PROSTATA

Dugo sam godina o tom razmišljao zašto se u nas muškaraca prostata progresivno povećava i stvrdnjuje sa starenjem. Danas se javlja bolest u sve ranijoj životnoj dobi.

Pri tom se prostata još upalila. "Neprijatelji" (mikrobi) su traženi i napadani penicilinom. Ali time ipak nije uklonjen uzrok! Navodi se da tko ima jednom upalu prostate neće se toga osloboditi. Uvijek iznova brka se uzrok i posljedica! Tako dugo dok ne uklonimo uzrok, krivi način života, ne može nam ništa pomoći! Prije 18 godina liječio sam se kod Dr. Feldvega svježim stanicama, što prema njegovoj knjizi treba pomoći pri oboljenjima prostate.

Nisam pri tom liječenju zapazio baš nikakvo poboljšanje. Kao i tolike druge zahvate u ljudski organizam sa životinjskim, kemijskim ili i biljnim proizvodima, tako i to liječenje svježim ili suhim stanicama treba odbaciti. Sto se možda osjeća jesu očajne borbe tijela da se oslobodi i tih otrova. I zato često grozničave pojave nakon takvih injekcija. Sve što se mora činiti s ubijanjem životinja, ne može nikad za nas ljude ostvariti dobar učinak. Kako mnogi vlasnici kućnih ljubimaca žele sa svojim "dragim" psom poći u te ustanove gdje će oni hladnokrvno prihvaćati    ubojstvo   ovaca.    Kakva   je   razlika   u organizmu pojedine životinje, tko će suditi o Božjim stvorenjima, jesu li vrijedni ili ne?

Ja sam čvrsto u to uvjeren da sam pronašao pravi uzrok oboljenja prostate: to su kruh i drugi žitni obroci! To može svaki muškarac odmah provjeriti. Živi li on nekoliko tjedana i mjeseci bez žitne hrane, njegove će se tegobe polako ali sigurno povući. To traje tako dugo dok on nagomilanu žitnu sluz opet ne razriješi i ne izbaci iz svog organizma.

Kao i sve krvne žile i sustavi za filtriranje, tako i posebno sitne "cijevćice" u prostati i njezinim "srodničkim putovima", dakle u čitavom spolnom aparatu, moraju biti potpuno slobodne od taloga. Uživatelj hrane bogate škrobom ima osim toga stalno prepunjena svoja crijeva koja stalno pritišću mjehur a time i prostatu. Tu valja posebno spomenuti prošireno i prepunjeno debelo crijevo. To bi krajnje crijevo trebalo zaista biti uvijek prazno.

Pri tom su naši divni plodovi veliki čistači. Razrješava se sluz, nestaje osjećaj pritiska i druge tegobe pri probavi. Cesto ustajanje noću je prošlost. Mlaz mokraće postaje opet tako jak i obilat kao u mladim godinama. Vratimo li se natrag na sluzavu hranu, već za nekoliko dana vraćaju se stare tegobe! Više puta sam to sam na sebi iskušao.  U međuvremenu sam doživio da mnogi poznati istraživači na području prehrane u Americi potvrđuju moja iskustva.

Ovdje bih želio navesti dojmljiv primjer iz knjige Dr. Walkera, koji je 1985. unatoč  najtežim oboljenjima u mlađim godinama bio kao samostojni ravnatelj  116 godina star.

"Jednog dana došao je u moj sanatorij <S< B>70 godina star gospodin,  praćen  od medicinske  sestre.  Njegova je povijest kratka, već 25 godina trpi od tegoba s prostatom. Za vrijeme zadnjih 12 mjeseci njegovo se stanje tako pogoršalo da bez stalne medicinske sestre više nije mogao živjeti. Ona mu je morala danju i noću stavljati kateter da isprazni svoj mjehur!  Takvo luksuzno posluživanje mogu si priuštiti samo bogati ljudi!

