POGLAVLJE 13

PROSVIJETLJENOST

Je li prosvjetljenost nešto što je iznad prirode?

Prosvjetljenost je sama priroda stvari. Ali to se nikad nije tako govorilo. Naprotiv, ljudski um bio je korumpiran stvaranjem cilja koji je bio protiv prirode, dajući mu prekrasno ime: nadnaravan. I čovjek se uhvatio u tu zamku zbog vrlo jednostavna razloga:

Priroda je već ondje gdje ste vi.

Ona nije uzbuđenje, ona nije izazov, ona vas ne poziva da dokažete svoj ego. Ona nije udaljena zvijezda. Um treba kao svoju hranu nešto što je vrlo teško, nešto gotovo nemoguće. Samo ako možete postići nemoguće, možete osjetiti da ste nešto posebno.

Prosvjetljenost  nije  talent.  Talent  znači  da  se  netko  rodio  kao  slikar,  pjesnik  ili

znanstvenik.

Prosvjetljenost je jednostavno izvor života svakog čovjeka. Ne morate ni izići iz svoje kuće i tražiti je. Ako to učinite, propuštate priliku da je susretnete i nitko ne zna kad ćete se opet vratiti kući.

Prosvjetljenost nije ništa drugo nego činjenica da ste ono što ste uvijek željeli biti i nikad niste ni bili ništa drugo, nikad nećete ni biti ništa drugo. Definicija prirode jest da se ne možete uzdignuti iznad nje. Možete se potruditi i stvoriti bijedu, zabrinutost, tjeskobu, ali ne možete se vinuti iznad prirode.

To ste vi.

Kako  se  možete  vinuti  iznad  sebe?  To  je  sam  vaš  izvor,  samo  vaše  postojanje.

Kamogod pođete, bit ćete to isto.

Zabilježeni su izvještaji ljudi čiji je prvi doživljaj sebe bio samo duboki smijeh. Vidjevši apsurdnost onoga što su pokušavali učiniti...oni su pokušavali biti ono što jesu. To je jedino što je nemoguće na svijetu jer vi to već jeste - kako možete pokušavati to

biti?

Ali svećenici, takozvani religijski vođe i svi oni koji su vas željeli učiniti robovima, dali su vam ideale. Oni su vam rekli: "Ako se ne ponašate na određeni način, krivo činite." Ako ne radite ono što vam oni propisuju, niste dobri. Nitko nikad nije pitao te ljude: "Tko vam je dao pravo da odlučujete za druge? Ako mislite da je nešto dobro, učinite to. Ali nemate pravo reći bilo kome drugom da vas slijedi."

Veliki potkupljivači, veliki trovatelji su ljudi koji su stvorili sljedbenike, jer sljedbenik jednostavno znači da ste stavljeni u apsurdnu situaciju protiv sebe. Rekli su vam da morate biti netko drugi, netko tko vi nikad ne možete biti. To je stvorilo cijelu gomilu strašne nevolje.

Ako ne vidimo korijene te nevolje, ona ne može nestati. Mi možemo i dalje povećavati

broj svojih "patenata," svoju tehnologiju, ali nevolja postoji i dalje. Nisu samo siromašni

ljudi nesretni. Imam iskustvo da je siromašan čovjek manje nesretan od bogata čovjeka - siromašan se čovjek barem nada. Bogat čovjek živi beznadno. On zna da je učinio sve što je mogao, a njegov je život prazan kao i prije, čak je i prazniji. A smrt se približava. Život svakog trenutka postaje sve kraći, a on ga je potratio u gomilanju novca, snage, ugleda. On je potrošio svoj život da izigrava sveca, moleći se bogovima koje je stvorio čovjek.

A sve je to učinjeno tako da nikad ne možete biti ono što jest.

Ja vas učim samo jednostavnom moralu, to jest: nikad ne postupajte protiv svoje prirode. Čak i da svi prosvijetljeni ljudi svih vremenskih razdoblja stanu ispred vas, ne obraćajte pozornost na to. Oni nemaju nikakve veze s vama. Oni su učinili ono što su osjećali da je dobro za njih, a vi morate učiniti ono što osjećate da je dobro za vas. A što

je ispravno? To ne mogu definirati nikakvi sveti tekstovi. To ne može definirati nikakvo

izvanjsko mjerilo. Treba razumjeti unutarnje mjerilo: Dobro je ono što vas čini sretnijim.

Moralno je samo ono što vas čini blaženijim. Ono što vas čini nesretnim jedini je grijeh. Jedino što treba izbjegavati je ono što vas odvlači od sebe.

Samo se radujte u sebi i bit ćete prosvijetljeni. Uvijek ste takvi i bili, ne postoji način

da ne budete takvi.

Pokušao sam to učiniti na mnogo načina, ali moram vam priznati da nisam uspio. Nisam uspio postati neprosvijetljen. Iznenadio sam se: u bilo kojem položaju, bilo što radeći, jesam li išao na sjever ili jug, ostao sam prosvijetljen.

U Japanu imaju vrlo lijepu lutku... možda su Japanci ljudi koji izrađuju najljepše lutke. A to nije obična lutka. U Japanu je zovu damma. To je iskrivljeno ime bodhidharma na japanski način. Lutka je izrađena prema predodžbi Bodhidharme. Ima teške noge, a laku glavu. Zato je možete baciti bilo kamo, ona uvijek zauzme položaj lotosa. Ne možete je promijeniti. Ljudi su možda zaboravili - ona je postala lutkom s kojom se djeca igraju. Ali predstavlja ono što vam ja kažem i što je Bodhidharma govorio - vi svakako morate biti prosvijetljeni.

