PROSVIJETLJENI   ODNOSI

GDJE GOD SE NALAZILI, ZAKORAČITE U SADAŠNJI TRENUTAK

Uvijek sam vjerovala kako se istinsko prosvjetljenje ne može postići druk- čije nego kroz ljubav u odnosu između muškarca i žene. Ne čini li nas takav odnos ponovno cjelinom? Kako čovjekov život može postati ispu- njen dok ne ostvarimo cjelinu?

Vrijedi li to u vašem iskustvu? Je li se vama to dogodilo?

Još nije, ali, zar bi moglo biti drukčije? Znam da će se to dogoditi.

Drugim riječima, vi čekate neki trenutak u vremenu koji će vas spasi- ti. Nije li to upravo ona suštinska pogreška o kojoj govorimo? Spase- nje se ne nalazi negdje drugdje, u nekom prostoru ili vremenu. Ono je ovdje i sada.

Što znači ta izjava, »spasenje je ovdje i sada«? Ne razumijem je. Čak i ne znam što spasenje znači.

Većina ljudi traga za tjelesnim zadovoljstvima ili za različitim oblici- ma psiholoških zadovoljstava jer vjeruju  kako  će  ih  te  stvari  usrećiti ili osloboditi straha i osjećaja da im nešto nedostaje. Sreću možemo shvatiti kao povišen osjećaj životnosti koji postižemo kroz tjelesno za- dovoljstvo ili kao sigurniji i potpuniji osjećaj vlastitoga ja koji  posti- žemo kroz neki oblik psihološkog zadovoljstva. To je potraga za spa- senjem iz stanja nezadovoljstva ili nedostatka.  Svako zadovoljstvo ko- je čovjek  postigne  uvijek je  kratkotrajno,  stoga  se  uvjet  zadovoljstva ili ispunjenja najčešće ponovno projicira u neku zamišljenu točku udaljenu od onoga što je ovdje i sada. »Kad nešto dobijem ili kad se oslobodim nečega - tada ću se dobro osjećati.« To je nesvjesni misao- ni  sklop koji  stvara privid spasenja u budućnosti.

Istinsko spasenje je ispunjenje, spokojstvo, život u svoj svojoj pu- nini. Spasenje znači biti ono što jeste, osjećati u sebi dobro koje nema nikakvih suprotnosti, radost Bića koja ne ovisi ni o čemu što se nala- zi izvan vas. Ti osjećaji nisu nekakvo prolazno iskustvo, nego trajna prisutnost. Rečeno teološkim jezikom, to znači »spoznati Boga« - ne kao nešto izvan sebe, nego kao vlastitu, najskriveniju suštinu. Istinsko spasenje znači spoznati sebe kao neodvojivi dio bezvremenog i bezo- bličnog Jednog jedinog Života u kojemu se temelji suština svega što postoji.

Istinsko spasenje je stanje slobode - od straha, patnje, od zami- šljenog stanja nedostatka i nedovoljnosti, a time i od svih želja, potre- ba, gomilanja i čvrste vezanosti. To je sloboda od prisilnog razmišlja- nja, od negativnosti, a nadasve od prošlosti i budućnost kao psiholo- ške potrebe. Vaš vam um govori kako do spasenja ne možete stići odavde. Nešto se mora dogoditi, morate postati drukčiji prije nego što postanete slobodni i ispunjeni. Govori vam, zapravo, kako vam je potrebno vrijeme - da morate nešto pronaći, shvatiti, učiniti, postići, usvojiti, postati ili razumjeti prije nego što postanete slobodni ili cje- loviti. Vrijeme shvaćate kao sredstvo koje vodi spasenju, dok je ono u stvarnosti najveća prepreka spasenju. Mislite da spasenje ne možete postići ovdje gdje se sada nalazite i takvi kakvi sada jeste, jer još niste dovoljno cjeloviti ili dovoljno dobri, ali istina je, zapravo, kako je ov- dje i sada jedina točka s koje možete stići do spasenja. Onamo »stiže- te« spoznajom da ste već ondje. Boga ćete pronaći onoga trenutka kad shvatite da ne morate tragati za Njim. Dakle, nema jednog jedi- nog načina spasenja: možete iskoristiti različita stanja, a nijedno oso- bito nije potrebno. Međutim, postoji samo jedna točka pristupa: Sa- dašnji trenutak. Spasenje možete doživjeti samo u ovom trenutku. Osamljeni ste i nemate partnera? Iz toga stanja uđite u Sadašnji tre- nutak. U odnosu ste? Iz toga stanja uđite u sadašnji trenutak.

Nema ničega što biste mogli učiniti ili postići što bi vas približilo spasenju, ničega osim Sadašnjeg trenutka. Umu koji je navikao na razmišljanje kako se sve ono vrijedno nalazi u budućnosti to će teško shvatiti. Također vas ništa što ste učinili ili što vam se dogodilo u pro- šlosti nije moglo spriječiti da kažete da onome što jest, da pažnju us- mjerite u dubinu sadašnjeg trenutka. To ne možete učiniti u budu- ćnosti, nego samo sada ili uopće nikada.

ODNOSI LJUBAVI I MRŽNJE

Ako ne pristupite svjesnoj prisutnosti i sve dok to ne učinite, svi će vaši odnosi, a osobito intimni, biti slabi, a u konačnici i neučinkoviti. Neko vrijeme mogu se doimati savršeno, primjerice, dok ste »zaljubljeni«, ali to prividno savršenstvo uvijek remete svađe, sukobi, ne- zadovoljstvo te emocionalno ili čak i tjelesno nasilje, do čega dolazi sve češće i češće. Čini se kako se većina »ljubavnih odnosa« vrlo brzo pretvori u odnose ljubavi i mržnje. Ljubav se u trenutku može preo- braziti u okrutni napad, osjećaj neprijateljstva ili potpuno povlačenje naklonosti. To se smatra normalnim. Osjećaji se u odnosu tada neko vrijeme, tijekom nekoliko mjeseci ili nekoliko godina, izmjenjuju iz- među ljubavi i mržnje, između suprotnosti »ljubavi« i mržnje, a to vam pruža podjednako mnogo i zadovoljstva i boli. Nije neuobičaje- no da parovi postanu ovisni o takvim ciklusima. Dramatičnost odno- sa izaziva u njima osjećaj da su živi. Izgubi li se ravnoteža između po- zitivnih i negativnih polariteta ti se negativni, razorni, ciklusi poja- vljuju sa sve većom učestalošću i snagom, do čega dolazi prije ili ka- snije, a nakon toga neće proći mnogo vremena prije nego što se od- nos konačno raspadne.

Mogli biste pomisliti da će sve biti dobro i da će odnos procvje- tati otklonite li negativne ili razorne cikluse - ali, nažalost, to nije moguće. Polariteti ovise jedan o drugome. Ne možete imati jedno bez drugoga. Pozitivno u sebi već sadrži još neočitovano negativno. To su, zapravo, različiti vidovi istog poremećaja. Ovdje govorim o onom što se uobičajeno naziva romantičnim odnosima - ne o istinskoj lju- bavi koja nema suprotnosti jer izranja s onu stranu uma. Ljubav je, kao trajno stanje, još iznimno rijetka - rijetka kao i svjesno ljudsko biće. Mogući su, međutim, kratki i prolazni uvidi u stanje takve lju- bavi, kad god dođe do prekida u bujici misli.

