Promijenjen čovjek

U svojoj potrazi za svjesnošcu nemojte postavljati zahtjeve. Trebali biste se ponašati kao kad poštujete prometne znakove. Ako ne poštujete prometne znakove, placate kaznu. Ovdje, u SAD-u, vozi se desnom stranom ceste. U Engleskoj i Indiji vozi se lijevom stranom. Ako to ne poštujete, platit cete kaznu. Tu nema mjesta za povrijedene osjecaje, zahtjeve, ili ocekivanja, jednostavno se vladate prema prometnim propisima.

Pitate se gdje je tu suosjecanje, gdje je tu osjecaj krivnje. Saznat cete kada se probudite. Ako upravo sada osjecate krivnju, kako cu vam to onda objasniti? Kako cete onda shvatiti što je to suosjecanje. Znate, nekada ljudi pokušavaju nasljedovati Isusa, ali ako majmun svira saksofon ne znaci da je postao glazbenik. Ne možete nasljedovati Isusa oponašajuci njegovo vladanje. Morate postati Isus. Tada cete tocno znati što treba ciniti u danoj okolnosti, uzevši u obzir vaš temperament i znacaj, te temperament i znacaj osobe s kojom imate posla. Nitko vam to nece morati objašnjavati. Ali da biste to mogli, morati biti

ono što je Isus bio. Oponašanje izvanjskog aspekta nece vas nikamo dovesti. Ako mislite da samilost podrazumijeva popustljivost, onda vam ni na koji nacin necu moci opisati što je suosjecanje. Nema šanse, jer suosjecajnost može dovesti do krajnje nepopustljivosti. Suosjecanje može biti vrlo grubo, može vas prodrmati, može zasukati svoje rukave i uzeti vas u svoje ruke. Suosjecanje ukljucuje mnoge stvari. Suosjecanje može biti vrlo blago, ali ne možete to znati. Možete to “saznati” jedino ako postanete ljubav, ili drugim rijecima, ako odbacite svoje iluzije i navezanosti.

Dok se sve manje poistovjecujete s “ja”, bit cete sve opušteniji glede svega i svakoga. Znate li zašto? Zato jer se više necete bojati da vas ljudi ne povrijede, ili da im se ne svidite. Ni na koga više necete željeti ostaviti poseban utisak. Možete li zamisliti to olakšanje kada više nikoga ne morate dojmiti? Ah, koje olakšanje. Napokon ste sretni! Necete više osjecati potrebu ili poriv da objašnjavate stvari. Što se to treba objašnjavati? I necete više osjecati potrebu ili poriv da se ispricavate. Više bih od vas volio cuti: “Probudio(la) sam se”, nego: “Žao mi je.” Više bih volio da mi kažete: “Probudio(la) sam se od kad smo se zadnji put sreli. Ono što sam vam zadnji put ucinio(la) nece se više ponoviti”, nego da cujem: “Tako mi je žao što sam vam to uradio(la).” Zašto bi ljudi morali zahtijevati ispriku? Dobro razmislite o ovome. Cak i kada bi netko bio namjerno zlocest prema vama, nema mjesta za ispriku. Nitko nije bio zlocest prema vama. Netko je bio zlocest prema onome što je mislio ili mislila da ste vi, ali ne prema vama. Nitko vas nikada ne odbacuje. Odbacuju samo ono što misle da jeste. Ali to važi i za drugu stranu medalje. Takoder vas nitko nikada ne prihvaca. Dok se ne probude, ljudi jednostavno prihvacaju ili odbacuju sliku koju imaju o vama. Ljudi stvaraju sliku o vama, i to je ono što prihvacaju ili odbacuju. Vidite li kako je potresno kada u ovo ulazite duboko? Malo je previše oslobadajuce. Ali kako je lako voljeti ljude kada to shvatite. Kako je lako svakoga voljeti kada se ne poistovjecujete s onim što oni misle o vama, i vi o njima. Postane lako voljeti ih, voljeti svakoga.

Promatram ono što mi je “pripadajuce”, ali se s time ne poistovjecujem, zato što “pripadajuce” takoder radi puno toga lošega. Ali kada promatram “pripadajuce”, stalno sam svjestan da samo reflektiram. U stvari, ne mislite ni na “pripadajuce”, niti na “ja”. Vi ste kao vozac automobila - nikada ne želite izgubiti svijest o automobilu. U redu je ako maštate, ali nemojte izgubiti svijest o onome što vas okružuje. Morate uvijek biti budni. To je kao kad majka spava: ne cuje zrakoplov koji prelijece preko njene kuce, ali cuje i najtiši plac svoje bebe. Pozorna je i budna na taj nacin. Ne možete ništa reci o stanju probudenosti; možete govoriti samo o stanju spavanja. Ne možete ništa reci o sreci. Ono što se može opisati je jad. Odbacite ono što vas cini nesretnima i shvatit cete. Ljubav se ne može opisati, ali suprotno da. Odbacite suprotno, odbacite strah i shvatit cete. Želimo saznati kakav je to probudeni covjek, ali saznat cete tek kada to postignete.

Ukljucujem li u ovo, na primjer, da ništa ne zahtijevamo od svoje djece? Rekao sam: “Nemate pravo postavljati bilo kakve zahtjeve.” Prije ili kasnije to dijete ce vas napustiti iz poslušnosti prema Gospodinovom nalogu, i necete više uopce imati nikakva prava na njega. U stvari, to dijete nije vaše dijete, niti je ikad bilo vaše. Ono pripada životu, a ne vama. Nitko vam ne pripada. Vi, medutim, mislite na odgoj djece. Ako želite dobiti rucak, budite tu izmedu dvanaest i pola jedan, ili necete dobiti rucak. I tocka. Tako se to ovdje radi. Ne dodete na vrijeme - ne dobijete rucak. Istina, slobodni ste, ali morate snositi posljedice.

Kada kažem da ne smijete ništa ocekivati od drugih, ili da im ne postavljate zahtjeve, mislim na ocekivanja i zahtjeve koji se odnose na vlastitu dobrobit. Ocito je da predsjednik SAD-a mora zahtijevati neke stvari od ljudi. Ocito je da prometnik mora zahtijevati neke stvari od ljudi. Ali ti zahtjevi odnose se na ponašanje ljudi, na prometne propise, dobru organizaciju, neometano upravljanje društva. Ti zahtjevi ne postavljaju sa zato da bi se predsjednik i prometnik dobro osjecali.