Tko vam je stavio u glavu tu ideju da morate postati prosvijetljeni?

Gospođica Prim, stara usidjelica, drži uvodni govor u ženskom koledžu: "Dakle, djevojke, kadgod iziđete iz koledža, imajte na umu da ne pušite po ulicama, da se ne ponašate loše u javnosti, a kad vam muškarci budu dosađivali, upitajte se: 'Vrijedi li sat zadovoljstva sramote koja će trajati cijeli život?' Dakle, djevojke, ima li pitanja?"

Jedan glas iz pozadine dvorane poviče: "Što učiniti da zadovoljstvo traje cijeli sat?"

Ljudi u vašoj okolini izluđuju vas. Inače je sve savršeno onako kako bi trebalo biti. To je najsavršeniji svijet, ništa ne nedostaje. Ali neki smušenjaci ne mogu sjediti mirno ako ne djeluju na druge ljude pa oni trče za sjenama koje nikad ne mogu ostvariti.

A što više osjećaju da ih ne mogu ostvariti, to više se javlja osjećaj beznačajnosti, beznadnosti, osjećaj krajnje praznine ... i tuga se spušta na čovjeka i postaje sve gušćom

kako vrijeme prolazi.

Nikad ne prihvatite nikakvo mjerilo koje vas čini nesretnim. Nikad ne prihvatite nikakav moral koji vas prisiljava da se osjećate krivim. Nikad ne prihvatite ništa što vam pokušava nametnuti nešto što je protiv vaše jednostavne prirode.

Budite samo ono što jeste i bit ćete savršeni.

Ako se odmaknete od sebe, naći ćete se u velikoj nevolji.

Moje vlastito iskustvo u kontaktu s tisućama ljudi je ovo - nikad nisam vidio čovjeka koji je doista nesretan. Naprotiv, vidio sam ljude koji uživaju u svojoj nesreći, pretjeruju u svojoj nesreći. Čovjek osjeti golemu suosjećajnost jer se radi o zakržljalim ljudima koji su mogli procvjetati u prekrasne cvjetove. Oni su izgubili put do vlastita doma i svi im pokušavaju pomoći da odu na neko drugo mjesto. Kažu im: "Postanite Buddha, postanite Isus, postanite Mojsije." Ali nitko vam nikad ne kaže: "Budite ono što jeste."

Kakva veza postoji između vas i Mojsija? Kakve su veze između vas i Isusa Krista? Ali ljudi ih obožavaju, mole se, nadaju se da će jednog dana postati ideali njihove imaginacije. Naravno, u tom nikad ne uspiju. Vi ste cvijet ruže i bit ćete cvijet ruže. Neka vas cijeli svijet osuđuje ili neka vas cijeni - nije važno.

Kad čovjek jednom zauzme stajalište da će se afamirati - to nema veze s egoizmom, to

jednostavno znači da će se zaštititi protiv kriminalnog svijeta koji je već tisućama godina korumpiran. Imate pravo zaštititi se, da ne budete otrovani. U vama neće biti nikakve potrebe ni za kakvim bogom, religijom ili moralnim pravilima, ni za kakvom metodologijom, ni za kakvim nastojanjem da postanete prosvijetljeni.

Budite samo prirodni, to je više nego što ikad možete zamisliti.

Prihvatite čovjeka, cijelo postojanje je prosvijetljeno.

Nitko ne pokušava ništa drugo, svi su mirni, svi su kod kuće s univerzumom.

Jedan od velikih znanstvenika, Julian Huxley, imao je neke hipoteze. Nema načina da se to dokaže, ali čini se da je to vrlo važno. Nakon što je cijeli život istraživao, on je zaključio da "se čini kako je nešto pošlo krivim putem u samom mehanizmu čovjeka. Jer

izgleda da nijedno drvo ne osjeća tjeskobu, nijedna životinja u divljini ne ubija samu

sebe, nijedna životinja u divljini ne postaje homoseksualnom." Ali u zoološkim vrtovima događa se nešto čudno. Životinje na tim mjestima počinju dobivati neke kvalitete vaše čovječnosti: postaju homoseksualne. Čak se otkrilo da su u zoološkim vrtovima neke životinje počinile samoubojstvo. Postaju perverzne, počinju raditi stvari koje ni jedan od njihovih predaka nikad nije učinio ni u milijun godina. Što se događa u zoološkim vrtovima? Životinje postaju dio ljudskog društva. Počinju oponašati ljude. Postaju izopačene i neprirodne.

Što se mene tiče, cijelo je postojanje savršeno zdravo, svi osim čovjeka su zdravi, savršeno smireni. Ideja Juliana Huyleya ima neke korisne vrijednosti. Možda se neće moći dokazati što je to pošlo krivim putom, jer čovjek je vrlo složeni mehanizam. Ali nešto je sigurno pošlo ukrivo.

Prema mom mišljenju, krivim putem nije pošlo nešto što je nasljedno. To je nešto što

se događa svakom djetetu uvijek iznova jer sva su djeca rođena u nezdravom svijetu. I oni moraju naučiti ponašati se onako kako se ponašaju ti nezdravi ljudi. U vrijeme kad steknu neku inteligenciju, već su otrovani. Već je prekasno, postali su imitatori.

