) |
Malo je tko pozvan da govori o raku kao dr. Servan-Schreiber, liječnik i stručnjak za mozak koji je i sam obolio od raka mozga
Intervju: dr. David Servan-Schreiber
Pripremila: Carmen Rivier-Zurak, dr. med.
David Servan-Schreiber francuski je liječnik, doktor kognitivne neuroznanosti i autor brojnih knjiga, koje spajaju u visoka stručna znanja, ali i u popularnu literaturu. Rođen je 21. travnja 1961. u Normandiji, a danas živi dio godine u SAD-u, gdje radi u Odsjeku za psihijatriju na Sveučilištu u Pittsburghu, a ostatak u rodnoj Francuskoj, gdje predaje na Medicinskom fakultetu u Lyonu.
Ironijom sudbine, ovaj psihijatar i stručnjak za mozak obolio je od raka na mozgu, koji mu je dijagnosticiran 1992., u njegovoj 31. godini. Iako dvaput operiran i liječen kemoterapijom, tvrdi da je uspio toliko dugo poživjeti od postavljene dijagnoze zahvaljujući tehnikama koje aktiviraju prirodne obrambene mehanizme.
Prenosimo izvatke iz intervjua koje je dr. Servan-Schreiber dao u povodu objavljivanja njegove nove knjige "Protiv raka - nov način života".
Koje su stvarne znanstvene inovacije u vašoj knjizi "Protiv raka"?
Već neko vrijeme znamo da životni stil može pomoći u sprječavanju raka. No, u medicinskoj praksi još se ne primjenjuju novi načini ponašanja i životnog stila koji doista poboljšavaju izglede u liječenju raka. A svatko od nas može naučiti aktivirati te prirodne obrambene mehanizme. Pritom ne obećavam nikakve čudotvorne lijekove. I ja sam dvaput imao operaciju i 13 mjeseci odlazio na kemoterapiju, te prvi priznajem da mi je to spasilo život. No, što je loše u tome da se ljude savjetuje kako da, uz konvencionalne tretmane, pomognu sami sebi?
Možete li nam objasniti u nekoliko rečenica što je to medicina duha i tijela?
To je korištenje tehnika koje se oslanjaju na prisnu povezanost duševnih i fizioloških stanja. One mogu biti joga, meditacija, hipnoza ili EMDR (Eye Movement Desensitization and Reprocessing, op. a.).
U čemu je novost medicine duha i tijela? Činjenica da nam joga i meditacija čine dobro jer nam pomažu u opuštanju nije ništa novo. Zašto je toliko ljudi uzbuđeno zbog tog novog koncepta u medicini?
Novost je u tome što danas imamo čvrste znanstvene dokaze za dvije stvari. Prvo, da ti pristupi doista pomažu, čak i kod ozbiljnih problema kao što su srčanožilne bolesti i neki imunosni poremećaji, i drugo, o mehanizmima putem kojih djeluju, a koji obuhvaćaju vezu između emocionalnog dijela mozga i imunosnog sustava.
Konvencionalna medicina radi uz pomoć lijekova. Vi tvrdite da emocije imaju sposobnost liječenja. Kako um i osjećaji utječu na tjelesno zdravlje?
Svako emocionalno stanje povezano je s određenim fiziološkim obrascima. Svaka emocija oslobađa različite neurotransmitere i neurohormone u krvotok, što utječe na funkciju svih naših organa (srca, crijeva, bubrega itd.) te tako djeluje na naš imunosni sustav. Jedna od glavnih posljedica je upala u našem tijelu, čiji stupanj raste u određenim stresnim stanjima.
Kakvu će ulogu igrati medicina duha i tijela za 20 godina?
Kako ćemo postajati svjesniji važnosti povezanosti duha i tijela, medicina će se udaljavati od modela u kojem je svatko od nas pacijent koji prima terapiju. Svi ćemo proučavati vlastitu vezu duha i tijela i učiti kako si pomoći, naravno zajedno s konvencionalnim tretmanima.
Svoju knjigu počinjete rečenicom: svi imamo rak koji spava u nama. Kako ste došli do tog zaključka?
To je ono do čega dolaze istraživanja - primjena tehnike prikazivanja slika visoke rezolucije radi pronalaženja uspavanih stanica raka. Nalaze ih u svakome. Danas objašnjavamo rak kao ono što se događa kad te stanice više nisu pod nadzorom naših prirodnih obrana.
U knjizi "Ozdravljenje" tvrdite da u emocionalnom mozgu imamo iste one mehanizme prilagodbe koje je moguće potaknuti prirodnim metodama. Je li to primjenjivo u slučajevima raka i drugih teških bolesti?