Naravno, mnogo je jednostavnije uvidjeti kako je negativna stra- na odnosa poremećena. Također je jednostavnije izvor negativnosti pre- poznati u svom partneru nego ga sagledati u sebi. Može se očitovati u mnogim oblicima: posesivnost, ljubomora, nadzor nad drugom osobom, povlačenje i neizgovoreno negodovanje, potreba da se bude u pravu, neosjetljivost i zaokupljenost sobom, emocionalni zahtjevi i manipulacija, potreba za svađom, kritiziranjem, prosuđivanjem, okrivljavanjem ili napadanjem, ljutnja, nesvjesna osveta za bol koje je u prošlosti osobi nanio roditelj, bijes i tjelesno nasilje.

Na pozitivnoj strani »zaljubljeni« ste u partnera. To je u početku stanje koje izaziva duboko zadovoljstvo. Osjećate se iznimno živo. Postojanje vam je iznenada postalo smisleno jer ste nekome potreb- ni, netko vas želi i daje vam osjećaj da ste posebni, a i vi u partneru budite iste osjećaje. Kad ste zajedno osjećate se cjelovitim. Taj osjećaj može postati tako snažan da ostali svijet nestaje i postaje beznačaj- nim.

Međutim, možda ste u snazi tih osjećaja također primijetili i veli- ku potrebu i sklonost vezanosti. Postali ste ovisni o drugoj osobi i ona na vas djeluje kao droga. U zanosu ste kad vam je droga dostupna, ali čak i mogućnost ili pomisao da te osobe nema pokraj vas može izaz- vati ljubomoru, posesivnost, pokušaje manipulacije putem emocio- nalne ucjene, okrivljavanje i optuživanje - a to je strah od gubitka. Napusti li vas partner, možda će se u vama javiti vrlo snažan osjećaj neprijateljstva ili duboka tuga i očajanje. Ljubavna nježnost u trenut- ku se može preobraziti u divlji napad ili smrtonosnu tugu. Gdje je sa- da ljubav? Može li se ljubav u trenutku preobraziti u svoju suprot- nost? Je li to uopće i bila ljubav ili samo ovisnička vezanost?

OVISNOST I POTRAGA ZA CJELINOM

Zašto postajemo ovisni o drugoj osobi?

Razlog zbog kojeg je romantična ljubav tako snažno iskustvo za ko- jim tragaju svi ljudi jest u tome što se doima kao da takav odnos nudi oslobođenje od stanja duboko ukorijenjena straha, potrebe, nedosta- tka i nepotpunosti koje predstavlja dio ljudskoga života u svom neot- kupljenom i neprosvijetljenom stanju.

Očito je kako na tjelesnoj razini niste cjelina, niti ćete ikada to biti: vi ste ili muškarac ili žena, što znači kako ste polovica cjeline. Na toj se razini čežnja za cjelovitošću - za povratkom jednoti - očituje kao privlačnost između muškarca i žene, kao muškarčeva potreba za ženom i ženina potreba za muškarcem. To je gotovo neodoljiv poriv za sjedinjenjem sa suprotnim energetskim polaritetom. Korijen toga tjelesna poriva je duhovni: čežnja za okončanjem dvojstva, za povrat- kom u stanje cjelovitosti. Seksualno združivanje najviše je što na tje- lesnoj razini možete postići kako biste osjetili to stanje. Zato je sek- sualnost najdublje iskustvo u tjelesnu carstvu koje vam pruža najveće zadovoljstvo. Ali, seksualno združivanje tek je prolazni uvid u stanje cjelovitosti, tek trenutak blaženstva. Sve dok nesvjesno tragate za sek- som kao sredstvom koje će vam donijeti spasenje, vi pokušavate okončati dvojstvo na razini oblika, gdje ga ne možete pronaći. Osje- ćate Tantalove muke pri doživljaju kratkih uvida u rajsko stanje, ali nije vam dopušteno da ondje i ostanete, te se ponovno vraćate svome necjelovitom tijelu.

Na psihološkoj razini osjećaj nedostatka i nepotpunosti je, ako ništa drugo, još veći nego na tjelesnoj. Sve dok se poistovjećujete s umom, osjećaj za vlastito ja crpite iz vanjskoga svijeta. Time hoću reći kako osjećaj za ono tko jeste dobivate iz stvari koje, u konačnici, ne- maju nikakve veze s tim tko jeste: društvena uloga, imetak, vanjski iz- gled, uspjesi i neuspjesi, sustavi uvjerenja i tako dalje. Ego, odnosno lažno ja koje je stvorio um, ranjivo je i nesigurno te uvijek traga za novim stvarima s kojima bi se mogao poistovjetiti, kako bi imao os- jećaj da postoji. Ali ništa mu nikada ne može pružiti trajno ispunje- nje. Strah postoji i dalje, kao i osjećaj nedostatka i potrebe.

No, tada se pojavljuje osobit odnos. Čini se kako predstavlja od- govor na sve probleme ega te kako mu ispunjava sve potrebe. Barem se tako doima na početku. Sve ono na čemu ste dotad temeljili osjećaj vlastitog ja sada postaje relativno beznačajno. Sada imate jednu jedi- nu žarišnu točku koja sve nadomješta, daje smisao vašem životu i ko- jom određujete svoj identitet: a to je osoba u koju ste »zaljubljeni«. Više niste odvojeni djelić u ravnodušnom svemiru ili vam se barem tako čini. Vaš svijet sada ima središte: voljenu osobu. Činjenica da je to središte izvan vas i da se, tako, vaš osjećaj vlastitog ja još temelji u vanjskom svijetu, u početku vas ne zabrinjava. Važno je samo to što pozadinski osjećaji necjelovitosti, straha, nedostatka i neispunjenosti, koji.su tako karakteristični za stanje ega više ne postoje. Ali, je li uisti- nu tako? Jesu li ti osjećaji nestali ili i dalje postoje ispod sretne povr- šinske stvarnosti?

Ako u odnosima doživljavate i »ljubav« i suprotnost ljubavi — na- pad, emocionalno nasilje i slično - tada je vrlo vjerojatno da ste lju- bav zamijenili vezanošću ega i ovisnošću. Ne možete partnera u jed- nom trenutku voljeti, a u sljedećem ga napasti. Istinska ljubav nema suprotnosti. Ima li vaša »ljubav« suprotnost, tada to nije ljubav, nego snažna potreba ega za potpunijim i dubljim osjećajem vlastitog ja, potreba koju partner privremeno ispunjava. To je ono čime ego za- mjenjuje spasenje, a tijekom kratkog razdoblja uistinu i nalikuje spa- senju.

Ali, dolazi trenutak kad se partner počinje ponašati drukčije, kad više ne ispunjava vaše potrebe ili, bolje rečeno, ne ispunjava potrebe vašega ega. Osjećaji straha, boli i nedostatka, koji su sastavni dio svje- snosti ega, što ih je »ljubavni odnos« prekrio, sada se ponovno pojav- ljuju. Upravo kao i kod svake druge ovisnosti, u zanosu ste kad vam je droga dostupna, ali neminovno dolazi trenutak kad droga više ne djeluje. Kad se ti bolni osjećaji ponovno pojave, osjetit ćete ih još sna- žnije nego prije, a istodobno ćete partnera smatrati uzrokom tih osje- ćaja. To znači da osjećaje projicirate prema van i napadate drugoga sa svim onim divljim nasiljem koje je dio vaše boli. Takav napad može probuditi partnerovu vlastitu bol te bi vam mogao uzvratiti udarac. U tom trenutku ego se još nesvjesno nada kako će njegov napad ili pokušaji manipulacije biti dovoljna kazna da partnera navedu da pro- mijeni ponašanje, tako da ga ponovno možete iskoristiti za prikriva- nje svoje boli.