Kad  sam  mu  govorio  da  smije jesti  samo  hranu propisanu                    u          sanatoriju                    (voće    i   povrće),     on   je protestirao, jer  da  on  ne  može  bez  kruha  i  škrobne hrane živjeti.  Kad sam mu rekao da on svoje trenutno stanje   ima   zahvaliti upravo   svojoj   sluzavoj   žitnoj hrani,  odlučio je  da  će  ipak pokušati kroz  2 mjeseca. Svršetkom                    prvog   mjeseca                       mogao   je  zahvaljujući prehrani      bez   žitne         hrane   i           normalnim       dnevnim mokrenjima                 otpustiti       svoju    medicinsku        sestru. Njegove  su  25-godišnje  tegobe  s  prostatom   nestale! Kad se završavao 2. mjesec, on je izgledao 25 godina mladi,  i osjećao se tako!" Dalje napominje dr. Walker: "Želio  bih  reći  da  to  nije  usamljeni  slučaj  iz  moje prakse. Imao   sam   osobno   velik  broj   oboljelih   od prostate  i  ni  kod koga  od njih  taj program  nije  bio pogrešan!             Točno            kao i   spomenuti   stari   gospodin zadobili su oni opet vitalnost i snagu za daljnje dugo životno razdoblje." Sasvim sam siguran, da je taj gospodin prije 20 ili 30  godina  započeo  način življenja bez kruha i brašnenih proizvoda, on bi bez sumnje danas izgledao kao 50 ili  60-godišnjak  a tako bi se i osjećao! Jamčio sam starom gospodinu  da  će on zdrav prijeći 100 godina, bude li se strogo pridržavao   ispravnog  načina  života!"

Ne bi li samu to iskustvu s pritajenom bolešću starijih muškaraca moralu učiniti krajnje pažljivima sve muškarce i žene.

Ti  znaš  da  nijedan  liječnik  pri  turn  oboljenju  do danas  ne  može  odlučno  pomoći.  Ništa  ne  pomaže, nikakav lijek, nikakvo pseudosredstvo kao bundevsko sjeme,  nikakav  beta-sisterd  (iz  afričke  biljke).  Ne, samo nož dolazi s mogućnošću kastriranja! Poznajem jednog  operiranog  koji je  nakon  toga  morao  nositi povez poput žena!  Ali  rezanjem nije nikad uklonjen uzrok te bolesti, koja vrlo često vodi raku. Osim toga može   se   povećanje   ponovo   pojaviti! Pri   svakoj operaciji   prijete   opasnosti,   ali   ovdje   dodatno  još mogućnost impotencije, ne operira li se s posebnom pažljivošću i iskustvom. Predočimo li si samo to teško oboljenje, ne bi nam smjelo teško pasti da ostavimo sluzavi kruh i žito! Koja je odluka doista teža: nož i njegove posljedice ili prijelaz na spasonosnu prijesnu hranu voćem i povrćem? Usko s prostatom povezan je mjehur.   Operacija  prostate   i   tvorba   kamenca   u mjehuru često su spojene. I tu igra sudbonosnu ulogu žitno ljepilo i iz njega vareno pivo!

Želio  bih  vam  opisati  još jedan  drugi  drastičan slučaj.  O  opasnostima  zaljepljujuće  makrobiotičke prehrane opširno sam  vas  izvijestio.  Ja sam jednog liječnika, koji je s nastupom tog učenja u Njemačkoj bio   njegov                      veliki         zagovornik,   godinama        uzalud upozoravao u odnosu na tu ekstremnu žitnu prehranu. Jednog dana morao je na operaciju prostate, nakon što je prije toga bila operirana njegova posve zagnojena čeljust. Operaciju prostote htio je on zatajiti,  ipak to ne  smije  biti  da  "zdrava"  Oshavina žitna  hrana  čini nužnom  takvu  operaciju?  Tegobe  nisu  nestale  ni nakon operacije, jer je on zadržao i dalje svoju krivu žitnu prehranu. Morao je dakle još drugi put pod nož. Doktor je tada bio dva tjedna gost u mojoj kući, htio sam ga konačno pridobiti za prijesno voće i povrće. Ali i tu su se još zamjećivale tegobe, tako da sam još kasno navečer morao pozvati svog kućnog liječnika. Ja sam ga još prije upozorio da nosi kateter sa sobom. Ali nije bilo ništa, mjehur nije bio nipošto napunjen. Poznato  je  da  su  liječnici  pri  vlastitom  oboljenju hipohondri, jer oni suviše znaju što se može dogoditi! Doktor je  tu  morao  zaista  teško  patiti,  neprestano glavobolja i tegobni živčani bolovi, koji ga ni danas još  nisu  napustili.  Tu  smo  mi  dakle  opet  imali: umjesto   hvaljene   dugovječnosti   pri   mrtvoj   žitnoj sluzavoj hrani: patnja, patnja, patnja! Ti ozdravitelji pogrešno nose ime makrobiotike (produženje života)!

