Pronaci samoga sebe

Veliki ucitelji nas uce da je najvažnije pitanje na svijetu: "Tko sam ja?" Ili tocnije: "Što je 'ja'?" Što je to što zovem "ja"? Što je to što zovem svojom osobnošcu? Hocete reci da razumijete sve drugo na ovom svijetu, a ne razumijete to? Hocete reci da se razumijete u astronomiju, i crne rupe, i kvarkove, svladali ste racunarsku znanost, a ne znate tko ste? Covjece, još spavate. Vi ste znanstvenik koji spava. Hocete reci da znate tko je Isus Krist, a ne znate tko ste vi sami? Kako znate da ste razumjeli Isusa Krista? Tko je ta osoba koja to razumije? Prvo to saznajte. To je temelj svega, zar ne? Upravo zato što to nismo razumjeli, svi ti bezumni vjernici vode te bezumne vjerske ratove: muslimani protiv Židova, protestanti protiv katolika, i ostale gluposti. Ne znaju tko su, jer da znaju, ne bi bilo ratova. Kao kad je ono jedna djevojcica pitala jednog djecacica: "Jesi li ti prezbiterijanac?" A on odgovori: "Ne, mi pripadamo jednoj drugoj crkavici!"1

Medutim, ono što bih sada želio naglasiti je samoopažanje. Slušate me, ali cujete li i neke druge zvukove osim mog glasa dok me slušate? Ako ne cujete, to znaci da cu vam isprati mozak, ili bi pak na vas mogle djelovati sile iz vaše nutrine kojih uopce niste svjesni. Cak i onda kada ste svjesni svojih reakcija na mene, jeste li istovremeno svjesni i toga odakle dolaze te reakcije? Možda me uopce ne slušate, možda me sluša vaš tata. Ne znate je li to moguce? Naravno da jest. Svaki put iznova u svojim terapeutskim skupinama srecem ljude koji tamo uopce nisu prisutni. Njihov tata je tamo, njihova mama je tamo, ali oni nisu tamo, niti su ikad bili. "Živim, ali ne više ja, nego moj tata živi u meni." To je apsolutno, doslovno istinito. Mogao bih vas rastaviti na komadice i pitati vas: "Dakle, ova recenica, dolazi li od mame, tate, bake, djeda - od koga?"

Tko živi u vama? Prilicno je užasavajuce kada to saznate. Mislite da ste slobodni, ali vjerojatno nema ni jedne geste, misli, cuvstva, stava, vjerovanja u vama koja ne dolazi od nekoga drugoga. Zar to nije grozno? A niste toga svjesni. Govorim o mehanickom

1  U izvorniku: “Are you a Presbyterian?” And he says, “No, we belong to another abomination.”

životu koji je utisnut u vas. Jako vam je stalo do nekih stvari i mislite da ste vi ta(j) kome je stalo do njih, ali je li to zaista tako? Trebat ce vam puno svjesnosti da biste mogli razumjeti da je možda ta stvar koju vi nazivate "ja" samo nakupina vaših prošlih iskustava, vaše uvjetovanosti i programiranosti.

To je bolno. U stvari, kada se pocnete buditi, osjecate zaista snažnu bol. Bolno je

gledati kako se vaše iluzije rasplinjuju. Sve ono što ste mislili da ste izgradili pretvara se u prah, i to je bolno. Kajanje znaci upravo to, budenje znaci upravo to. Kako bi bilo da sada, upravo tu gdje sjedite, provedete koju minutu u posvješcivanju, cak i dok pricam, onoga što osjecate u svom tijelu, o cemu razmišljate, i kakvo je vaše cuvstveno stanje? Kako bi bilo da, ako imate otvorene oci, postanete svjesni ploce koja je pred vama i boje ovih zidova, i materijala od kojih su napravljeni? Kako bi bilo da postanete svjesni mojeg lica i vaših reakcija na moje lice? U vama se uvijek dogada reakcija, bili vi toga svjesni ili ne. A to vjerojatno nije vaša reakcija, nego ona na koju ste uvjetovani. I kako bi bilo da postanete svjesni nekih stvari koje sam upravo rekao, iako to nece biti svjesnost, nego samo sjecanje.

Posvijestite si svoju prisutnost u ovoj prostoriji. Recite u sebi: "Nalazim se u ovoj prostoriji." To je kao da se nalazite izvan sebe promatrajuci se izvana. Primijetite kako je to malo drugaciji osjecaj od onoga kada promatrate druge stvari u prostoriji. Kasnije cemo se zapitati: "Tko je ta osoba koja promatra." Ja promatram sebe. Što je to "ja"? Što je "sebe"? Za sada je dopušteno samo to da se promatrate, ali ako se pocnete osudivati ili opravdavati, ne prekidajte ni osudivanje ili sudenje ni opravdavanje, jednostavno nastavite, samo promatrajte. Osudujem se. Sudim si. Opravdavam se. Samo promatrajte i tocka. Nemojte to ni slucajno pokušati promijeniti! Nemojte govoriti: "Receno nam je da to ne smijemo raditi." Samo promatrajte što se dogada. Kao što sam vam vec rekao, samoopažanje znaci gledanje - opažanje svega što se dogada u vama i oko vas kao da se to dogada nekome drugome.