaši duhovni preci. Tko su oni i kako je to sve počelo?

Maharaj: Mi se kolektivno naziva-mo "Devet Učitelja". Legenda go-vori da je naš prvi učitelj bio Rishi (mudrac) Dattatreya velika inkar-nacija trojstva Brahme, Višnua i Šive. Čak su i "Devet Učitelja" mitološki.

Pitanje: Što je posebnost njihovog učenja?

Maharaj: To je jednostavnost, i u teoriji i u praksi.

Pitanje: Kako se postaje Navnath? Inicijacijom ili nasljeđem?

Maharaj: Ni jednim ni drugim. Tradicija Devet Učitelja (Navnath Parampara) je kao rijeka - koja utiče u ocean stvarnosti i tko god uđe u to biva time odnešen.

Pitanje: Da li to znači prihvatanje od živog učitelja koji pripada istoj tradiciji?

Maharaj: Oni koji prakticiraju sa-dhana (duhovna praksa) usmjera-vanja svojih umova na "Ja sam" mogu se osjećati povezani sa dru-gima koji su sljedili istu sadhana i uspjeli. Oni su mogli odlučiti da izgovore svoj osjećaj srodstva na-zivajući sebe Navnaths, to im pruža užitak pripadanja usposta-vljenoj lozi.

Pitanje: Da li oni na bilo koji način imaju koristi od svog udruživanja? Maharaj: Krug satsanga (duhovno okupljanje), društvo svetaca se

vremenom širi.

Pitanje: Da li oni tako dobivaju i zadržavaju izvor moći i uzvišenosti koju inače ne bi imali?

Maharaj: Moć i Uzvišenost jesu za sve i oni koji to traže. Davati sebi neko određeno ime ne pomaže. Na -zivati sebe bilo kojim imenom - onoliko koliko si ti intenzivno svje -stan sebe, akumlirane prepreke za samo-spoznaju će biti odstranjene.

Pitanje: Ako ja volim vaše učenje i prihvatim vaše vodstvo, mogu li ja sebe nazivati Navnath?

Maharaj: Pazi na svoj o riječima-ovisnički um! Ime te neće promi-jeniti. Najmanje što će to učiniti je da te podsjeća kako se ponašati. Postoji nasljedstvo gurua i njihovih učenika, koji dalje uvježbavaju još više učenika i tako održavaju lozu. Ali trajanje tradicije je neslužbeno i dobrovoljno. To je kao porodično ime, ali je ovdje u pitanju duhovna porodica.

Pitanje: Da li se treba realizirati da bi se pridružilo Sampradaya?

Maharaj: Navnath Sampradaya je samo tradicija, način poučavanja prakse. To ne opisuje nivo svje-snosti. Ako prihvatiš Navnath Sampradaya učitelja kao svog gurua ti se pridružuješ njegovoj Sampradaya. Obično ti dobivaš znak njegove uzvišenosti - pogled, dodir ili riječ, ponekada jasan san ili jako sjećanje. Ponekada je znak uzvišenosti samo značajna i brza promjena u karakteru i ponašanju.

Pitanje: Ja vas sada poznajem nekoliko godina i redovno se sa vama susrećem. Misao o vama nije nikada daleko u mome umu. Da li to znači da ja pripadam vašoj Sampradaya?

Maharaj: Tvoja pripadnost je stvar tvojih vlastitih osjećaja i uvjerenja. Napokon, to je sve usmeno i slu-žbeno. U stvarnosti nema ni gurua ni učenika, ni teorije niti prakse, niti neznanja niti realizacije to sve ovisi o tome što ti za sebe smatraš da jesi. Spoznaj sebe ispravno. Nema zamjene za samospoznaju.

- Mi moramo uzeti Maharajin stav prebivanja iznad svih manifestacija vanjskog gurua, svih uvjerenja u dualizme (dvojnosti) kada gledamo na njegovu Sampradaya. Ovo osta-janje u Samo-spoznaji jeste impe-rativ dok gledamo na događaje koji se mogu zbivati samo u prolazu vremena.