Zadržimo se još malo kod bolesti prostate. Ja sam opisao da velike količine žitne hrane već težinom jako opterećuju probavne organe. Stalno se nadražuju crijeva, pojavljuju se izbočine, koje dalje naginju upalama. Upala crijeva, tu je vrlo prošireni colitis. Posebno je koban prepunjeni džep slijepog crijeva. Ventil k tankom crijevu ne može odoljeti trajnom pritisku. Tako trulež dolazi u tanko crijevo, cijelo područje je upaljeno. To je tada kronična bolest, koja se ne može izliječiti medikamentima! Stvaraju se skupine samopomoći da se uzajamno tješe. Ali nitko ne želi nešto znati o korjenitoj preinaki svoje "drage" prehrambene navike. Kao stoje već objašnjeno, trajni pritisak ide na mjehur a time na prostatu te stalno sprječava pražnjenje mjehura. Mjehur se više ne može potpuno isprazniti! Stalno prisutne bakterije dovode do upale, prostatitis, prethodnice bolesti prostate.

Kod žena pritiskivanje prepunjenih crijeva odražava se na njihovim spolnim organima do tegobe s maternicom i do upele jajnika.

Are Waerlcmd je često za vrijeme svog studiranja u Londonu promatrao operacije raka koje je izvodio poznati veliki kirurg Sir Artnibot  Lane.  Pokazivao nam je sredinom pedesetih godina slike takvih operacija. Djelomično je blato u debelom crijevu bilo prošireno poput plastične posude od 5 litara. Koža crijeva je bila tako tanka kao pergament papir. Samo u sredini  bio je još  uzak otvor za  blato.  Okolni rubni slojevi  bili  su  tvrdi   i   stari.  Tako  se  lako  može predstaviti razvoj raka u crijevu.

Samo nas uvijek iznova začuđuje da je ljudsko tijelo tako otporno i unatoč tom opterećenju tako dugo živi! Ako dakle želiš svoje probavne sustave u budućnosti osloboditi od tih teških bolesti, daj prednost u budućnosti svježem voću i povrću u prijesnom stanju umjesto kruhu  i drugim brašnenim proizvodima! Plodovi i povrće u prirodnom stanju ne nadražuju probavni kanal, ne stvaraju začepljenje i ne proširuju crijevo! Kad ti jedeš voće posve samo, nema nikakva vrenja, a odmah dobivaš energiju. Ali ako ti kombiniraš plodove sa žitom, kao kod voćnog kolača, voćni šećer u voću odmah dovodi tu smjesu u vrenje! Tu je spomenuta "tvornica rakije"! Dakle, ne voće nakon večere pred televizorom, jer "jedna jabuka na dan" čuva od liječnika, ali ne kao jelo poslije obroka, nego posve sama za se uzeta kao obrok!

Nikad ne zaboravi  da je čovjek od svog nastanka frugivor dakle voćojed. Ako se osvrneš na cijelu prošlost čovjeka, od njegovog postanka na zemlji, onda on tek vrlo kratko vrijeme jede kruh i druge brašnene pripravke, u najnovije vrijeme svoje povijesti! Svatko može kod sebe odmah utvrditi veliki zdravstveni napredak.

Pokušaj ipak za nekoliko dana ili sedmica zamijeniti žitne proizvode s voćem, začudit ćeš se!