Djeca su nevina. Ona dolaze na svijet bez ikakve ideje o tome što će se dogoditi. Naravno, kad se nađu okružena ljudima, počnu ih imitirati. To je njihov način učenja. Ali u samom tom procesu oponašanja i učenja, događa se velika pogreška za koju Julian Huxley misli da je nasljedna. No nije nasljedna, već je posljedica kulture. Ona nastaje

zbog odraslih. Dijete nema drugog načina, ono mora učiti od ljudi koji su bolesni. A ti

bolesni ljudi neće tolerirati nikoga tko nije bolestan.

Svakoga tko je zdrav, tko je zdrava duha treba mrziti, treba otrovati, na smrt kamenovati jer gomila mora odabrati između dviju stvari: ili je netko u pravu - tada je cijela gomila i cijela povijest pogrešna. Ili ako je cijela gomila i njezina duga povijest koja se zove "zlatna prošlost" u pravu, tada taj čovjek treba biti uništen. Inače će postojati stalno pitanje.

Sokrata nisu otrovali bez razloga. Sokrat je bio nepodnošljiv. I sama njegova prisutnost vrijeđala vas je, jer je njegova veličina, njegova inteligencija, njegovo poštenje, jer je sve to dokazivalo da ste vi licemjeri. Sigurno je da gomila neće prihvatiti standarde nekog čovjeka koji su protiv cijele povijesti čovječanstva. Bolje je uništiti takva čovjeka, osloboditi ga se. On je stalno zanovijetalo, on vam govori da ste nepošteni, da živite u lažima, da su vaši bogovi lažni, da vaše nade nisu ništa drugo nego utjeha da pokušate sakriti svoju golotinju.

Vi savršeno dobro znate da ste pod odjećom posve drukčija osoba. Ovi ljudi vas podsjećaju, a bolno je kad vas netko podsjeća da ste nepošteni prema sebi. Bolno je saznati da vaša ljubav nije ljubav nego ljubomora. To je oslabljeni oblik mržnje. Bolno je znati da su vaši bogovi apsolutno izmišljeni, da ste ih vi stvorili. A vaši sveti tekstovi profani su kao i knjige. Čini se da je lakše maknuti bilo kojeg čovjeka poput Sokrata i biti miran u vlastitoj bijedi i zatim početi s nastojanjem da se postane prosvijetljen.

To je vrlo čudna situacija. Uvijek kad je netko prirodan i prosvijetljen, vi ga uništavate

i tada pokušavate otkriti kako postati prosvijetljen.

Možda vaše traženje kako postati prosvijetljen nije ništa drugo nego lukava strategija

da se odgodi prosvjetljenje. Zapravo, čak nije ispravno reći odgađanje.

Vi ste prosvijetljeni, a pokušavate da to ne budete. Sve vaše nastojanje da budete katolik, protestant, hinduista, musliman - nije ništa drugo nego lukavstvo da ne prepoznate svoju prosvjetljenost. Budite samo prirodni kako biste mogli ostati u skladu s postojanjem. Kako biste mogli plesati na kiši i plesati na suncu s drvećem, kako biste mogli komunicirati sa stijenama, s planinama, sa zvijezdama. Bez toga nema prosvjetljenja.

Definirat ću to ovako: prosvjetljenost znači biti u skladu s postojanjem.

Biti u skladu s prirodom - s pravom prirodom - to je prosvjetljenje. Ako ste protiv prirode, to je bijedno. A tu bijedu ste sami stvorili. Nitko drugi nije odgovoran za nju. (51)

Om mani padme hum, Poglavlje 11

Treba li prosvjetljenje posebno mjesto, posebno vrijeme da se dogodi?

Svako mjesto je posebno, jer je preplavljeno Bogom. Nijedno mjesto nije obično. Prosvjetljenje se može dogoditi u vašoj kupaonici. Ono se ne boji vaše kupaonice i može se dogoditi svuda. Ne morate ići na sveta mjesta, nema takvih mjesta. Cijelo postojanje je sveto. Ne morate odlaziti u Benares, Jeruzalem ili Kaabu - to je ludost. Sva su mjesta ispunjena Bogom. Svaka točka je nešto posebno.

A o kojem posebnom vremenu vi pričate? Postoji li vremensko razdoblje ili neka naročita  klima  za  prosvjetljenost?  Prosvjetljenost  se  zapravo  ne  događa.  Kad  bi  se

događala, tada bi možda bilo više moguće da se dogodi na nekom posebnom tlu, u nekoj određenoj klimi, na nekom mjestu ili nekoga posebnog dana. Ali prosvjetljenost nije događaj.

Prosvjetljenost je jednostavno spoznaja - spoznaja da ste uvijek bili prosvijetljeni, da to nikad niste izgubili ni na čas, samo ste zaspali. Zato se susrećete s čudnim satori iskustvima zen učitelja.

Netko prolazi trgom i čuje kako netko recitira dijamantne aforizme - Diamond Sutra.

Kad čuje jedan stih, postaje prosvijetljen. Kako je to moguće? Samo kad začuje jedan stih iz toga djela, kad čuje da je već prosvijetljen od samog početka!

Da, to se događa, jer prosvjetljenost je vaša priroda, vaša prava priroda. To nije nešto

izvanjsko. Cvijet već cvate, samo što ga vi ne vidite. Jer vi gledate na neko drugo mjesto,

ne gledate u sebe.