Sri Nisargadatta Maharaj je rođen . . . u ožujku 1897. dato mu je ime Maruti. . . Njegov otac je radio kao sluga i kasnije kupio zemlju i po-stao farmer. Nakon što je Maruti-jev otac umro, 1915, Maruti je otišao sa najstarijim bratom u Bombay (današnje ime Mumbai) i 1924 oženio je Sumatibai i sa njom postao roditelj tri kćeri i sina. Počeo je raditi u uredu kao čino-vnik ali to nije odgovaralo njego-vom temperamentu i on se posve-tio trgovanju. Otvorio je bidi trgo-vinu (trgovinu za ručno izrađivane cigarete bidi) i počeo ih prodavati. Tako je bio uspješan. (I Am That, Part I, p.xxvii). On je imao prijate-lja po imenu Yashwantrao Bagkar, inteligentni tragalac za istinom.

Oni su raspravljali i jedan dan njegov prijatelj ga je odveo svom Sadguru (istinski učitelj) Sri Siddharameshwar. Iako je Maruti bio potaknut od Sri Siddharame-shwara, on je osjećao da je to učenje iznad njegovih sposobnosti. Marutiju je bila data mantra inici-jacije, što je u potpunosti u skladu sa Navnath tradicijom, i uputstva kako meditirati. Njegova je praksa stvarno počela između 1933-1936. Sri Siddharameshwar je umro 1936 i kod Marutija potaknuo jak osje-ćaj za odricanjem po kojem se on i ponašao. On je napustio svoju po-rodicu i bidi biznis i otišao u Himalaje. Srikant Gogte i P.T. Phadol, u uvodu knjige I am That o ovome kažu: "Na svome putu u Himalaje, gdje je planirao provesti svoj cijeli život, on je susreo učenika-brata (op. prev. od iste tra-dicije), koji ga je uvjerio o ne-dostacima potpuno nesvjetovnog života i duhovne produktivnosti djelovanja bez prianjanja. Kada se vratio pronašao je da je od nje-govih šest trgovina preostala samo jedna, ali to je bilo dovoljno za izdržavanje njegove porodice.

Maruti je postao Sri Nisargadatta Maharaj, posvetio je cijelo svoje slobodno vrijeme za meditaciju po uputstvima svoga gurua. On je objasnio kako mu je njegovo ime došlo u djelu Svjesnost i Apsolu-tno, to su zadnji razgovori sa Sri Nisargadatta Maharaj koje je ure-dila Jean Dunn.

Pitanje: Kako je Maharaj dobio ime Nisargadatta?

Maharaj: Jednom sam pisao pje-sme. Pjesme su izlazile iz mene, i u tom toku, ja sam jednostavno dodao Nisargadatta. Ja sam uživao u pisanju pjesama sve dok me moj Guru nije upozorio: "Ti previše uživaš u pisanju tih pjesama; odbaci to!" Na što me je on upu-ćivao? Njegova svrha je bila za mene da se stopim sa Apsolutnim stanjem umjesto da uživam u mom postojanju. Ovo je način na koji sam ostvario znanje, ne kroz mentalnu manipulaciju. Moj Guru je rekao: "to je tako", i za mene, to je bilo završeno. (str.7-8)

