Dok sam još bio na fakultetu, psihijatri su već znali da je Društvo anonimnih alkoholičara imalo mnogo više uspjeha u radu s alkoholičarima, nego mi psihijatri. Međutim, bili smo uvjereni da alkoholičari imaju 'oralni personalni poremećaj' i da, umjesto da piju alkohol, odlaze zajedno na sastanke Društva gdje galame, ispijaju litre kave i puše stotine cigareta i na taj način zadovoljavaju svoje 'oralne potrebe'. Tada smo smatrali da u tome leži tajna uspjeha ovog društva. Ne želim reći da ne postoje nikakvi elementi 'zamjenjene ovisnosti'. Ali, stvaran razlog za nesumnjiv uspjeh Društva anonimnih alkoholičara je u njihovu 'programu'. A postoje najmanje tri razloga zbog kojih taj program funkcionira. Prvi razlog je što program dvanaest stepenica' Društva AA nije samo postojeći program religioznog preobraćanja ili konverzije, koji ljudi izAA nazivaju 'duhovnim preobražajem' jer ne žele da se AA predstavlja kao organizirana religija. Suština programa dvanaest stepenica je koncept više sile, više moći. I program, zapravo, uči ljude zbog čega je nužno proći kroz pustinju - prema Bogu kako ga mi razumijemo, ili bismo ga bar trebali razumjeti. Jer to je jedini program za preobraćanje ili konverziju. Društvo AA se danas može posmatrati kao jedna od najuspješnijih 'crkava' u ovoj zemlji. Ljudi iz Društva AA su neobično mudri; toliko su mudri da se uopće ne opterećuju budžetom i zgradama. Zapravo, koriste postojeće crkvene zgrade za svoje sastanke i to je jedna od pozitivnih uloga institucionalne crkve. Prije izvjesnog vremena govorio sam u jednoj skromnoj crkvi u Connecticuttu. Tamo sam na oglasnoj ploči primijetio da se u crkvi održava i po četrnaest sastanaka Društva AA svake sedmice. Dakle, dok ljudi iz Društva AA koriste crkvne zgrade za sastanke, ne može ih se smatrati filijalama organizirane religije. Na ovaj način ublažavaju i duhovni aspekt' programa, u pokušaju da privuku nove članove koji ih se plaše. I, zaista, većina ljudi ih se boji. Ljudi jednostavno ne vole da se previše preobraćaju. Neprestano se tome opiru. Konzekventno, Društvo AA ima veoma težak program. Da bih vam dočarao koliko je on težak, evo primjera. Jedan alkoholičar, inače direktor velike firme, došao je k meni pod izlikom da 'program AA ne funkcionira'. Tokom šest mjeseci, koliko je odlazio na sastanke Društva, nastavio je da se opija. Rekao je da ne zna zašto program udruženja AA ne funkcionira, jer 'da je razumio svih dvanaest stepenica'. Pomalo iznenađeno sam odgovorio: Koliko ja razumijem program dvanaest stepenica, radi se više o profanom tijelu duhovne mudrosti, pa je ljudima obično potrebno najmanje tri godine da bi stekli sposobnost usklađivanja.' Tada je priznao da možda ima nešto u tome što sam rekao, jer svakako nije razumio bogzna što u tim pričama o višoj sili. Međutim, bio je siguran da je razumio, u najmanju ruku, prvi korak programa. Upitao sam ga: 'Zaista? O čemu se tu radi?' Potrebno je samo da priznam sebi da sam bespomoćan pred alkoholom.', odgovorio je. Nastavio sam ga ispitivati: 'Šta to ustvari znači?' 'To znači da imam neku vrstu biokemijskog defekta u mozgu, pa mi alkohol zamuti um, i gubim snagu volje. Zbog toga ne smijem pasti u iskušenje da popijem prvo piće. 'Zbog čega onda još uvijek pijete?', pitao sam dalje. Zašutio je, vrlo zbunjen. Rekao sam: 'Znate, možda taj prvi korak znači ne samo da ste bespomoćni pred alkoholom kada popijete svoju prvu čašicu, već da ste bespomoćni pred alkoholom čak i prije nego što popijete prvu čašicu.' Njegov šok je bio očigledan. 'To nije tačno. Na meni je da odlučim hoću li ili ne popiti to prvo piće.' 'To je ono što vi kažete, ali teško da se i ponašate u skladu s tim, zar ne?' Ali on je nastavio inzistirati: 'To je ipak moja odluka.' Na to sam mu rekao: 'Pa dobro, neka bude onda kako vi želite.'

Ovaj direktor se još uvijek nije podredio predaji koju zahtijeva prva od dvanaest stepenica, da ne spominjem ostalih jedanaest.