Williams Kinnar piše već u lipnju 1893. u "North American  Revue":  "Zvuči  paradoks  no  da  stanovita hrana, koju uzimamo u svoja usta da održimo svoj život, nas neizbježno istovremeno ubrzano nosi pred grobljanska  vrata!  Zemljane,  anorganske soli koje su u velikim količinama sakupljene u  našem  žitnom kruhu, pojavljuju se posve nedužne u našim živežnim namirnicama; ali one su  najbolji  doprinositelji  u našem  organizmu  da se  talože  te zakrečujuće  tvari!"

Tek upravo u starosti plodovi su najbolja hrana, jer ne sadrže nikakve koncentrirane nitrate, nego lako iskoristive aminokiseline, koje ne dovode do okoštavanja i starenja. Za razliku od prevladavajućeg mišljenja treba u poodmakloj dobi jesti manje umjesto više bjelančevina. Moramo si uvijek posvješćivati da je naše tijelo već posve rano mislilo na reciklažu, ono naime može od svog otpada opet upotrijebiti do 75% aminokiselina!

Na kraju spominje Mr. Kinnar nekog protivnika njegovih istraživanja, koji mu je izjavio: "Alija ne želim na sebe uzimati  tu pravu  svakodnevnu  nevolju da živim eventualno do 200 godina, bolje kraći ali sretniji život." Ja na to samo odgovaram: Take your chois!" "Bilo ti na volju!" Upoznao sam mnogo takvih neznalica koji bi rado još nekoliko sati živjeli, ali bilo je prekasno! Desetljetne pogreške ne može više ni priroda nadoknaditi. Već uništeno tkivo ne može nitko opet obnoviti!

Kruh i drugi žitni proizvodi pretrpaju cio naš probavni sustav tako da još jedva ostaje mjesta za najbolju  hranu  svijeta:  plodove,  salatu  i  povrće.

Uvijek iznova utvrđujem da veliki  potrošači  kruha  i drugih žitnih proizvoda jedva jedu voća. Kako često slušam da njihov želudac ne može podnijeti voće. A i to je posve jasno po mojim prikazima, voće dovodi u već prekiseljenim  probavnim  organima žitnu smjesu odmah do vrenja=proizvodnje alkohola. Svuda vrije i pritišće  takva smiješana  hrana,  da se već  upaljene sluznice  još  više,  još  bolnije  iritiraju!  Uzimaju  se tablete protiv kiseline, ali hoće li one ukloniti uzrok? 1 vegetarijanci jedu  velike  količine  kuhanog,  mrtvog povrća. Za sirovu hranu služi im u najboljem slučaju tanjur  salate,  pri  čemu  se  ne  zna  da  ona  sadrži stanovitu količinu opijuma i  osim  toga da najvećim dijelom  raste u staklenicima uz pomoć  insekticida  i pesticida,  da  bude  na  raspolaganju  cijele  godine. Dobro za trgovinu, ali loše /a čovjeka.

Ali  uvijek  iznova  ne  optužuje  se  uzrok  takvih nelagodnosti,  nego  potpuno  nedužno  voće.  Kad će konačno ljudi       postati  poučivi?     Takvim        pseudo- vegetarijancima ja mogu samo preporučiti  da ostanu kod           današnje               "uobičajene     prehrane"      mesom, krumpirima i kuhanim povrćem a da ograniče kruh i druge brašnene proizvode. Živjet će zdravije i duže nego puding vegetarijanci! Samo uvijek baciti mesne sokove  (urin  i  mokraćna  kiselina  životinje)!  Sto je pisao  poznati  autor Kubvinkas?  Prijesnojedi,  koji su se  navikli  na  visoko  koncentrirane živežne  namirnice kao  sjemenja,   orasi,   avokado,   ne  žive  mnogo  duže nego  mesojedi!"  Kruh   i  žito  su   postale  opasne temeljne živežne namirnice. Kad bi se čovječanstvo munjevito klonulo tih proizvoda, tada bi odmah nestalo najveće gladovanje s milijunima mrtvih. Ja pak držim svoju optužbu protiv žitnih proizvoda potpuno ispravnom. Ljudi moraju opet učiti da slobodno postale površine zasade voćem i orasima i da žetvu divnih živežnih namirnica za ljudsko tijelo uživaju izravno bez vatre. Mi bismo svi trebali postati opet vrtlari, kako je pisao Walter Sommer. Propaganda za zdrav njemački kruh od prekrupe s najvećim izborom cijeloga svijeta u vrstama kruha pobrinut će se za to da preinačenje njiva u vrtove ostane zasad pobožna želja.