To se može dogoditi... katkad se događa da učitelj udari učenika i iznenada - učiteljev štap na njegovoj glavi i nešto pukne - razmišljanje se zaustavi. Iznenada on to prepozna, dolazi do svijesti.

Bilo što se dogodi... priča se da je učenik tiho sjedio meditirajući, meditirajući mjesecima, godinama. Tada je došao učitelj, došao je s ciglom u ruci i počeo je trljati tu ciglu pred učenikom koji je sjedio u pozi Buddhe. A učenik je postao vrlo vješt u sjedenju satima poput kipa, nije se uopće micao. A sada ovaj učitelj struže s ciglom po

kamenu i naravno, učenik mora da je osjetio veliki nemir. Mora da su mu zubi utrnuli -

netko brusi ciglu upravo ispred njega, i to nitko drugi nego njegov učitelj! On se pokuša kontrolirati, kontrolirati, a tada mu najednom postaje previše pa reče: "Prestani! Što radiš?"

A učitelj odgovara: "Pokušavam napraviti zrcalo iz ove cigle - turpijam, turpijam, turpijam - jednog dana cigla će postati zrcalo."

A učenik se nasmije: "Mora da si poludio!"

Učitelj upita: "A što je s tobom? Ti turpijaš i turpijaš ciglu svoga uma godinama. I zar

misliš da će se nešto dogoditi?"

Iznenada su se oblaci razišli: "Da!"

Učenik spoznaje, pada pred učiteljeva stopala.

Ali učitelj mora čekati trenutak kad je sloj svijesti vrlo tanak.

Prosvjetljenje se može dogoditi bilo gdje, bilo kada. Morat ćete dopustiti da se dogodi.

Nije upitno vrijeme ni mjesto, već dopuštate li da se ono dogodi.

Evo jedne poredbe, moderne zen poredbe - nećete je pronaći u zen knjigama.

Prosvjetljenje jednog tražitelja

Nekoga ozbiljnog mladića zbunjivali su sukobi koji su se događali u Americi sredinom dvadesetog stoljeća. Odlazio je mnogim ljudima tražeći način kako da riješi nesklad koji ga je zabrinjavao, ali i dalje je ostao usred problema.

Jedne noći u kavani rekao mu je jedan zen službenik koji se zaredio: "Pođi u trošnu kuću koju ćeš naći na adresi što sam ti je zapisao. Ne razgovaraj s onima koji tamo žive. Moraš šutjeti dok se Mjesec ne digne sljedeće noći. Pođi u veliku sobu desno od glavnog

ulaza, sjedni u lotos položaj na vrh srušenoga starog zida u sjevero-istočnom kutu sobe, okreni se prema kutu i meditiraj."

On je učinio kako mu je zen službenik naredio. Njegovu meditaciju često su prekidale brige. Brinuo se hoće li ostatak vodovodne instalacije pasti s drugog kata na cijevi i ostali krš na kojem je sjedio. Brinuo se kako će sljedeće noći znati da je Mjesec izišao. Brinuo se što su o njemu govorili ljudi koji su prolazili kroz sobu.

Njegove brige i meditaciju, kao da se testira njegova vjera, prekinulo je neugodno isparavanje s drugog kata. Upravo tada u sobu su ušla dva čovjeka. Prvi je pitao drugoga tko je taj mladić koji sjedi u kutu. Drugi je odgovorio: "Neki kažu da je svetac. Drugi kažu da je prolupao." Kad je to čuo, mladić se prosvijetlio.

Trebate samo biti prisutni u svakoj situaciji. Kad je to čuo - nisu to bili Dijamantni

aforizmi - ali morao je to čuti, morao je u tom času biti apsolutno pažljiv. Naravno, kad netko priča o vama i kad jedan kaže da ste svetac, a drugi da ste prolupali - sve vaše razmišljanje se zaustavi. Kad je to čuo, taj se čovjek prosvijetlio.

To vam se može dogoditi kadgod, na bilo kojem mjestu. Prosvjetljenje je dostupno. Ono ne dolazi izvana. Kad misli nestanu, ono dolazi iz vaše nutrine. Kad misli više nisu bučne i ne zahtijevaju vašu pozornost, a vi postajete iznenada šutljiv, pažljiv, jednostavno budan, ono izroni iz najdublje srži vašeg bića i podigne se poput mirisa. I kad jednom

osjetite da se to dogodilo, ono je vaše zauvijek. (52)

Mudrost pijeska, Svezak 2, Poglavlje 2

Kad vidim da svatko tako silno želi biti prosvijetljen, nije li također istina da se svi mi toga pomalo bojimo? Kakav je to strah koji nas priječi da se ne opustimo duboko u sebi?

Ima mnogo strahova, ne samo jedan. Najprije, želite li biti prosvijetljeni, morate umrijeti psihološki. Morate se ponovno roditi kao novo duhovno biće, a vi ništa ne znate o duhovnosti. Sve što znate o sebi je vaš um koji je usredotočen na ego.

Vrlo je čudan fenomen da se poistovjećujete s nečim što niste, da zaboravljate tko ste, tko ste uvijek bili i tko ćete uvijek biti. Nema načina da budete nešto drugo. Vaše biće pripada egzistencijalnom. Ali postoje slojevi i slojevi utjecaja - roditelji, učitelji, svećenici, političari. Između vas, stvarnog vas i vas nestvarnog postoji dugačak niz ljudi.