Svaka ovisnost izrasta iz nesvjesnog odbijanja da se suočite s vla- stitom boli i da prođete kroz nju. Svaka ovisnost počinje bolom i za- vršava bolom. Kakva god bila tvar o kojoj ste ovisni - alkohol, hrana, dopuštene ili zabranjene droge ili druga osoba - vi se koristite nečim ili nekim kako biste prikrili svoju bol. Zato se nakon početnog zano- sa javlja tako mnogo nesreća i boli u intimnim odnosima. Bol i ne- sreću ne uzrokuju odnosi. Oni iznose bol i nesreću koja već postoji u vama. To čini svaka ovisnost. Svaka ovisnost doseže točku kad vam više nije korisna, a tada se bol javlja još snažnija nego ikada.

Iz toga razloga većina ljudi uvijek pokušava pobjeći iz Sadašnjeg trenutka i traga za nekom vrstom spasenja u budućnosti. Prvo sa čim bi se mogli susresti usredotoče li pažnju na Sadašnji trenutak njihova je vlastita bol i upravo se toga plaše. Samo kad bi znali kako je lako u Sadašnjem trenutku dobiti pristup moći prisutnosti koja rastvara prošlost i bol, stvarnosti koja rastvara privid. Samo kad bi znali koli- ko su blizu vlastitoj stvarnosti i Bogu.

Izbjegavanje odnosa u pokušaju izbjegavanja bola također nije odgovor. Bol je svejedno prisutna. Tri neuspjela odnosa u tri godine vjerojatnije će vas prisiliti da se probudite nego što bi to učinile tri godine koje biste proveli na pustom otoku ili zaključani u sobi. Ali, ako biste u svoju osamljenost uspjeli unijeti intenzivnu prisutnost, i to bi bilo korisno.

OD OVISNIČKIH DO PROSVIJETLJENIH ODNOSA

Možemo li ovisnički odnos pretvoriti u istinski odnos?

Možete. Tako što ćete biti prisutni i što ćete osnaživati svoju prisut- nost, unoseći pažnju sve dublje u Sadašnji trenutak: bez obzira živite li sami ili s partnerom, to je uvijek najvažnije. Kako bi ljubav cvjeta- la, svjetlost vaše prisutnosti mora biti dovoljno snažna, tako da više ne budete u vlasti mislioca ili tijela boli te da ne napravite pogrešku misleći da ste to vi sami. Spoznati sebe kao Biće u pozadini mislioca, kao spokojstvo u pozadini mentalne buke, kao ljubav i radost u poza- dini bola znači slobodu, spasenje i prosvjetljenje. Raskinuti poistov- jećenost s tijelom boli znači u bol unijeti prisutnost i tako je preo- braziti. Raskinuti poistovjećenost s razmišljanjem znači kako trebate biti tihi promatrač vlastitih misli i ponašanja, osobito misaonih obra- zaca koji se ponavljaju i uloga koje igra ego.

Prestanete li um hraniti egom, um će izgubiti značajku prisile, što je u temelju prisila da prosuđuje, a tako i da se opire onom što jest, što dovodi do sukoba, drame i nove boli. Zapravo, onoga trenu- tka kad prestanete osuđivati prihvaćajući ono što jest, oslobodili ste se uma. Napravili ste mjesta ljubavi, radosti, spokojstvu. Ponajprije pre- stanite prosuđivati sebe, zatim partnera. Najveći katalizator promje- ne u odnosu je potpuno prihvaćanje partnera takvim kakav jest, bez ikakve potrebe za prosuđivanjem ili bilo kakvim promjenama. To će vas istoga trenutka odvesti s onu stranu ega. Okončat će se sve igre uma, kao i ovisnička vezanost. Više neće biti žrtava ni grubijana, tu- žitelja i tuženih. To je ujedno kraj i svih međuovisnosti. Više vas ni- tko neće moći privući u svoje nesvjesne obrasce kojima ste na taj na- čin omogućavali postojanje. Tada ćete se ili razdvojiti - s ljubavlju - ili ćete zajedno još dublje zakoračiti u Sadašnji trenutak - u Biće. Mogu li stvari biti tako jednostavne? Mogu, zaista su tako jednosta- vne.

Ljubav je stanje Bića. Vaša ljubav nije izvana, nego duboko u va- ma. Nikada je ne možete izgubiti, a ona vas nikada ne može napusti- ti. Ne ovisi o nekom drugom tijelu, o nekom vanjskom obliku. U spokojstvu vlastite prisutnosti svoju bezobličnu i bezvremenu stvar- nost možete osjetiti kao neočitovani život koji pokreće vaš tjelesni oblik. Tada taj isti život možete osjetiti duboko u svakom ljudskom biću i u svakom stvoru. Zavirili ste iza koprene oblika i razdvojeno- sti. To je spoznaja jednote. To je ljubav.

Što je Bog? Vječan Jedan jedini Život koji prebiva ispod sviju ži- votnih oblika. Sto je ljubav? Osjećaj prisutnosti tog Jednog jedinog Života duboko u vlastitoj nutrini i u svakom živom biću. Ljubav je kad jeste ta prisutnost. Stoga, sva ljubav je Božja ljubav.

Ljubav ne bira, upravo kao što ni sunčeva svjetlost ne bira. Ne sma- tra da je jedna jedina osoba posebna. Izdvajanje nije Božja ljubav, ne- go »ljubav« ega. Međutim, snaga kojom možete osjetiti istinsku lju- bav može se mijenjati. Jedna će vam osoba možda jasnije i snažnije odražavati ljubav nego druga, a gaji li prema vama iste osjećaje, može se reći da ste u ljubavnom odnosu. Veza koja vas povezuje s tom oso- bom ista je veza koja vas povezuje s osobom što sjedi pokraj vas u au- tobusu, s pticom, stablom ili cvijetom. Razlikuje se samo stupanj ja- kosti kojom je osjećate.

Čak i u inače ovisničkom odnosu može biti trenutaka kad se na površinu probije nešto stvarnije, nešto što se nalazi onkraj vaših uza- jamnih ovisničkih potreba. To su trenuci kad se vaš i partnerov um nakratko povuče, a tijelo bola se nalazi u privremeno usnulom sta- nju. To se može dogoditi tijekom tjelesne bliskosti ili kad ste oboje prisutni čudu rađanja djeteta, u prisutnosti smrti ili kad je jedno od vas ozbiljno bolesno - uvijek u prisustvu nečega pred čim je um bes- pomoćan. Dogodi li se takvo što, otkriva se vaše Biće, koje je najčeš- će zaklonjeno umom, a upravo to omogućuje istinsku komunika- ciju.

Istinska je komunikacija zajedništvo - spoznaja jednote koja je ljubav. Najčešće takvi trenuci brzo prolaze, osim ako ste u stanju osta- ti dovoljno prisutni kako biste isključili um i njegove stare obrasce. Čim se vrati um i poistovjećenost s umom, to više niste vi, nego vaša mentalna slika te ponovno počinjete igrati igre i preuzimati uloge ka- ko biste ispunili potrebe ega. Ponovno postajete ljudski um što se pretvara da je ljudsko biće, stupate u odnos s drugim umom i igrate dramu pod nazivom »ljubav«.

Iako su kratki uvidi mogući, ljubav ne može cvjetati ako se traj- no ne oslobodite poistovjećenosti s umom te ako vaša prisutnost nije dovoljno snažna da rastvori tijelo bola - ili ako ne uspijete ostati ba- rem dovoljno svjestan promatrač. Tijelo bola tada vas ne može pre- vladati i time uništiti ljubav.