Tako se on nakon vrlo kratkog vre-mena Probudio za istinu. Ljudi bi čekali u redu ispred trgovine da bi postavljali duhovna pitanja, kasnije je njegov sin preuzeo biznis, a on je počeo održavati Satsang (udru-živanje sa istinom). Preobražaj je počeo sa Sri Siddharameshwarom, uzimanjem relativnijeg, moralisti-čkog puta meditacije i čineći to direktnijom i više prodornijim pre-nosom koji je završio Nisargadatta Maharaj. Nisargadatta Maharaj-in prenos je postao svjetlo ne-dvoj-nog oslobođenja u svijetu i neko-liko godina kasnije kada je izdana knjiga JA SAM TO, Zapadnjaci su dolazili njegovoj kući u ulici Ketwadi Lane. Iako su najučeniji Zapadnjaci dolazili da ga vide, on je uvijek bio jednostavan briljantno prosvjetljeni Mudrac. Dok ja ni-sam srela Sri Nisargadattu, moj koncept Samo-realiziranog mudra-ca je bio Bhagavan Sri Ramana Maharshi, koji se totalno odvojio od svjetovnog života. Susresti Sri Nisargadattu Maharaju na bučnim ulicama Bombaya je slomilo veći-nu mojih koncepata o tome kakav je realizirani mudrac ili kako bi mogao moj život biti iskorišten da se postane prosvjetljen. Ja sam u potpunosti imala dobrodošlicu i bila pozvana da postavljam pitanja i sa njime raspravljam. Ja sam ra-nije primjetila da nisam bila jedina prisutna žena. I indijske i zapadne žene su bile više nego dobrodošle da sjede pored Njegovih stopala. Tu su bile i neke vrlo oštre go-spođe, i ja mislim da je to isto bilo održavanje Navnath tradicije sveu-ključivosti. Sri Nisargadatta je do-jmio sa svojom velikom samilo-šću mnoge zbunjene putnike koji su došli na njegova vrata. On je pokazao veliko strpljenje i umje-šnost u kontaktu sa njima, ili bi ja trebala reći sa nama. On bi obja-snio što je za njega svijet, ili preci-znije da nema onoga koji doživlja-va ne-postojeći svijet. On je slo-bodno davao od svoje slobode.

Pitanje: Dajte nam neki najmanji uvid u sadržaj vašeg uma dok živi-te svoj svakodnevni život. Jedenje, pijenje, razgovor, spavanje - kako se to osjeća kod vas?

Maharaj: Obične stvari života ja doživljavam isto kao i vi. Razlika je u tome što ja ne doživljavam. Ja ne doživljavam strah ili pohlepu, mržnju ili ljutnju. Ja ništa ne tražim, ne odbijam ništa. U ovim stvarima ja ne pravim kompromis (nagodbe).

Možda je ovo glavna razlika izme-đu nas. Ja neću kompromitirati. Ja sam istinit prema sebi, dok se ti bojiš stvarnosti.

- Nije bio običaj da se porodični život preporučiva kao put, ali u kontekstu Navnath Sampradaya kod Sri Nisargadatte, biti porodi-čan čovjek nije prepreka, radije to je bila prilika za odricanje u akciji. Sri Nisargadatta Maharaj nije bio očaran time što je bio porodični čovjek, on nije sebe uzimao kao bilo kakav primjer. U drugu ruku, on nije imao strpljenja za ljude koji su sebe prikrivali iza duhovnih slika, on je bio nemilosrdan u razo-tkrivanju svih slika i prianjanja. Ako je on gledao ispod oka poro-dične ljude to je bilo zbog njiho-vog prianjanja i ego uključenosti koja bi ih opčinila. On je osjećao da porodični ljudi mogu obavljati svoje dužnosti sa potpunim nepri-anjanjem i samilošću.

Maharaj: Postoji samo jedan život. Nema nikoga tko živi život.

Pitanje: Mi to razumijemo, ipak mi neprekidno pokušavamo živjeti na-še živote umjesto da jednostavno živimo. Praveći planove za budu-ćnost izgleda da je to naša nepo-pravljiva navika.

Maharaj: Bilo da ti planiraš ili ne, život ide svojim tokom. Ali u samom životu u umu nastaje mali vrtlog (zamisao) koja se upušta u fantazije i sebe zamišlja da vlada i kontrolira život. Život je sam po sebi bez želja. Ali lažno ja želi da se nastavlja - u zadovoljstvu. Zbog toga je stalno uključeno u osigura-vanje svog nastavljanja. Život se ne boji i slobodan je. Onoliko dugo dok imaš ideju utjecanja na doga-đaje, oslobođenje nije za tebe: sam osjećaj da si onaj koji djeluje, da si uzrok, jeste okov.

Pitanje: Kako možemo prevazići dvojnost vršioca i djelovanja?