Naravno, vi ste voljeli svoje roditelje i oni su voljeli vas. Štogod su vam oni učinili bilo je podsvjesno, nije bilo namjerno. Oni nisu nikad željeli da postanete licemjer, ali učinili su od vas licemjera. Ja nikad nisam sumnjao u njihove namjere. Oni su vas namjeravali učinili velikima, ali oni su bili neznalice kao i vi. Njihovi roditelji dali su im neznanje u nasljedstvo. I to se tako događa od Adama i Eve. Svaka generacija opterećuje mladu generaciju sa svim vrstama smeća, gluposti, predrasuda.

Ali nemojte se ljutiti na njih. Čuli ste o "ljutitom mladom čovjeku". Ljutiti mladi čovjek je idiot. Ljutnja ništa ne rješava. Samo će sve učinili težim i zamršenijim. Vaši roditelji, vaši učitelji i susjedi ne zaslužuju da se ljutite na njih. Oni zaslužuju suosjećanje. Oni nisu mogli učiniti ništa drugo. Sa svim svojim dobrim željama oni su vas uništili, upravo onako kako su njih uništili njihovi roditelji.

A ako vi ne postanete prosvijetljeni, i vi ćete uništiti svoju djecu. Za njihovo dobro govorit ćete im sve vrste besmislica.

Rekli su vam da ste kršćanin, hinduist, musliman. No vi dolazite na svijet kao tabula rasa, ništa nije zapisano na vama. Vaši roditelji su vas gravirali i učinili vas kršćaninom, nametnuli vam ideje o kršćanstvu. Iskoristili su vaš strah, vašu silnu želju da to usade u vas. Učinili su da se počnete bojati pakla, postali ste željni neba. Naravno, oni nisu željeli da padnete u ruke grijeha, već da slijedite kraljevski put vrline.

U njihovim namjerama nije bilo ničega pogrešnog. Njihove namjere nisu upitne. Ono što je upitno jest da oni nisu bili svjesni da u vas siju sjeme otrova. To sjeme nije promijenilo nikakve dobre želje ni dobre namjere. A kad se one jednom ukorijene u vama, postaje sve teže osloboditi ih se, jer vi se poistovjećujete sa samom srži otrova.

Teško je kršćaninu odbaciti kršćanstvo. Osjećat će da je nešto izdao. Kad odbaci

kršćanstvo, osjećat će da izdaje Isusa Krista. No on ne izdaje nikoga. On jednostavno pokušava izići iz te gomile utjecaja koje su sve vrste ljudi ostavili u njemu.

To je strah. Vi se bojite da ne propustite bilo kakav utjecaj jer taj utjecaj daje vam određenu osobnost. Ali vi toga niste svjesni, i zato vas to ne zabrinjava. Vaša osobnost zauzela je mjesto vaše individualnosti. A odbaciti osobnost - svu vašu prošlost, odbaciti sve, nije uopće upitno - ne postavlja se pitanje da u njoj ima loših dijelova. Odbacite ih. Ako ima i dobrih stvari, sačuvajte ih.

Cijelu vašu prošlost nametnuli su vam drugi, dakle nije važno je li ona dobra ili loša. Važno je sjetiti se da se ne radi o tome da ste vi nešto otkrili, već da je sve to posuđeno. Ona je drugorazredna, trećerazredna - možda je prošla kroz milijun ruku. Zaista je prljava. Morate se posve riješiti te vaše prošlosti.

Nastat će provalija kad ćete se osjećati potpuno izgubljeno. Vi ste prije poznavali sebe, znali ste tko ste. Ali nastat će provalija kad nećete znati tko ste, ali to je prekrasno iskustvo jer vam se vraća vaša prostodušnost. Vi se ponovno rađate. Sad možete početi otkrivati svijet.

Sav teritorij je nov, vi tu još nikad niste bili. Za kaznu su vas držali na periferiji vašeg postojanja. To je opasno, to je velik izazov. Javlja se strah. Javlja se strah jer ono što mislite da jeste, sigurno je u vašim rukama. A individualnost o kojoj govorim nemate u svojim rukama. Vi ne znate što ćete otkriti, ne znate ima li se što otkriti ili ne.

Na mnogim jezicima postoji poslovica... slična poslovica: "Bolje vrabac u ruci, nego golub na krovu." A ja kod vas upravo sada tražim da ostavite toga vrapca zbog nečega što je upravo sada tako daleko od vas. Strah je prirodan. Ne postoji ništa zbog čega se treba brinuti. Treba to tek razumjeti.

Mogu vam samo objasniti da nema potrebe bojati se. Možete ostaviti sve što vam je dodano nakon rođenja, i dalje ćete živjeti - ne samo živjeti, nego živjeti u izobilju. Ne morate čekati na smrt. Vaša individualnost može sada umrijeti, a vi se možete ponovno roditi.

Upravo  to  je  prosvjetljenje:  osobnost  umire,  a  individualnost  koju  je  osobnost

potiskivala, počinje rasti i cvjetati.

Ali vaše pitanje potiče još jedno pitanje. Slušajući mene ili čitajući o ideji prosvjetljenja, vi počinjete osjećati silnu želju za prosvjetljenjem. Upravo tu ste promašili od samog početka. Kažete da želite biti prosvijetljeni. Želja je prepreka prosvjetljenju. Tko je taj ja koji to želi?

Taj ja je upravo vaš ego koji vas priječi da budete prosvijetljeni. I sada taj ja koji je pokušavao postati veliki vođa ljudi, najbogatija osoba na svijetu, najmoćniji predsjednik Amerike ili Rusije, taj isti ja dobiva novu ideju da postane čak veći od svih predsjednika, od svih bogatih ljudi - on želi prosvjetljenje. Ego kaže: "Odlično! Ja želim biti prosvijetljen."