ODNOSI KAO DUHOVNA PRAKSA

Kad egoistički obrazac svjesnosti i sva ona društvena, politička i go- spodarska ustrojstva koja je stvorio udu u posljednji stupanj raspada, odnosi između muškaraca i žena odražavaju duboku krizu u kojoj se čovječanstvo sada nalazi. Budući da se ljudska bića sve više poistov- jećuju s umom, većina odnosa više se ne temelji u Bfću i zato posta- ju izvor bola te u njima prevladavaju problemi i sukobi.

Milijuni ljudi sada žive sami ili kao samohrani roditelji, ne uspi- jevajući uspostaviti intimni odnos ili nespremni ponavljati bezumnu dramu prošlih odnosa. Drugi idu iz jednog odnosa u drugi, iz jednog ciklusa zadovoljstva i bola u drugi, u potrazi za varavim ciljem ispun- jenja kroz jedinstvo s energijom suprotna polariteta. Treći sklapaju kompromise te i dalje ostaju zajedno u neuspješnim odnosima u ko- jima prevladava negativnost, u korist djece ili sigurnosti, zbog snage navike, straha od osamljenosti ili zbog nekog drugog uzajamno »kori- snog« dogovora ili čak zbog nesvjesne ovisnosti o uzbuđenju koje iza- ziva emocionalna drama i bol.

Međutim, svaka kriza ne predstavlja samo opasnost, nego tako- đer i priliku. Ako se odnosi hrane energijom i povećavaju egoistične obrasce uma te ako aktiviraju tijelo boli, kao što u ovom razdoblju čine, zašto ne prihvatiti tu činjenicu, umjesto što pokušavamo pobje- ći od nje? Zašto ne surađivati s takvim stanjem, umjesto što izbjega- vamo odnose ili nastavljamo tragati za fantomom idealnog partnera koji će biti odgovor na naše probleme ili sredstvo osjećajnog ispun- jenja? Prilika što se nalazi skrivena u svakoj krizi ne očituje se sve dok ne priznate i u potpunosti ne prihvatite sve činjenice svake postojeće situacije. Sve dok ih niječete, dok pokušavate pobjeći iz takve situa- cije ili dok želite da stvari drukčije stoje, prozor prilike neće se otvo- riti te ćete ostati zarobljeni u toj situaciji, koja se neće mijenjati ili će samo postajati još težom.

S priznanjem i prihvaćanjem činjenica također dolazi i stanoviti stupanj slobode. Primjerice, kad znate da postoji nesklad i držite se te »spoznaje«, javlja se novi čimbenik te nesklad više ne može ostati ka- kav je bio. Kad znate  da niste smireni, vaša spoznaja stvara smireno mjesto koje nespokojstvo okružuje ljubavnim i  nježnim  zagrljajem,  a tada nespokojstvo preobražava u spokojstvo. Ukoliko je riječ o unu- tarnjoj preobrazbi,  nema ničega što biste u tom pogledu mogli učini- ti. Ne možete preobraziti sebe, a ni u kom slučaju ne možete preobra- ziti partnera ili neku drugu osobu. Jedino možete stvoriti prostor u kojemu može doći do preobrazbe,  u koji mogu ući milost i ljubav.

Stoga, kad god vam je odnos neuspješan, kad god u vama i u partne- ru izaziva »ludilo«, budite zadovoljni. Ono što je bilo nesvjesno pro- drlo je na svjetlo dana. To je prilika za spasenje.  Svakoga trenutka držite se spoznaje toga trenutka, osobito spoznaje o svom unutarnjem stanju. Postoji li bijes, budite svjesni da postoji bijes. Postoji li ljubo- mora, obrambeni stav, poriv za svađom, potreba da budete u pravu, ako unutarnje dijete zahtijeva ljubav i pažnju, postoji li emocionalna bol bilo koje vrste - što god postojalo, budite svjesni stvarnosti toga trenutka i držite se te svjesnosti. Odnos tada postaje vaša sadhana, duhovna praksa. Uočite li kod svoga partnera nesvjesno ponašanje, prigrlite taj postupak u zagrljaj pun ljubavi, u zagrljaj svoje svjesnosti, tako da ne reagirate. Nesvjesnost i svjesnost ne mogu dugo postojati jedno pokraj drugoga - čak i ako je svjesnost prisutna u drugoj osobi, a ne u onoj koja djeluje iz nesvjesnog. Energetski oblik koji se nalazi u pozadini neprijateljstva i napada prisutnost ljubavi smatra apsolut- no nepodnošljivom. Reagirate li makar malo na nesvjesno vašega par- tnera, i sami ćete postati nesvjesni. Ali prisjetite li se tada da trebate postati svjesni svoje reakcije, ništa nećete izgubiti.

Čovječanstvo osjeća veliki pritisak koji ga navodi da evoluira, jer to je naša jedina prilika da kao rasa preživimo. To će utjecati na svaki vid vašega života, a osobito na bliske odnose. Nikada prije odnosi nisu bili tako problematični i prepuni sukoba kao što su sada. Kao što ste možda primijetili, odnosi ne postoje zato da vas usreće ili ispune. Na- stavite li kroz odnose težiti cilju spasenja, uvijek ćete iznova gubiti ilu- zije. Ali, prihvatite li da odnos postoji zato da biste postali svjesni, a ne sretni, tada će vam odnos uistinu pružiti spasenje, a vi ćete se pove- zati s višom sviješću koja se želi roditi u ovom svijetu. Oni koji se drže starih obrazaca doživjet će sve veću bol, nasilje, zbunjenost i ludilo.

Pretpostavljam kako je za pretvaranje odnosa u duhovnu praksu, kako vi kažete, potrebno dvoje. Primjerice, moj partner još postupa prema svojim starim obrascima ljubomore i nadzora. Cesto sam mu o tome govorila, ali nije sposoban to uvidjeti.

Koliko je ljudi  potrebno da svoj  život pretvorite  u duhovnu praksu? Uopće  ne  obraćajte  pažnju  na  to  što  vaš  partner  ne  želi  surađivati. Samo vi  u ovaj  svijet možete unijeti zdrav duh - svjesnost.  Ne mora- te čekati da bi svijet postao zdrav ili da bi netko drugi postao svjestan, prije nego što i sami doživite prosvjetljenje.  Na taj  biste način mogli čekati  dovijeka.  Ne optužujte jedno  drugo  zbog nesvjesnosti.  Onoga trenutka kad se počnete svađati,  poistovjetili ste se s mentalnim sta- vom i sada branite ne samo taj  stav,  nego također i osjećaj vlastitoga ja. Ego je preuzeo nadzor.  Postali ste nesvjesni.  Povremeno bi moglo biti  prikladno  istaknuti  stanovite  vidove  partnerova  ponašanja.  Ako ste jako budni, jako prisutni, tada to možete učiniti bez uplitanja ega

- ne okrivljujući,  ne  optužujući  i  ne  pokušavajući  dokazati  drugoj osobi kako griješi.

