PROSVIJETLJENI BUNTOVNIK ĆE RAZDRMATI PRIJESTOLJA MOĆI

Voljeni Osho,

koja je razlika između buntovnika i prosvijetljenog? Da li je moguće bili stvarni buntovnik a ne biti prosvijetljen?

Moguće je biti buntovnik a da nisi prosvijetljen. Također je moguće biti prosvijetljen a da nisi buntovnik. No, oboje bi bilo nepotpuno. Nešto bi nedostajalo, nešto što je veoma bitno. Bilo bi to nalik lešu - duša bi nedostajala.

Buntovnik koji nije prosvijetljen živi u mraku, nesvjesno, zaslijepljeno. On ne zna što je ispravno a što nije. On nema jasnu viziju. On nije u mogućnosti da otvori srca drugih ljudi u velikom cilju rađanja novog čovječanstva, jer on još nije rođen. Njegova buntovnost je samo način mišljenja. On je revolucionarni mislilac, on je filozof, ali on ne zna pouzdano kako će završiti ova noć i što će donijeti nova zora... kako sunce izlazi, kako ptice pjevaju, kako se otvaraju latice cvijeta. Ali on može sanjati, on može razmišljati. U prošlosti je bilo mnogo filozofa koji su prihvaćeni kao buntovnici, veliki buntovnici, ali od njih nećete ništa dobiti osim nekoliko divnih fragmenata uma - nepovezanih, nenaučnih, nesistematičnih, koji nisu u mogućnosti da to što znaju transformiraju u stvarnost.

Mora da si čuo definiciju filozofa: on je slijepac koji u mrkoj noći, u neosvijetljenoj kući traži crnu mačku koje nema tu. Ali nevolja tu ne prestaje - ima mnogo onih koji tvrde da su je uhvatili. Oni daju čak i opis te crne mačke, a pošto je još nitko nije vidio, ti ne možeš reći da to nije istina. Oni nemaju nikakvih činjenica, ali nemaš ih ni ti! Zato, sve što su svi zaslijepljeni filozofi isticali je prihvaćano bez opovrgavanja. To nije opovrgavano iz nekih drugih računa, jer vlada nije brinula zbog takvih buntovnika i njihovog buntovnog razmišljanja. Oni su dobro znali da su ta njihova razmišljanja samo mjehuri od sapunice; u njihovoj dubokoj uspavanosti oni su bili samo brbljavci.

- Mik i Džo su se vraćali kući sa jedne turneje po talijanskim vinogradima gdje su se propisno zabavljali i bili ugošćeni.

“Mik, jesmo li blizu grada”?

“Da, mora biti, reče Mik, uočavam više ljudi”. “Onda sporije vozi” - reče Džo.

“Što misliš pod time: sporije vozi”, reče Mik, “ali, ti voziš”

Buntovnik koji nije prosvijetljen je slijepi buntovnik ne samo da je slijep već i opijen te je njegova buntovnost  neka  vrsta  reakcionarnosti.  To  je  pravo  značenje  riječi  “buntovnik”  -  borba  protiv  nečega,

uzvraćanje silom. On može vidjeti da je nešto loše, nešto treba da se uništi: njegov život nije slobodan, lanci

su mu na nogama, lisice su na rukama koje moraju biti prekinute. On se mora osloboditi, to je jedina pretpostavka.

Jedna stvar je sigurna: on poznaje bijedu, on zna što je patnja; on zna da je njegova ljudskost bila spuštena na nivo životinje, pa je njegov ponos uništen, njegovo dostojanstvo sasvim srušeno. On je sasvim svjestan što mu je bilo oduzeto i počinje se boriti protiv toga. Njegova buntovnost je reakcionarna, negativna.

To je borba “protiv” nečega a ne borba “za” nešto.

Ja želim da dodam značenju riječi buntovnik još i pozitivni aspekt koji se ne može naći u rječnicima. Svi su rječnici, bez izuzetka, nepotpuni jer pružaju samo jednu značenje: uzvraćanje, borbenost. A kakva je svrha toga ako ti nemaš jasan stav o tome čemu to služi? Ako ti nemaš viziju budućnosti, bolje budućnost, sa više zadovoljstva i radost, onda nema ni svrhe boriti se. Ali, buntovnik koji nije prosvijetljen će ostati negativan u svom pristupu, ili, bolje reći, ostat će polovičan.