A ipak pojedini čovjek ima upravo danas sve mogućnosti da se hrani najboljim sirovim pro­ izvodima bez obrade na vatri. Nikad nije bilo tako mnogo vrsta voća kao danas, jer se najbrža prijevozna sredstva i dobar prodajni sustav preko supermarketa brinu za to da voće i povrće preobilno stoje na raspolaganju cijele godine. Uvijek dolaze još nove vrste, za to bismo trebali biti zahvalni. Pomislimo samo na divne nektarine! U moje mladenačko doba bili smo upućeni samo na nekoliko jabuka i krušaka ujesen, koje smo najčešće još morali "organizirati", jer je u vlastitim vrtovima bilo premalo stabala voća. Čak i malo gorke divlje jabuke mi smo jeli.

Svježe povrće, je li toga nekad bilo? Najviše peršina se upotrebljavalo kao ukrašavanje poslužnika s mesom. Je li danas puno drugačije? Povrće za obrok s mesom bralo se svježe i pripravljalo, ali je putovalo - kao danas - u kuhinjski lonac!

Ali vrijeme "kuhajućeg čovjeka" će nestati, jer priroda jednog dana neće moći takav život unatoč očajničkim pokušajima održavati. Tko kroz naraštaje uopće u sebe ne uzima nikakvih svježih,  živih živežnih namirnica, njegova će obitelj izumrijeti. Priroda se  tada laća strašnih sredstava, kao AIDS- virusa koji kao ni svi virusi nisu živi, ali se podmuklo uvlače u stanicu, prije svega još uživaju  gospodara kao gostoprimca u razorenim mitohondrijima, ali tada započinju uništavati, ako takav "gospodar" nadalje živi od mrtvih proizvoda kao kava, čaj, kola, rakija, cigarete i životinjsko meso, kreće samo se autom i izbjegava svježi zrak!

No ne prolama se ta  od  prirode  željna  uni­ štavaj uća moć kod svakoga. Tijekom ove knjige naučili smo da su mikrobi u stvari naši prijatelji, naši ulični čistaci, da požderu sakupljeno smeće. Gdje nema nikakvih otpada, ne dolaze nikakvi virusi ni bakterije. Pogledaj uzaludne pokušaje da kod čovjekolikih majmuna unatoč intenzivnoj direktnoj injekciji virusa AIDS-a izbije bolest! Mi se tjelesno veoma podudaramo s njima. Kako da naše tijelo lako oboli od spomenute bolesti? Ne bismo li od njih mogli nešto naučiti s obzirom na način prehrane?

A pokraj kruha i žita s kiselotvornom sluzi u cijelom tijelu imaju uvijek svugdje pripravni mikrobi plodno tlo!  Tako radi  priroda,  okrutno  i  pravedno.

Ako u zadnjem stadiju bolesti još uvijek ne dođe preokret, laćaju se, one milijarde bakterija, koje su namještene u našem tijelu za zajednički posao, oružja i pomažu da se takvo tijelo, koje više nije sposobno za život, pretvori uskoro opet u humus, da posluži novom životu! Mi ipak svakodnevno vidimo te događaje oko sebe. Želiš li ti tome izbjeći, započni zajednički raditi s prirodom i napusti  očajničko rvanje, svakodnevno opiranje prirodnim  zakonima. To su tada takozvane autoimune bolesti, pred kojima mora kapitulirati školska medicina.

Naveliko se govorilo da meso ipak nije baš zdravo (televizijske emisije), tako se brine ponovo zauzeta propaganda za žitni kruh da kupimo mlinove, da sami meljemo pšenicu i da to pečemo. I ja sam ranije pripadao tim ljudima, jer ni ja nisam znao bolje. Ali sad u tim dugim prikazima o kruhu tebi je objašnjeno. Baci svoj mlin!