Ponaša li vam se partner nesvjesno, odbacite svako prosuđiva- nje.  Prosuđivanje služi  ili tome da pogrešno pretpostavite kako je partnerovo nesvjesno ponašanje njegova prava osobnost ili da projici- rate vlastito nesvjesno na drugu osobu i pomislite da su to njegove osobine. Odbaciti prosuđivanje ne znači da ne prepoznajete poreme- ćaj i nesvjesno kad ih uočite. To znači »biti svjestan«, umjesto »reagi- rati« i prosuđivati. Tada ćete se ili potpuno osloboditi reakcije ili mo- žete reagirati i ipak biti svjesni, tako da reakciju promatrate i dopu- štate joj da se odvija. Umjesto da se borite protiv tame, vi unosite svjetlost. Umjesto da reagirate na privid, uočavate ga, a ipak ga pro- ničete. Svjesnost stvara čist prostor prisutnosti pune ljubavi koja sve- mu i svima omogućuje da budu to što jesu. Ne postoji nikakav sna- žniji katalizator preobrazbe. Prakticirate li to, partner neće moći osta- ti s vama i istodobno ostati nesvjestan.

Složite li se oboje da će odnos biti vaša duhovna praksa, utoliko bolje. Tada jedno drugome možete izražavati misli i osjećajte čim se pojave ili čim dođe do nekakve reakcije, tako da se ne stvara vre- menski prekid u kojem se neizražena ili nepriznata emocija ili tuga mogu zatrovati i rasti. Naučite bez krivnje izražavati ono što osjećate. Naučite bez obrambenog stava slušati svoga partnera na otvoren na- čin. Dajte partneru prostora da se izrazi. Budite prisutni. Optuživa- nje, obrana, napad - svi su ti obrasci smišljeni kako bi ojačali ili za- štitili ego ili da ispune potrebe ega kad ih se mnogo nakupi. Dati pro- stora drugima - i sebi - najvažnije je od svega. Ljubav bez toga ne može cvjetati. Kad otklonite dva čimbenika koji razaraju odnose, kad preobrazite tijelo bola, tako da se više ne poistovjećujete s umom i mentalnim stavovima, a ako je i partner to isto učinio, iskusit ćete blaženstvo procvata odnosa. Umjesto da jedno drugome odražavate vlastitu bol i nesvjesno, umjesto da zadovoljavate uzajamne ovisničke potrebe ega, odražavat ćete jedno drugome ljubav koju osjećate du- boko u nutrini, ljubav koja dolazi sa spoznajom jednote sa svim što

čvrstim stavovima, što znači da će ti stavovi postati drhtavi i slabi, a postoji čak i »opasnost« da bi se mogli srušiti i tako dovesti do gubit- ka ja. Tijelo boli zahtijeva povratnu informaciju, ali je ne dobiva. Po- treba za svađom, dramom i sukobom nije ispunjena. Ali, budite op- rezni: neki ljudi koji su nepristupačni, povučeni, neosjetljivi ili odvo- jeni od vlastitih osjećaja mogu pomisliti i druge pokušati uvjeriti da su prosvijetljeni ili da je s njima sve u redu, a kod partnera mnogo toga ne valja.  Muškarci su tome skloniji od žena. Svoje partnerice smatraju iracionalnima ili emocionalnima. Ali, možete li osjetiti svoje emocije, niste daleko od unutarnjeg tijela što zrači i nalazi se tik ispod površine. Prebivate li uglavnom u glavi, udaljenost je mnogo veća te prije nego što dosegnete unutarnje tijelo, trebate svjesnost dovesti do emocionalnog tijela.

Ne postoji li zračenje ljubavi i radosti, potpuna prisutnost i otvo- renost prema svim bićima, tada nije riječ o prosvjetljenju. Drugi po- kazatelj je način na koji se osoba ponaša u teškim ili izazovnim situa- cijama ili kad stvari krenu »nizbrdo«. Ako je vaše »prosvjetljenje« za- bluda ega, tada će vam život uskoro pružiti izazov koji će izvući vaše nesvjesno na površinu u bilo kojem obliku - u obliku straha, bijesa, obrambena stava, prosuđivanja, depresije i tako dalje. Ako ste u od- nosu, kroz partnera će vam se pojaviti mnogi izazovi. Primjerice, žena bi mogla doživjeti izazov tako što će njezin parter biti nepristupačan i živjet će gotovo neprestano u glavi. Izazivat će je njegova nesposob- nost da je čuje, da joj pruži pažnju i prostor, do čega dolazi zato što nije prisutan. Odsutnost ljubavi u odnosu, koju najčešće bolnije os- jećaju žene nego muškarci, probudit će ženino tijelo bola i kroz njega će ona napasti partnera - okrivljavat će ga, kritizirati, pokušavati ga uvjeriti kako griješi i tako dalje. Takva situacija, pak, postaje njegov izazov. Pokušavajući se obraniti od napada njezina tijela boli, koje smatra potpuno  neopravdanim,  muškarac će se,  opravdavajući se, jest. To je ljubav koja nema suprotnosti.

braneć i ili uzvraćajući napad, još dublje ukopati u svoje mentalne sta

Ako vam se partner još poistovjećuje s umom i tijelom boli, a vi ste već slobodni,  to će predstavljati golem izazov - ne vama,  nego vašem partneru. Nije lako živjeti s prosvijetljenom osobom ili, bolje rečeno, tako je lako da se egu čini kako je iznimno opasno. Zapamtite da su egu problemi, sukobi i »neprijatelji« potrebni kako bi ojačao osjećaj odvojenosti o kojem ovisi njegov identitet. Um neprosvijetlje- nog partnera bit će duboko frustriran jer se nitko ne opire njegovim

vove. Konačno, takva situacija može aktivirati njegovo vlastito tijelo boli. Kad su oba partnera tako izgubljeni, dosegli su duboku razinu nesvjesnog, razinu emocionalnog nasilja, grubih napada i protunapa- da. Takvo stanje neće se smiriti dok oba tijela boli ponovno ne napu- ne energijom i uđu u stanje sna. Do sljedeće prilike.

To je samo jedan od bezbrojnih mogućih scenarija. Mnoge su knjige napisane, i još bi ih mnogo više moglo biti napisano, o tome na koji način nesvjesno izranja u muško-ženskim odnosima. Ali, kao što sam već rekao, jednom kad shvatite korijen poremećaja, tada više ne morate istraživati njegova bezbrojna očitovanja.

Ukratko ponovno pogledajmo scenarij koji sam upravo opisao. Svaki izazov koji se u njemu javlja zapravo je prerušena prilika za spa- senje. Oslobođenje od nesvjesnog moguće je na svakom stupnju raz- voja toga procesa. Primjerice, ženino neprijateljstvo moglo bi muškar- cu predstavljati znak da iskorači iz stanja poistovjećenosti s umom, da se probudi u Sadašnjem trenutku i postane prisutan - umjesto što se sve više poistovjećuje s umom i što postaje sve nesvjesniji. Umjesto da

»bude« tijelo bola, žena bi mogla biti svjesna i promatrati emocional- nu bol u vlastitoj nutrini, na taj način pristupajući moći Sadašnjeg trenutka i pokrećući preobrazbu boli. To bi otklonilo kompulzivnu i automatsku projekciju tijela boli u vanjski svijet. Tada bi partneru mogla opisati svoje osjećaje. Naravno, nema nikakva jamstva da bi je on i saslušao, ali time bi dobio priliku da postane prisutan i svakako bi razrušilo bezumni ciklus nesvjesna izražavanja starih obrazaca uma. Propusti li žena tu priliku, muškarac bi mogao promatrati vlastitu mentalno-emocionalnu reakciju koja se javlja na njezinu bol, vlastiti obrambeni stav, umjesto što bi bio ta reakcija. Mogao bi promatrati buđenje vlastita tijela boli i tako u vlastite emocije unijeti svjesnost. Na taj bi način nastao jasan i miran prostor čiste svijesti - spoznaja, tihi svjedok, promatrač. Ta svijest ne niječe bol, a ipak je s onu stra- nu njega. Omogućuje boli postojanje, a ipak je istodobno preobražava. Prihvaća sve i sve preobražava. Za ženu bi se tako otvo- rila vrata kroz koja bi se u tom prostoru lako pridružila muškarcu.