Ego ne može biti prosvijetljen, upravo kao što tama ne može postati svjetlost. Ako slušate mene ili dobivate ideju s nekoga drugog izvora, zapamtite: vi ne možete željeti da budete prosvijetljeni. Vi možete biti prosvijetljeni, ali ne možete to željeti, ne možete to htjeti. Prosvjetljenje nije neka potrošna roba koju možete kupiti. To nije zemlja koju možete osvojiti. To nije nešto ondje vani - nešto čemu se možete približiti i što možete pronaći.

Prosvjetljenje je naziv za unutarnje iskustvo u koje je oboje uključeno, i smrt osobnosti i rođenje individualnosti.

Ljudi u samostanima diljem svijeta žele biti prosvijetljeni, probuđeni, oslobođeni.

Tako   je  mnogo  riječi  za  isto  iskustvo.  Ali  oni  su  samo  glupi.  Zapravo,  želeći

prosvjetljenje, oni ga pretvaraju u potrošnu robu na trgu.

Prosvjetljenje nije nešto što se može željeti.

Što onda treba činiti? Čovjek treba razumjeti svoju osobnost, sloj po sloj. Zaboravite sve o prosvjetljenju, ono nema nikakve veze s vama. Jedno je sigurno: vi ne možete biti prosvijetljeni. Počnite s onim što jest.

Kao što čovjek guli luk, gulite i vi svoju osobnost, sloj po sloj. Odbacite sve slojeve. Naći ćete uvijek nove slojeve, ali konačno će doći trenutak kad luka nestaje, a u vašoj ruci ostaje samo praznina. To je trenutak prosvjetljenja. Vi ga ne možete željeti jer želja dodaje drugi sloj vašem luku - i to opasniji sloj od svih drugih.

Postati predsjednik nije tako velika stvar, svaki idiot to može postati. Zapravo, idioti to i čine diljem svijeta. Tko drugi je zainteresiran da postane predsjednik ili premijer? Nikad nisam vidio nijednoga mudrog čovjeka da je postao predsjednik ili premijer.

Jeste li primijetili čudnu činjenicu da je u prošlosti bilo kraljeva koji su bili prosvijetljeni? Ašoka u Indiji bio je prosvijetljen. On je bio jedan od najvećih vladara svijeta. Indija nije nikad bila tako velika prostorno. Poslije njega mnogi su osvajali dijelove Indije pa su tako nastajale nove države. Danas je Indija samo jedna trećina nekadašnjega Ašokina kraljevstva.

Bilo je i drugih vladara u Kini, Japanu, Grčkoj koji su postali prosvijetljeni. Vladar ne želi postati vladar. Kao što je čovjek rođen kao prosjak, tako je rođen kao vladar. On to uzima kao nešto prirodno, no to ne postaje slojem oko njegova luka.

Ali nikad nismo čuli da je neki predsjednik ili premijer postao prosvijetljen. Zvuči čudno, ali razlog je jasan. Predsjednici se ne rađaju kao takvi, oni se moraju boriti za svoj položaj, moraju lagati i obećavati, a znaju savršeno dobro da ta obećanja ne mogu

ispuniti. Zato moraju biti diplomati, ne mogu reći što žele. Oni obilaze zemlju i govore razne stvari, a nikad ih neće učiniti. Političar mora biti vrlo lukav.

Nije poznato da je ikad neki političar postao prosvijetljen, zbog jednostavnog razloga jer u demokratskom svijetu u kojem je nestalo monarhije, najveća je želja ega postati poglavarom države. Želja za prosvjetljenjem je zadnja želja. Ne možete željeti ništa više od toga. Tražili ste krajnje blaženstvo, tražili ste krajnju egzistencijalnu mudrost.

Nemojte prosvjetljenje pretvoriti u želju, inače ćete ga propustiti.

Savjetujem vam da zaboravite na prosvjetljenje.

Ono nema nikakve veze s vama, vi ga nikad nećete vidjeti. Ono se događa kad vas nema. Kad posve ogulite luk, kad vaš ego ispari, javlja se prosvjetljenje. Ali ne možete reći: "Ja sam postao prosvijetljen." Ja više ne postoji, postoji samo prosvjetljenje.

Strah je prirodan jer morate napustiti cijelu vašu osobnost, a to je sve što imate upravo sada. Vi ne znate da postoji nešto izvan toga. Želite dobiti više, a ja vam kažem da trebate izgubiti sve od čega ste sastavljeni. Sada se javlja strah. Ako slušate strah, za vas nema nade.

Ali što zapravo imate? Brigu, tjeskobu, dosadu, očaj, neuspjeh - tisuću zamršenosti. To

je sve vaše bogatstvo. Samo ga pogledajte! Zašto se bojite napustiti taj imetak, osloboditi se svojih briga, odbaciti svoju dosadu?

Stvari su doista komplicirane. No zašto se brinete? Zašto se toga ne možete osloboditi? U tome mora postojati neki određeni interes. Dosađuje vam vaša žena ili muž. Svaka žena i svaki muž dolazi do točke kad su zasićeni jedan s drugim, kad su dosadni jedno drugome. Ali javlja se komplikacija. Svojoj ženi ne možete samo tako reći zbogom. Imate djecu, oboje ih volite i ne želite ih napustiti. Bit će borbe na sudu zbog toga kome će djeca pripasti. Oboje ih ne možete imati.