"Shall we eat bread?" "Trebamo li jesti kruh?" to je naslov knjige koju su izdali dvojica doktora R. W. Bernard i EhrenfriedPfeijfer 1956. Tko mi dosad nije povjerovao (može li iz Nazareta doći kakvo dobro?), neka razmisli o daljnjim primjerima istraživača, iako sam ja već donio mnoštvo glasova.

Dr. Goldman piše 1954 u članku "Poison by the plateful" "Zatrovanje pri punom tanjuru", da se kruh naziva "Tvar života", a ipak u načinu kako nam se pruža taj masovni artikl, on je sažaljenja vrijedna oslabljena tvar! Kemijsko trovanje kruha počinje već kod seljaka. Umjetna gnojiva i insekticidi dolaze u zrno, obrađuje se kemijski dalje u svrhu uskladištenja. Delany Company je potvrdila da su 1949. godine samo dvije tvrtke otpremile oko 5 milijuna kilograma kemikalija za 30.000 pekara. (Koliko u ovoj godini?) Kemijsko trovanje započinje već kod sijanja žita, da se spriječi kukolj.

To sam sam zapazio u svom rodnom selu: Gotovo cijelo pšenično zrno obrađuje se cersanom, koji sadrži živino srebro. Dozvoljen je i DDT. Izvozi se danas kao i prije u zemlje razvoja. U SAD se osim toga kruh "obogaćuje" još kemijskim vitaminima  i mineralima. Mi znamo da te mrtve, anorganske tvari tijelo ne može upotrijebiti i zato djeluju kao dodatni otrov a nama se gubi znatna energetska i nervna snaga pri obeštećivanju.

Ali bez soli i začina kruh je neukusan. Dakle dolazi još veća količina otrovne soli, koja je isto tako anorganska i organizam je ne može prihvatiti (solni nanosi - reumatski nanosi). Tko je češće u SAD-u poznaje gumeni kruh koji se može stisnuti poput harmonike. Ali sad još treba kvasca za dizanje tijesta. No u pečenom kruhu u nutrini žive još te kvaščeve stanice. Tako opet imamo dobar okidač za trajno alkoholno vrenje! Ali tu je još prah za pečenje koji se djelomično pripravlja iz aluminija. Aluminij se okrivljuje za Alzheimerovu bolest, pri kojoj se mozak postupno vraća na stupanj djeteta. Spriječi svaki kontakt živežnih namirnica s aluminijskim folijama i si.  Radije  svoj   doručak  zamotaj   u  poznat  perga- mentski papir.

Ali kruh se ne jede sam, jer on (naročito bez soli) ne prija. Svaka moguća kombinacija se isprobava, sa salamom, mesom, sirom, medom, marmeladom itd. Već sam naveo koji probavni problemi nastupaju kod tih miješanja. Šećer u medu i marmeladi još pojačava vrenje i najveći je kradljivac kreča i vitamina. K tome žito je veoma siromašno kalcijem tako da kiselotvorno žito stalno uzima naše najvažnije pričuve kreča iz koštanog sustava!

Kruh i žito su oslabljujuće "tvari smrti". Bježi od tih otrova!

Ne brinu se dakle samo kiselotvorni mesni proizvodi za slab koštani sustav nego i "bezazlene" živežne namirnice iz svih  žitarica izuzev prosa, ali koje opet potrebuje kuhinjski lonac.

Švedski biokemičar Dr. Ragnar Berg naročito je unaprijedio istraživanje kiseline i lužine. On je pronašao da čovjek mora jesti najmanje 70% lužinotvorne živežne namirnice samo da može održavati životno potrebnu ravnotežu kiseline/ lužine. Evo lužinotvornih živežnih namirnica: voda, prijesno voće i povrće, prijesno kravlje mlijeko. To je sve. Sve druge živežne namirnice su kiselo- tvorne! Kuhinjski lonac pretvara  također voće  i povrće u kiselotvorno.

Od žitarica je pšenica, naročito u obliku čistog snježno  bijelog brašna,  najviše kiselotvorna.  Ipak je bijeli kruh lakše probaviti nego teški od prekrupe. Vrlo mnogi ne mogu "teško" ležeći "dobri" crni kruh podnijeti, jer su njihovi probavni organi već oštećeni!