Ako ste u odnosu uvijek, ili barem najčešće, prisutni, to će za va- šega partnera biti najveći izazov. On neće moći dugo podnositi vašu prisutnost i ostati nesvjestan. Ako je spreman, proći će kroz vrata koja ste mu otvorili i pridružiti vam se. Ako nije spreman, razdvojit ćete se kao ulje i voda. Svjetlost je previše bolna osobi koja želi ostati u tmini.

ZAŠTO SU ŽENE BLIŽE PROSVJETLJENJU

Jesu li prepreke do prosvjetljenja iste za muškarca i ženu?

Da, ali je naglasak drukčiji. Općenito govoreći, ženi je lakše osjetiti vla- stito tijelo i biti u njemu, jer je po prirodi bliža Biću i potencijalno bliža prosvjetljenju od muškarca. Zato su mnoge drevne kulture na- gonski odabrale ženske likove ili usporedbe kako bi predstavljale ili opisivale bezobličnu i transcendentalnu stvarnost. Ta se stvarnost če- sto sagledava kao maternica koja rada sve stvoreno te ga održava i hrani tijekom njegova života u obliku. U knjizi Tao Te Ching, jednoj od najdrevnijih i najmudrijih knjiga koja je ikada napisana, Tao, koji možemo prevesti kao Biće, opisuje se kao »beskonačna, vječno prisu- tna majka svemira«. Prirodno, žene su bliže stvarnosti nego muškarci, budući da doslovce »utjelovljuju« Neočitovano. Štoviše, sva stvorenja i sve stvari na kraju se moraju vratiti Izvoru. »Sve stvari nestaju u Taou. Samo on opstaje.« Izvor se shvaća kao žensko, a žena se u psi- hologiji i mitologiji predstavlja svijetlim i mračnim stranama ženskog arhetipa. Božica ili božanska Majka posjeduje dva vida: daruje život, ali ga i oduzima.

Kad um preuzme vlast, a ljudska bića izgube dodir sa stvarnošću vlastite božanske suštine, o Bogu počinju razmišljati kao o muškom liku. U društvu su prevladali muškarci, a žene su im podvrgnute.

Ne zastupam povratak starijim ženskim slikama božanskog. Neki se ljudi sada koriste pojmom Božice, umjesto Boga. Oni ponovno us- postavljaju ravnotežu između muškog i ženskog koja je odavno izgu- bljena i to je dobro. Ali to je samo prikaz i pojam, kojim se ljudi mo- žda samo privremeno koriste, upravo kao što je karta ili znak pokraj puta privremeno koristan, ali, ako ste spremni spoznati stvarnost s onu stranu svih pojmova i slika, može zapravo više predstavljati pre- preku nego pomoć. Međutim, istina je da je energetska frekvencija uma u suštini muška. Um se odupire, bori se za prevlast, iskorištava, manipulira, napada, pokušava uhvatiti i posjedovati i tako dalje. Zato je tradicionalni Bog patrijarhalan, autoritativan lik koji nadzire, neri- jetko bijesan muškarac pred kojim biste trebali biti u strahu, kao što govori Stari zavjet. Takav je Bog projekcija ljudskoga uma.

Kako biste zakoračili s onu stranu uma i ponovno se povezali s dubljom stvarnošću Bića, potrebne su vam sasvim različite osobine: predanost, neprosudivanje, otvorenost koja prihvaća život, umjesto da mu se opire, sposobnost prihvaćanja sviju stvari u ljubavni zagrl- jaj vlastite svijesti. Sve su te značajke mnogo bliskije povezane sa žen- skim načelom. Dok je energija uma tvrda i kruta, energija Bića je me- kana i popustljiva, pa ipak beskonačno moćnija od uma. Um upravlja našom civilizacijom, dok je Biće zaduženo za sveukupni život na na- šoj planeti i izvan nje. Biće je Inteligencija čije je vidljivo očitovanje fizički svemir. Iako su žene potencijalno bliže toj Inteligenciji, i mu- škarci joj  mogu pristupiti  u vlastitoj  nutrini.

U ovom razdoblju golema većina muškaraca i žena još se nalaze pod vlašću uma: poistovjećuju se s misliocem i tijelom boli. To, na- ravno, sprečava prosvjetljenje i cvjetanje ljubavi. Kao općenito pravi- lo, glavna prepreka za muškarce je misaoni um, a glavna prepreka za žene je tijelo bola, iako u nekim pojedinačnim slučajevima može biti i obratno, a kod nekih su ta dva čimbenika podjednako snažna.

RASTVARANJE KOLEKTIVNOG ŽENSKOG TIJELA BOLI

Zašto je tijelo boli veća prepreka za žene?

Tijelo boli najčešće posjeduje  kolektivan,  kao  i  osobni  vid.  Osobni vid su nagomilani ostaci emocionalne boli koje je žena pretrpjela u prošlosti. Kolektivni vid je bol nakupljena  u  kolektivnoj  ljudskoj psihi tijekom tisuća godina bolesti, mučenja, rata, ubojstava, okrut- nosti, ludila i slično. Osobno tijelo boli svakoga čovjeka sudjeluje u kolektivnom. U kolektivnom tijelu boli postoje različite niti. Primje- rice,  neke rase  ili  zemlje u kojima se pojavljuju krajnji oblici  razdora i nasilja imaju teže kolektivno tijelo boli u odnosu na neke druge ze- mlje. Svatko tko posjeduje snažno tijelo boli, a nije dovoljno svjestan da se s njim prestane poistovjećivati, ne samo da će trajno ili povre- meno biti prisiljen ponovno oživjeti svoju emocionalnu bol, nego će također postati ili zločinac ili žrtva nasilja, ovisno o tome je li tijelo boli aktivno ili pasivno. S druge strane, ti ljudi su potencijalno bliži prosvjetljenju. Naravno, taj se potencijal ne mora nužno ostvariti, ali ako ste zarobljeni u noćnoj mori vjerojatno ćete osjetiti snažniji poti- caj da se probudite od one osobe koja prolazi samo kroz uspone i pa- dove  običnoga  sna.

Osim osobnog tijela boli, svaka žena sudjeluje u onom što bi se moglo opisati kao kolektivno tijelo boli - osim ako nije potpuno svjesna. To kolektivno tijelo sadrži nagomilanu bol koji su žene osje- tile zbog podjarmljenosti muškarcima, kroz  ropstvo,  iskorištava- nje, silovanje, rađanje, gubitak djeteta i slično, tijekom tisuća godi- na.  Emocionalna  ili  tjelesna  bol  koja  kod  mnogih  žena  prethodi mjesečnici ili je prati predstavlja tijelo boli u svom kolektivnom vidu, koje se u to vrijeme budi iz sna, iako se može probuditi i u drugim razdobljima. Ono ograničava slobodan tijek životne energije kroz ti- jelo, a mjesečnica je tjelesni oblik tog tijeka. Zadržimo se nakratko na tom predmetu da vidimo kako mjesečnica može postati prilika za prosvjetljenje.

U doba mjesečnice ženu nerijetko »prevlada« tijelo boli.  Ono posjeduje iznimno snažan energetski naboj koji vas lako može privući kako biste se s njim poistovjetili, iako toga niste svjesni. Tada ženom aktivno vlada energetsko polje koje  zaokuplja  njezin  unutarnji  pro- stor i pretvara se da ste to vi. Govori kroz vas, djeluje kroz vas, misli kroz vas. Stvorit će u vašem životu negativne situacije tako da se može hraniti njihovom energijom. Želi još više  bola  u  bilo  kojem  obliku. Taj sam proces već opisao. Može biti opak i razoran. To je čista bol iz prošlosti - i to niste vi.