Maharaja: Kontempliraj život kao beskonačnim, nepodjeljenim, uvi-jek prisutnim, uvijek aktivnim, sve dok ne realiziraš samog sebe kao jedno sa time. To nije čak ni vrlo teško jer će za tebe to biti povratak u tvoje vlastito prirodno stanje. Jednom kada realiziraš da sve dolazi iznutra, da svijet u kojem živiš nije bio projeciran na tebe nego iz tebe, tvoj strah nestaje. Bez ovog ostvarenja ti sebe poistovje-ćuješ sa vanjskim, kao tijelo, um, društvo, nacija, čovječanstvo, čak i Bog i Apsolutno, ali ovo sve je bijeg od straha. To je samo onda kada u potpunosti prihvatiš svoju odgovornost za mali svijet u kojem živiš i promatraš proces njegovog stvaranja, trajanja i uništavanja. . .

- Ovaj dijalog prikazuje kako je Maharaja iznad svih koncepata, čak i duhovnih u toku življenja ži-vota. Meditacije kao ove su suštin-ska praksa za porodičnog čovjeka. Mnogi zapadnjaci su došli vidjeti Sri Nisargadattu u Indiju, imajući više nekih sklonosti za duhovni ži-vot u Indiji, nego za život u Ame-rici ili Evropi. Sri Nisargadatta je mnoge poslao nazad kući da se su-oče sa tim pitanjem. On je osjećao da se može ostvariti i prebivati kao Sebstvo, bilo gdje, u bilo kojoj okolnosti. On bi poticao zapadnja-ka da pogleda dublje unutar njego-ve/njene vlastite okolnosti.

Pitanje: Što je to što me ponovo i ponova dovodi u Indiju? To ne može biti samo prilično jeftiniji život ovdje? Niti šarenilo i razli-čitost utisaka. Mora postojati neki važniji faktor.

Maharaj: Postoji isto tako duhovni aspekt. Podjela između unutrašnjeg i vanjskog je manja u Indiji. Ovdje je lakše ispoljiti unutrašnje u vanj-skom. Integracija je lakša. Društvo nije tako opresivno.

Pitanje: Da, na zapadu je sve tamas ili rajas (op. prev. dvije gune, dva oblika energije usporena, i aktiv-na). U Indiji je više sattva (op. prev. guna ravnoteže), harmonije i ravnoteže? - Maharaj: Zar ti ne možeš ići iznad guna? Zašto bi izabrao sattvu? Budi ono što jesi gdje god jesi i ne brini o gunama.

Pitanje: Ja nemam snage?

Maharaj: To samo pokazuje da si stekao malo u Indiji. Ono što ti uistinu imaš to ne možeš izgubiti. Da si ti dobro utemeljen u sebi, promjena mjesta na to ne bi imala utjecaja.

Pitanje: U Indiji je lakše za duhov-ni život. Na zapadu to nije tako lako. Tamo se treba prilagoditi okolini u daleko većoj mjeri.

Maharaj: Zašto ne stvoriš svoju vlastitu okolinu? Svijet ima samo toliko mnogo moći nad tobom koliko mu je ti dopustiš. Buni se. Idi iznad dvojnosti, ne pravi raz-liku između istoka i zapada.

- On je želio da mi možemo prak-ticirati i postići Ostvarenje kod kuće. Da uopće ne moramo nasta-vljati sa tom dvojnošću. Sa takvim ohrabrenjem Maharaj je literalno otjerao ljude sa svojih vrata. On nije imao želju da ima ašram, njegova jedina želja je bila da ljudima pokaže kako da budu ono što oni Jesu. Nakon što je Sri Nisargadatta bio posjećivan od zapadnjaka tragalaca između 1970-1980, on je postao prema njima

sklon i kritičan zbog njihovih pri-stupa. On je kritizirao naš pristup i u isto vrijeme nam pokazivao na-čin da se bavimo sa našim odre-đenim temperamentom u ovom dijalogu.

