Možda mnogi od vas prvi put čuju ovakve stvari. Obično se ponavlja da je prirodno imati probleme, da je ljudski patiti. U tom slučaju, bolje da vam objasnim šta je patnja! Pre svega, uočimo sljedeću razliku: vi možete imati bolove i patiti, ili imati bolove i ne patiti.

Jedan učenik pitao je učitelja šta za njega znači prosvetljenje. Učitelj je odgovorio: „Prije prosvjetljenja, često sam osjećao tugu; nakon prosvetljenja i dalje osećam tugu". Ali tu postoji bitna razlika. Patiti znači prepustiti se da vas poraz usisa u sebe. To je patnja. Dobro je to razjasniti odmah na početku. Patnja znači prepuštanje da nas preplave bol, malodušnost, strepnja.

Dok se učite molitvi, i dalje ćete biti prepušteni malodušnosti, strahu. Oni su kao oblaci što prolaze nebom, i vi sebe poistovjećujete sa tim oblacima. Ali vi možete biti nebo, umjesto što izjednjačavate sebe s oblacima.

Oni će odlaziti i dolaziti kao i prije toga: „Pre prosvjetljenja često sam osećao tugu; nakon prosvjetljenja i dalje osjećam tugu".

Odakle, po vama, dolazi patnja? Po nekima iz samog života. Život je naporan, život je težak! Kinezi imaju divnu izreku: ,,U čitavom svijetu nema ničega tako okrutnog kao što je priroda. Niko to ne može izbeći. Ali katastrofe ne izaziva priroda, već samo ljudsko srce, gde se rađa osejćanje". Život nije težak; vi ga činite takvim.

Jednom sam čuo za afričko pleme koje ne poznaje nijedan način pogubljenja. Zato osuđenicima sledi kletva, zatim progonstvo iz plemena. Nakon desetak dana osuđeni umiru. Reći ćete možda: „I to je ubojstvo! Ubija ih osuda na progonstvo!" Ne, ne. Znate li zašto? Ako bi neko od nas bio prognan, patio bi, ali ne bi umro. Njih je način života u progonstvu ubijao. Čuli ste možda za slučajeve mladih Japanaca koji se ubijaju kad ne polože ispit? Mi to ne bismo uradili. Šta po vama tera ove mlade ljude na samoubojstvo? To što nisu položili ispit? Ne, već njihova reakcija na činjenicu da su pali.

Kada pođete na piknik i padne kiša, šta vas ne veseli? Kiša? Ili vaša reakcija? Svijest o ovoj činjenici može zapanjiti osobe koje se već decenijama mole a da nikad nisu postale svjesne toga. To je jedan od rizika molitve: može vas sprečiti da stignete do vatre.

A sada mislite na nešto što vas uznemirava ovih dana. Ili na nešto što vas je brinulo prije nekoliko dana.

Razmislite! I pokušajte da shvatite da vaš nemir nije prouzrokovan nekom situacijom iz spoljnog svijeta, nekim događajem, stanjem stvari, činjenicom daje neko umro, da ste nešto pogriješili, da vam se desio neki incident, da ste izgubili novac ili posao. Ništa od svega toga ne proizvodi vaše neraspoloženje. Ono ima svoj razlog u načinu na koji reagujemo na neki događaj, na neku osobu, na neki predmet diskusije. Kad bi se neka druga osoba našla na našem mjestu, možda se uopćte ne bi opirala svemu tome. Vi se, međutim, opirete. Zašto?

Moramo učiniti nešto za vas! Ali ne uključujući stvarnost u ovo, mada bi velika većina ljudi dala svoju glavu samo da promijene stvarnost.