Broj žena koje se sada približavaju potpuno svjesnom stanju veći je od broja muškaraca, a u nadolazećim će godinama rasti još brže. Muškarci ih na kraju mogu sustići, ali prilično dugo vremena posto- jat će provalija između svjesnosti muškaraca i svjesnosti žena. Žene ponovno preuzimaju funkciju koja je njihovo pravo po rođenju i zato je proces kojim to postižu prirodniji nego kod muškaraca: a funkcija im je biti most između očitovanog svijeta i onog Neočitovanog, iz- među tjelesnosti i duha. Vaš je glavni zadatak kao žene preobraziti ti- jelo boli, tako da se više ne postavlja između vas i vašega istinskog ja, suštine onoga tko vi jeste. Naravno, također se morate pozabaviti i s drugom preprekom na putu do prosvjetljenja, a to je misaoni um, ali snažna prisutnost kojom zračite baveći se tijelom boli također će vas osloboditi od poistovjećenosti s umom.

Najvažnije što morate zapamtiti je ovo: sve dok se poistovjećujete na temelju bola, ne možete ga se osloboditi. Sve dok dio vašeg osje- ćaja vlastitog ja sudjeluje u vašoj emocionalnoj boli, nesvjesno ćete se opirati ili potkopavati svaki vlastiti pokušaj  iscjeljivanja  te  boli.  Za- što? Prilično jednostavno — zato što želite očuvati cjelinu vlastita bića, a bol je postala vaš važan dio. To je nesvjestan proces, a jedini način na koji ga možete prevladati jest da ga osvijestite.

Shvatite li iznenada da ste vezani uz svoju bol, to može biti pri- lično  zaprepašćujuća  spoznaja.  Onoga  trenutka  kad  to  spoznate, raskinuli  ste  vezanost.  Tijelo  boli  je  energetsko  polje,  gotovo  nalik biću,  koje se privremeno  nastanilo  u vašem  unutarnjem prostoru. To je  zarobljena  životna  energija  što  više  ne  teče.  Naravno,  tijelo  boli postoji zbog nekih stvari koje su se dogodile u prošlosti.  Ono u vama proživljava prošlost,  a poistovjetite li  se s  njim,  poistovjetili  ste se  s prošlošću.  Identitet žrtve je uvjerenje kako je prošlost moćnija od sa- dašnjosti,  što je sasvim suprotno istini. To je uvjerenje kako su drugi ljudi i njihovi postupci odgovorni za ono tko ste vi sada, za vašu emo- cionalnu  bol  ili  za vašu  nesposobnost  da budete vlastito  istinsko  ja. Istina je  da je  jedna jedina  moć  koja  postoji  obuhvaćena  Sadašnjim trenutkom:  a to je moć vaše prisutnosti. Jednom kad to spoznate, ta- kođer ćete spoznati da ste sada vi odgovorni za svoj  unutarnji prostor

-   nitko osim vas - te da prošlost ne može biti jača od moći Sadašnjeg trenutka.

Poistovjećenost vas, dakle, sprečava da se uhvatite ukoštac s tijelom boli. Neke žene koje su već dovoljno svjesne tako da su na osobnoj razini mogle odbaciti identitet žrtve i dalje se drže kolektivnog iden- titeta žrtve: svega onoga što su muškarci učinili ženama. U pravu su

-    ali su i u krivu. U pravu su utoliko što je kolektivno žensko tijelo boli najvećim dijelom nastalo zbog muškog nasilja nad ženama te zbog potiskivanja ženskog načela na cijeloj planeti tijekom mnogih tisućljeća. U krivu su utoliko što osjećaj vlastitog ja temelje na toj či- njenici i tako ostaju u zarobljeništvu  kolektivnog  identiteta  žrtve. Drži li se žena još bijesa, negodovanja ili osuđivanja, drži se svoga tije- la boli. To joj može pružati utješan osjećaj identiteta, solidarnosti s drugim ženama, ali je drži u okovima prošlosti i onemogućuje joj pri- stup vlastitoj suštini i istinskoj moći. Izdvoji li se žena od muškaraca, time potiče osjećaj odvojenosti, a tako jača ego. Što je ego snažniji, to ste udaljeniji od svoje istinske prirode.

Stoga se ne koristite tijelom boli kako biste dobili identitet. Umje- sto toga, koristite se njime kako biste se prosvijetlili. Preobrazite ga u svjesnost. Jedno od najboljih razdoblja za to jest mjesečnica. Vjerujem da će, u nadolazećim godinama, mnoge žene tijekom toga razdoblja ući u potpuno svjesno stanje. Najčešće je to za mnoge žene razdoblje nesvjesnog, budući da su obuzete kolektivnim ženskim tijelom boli. Jednom, međutim, kad dosegnete stanovitu razinu svijesti, to možete preokrenuti, stoga umjesto da postanete nesvjesni, postat ćete svjesni- ji. Već sam opisao temeljni proces, ali dopustite mi da vas ponovno provedem kroz njega, ovaj put s osobitim naglaskom na kolektivno žensko tijelo boli.

Kad znate da vam se približava mjesečnica, prije nego što osjeti- te prve znakove onoga što se uobičajeno naziva predmenstrualnom napetošću, odnosno buđenjem kolektivnog ženskog tijela boli, posta- nite veoma budni i što je potpunije moguće boravite u svom tijelu. Kad se pojave prvi znaci, morate biti dovoljno budni kako biste ih »zaskočili« prije nego što vas prevladaju. Primjerice, prvi znak može biti iznenadna, snažna razdražljivost ili bljesak bijesa ili neki isključi- vo tjelesni simptom. Što god bilo, zaskočite ga prije nego što ovlada vašim razmišljanjem ili ponašanjem. To jednostavno znači usmjeriti svjetlost pozornice vaše pozornosti prema njima. Ako je riječ o emo- ciji, osjetite snažan energetski naboj u njezinoj pozadini. Znajte da je to tijelo boli. Istodobno budite svjesnost, odnosno budite svjesni svo- je svjesne prisutnosti i osjećajte njezinu moć. Svaka emocija u koju unesete svoju prisutnost brzo će se stišati i preobraziti. Ako je riječ o isključivo tjelesnom simptomu, pažnja koju mu posvetite spriječit će ga da se pretvori u emociju ili misao. Ostanite budni i čekajte sljedeći znak tijela boli. Pojavi li se, zaskočite ga na isti način kao prije.

Kasnije, kad se tijelo boli potpuno probudi iz svoga usnula sta- nja, možda ćete u svom unutarnjem prostoru na neko vrijeme, tije- kom nekoliko dana, doživjeti iskustvo znatne uznemirenosti. Kakav god oblik uzelo, ostanite prisutni. Posvetite mu nepodijeljenu pa- žnju. Promatrajte uznemirenost u sebi. Znajte da je ondje. Držite se te spoznaje i budite svjesni. Zapamtite: ne dopustite tijelu boli da se koristi vašim umom i preuzme vlast nad vašim razmišljanjem. Pro- matrajte ga. Izravno osjetite njegovu energiju u svojoj nutrini. Kao što znate, nepodijeljena pažnja znači prihvaćanje.