Pitanje: Da li mi je dopušteno da pušim u vašem prisustvu? Ja znam da je to običaj da se ne puši ispred mudraca i daleko je to striktnije za ženu. 

Maharaj: Svakako, puši, nitko se na to neće obazirati. Mi razumi-jemo.

Pitanje: Ja osjećam potrebu da se staložim.

Maharaj: To je vrlo često kod amerikanaca i evropljana. Nakon nekog vremena provedenog u du-hovnoj praksi oni postanu ispu-njeni energijom, i mahnito teže da pronađu izlaz za nju. Oni osnivaju komune, postaju učitelji yoge, žene se, pišu knjige - bilo što osim da održavaju mir i svoje energije okrenu prema unutra, da pronađu izvor neiscrpne moći i nauče umje-tnost držanja toga pod kontrolom.

Pitanje: Ja priznajem da sada želim ići nazad i živjeti vrlo aktivan ži-vot, jer se osjećam ispunjen ogro-mnom energijom.

Maharaj: Ti možeš raditi što god želiš onoliko dugo dok sebe ne smatraš da si tijelo i um. To nije pitanje stvarnog odbacivanja tijela i svega što uz to ide, već jasno razumijevanje da ti nisi tijelo, osjećaj izdvojenosti, emocionalna neuključenost.

Pitanje: Ja znam što mislite. Ja sam prošao četiri godine, kroz period odbacivanja fizičkog; ja sebi ne bi kupovao odjeću, jeo sam samo naj-jednostavniju hranu, spavao sam na golim daskama. To je prihva-ćanje oskudice što je važno, a ne stvarno uskraćivanje. Sada sam shvatio da prihvaćati život kako on dolazi i voljeti sve što on pruža je najbolje od toga. Ja ću prihvatiti što god dođe sa ljubaznim srcem i od toga učiniti što najbolje mogu. Ako ja ne mogu učiniti ništa više nego dati život i istinsku kulturu nekolicini djece - to je dovoljno dobro; iako moje srce obuhvaća svu djecu, ja ne mogu doseći sve.

Maharaj: Ti si udata i majka samo onda kada si muškarac-žena svje-snost. Kada sebe ne smatraš tije-lom, onda porodični život tijela, koliko god intenzivan i interesan-tan bio, je viđen samo kao igra na ekranu uma, sa svjetlom svjesnosti kao jedinom stvarnosti.

- Maharaja je ovdje kritičan, i bez greške točan u opisivanju kako se zapadnjaci duhovni aspiranti pona-šaju nakon mjere intenzivne duho-vne prakse. On nastavlja da nam pokazuje na potpuno nepoistovje-ćivanje. On želi da idemo dublje. On ne želi da mi izgledamo neiden -tificirani, on želi da vidimo i samo budemo TO. Ovdje on govori iz svog vlastitog iskustva, kako je izašao na kraj kao biznismen, muž i otac četvoro djece.

Sri Nisargadatta je isto tako govo-rio o želji i strahu. Izgleda da su ljudi uznemiravani željom i stra-hom, čak i u odnosu prema Apso-lutnom. On je ljude poticao da direktno gledaju na ono što Istina jeste i da se nepotrebno ne muče. Ovo je ustvari bilo i kod Sri Bhausaheb-a i Sri Siddharmeshwar -a. Jer neumjerena količina životne energije može biti rasipana na tjeskobu i strah.

Pitanje: Kako učimo da se oslobo-dimo svojih briga?

Maharaj: Ti ne trebaš brinuti o svojim brigama. Jednostavno budi. Ne pokušavaj biti smiren; Ne čini "budi smiren" u zadatke koje moraš vršiti. Ne budi uznemiren u vezi "biti smiren", jadan u vezi "biti sretan". Jednostavno budi svjestan da ti jesi i ostani svjestan - nemoj reći "Da ja jesam; što je sljedeće?" nema "sljedeće" u "ja sam". To je bezvremensko stanje.

Sri Nisargadatta je imao dovoljno

iskustva da zna kako netko lako može biti uhvaćen u beskrajne brige, i svjetovne i duhovne. On sve njih smiruje.