Naša su tijela opremljena mehanizmima koji stalno djeluju radi uspostave ravnoteže i vraćaju nas zdravlju nakon poremećaja (zaraze, rane, gubitka). Imamo mnogo prirodnih obrana. One su često dovoljne da spriječe pojavu raka, no same nisu dovoljne za izlječenje kad se on rasplamsa.
Koji su današnji najveći emocionalni problemi?
Izolacija i izostanak prisne društvene podrške, koji nas uobičajeno štiti od većih životnih stresova. Što smo osamljeniji, to je naša biologija teže pogođena kad se suočimo s najtežim životnim iskušenjima.
Vaš je rak otkriven slučajno. Koliko su važni preventivni pregledi?
Znamo da je rak najlakše liječiti kad je rano otkriven. Tada je najvjerojatnije da će operacija donijeti konačno izlječenje, iako to nije bilo tako u mom slučaju. Dakle, rano otkrivanje i sistematski pregledi, kao što su mamogrami kod žena starijih od 50 godina, od esencijalnog su značenja.
U svojoj knjizi pišete da raznolikost informacija koju pacijent dobiva izaziva pomutnju. I vaša knjiga sadrži bogatstvo informacija. Kako da se osobe kojima je dijagnosticiran rak snađu u obilju mogućih metoda liječenja?
Što se tiče konvencionalnih metoda, mislim da bi svaki pacijent trebao pribaviti barem dva mišljenja različitih onkologa. Svaki liječnik za kojeg znam da ima rak traži barem dva različita mišljenja, a češće tri ili četiri. Normalno je proučiti opcije koje stoje na raspolaganju, kad ih već ima toliko. Zatim valja znati da je konvencionalna terapija neizostavna i da ima najbolje izglede za spašavanje života, no i da često nije dovoljna, te da treba pomoći našim prirodnim mehanizmima obrane da rade svoj posao protiv raka. Zato sam napisao knjigu "Protiv raka". Skupio sam sve priče, osobne i znanstvene, koje bih i sam želio pročitati kako bih izbjegao obolijevanje od raka, ali i koje bi mi bile dobro došle na stoliću pored kreveta u vrijeme kad sam osobno proživljavao to iskustvo. Zapravo, još čitam neke odlomke kad prolazim kroz teškoće.
Tijekom oporavka iskušali ste velik broj različitih i katkad suprotstavljenih metoda liječenja. Je li to nužno da bi se izliječila teška bolest kao što je rak?
Svi stručnjaci koji su proučavali rak slažu se da je on posljedica mnogih poremećenih procesa i da ima brojne uzroke. Znamo da svi imamo stanice raka u tijelu, čak i kad smo naizgled zdravi. Vjerujem da se rak događa onda kad čimbenici koji ga potiču nadvladaju naše obrambene mehanizme. Imamo li rak, moramo umanjiti što više čimbenika koji ga promiču - duhan, prekomjerni alkohol, prekomjerni šećer, prekomjerne omega-6 i hidrogenizirane masnoće, tvari koje zagađuju okoliš, a uvećati sve što pomaže našoj prirodnoj obrani - fitokemikalije koje suzbijaju rak iz određenog povrća, voća, začina, aromatskog bilja, čajeva itd., zatim tjelesnu aktivnost, tehnike nošenja sa stresom koje nas izbavljaju od bespomoćnosti i očaja, povezivanje s voljenim osobama. Nova istraživanja pokazuju da ljudi koji poduzimaju te mjere mijenjaju ekspresiju gena u svojim stanicama, tako da ograničavaju rast raka u zahvaćenim tkivima. Uvedemo li dovoljno promjena u stilu života, možemo početi izgrađivati tjelesnu biologiju koja djeluje protiv raka. To ne može nadomjestiti konvencionalne tretmane, ali nam može pomoći da iz njih izvučemo maksimum.
Prehrana je ključan element u borbi protiv raka. Je li i najvažniji?
Da, prehrana je ključan element. Hranom koju jedemo triput dnevno, svaki dan, izravno utječemo na našu biologiju. No, tjelesna aktivnost i pogled na život također su vrlo važni. Bila bi pogreška izolirati samo jedan čimbenik. Ljudsko biće velik je orkestar, kojemu moramo pristupati cjelovito, a ne samo pojedinim dijelovima.
Što biste poručili onima kojima je upravo postavljena dijagnoza raka?
Da se usredotoče na činjenicu da imaju dovoljno vremena da stvore tjelesnu biologiju protiv raka, koja će im uvećati izglede za oporavak, ali u kombinaciji s konvencionalnim tretmanima.