U društvu imate određeni ugled. Ljudi misle da ste jedan od idealnih bračnih parova jer vide kako uvijek iskazujete uzajamnu ljubav. Kad odlazite u ured, poljubite svoju ženu. Kad dolazite iz ureda, učinite to isto. To je već postao obred. No vi ne osjećate ništa pritom, a ni ona ništa ne osjeća. I vi to oboje znate. Dok ljubite svoju ženu, vi u sebi govorite: "Do vraga sa svim tim!"

Ali ljudi ne čuju što vi govorite u sebi. Oni vide samo ono što radite. "Trideset godina braka, a oni se još tako vole, kao da na njihovu automobilu još uvijek visi ploča na kojoj piše: 'Upravo vjenčani!' Čini se da se njihov medeni mjesec produljio - oni imaju trideset godina medenog mjeseca."

Tomu nema kraja. Kad odlazite u društvo, pretvarate se. Morate u ljudima podržati

ideju da ste najbolji bračni par. U to ste uložili mnogo truda.

Možda ste bogati jer ste se oženili bogatom ženom. Ako je ostavite, bit ćete ponovno prosjak. A vi to ne želite. Možda imate dobro zaposlenje jer vaša žena dobro izgleda - svijet je tako čudan! Ili vaša žena ima utjecajne rođake. Vi možete izgubiti posao ako napustite svoju ženu.

Kako se onda riješiti dosade? Dosada je povezana s tako mnogo ulaganja.

Potrebna je hrabrost, velika hrabrost. A želio bih vam reći da je bolje biti prosjak, nego da vam je dosadno. To je mnogo bolje, nego biti vladar koji se dosađuje. Jer dosada je duhovno prosjačenje. I ona nikad ne dolazi sama. Ako vam je dosadno, bit ćete očajni,

zabrinuti, um će vam biti stalno napet. Sto da se radi? Morate i dalje živjeti s mužem ili

ženom koju biste željeli ubiti - a vi je morate poljubiti.

Odbaciti dosadu znači učiniti revolucionarni korak, pod bilo koju cijenu. Vi se ne želite vući kroz život kao čovjek koji se dosađuje, jer kakve svrhe ima onda život? -A vidite da se svuda na svijetu svi dosađuju. Nekom je dosadan njegov posao. On nikad nije želio biti liječnik, ali njegovi su ga roditelji prisilili da to postane jer to je ugledno zvanje koje donosi koristi. Vi imate koristi od njega, postajete ugledni i još vas zovu velikim javnim slugom jer služite čovječanstvu. To je zaista velika stvar!

Vaši su vas roditelji prisilili da postanete liječnik. Vi to mrzite, nikad to niste željeli postati - vi ste željeli postati slikar. Ali nitko vas nije slušao. Govorili su vam: "Ti si lud! Želiš li postati slikar, umrijet ćeš kao prosjak na ulici. Zaboravi tu glupost. Kad je čovjek mlad, na um mu padaju sve vrste romantičnih ideja.

Smiri se, dečko! I mi smo bili mladi, i mi smo sanjali o velikim stvarima, ali sada znamo da su sve one romantične ideje bile samo prolazna faza. Ako ti dopustimo da postaneš slikar, nikad nam to nećeš oprostiti. Ne možemo ti dopustiti da postaneš slikar." Vi želite postati glazbenik, plesač, kipar ali nitko vas ne podržava u tomu. Željeli ste postati plesač, a postali ste poslovan čovjek. Zato vam je dosadno. Želite se jednog dana doista objesiti o drvo i završiti sa svim tim stvarima. Ali ništa ne možete učiniti jer imate tako mnogo posla - morate ispuniti svoje formulare za vraćanje poreza, a ured za porez

vas proganja - nemate se vremena ni objesiti.

Oko vas ima tako mnogo nedovršenih stvari. Najprije morate sve dovršiti, a tek tada se možete objesiti. Ali uvijek će biti nedovršenih stvari. A ideja o tome da se objesite omogućuje vam da se malo opustite, pruža vam neko zadovoljstvo da uvijek postoji izlaz iz svake situacije. Uvijek se možete objesiti. Zašto se žuriti? I tko zna? Sutra se stvari mogu izmijeniti, možda nađete pravu ženu.

Ali nema prave žene ni pravog muškarca, nitko takve još nije pronašao. A svi fantaziraju da će pronaći pravog muškarca, pravu ženu... Svaki bračni par kad se zaljubi misli da su stvoreni jedan za drugoga. To je žena o kojoj ste uvijek sanjali. O tomu ste uvijek razmišljali, uvijek ste to željeli. Ali nakon nekog vremena medeni mjesec završi i vi saznajete da ste uhvaćeni u zamku krive osobe. Vi ipak niste stvoreni jedno za drugo.

Ali i dalje fantazirate: "Možda ima neka druga žena?" Jer svijet je tako pun žena, tako

je pun muškaraca. Ovaj puta ste propustili priliku, ali sljedeći put...

Jedan od mojih prijatelja ženio se tri puta. U Indiji je teško dobiti razvod braka. Gotovo cijeli njegov život bio je promašen zbog toga. Uvijek je imao nevolja sa ženama. Indijski zakoni nisu laki, ali on je nekako uspio razvesti se jer u Indiji možete sve nekako srediti. Sve što je potrebno je novac, a on ga je imao. Svakoga možete podmititi. To je tradicija, to nije ništa novo, već je to nešto vrlo drevno.