Prosvijetljeni čovjek koji nije buntovnik je isto tako polovičan. On zna što treba da se dosegne, on je spoznao mogućnosti čovjeka, on zna koliko daleko može dospjeti slava čovječanstva. Ali on nije da se sukobi sa postojećim društvom, postojećim ropstvom, sa svim zabludama i preprekama koje se nalaze na

putu između sadašnjosti i budućnosti, između starog čovjeka i novog čovjeka. Ta vrsta prosvijetljenog

čovjeka je postojala i on je bio štovan - bio je štovan od stare vrste ljudi, tradicionalne i ortodoksne, konvencionalne i utemeljene u drevno naslijeđe.

Prosvijetljeni čovjek posjeduje vizije bolje budućnosti, boljeg čovjeka ali on nema snage da se bori za ostvarenje toga, da se bori protiv tradicije, protiv konvencionalne strukture društva i protiv bivšeg čovjeka, starog uma, kondicioniranog i utemeljenog jer on živi pod njihovom prismotrom, živi od njihovog poštovanja i

velikodušnosti i štovanja. On nije dovoljno hrabar da odbije svu društvenu pozornost i poštovanje koje mu

oni ukazuju i kojom ga obasipaju; da zaboravi da je bio svetac i mudrac a da je sada nitko - odbačen, možda i razapet, ali svakako samo borac protiv lošeg i borac za dobro koje će biti blaženstvo za sve.

Stoga oboje treba da je tu: neprosvijetljeni buntovnik i mudri čovjek, mudar i prosvijetljen ali ne buntovan. Ja želim da ti shvatiš tu stvar veoma jasno, da čovjek koji nije istovremeno i prosvijetljen i

buntovan, zapravo i nije čitav. On je nepotpun, nedovršen - nešto mu nedostaje. On nije bogat, nije bogat

kakav bi mogao biti da mu je pristupačno to što mu nedostaje.

Moj koncept prosvijetljenog čovjeka je taj da je on sačinjen od buntovnosti, sasvim buntovan čovjek. Po meni, prosvijetljenost i buntovnost moraju postati istovremeni fenomen, harmonično jedinstvo, organsko jedinstvo. Stoga sam ti govorio da sam doveo na svijet novog čovjeka - novog buntovnika i novo prosvijetljeno biće sazdano u jednoj osobi, sazdano u svakoj individui.

Ova sinteza će biti sasvim nužna u budućnosti.

Prošlost je vidjela Gautam Budu, krajnje prosvijetljeno ali ne i buntovno biće. U tome leži razlog zašto on nije bio razapet već štovan, čak i od strane kraljeva, careva, učenih ljudi njegovog vremena. Tada nije bilo

straha od Gautam Buddhe za tadašnje vladajuće strukture.

Ja sam vam govorio o Bakunjinu, Buharinu, Kamiju. Svi oni su bili buntovni mislioci ali ne i prosvijetljeni, društvo ih nije stoga razapelo. Društvo je znalo da su njihove riječi bezopasne, da one ne mogu prouzrokovati divlju vatru u srcima drugih. Ljudi će čitati njihove knjige kao zgodno štivo. Ništa više od toga nije moguće kada su u pitanju njihove knjige: zato ih je društvo toleriralo, čak i poštovalo, nagrađivalo sa velikim nagradama.

Moj buntovnik neće biti samo filozof, on će biti i jedno iskusno, probuđeno biće. Njegovo prisustvo će izazivati sve vlade svijeta. Njegovo prisustvo će biti izazov za sve porobljene ljude svijeta, ljude kojima su uništili dušu. Njegovo prisustvo će biti veliki strah za sve one koji su veoma moćni, ali koji znaju da njihova moć počiva na eksploatiranosti drugih, na držanju drugih u pokornom i zakinutom stanju, uništavajući im tako inteligenciju i ne dopuštajući im da ispolje svoju pravu individualnost, svoje pravo i iskonsko lice.

Tek nekoliko buntovnih prosvijetljenih bića na zemlji… i svi tronovi moći će se početi klimati.

Ne samo da vidim Isusa na križu već ja vidim i tisuće Isusa na križevima. No, njihova smrt će biti uskrsenje novog čovjeka, nove svijesti svugdje po svijetu. Njihov život će biti ogromni doprinos uljepšavanju ovog svijeta, a njihova smrt će također biti još viši doprinos: povratiti čovjeku njegovo dostojanstvo, njegovu humanost, njegovu duhovnost.

Mi trebamo tisuće raspeća i tisuće Isusa. Samo tada će se uspavano čovječanstvo prenuti iz letargije i samo tada će možda osjetiti da je došao čas da ustanu i učine nešto.