Do preobrazbe dolazi neprekinutom pozornošću i prihvaćanjem. Tijelo boli preobražava se u blistavu svijest, upravo kao što se komad drveta, stavljen u vatru ili u njezinu blizinu, pretvara u vatru. Mjese- čnica će tada postati ne samo radostan i ispunjavajući izraz vaše žen- stvenosti, nego također i sveto razdoblje preobrazbe, kad se u vama rada nova svijest. Tada će zablistati vaša istinska priroda, i u svom ženskom vidu Božice i u svom transcendentalnom vidu božanskog Bića koje vi jeste s onu stranu dvojnosti muškog i ženskog.

Ako je vaš muški partner dovoljno svjestan, može vam pomoći u toj praksi koju sam upravo opisao, tako što će upravo u tom razdo- blju održavati frekvenciju snažne prisutnosti.  Ostane  li  prisutan  kad god vi zapadnete u nesvjesno poistovjećivanje s tijelom  boli,  što  se može dogoditi, i događat će se u početku, moći ćete mu se brzo pri- družiti u tom stanju. To znači - kad god tijelo boli privremeno pre- uzme vlast nad vama,  bez obzira dođe li do toga tijekom mjesečnice ili u nekom drugom razdoblju, partner neće pogrešno smatrati da ste to vi.  Čak i ako ga tijelo boli napadne, kao što vjerojatno hoće, neće reagirati kao da ste to vi, neće se povući ili podići nekakvu vrstu obra- ne. Zadržat će prostor snažne prisutnosti. Za preobrazbu ništa drugo nije potrebno. Drugi put vi ćete uspjeti isto to učiniti za svoga part- nera ili mu pomoći da ponovno prisvoji  vlastitu  svijest  oduzevši  je umu, tako što ćete mu privući pažnju na ovdje i sad kad god se poi- stovjeti  sa  svojim  razmišljanjem.

Na taj način, medu vama će se pojaviti trajno energetsko polje čiste i visoke frekvencije. U tom polju ne može preživjeti nijedan pri- vid, bol, sukob, ništa od onoga što niste vi, ništa od onoga što nije ljubav. To predstavlja ispunjenje božanske, nadosobne svrhe vašega odnosa. To energetsko polje postaje vrtlog svjesnosti koji će privući i mnoge druge ljude.

ODRECITE SE ODNOSA SA SOBOM

Kad je čovjek potpuno osviješten, hoće li i dalje imati potrebu za nekim odnosom? Hoće li muškarac osjetiti privlačnost prema ženi? Hoće li se že- na i dalje osjećati nepotpunom bez muškarca?

Bili prosvijetljeni ili ne, vi ste ili muškarac ili žena, stoga na razini identiteta u svijetu oblika niste potpuni. Vi ste jedna polovica cjeli- ne. Tu nepotpunost osjećate kao muško-žensku privlačnost, silu koja vas privlači  prema suprotnom  energetskom polaritetu,  bez obzira na to koliko ste prosvijetljeni. Ali u tom stanju unutarnje povezanosti tu silu katkad osjećate na površini ili periferiji svoga života. Sve što vam se dogodi u tom stanju pomalo je nalik tome.  Cijeli svijet nalikuje na valove ili mreškanje površine prostranog i dubokog oceana. Vi ste taj ocean, a naravno, istodobno ste i taj val, ali val koji je spoznao svoj istinski identitet, spoznao da je ocean, a u usporedbi s tom prostrano- šću i dubinom,  svijet valova i mreškanja uopće  nije toliko važan.

To ne znači da niste duboko povezani s drugim ljudima  ili  sa svojim partnerom. Zapravo, duboko  možete  biti  povezani samo ako ste svjesni Bića.  Budući da dolazite iz Bića,  u stanju ste usredotočiti se na ono što je s onu stranu koprene oblika. U Biću su muško i žen- sko jedno. Vaš će oblik možda i dalje imati stanovite potrebe, ali Biće nema nijednu. Biće je već potpuno i cjelovito.  Ispunite li te potrebe, to je prekrasno, ali vašem dubokom unutarnjem stanju to uopće nije važno. Stoga je prosvijetljenoj osobi savršeno moguće, nije li ispunje- na njezina potreba za muškim ili ženskim polaritetom, osjetiti nedo- statak ili nepotpunost na vanjskoj razini svoga bića, dok je istodobno iznutra  potpuna,  ispunjena  i  spokojna.

Je li u potrazi za prosvjetljenjem opredjeljenje za homoseksualnost pomoć ili prepreka, ili takvo opredjeljenje nema nikakva značenja?

Dok se približavate odraslom dobu, nesigurnost u pogledu vlastite seksualnosti koja se pojavi nakon spoznaje da ste »drukčiji« od dru- gih, može vas prisiliti da raskinete poistovjećenost s društveno uvje- tovanim obrascima razmišljanja i ponašanja. To automatski podiže razinu vaše svijesti iznad razine nesvjesnog na kojoj se nalazi većina ljudi, koji bez pitanja prihvaćaju sve naslijeđene obrasce. U tom smis- lu homoseksualnost može predstavljati pomoć. Ako ste do stanovita stupnja izopćenik, netko tko se ne »uklapa« medu druge ljude ili ko- ga iz bilo kojeg razloga drugi odbacuju, život će vam biti teži, ali ćete na taj način biti u prednosti kad je riječ o prosvjetljenju. Takve vas si- tuacije gotovo silom izvlače iz nesvjesnog.

S druge strane, razvijete li tada identitet utemeljen na homosek- sualnosti, izbjegli ste jednoj zamci samo kako biste upali u drugu. Igrat ćete uloge i igre kojima će upravljati mentalna slika što je imate o sebi kao homoseksualnoj osobi. Tada ćete postati nesvjesni. Postat ćete nestvarni. Ispod maske svoga ega postat ćete vrlo nesretni. Do- godi li vam se to, homoseksualnost će postati zapreka. Ali vi, narav- no, uvijek dobivate još jednu priliku. Trenutna nesreća može predsta- vljati snažnu budnicu.

Nije li točno da morate imati dobar odnos sa sobom i voljeti sebe prije nego što uspijete ostvariti ispunjavajući odnos s drugom osobom?

Ne možete li se osjećati ugodno dok ste sami, tražit ćete odnos kako biste prikrili tu nelagodu. Možete biti sigurni kako će se ta nelagoda ponovno pojaviti u odnosu, u nekom drugom obliku, te ćete vjero- jatno partnera smatrati odgovornim za nju.

Jedino što zapravo trebate učiniti jest potpuno prihvatiti taj tre- nutak. Tada ćete se ovdje i sada osjećati lagodno.

Ali, je li vam uopće potreban odnos sa sobom? Zašto ne biste jed- nostavno mogli biti to što jeste? Kad imate odnos sa sobom, razdvo- jeni ste na dvoje: »ja« ima odnos sa »mnom«, postoje subjekt i objekt. Ta dvojnost stvorena umom temeljni je uzrok svih nepotrebnih slo- ženosti, svih problema i sukoba u vašemu životu. U stanju prosvje- tljenja vi ste to što jeste - »vi« i »vaše« stapaju se u jedno. Vi ne pro- suđujete sebe, ne osjećate sažaljenje prema sebi, niste ponosni na se- be, ne volite sebe, ne mrzite se i tako dalje. Rascijep izazvan sviješću koja razmišlja sama o sebi je iscijeljen, njegova je kletva otklonjena. Više nema »ja« koje trebate štititi, braniti ili hraniti. Kad dosegnete prosvjetljenje, nestaje odnosa sa sobom. Jednom kad se tog odnosa odreknete, svi će vaši drugi odnosi postati ljubavni.