Indijci su potkupili Boga, zašto bi se onda trebali zabrinjavati kako da potkupe službenike ili svece? Kad Indijac dođe u hram on reče svom Bogu: "Ako dobijem na toj lutriji, darovat ću ti slatkiša koji vrijede pet rupija." Ili: "Priredit ću svečanost za jedanaest svećenika." Sto je to? Na lutriji će dobiti milijun rupija. S pet rupija pokušava

dobiti milijun! Stoljećima su Indijci potkupljivali Boga. To je njihova tradicija. Nitko se

zbog toga ne osjeća loše.

Možete potkupiti bilo koga, niti ćete se vi osjećati loše zbog toga, niti će se ta osoba osjećati loše jer on je zaslužan što vi nešto radite. To je gotovo plaća za obavljeni posao. A on radi posao koji je dragocjeniji od mita koje mu vi dajete. Vi upravljate svime. Možete i ubiti nekoga, bit ćete s mnogo poštovanja oslobođeni na sudu. Sve što trebate je novac.

I tako čovjek i dalje misli da sutra može biti drukčije. Moj je prijatelj tri puta mijenjao žene i uvijek mi je pričao: "Ovaj put se neću zaljubiti u ženu kakva je ova koje ću se osloboditi. Ona je prava drolja."

A ja sam mu rekao: "Ti ćeš se uvijek zaljubiti u pravu drolju."

On je odgovorio: "Pravo je čudo, ti i dalje to uporno tvrdiš. A čudo je da uvijek imaš pravo. Druga žena se pokazala jednaka drolja kao i prva, a treća je bila kao i prve dvije. Kako to uspijevaš proreći?"

Rekao sam mu: "ja ne proričem, ja nisam astrolog. Ja te samo poznam. Znam koja vrsta žena će ti se svidjeti. Zašto si se zaljubio u prvu ženu? jesi li mislio, analizirao, koje su te osobine te žene privukle? Tko će ti pronaći drugu ženu? Ti ćeš to opet učiniti. I opet će te privući iste stvari. Ti se nisi promijenio, stvari koje te privlače nisu se promijenile. Nikad nisi ni pomislio da si ti odgovoran što si odabrao takvu ženu. Zbog toga si tri puta dobio istu potrošnu robu. Uvijek isto ponavljaš. Nije upitan razvod braka, nije u pitanju promjena žene, ti trebaš promijeniti svoj um."

Ali ljudi uvijek pokušavaju prebaciti krivicu na druge. Vi ste zabrinuti jer vam djeca postaju hipici. Vaša kći se drogira, vaš sin radi sve pogrešno - ima dugu kosu, pušta bradu, uzima droge, istjeran je sa sveučilišta. Vi se brinete što će se sada dogoditi. Prebacujete svoju zabrinutost na kćer, na sina, na ženu - na bilo koga.

Mislite li da kad bi vaš sin bio savršen, kad vaša kći ne bi ostala trudna prije vjenčanja, kad se oni ne bi drogirali, mislite li da vi ne biste imali briga? Znam mnoge ljude čije ih kćeri slušaju, čiji sinovi su upravo onakvi kakvima ih roditelji žele - no oni ipak imaju briga zbog drugih stvari. Oni će pronaći nešto drugo zbog čega će se brinuti.

Ako imate djecu, brinete se zbog njih. Ako ih nemate, brinete se zašto vam Bog nije

dao djecu. Čini se da je ovaj naš svijet pravi zoološki vrt sa svim vrstama životinja.

Ako uspijete odbaciti slojeve ega, znači da ste spremni počiniti psihološko samoubojstvo. Zovem to asketizam samo zato da upotrijebim dobro ime. Jer kad bih rekao samoubojstvo vi biste se još više prestrašili.

Došli ste ovamo da se prosvijetlite, a ne da se ubijete. Ali zapravo, ako se ne ubijete,

nećete se ni prosvijetliti. Ljudi žele prosvjetljenje, ali ne žele ništa odbaciti, ništa izgubiti.

Vi želite prosvjetljenje onakvi kakvi jeste. No, to je nemoguće. Morat ćete isjeći mnoge stvari koje su postale gotovo istovjetne s vama. A to je upravo ono što ja radim neprestano - lupam vas, udaram, šokiram vas. I učinit ću sve što je moguće da vas šokiram, povrijedim, da vas ranim jer želim da postanete svjesni da je vaš ego ranjen, da je vaš ego povrijeđen.

Nemojte slijediti svoj instinkt straha jer ćete postati kukavica što će degradirati vašu ljudskost. Vi ponižavate sami sebe. Kadgod ugledate neki strah, borite se protiv njega. Evo jednostavnog kriterija: uvijek kad primijetite strah, idite protiv njega pa ćete se

neprestano kretati, rasti, širiti se i približavati sve više trenutku kad ego jednostavno otpada - jer on funkcionira kroz strah. A odsutnost ega je prosvjetljenje. Ono nije nešto nadodano.

Prosvjetljenje nije nešto što vam je dodano. Ono ste vi, posve sami.

To je negativni fenomen. Vi više niste ondje, ono se ne događa vama, ono se događa onda kad ga vi više ne sprječavate da postoji, kad vas više nema. Zbog toga prosvjetljenje nazivam psihološkim samoubojstvom. (53)

Od laži do istine, Poglavlje 26