Are Waerlcmdje napisao malu knjigu s naslovom: "Prezakiseljenost kao osnovni uzrok svih bolesti". Iako on u njoj nabraja velike štete kisele hrane, njegov prehrambeni sustav sadrži upravo 50% žitne kiseline. K tome se jutrom jede neka vrsta kiselog mlijeka kao glavni obrok. Ako se sad doda još umak od kiselog mlijeka povrću kao i bogato opskrbljeni sir ručku i večeri, tada je njegova vrsta hrane 75% kiselotvorna. U kasnijim je godinama on krivo optuživao kiselo voće kao kiselotvorno, umjesto daj e preispitao svoj vlastiti kiselotvorni hranidbeni sustav.

I Koch i njegovi sljedbenici stalno optužuju voće, a zaboravljaju visok udio uvijek kiselotvorne kuhane hrane i mnogo žita u svojim receptima. Kochjo uvijek opterećivao Waltera Sommera, razlika je samo stoje Koch živio samo 78, a Sommer 99 godina.

Tim samozvanim "istraživačima" treba prigovoriti što oni svoju lažnu kiselu hranu neutraliziraju umjetnim lužnatim tvarima. Mi smo čuli da naše tijelo ne može upotrijebiti te anorganske mineralne tvari. To te krivo neutraliziranje dovodi dakle još brže u stanje zakrečenja!

U jednoj  američkoj  studiji  stoji:  "Što je  lužnatiji naš                     krvotok,           tim       viši       je       stupanj zdravlja,  .  s pretpostavkom  da se  radi  o  normalnoj alkaličnosti,  a ne  alkozi   (bolesnoj),       koja      se   stvara    uzimanjem kemijskih   alkaloida   ili  tableta, kao  što  je  natrijev bikarbonat."

I to čine svakodnevno upravo svi protivnici voćne kiseline da mogu dalje nastaviti  svoj "grešni" život. Kako samo mogu biti tako  slijepi,  prepustiti  se mrtvim dopunama!

A postoji bogat izvor takvih umjetnih soli koje upotrebljavaju ti ljudi koji se bore protiv soli, da izmaknu "preza so ljenju" svojom krivom prehranom. Ali te mrtve vapnene tvari su neupotrebljive i dodatno vode anorganskim zemljanim tvarima u  hrani (naročito žito), nagomilanom zakrečenju! Tako se dogodilo i spomenutom Koehu, koga je već prije njegove smrti napustila njegova moć razmišljanja, na koju je uvijek bio ponosan.

Zašto mi u zapadnim "civiliziranim i (degeneriranim) zemljama" imamo tako slabe kosti da se one lome pri najmanjem opterećenju? Odmetništvo od prijesne prirodne hrane je uzrok. Dok mi nju ponovo ne prihvatimo, i dalje će stupati umjetno koljeno! A upravo žitni i mliječni proizvodi snose pokraj mesne i kuhane hrane visok udio na tom smekšanju kostiju. Svi mrtvi životinjski proizvodi i sve masnoće su uvijek kiselotvorne. Dodamo li tomu kiselotvorne napitke kao kava, čaj, kakao, čokolada i alkohol, tada se time još znatno pojačava prezakiseljenost. Osim toga nikotin još pospješuje to stanje.

Da su sva reumatska oboljenja uzročno povezana sa zakiseljenošću, već je bilo spomenuto. Analiza urina s modrim papirom pokazuje stupanj zaki- seljenja, o tom sam već na drugom mjestu opširno izvijestio. Ovdje bih još želio dodati da bismo uvijek iznova morali kao najbolji primjer uzeti životinje. Sve životinje koje jedu  meso  imaju kiseli  urin, sve koje jedu bilje lužnat.

Ali čovjek pripada na temelju svog porijekla vegetarijanskim živim bićima, zato bi trebao i njegov urin imati lužnatu osobinu. Ali većina ima kiselo ustrojstvo, jer velik udio vapnom siromašne mesne i žitne hrane vodi konačnom kiselom proizvodu.

Zapamti: kiseli urin = meke kosti i zubi!

Najbolji dokaz za opću zakiseljenost je ipak svakodnevno uzimanje milijuna tableta protiv kiseline!