Nisargadatta Maharaj je prenosio svoje direktno iskustvo svima koji su ga dolazili vidjeti. On je nasta-vio živjeti svoj život koji se teme-ljio na Samo-spoznaji. On nije bio opčinjen bilo kojim aspektom ži-vota, on se bavio životom onoliko koliko je to bilo potrebno uvijek uspostavljenu Samo-spoznaju. Ovo spontano bavljenje životom, sa po-tpunim neprianjanjem i mudrošću je bilo savršeno u skladu sa pre-nosom kroz stoljeća. Svaki guru u Navnath Sampradaya je prenosio Istinu na načine koje su ih oni oko njega mogli upiti, na načine koji su

bili pod društvenim utjecajem toga

vremena.

Sri Siddharameshwar je prenos u-činio direktnijim, oblikom Ispitiva-nja, diskriminacije, sa većim na-glaskom na Vedantu. Ovo preno-šenje je napravilo utjecaj na Sri Nisargadatta Maharaj, Sri Ranjit Maharaj i Sri Bhainath Maharaj, na njegova tri prosvjetljena učenika koji su živjeli u Bombayu. Izgleda da je Sri Nisargadatta Maharaj po-jačao djelovanje prenosa, i ipak nastavio sa nekim tradicijama, po-sebno za njegove indijske učenike. On je i dalje davao mantra inicija-ciju, sa naglaskom da je mantra više nego zvuk, to je bilo Samo Apsolutno koje se je moglo odra-žavati tokom života u bilo kojoj situaciji. Sri Nisargadatta Maharaj je donekle bio iznimka u tradiciji Navnath Sampraday jer je bio u kontaktu sa mnogim evropskim i američkim tragaocima. Međutim, Navnath Sampraday je uvijek pri-hvaćala ljude različitih kasta, kla-sa, spola i čak religija.

Maurice Frydman je upoznao svi-jet sa Sri Nisargadatta Maharajom. Iako je Sri Nisargadatta Maharaj prilagodio različite načine instru-kcija za svoje učenike sa zapada, kroz pitanja i odgovore, njegov prenos je za sve bio isti. Ironija je da skoro potpuno nepismeni čo-vjek bio najizražajniji predstavnik ne-dvojnosti i to nije bilo izgu-bljeno za one koji su ga došli vidjeti. On je bio savršeni učitelj za one koji su ga došli vidjeti jer je bio pristupačan na mnoge načine. On je bio pristupačan usred jednog od najbučnijih gradova na zemlji. On je bio pristupačan tako da je slobodno davao od sebe, duhovno, dok je prodavao bidi i ovo bespla-tno nuđenje sebe je nastavljeno i dalje neumanjeno u njegovoj kući u ulici Ketwadi Lane. On je bio na raspolaganju jer nije imao bilo kakvih želja i bio je usmjeren na raskrinkavanje svih duhovnih prije -vara. On je bio na raspolaganju jer je u srcu njegovog neprianjanja bila bezuvjetna ljubav. Nakon što je Sri Nisargadatta obolio 1970-tih, njegovo poučavanje je nastavljeno ali je izgubio svu strpljivost sa duhovnim izmišljanjima i intele-ktualim obranama. Njegove kasni-je rasprave su bile oštroumne i kao dijamant u svojoj sposobnosti da otjeraju neistinite i diletantske ispi-tivače. Najviše od svega on je želio da nas probudi kako je on to htio.

U knjizi Consciousness and the Absolute, uredila Jean Dunn, 1994 u jednom od njegovih posljednjih razgovora Maharaj je rekao:

"Ja ne želim blage i ponizne učenike. Ja želim da oni budu moćni kao što sam to i ja. Ja ne stvaram učenike, ja stvaram Gurue". Ove moćne riječi su podsjetnik istinske svrhe Navnath Sampraday. Možda će Navnath Sampraday tradicija pustiti korije-nje u Americi i Evropi, među onima koji tiho istražuju usred njihovih zaposlenih svakodnevnih života.   Cathy Boucher