GLINA U INDUSTRIJI

Nekoliko stoljeća prije našeg vremena Kinezi su određene vrste
gline upotrebljavali za čišćenje masnih ulja. M. C. Alexanian, doktor
znanosti koji je otkrio ovaj podatak, dodaje da su Egipćani, Grci i
Rimljani bili upoznati sa svojstvima gline u postupcima pročišćavanja
i odmašćivanja. Freske u valjaonici u Pompejima prikazuju rimske
pralje u praonici rublja kako gaze i valjaju laneno platno u vodi
koja sadrži glinu, otuda i naziv »zemlja valjača sukna«. To je stvorilo
sloj fosila mikroskopske vodene biljke iz porodice algi poznate pod
nazivom Diatoma. Za čišćenje ulja, minerala kao i povrća, već se
dugo koriste (atapulgit, sepiolit, haloisit, ilit, ldorit i dr.)
Amerika troši 300.000 t zemlje »valjača sukna« godišnje, od toga
najveći dio (180.000 t) u procesu proizvodnje naftnih derivata. U
sjevernoj se Africi iskapa više od 1000 t gline (bentonita) godišnje,
a najviše se upotrebljava u industriji nafte.

Kao prirodni silikat, sirovu naftu čiste puštajući ju pod pritiskom
preko gline, jer ona dobro upija. Zahvaljujući glini, sirova
nafta ili »pucketavi« katalizator dizelsko ulje pretvara u gorivi tekući
benzin, zatim u polimerni plin koji se upotrebljava u proizvodnji
sintetičkih guma i ostalih proizvoda.
Glina pod nazivom kaolin koristi se kao sastojak za učvršćivanje u
proizvodnji prirodnih guma, nekih sintetskih guma, tcrmoplastičnih
materijala (vinilnih smola), boja za zaštitu od kiselina, ugljikovođičnih
sapuna i dr.
Općenito, glina pokazuje izvrsnu otpornost na kemijske reagense,
nagristi je mogu jedino izrazito jaki reagensi.
U Kini je nađen novi materijal prikladan kao dodatak sastavu
porculana. Riječ je o kamenu, zapravo vrsti krede, koju nazivaju
»hoa-t' che«; Kineski liječnici koriste je u pripravljanju čaja za koji
tvrde da osvježava, dezinficira i potiče tek. Usitnjavaju i miješaju
šest dijelova ove gline s jednim dijelom slatkog korijena, mješavinu
stavljaju u veliku šalicu svježe vode te daju pacijentima da to popiju.
Tvrde da ovaj napitak osvježava krv i ublažava unutarnju vrućinu.
Radnici ovaj materijal koriste kao zamjenu za kaolin. Poznata je
pod imenom »hoa«, zbog ljepljivosti, a na određeni je način slična
sapunu.

SVOJSTVA GLINE

Ponekad se čini da postoji sličnost između djelovanja gline i
određenih lijekova, osobito antiseptika. Sličnost je međutim površna,
jer postoji osnovna razlika između djelovanja gline i kemijskih
antiseptika. Svaki kemijski proizvod je mrtav proizvod koji djeluje
naslijepo, nepažljivo uništavajući i dobro i loše, zdravo s nezdravim,
korisno s beskorisnim. Opasne klice mogu biti uništene, ali ostale
tvari nisu pošteđene, pa rane zapravo sporije zarašćuju.
S glinom je posve drukčije. Ovdje je riječ o živoj supstanciji punoj
»prirodne inteligencije«, što je sugerirao dr. Alexis Carrel pokazavši
da izolirane stanice mogu reproducirati strukture s karakteristikama
organa.
Ako se u tekuću plazmu stavi jedna kap krvi, pisao je, nekoliko
crvenih krvnih zrnaca, povučenih silom teže, plovi poput malestruje i uskoro se uz struju oblikuju »obale«. Te se »obale« uskoro
pokrivaju Pibroznim vlaknima i struja postaje cijev, kroz koju crvena
krvna zrnca prolaze kao krvotok. Dalje, leukociti dolaze obnoviti
površinu cijevi, okružujući je svojim prod uzećima, dajući joj izgled
kapilare ojačane kontrahiranim stanicama. Tako krvna zrnca formiraju
krvožilni sustav, iako nema ni srca, ni cirkulacije, niti tkiva koja
treba natapati. Stanice su poput pčela koje geometrijski rade svoje
saće, stvaraju med i hrane svoje mlade, kao da je svaka od njih znala
matematiku, kemiju ili biologiju, i kao da se ponašala u interesu cijele
zajednice. Ova tendencija oblikovanja organa svojim sastavnim
elementima, poput društvene sklonosti insekata, podatak je dobiven
izravnim promatranjem. Teško je to objašnjivo u svjetlu našega
sadašnjeg poimanja.
Znanost želi sve objasniti, rezultat je to prirodne ljudske želje.
Istovremeno, važno je sa skromnošću priznati da se neki fenomeni
ne mogu objasniti na sadašnjem stupnju čovjekova razvoja. Mi
možemo promatrati, konstatirati, zapisati i usvojiti. Dopustite da
priznamo činjenice, čak i kad ne razumijemo njihove uzroke. A
činjenica je da glina djeluje sa sposobnošću razlučivanja. Sprječava
širenje patogenih bakterija kao i parazita, istovremeno pomažući
obnavljanje zdravih stanica. Nesporno je riječ o inteligentnoj
i korisnoj sili koja zahtijeva iskustvo kako bi njezino djelovanje
bilo cijenjeno. Gnojne rane liječene glinom zacjeljuju zapanjujuće
brzo.
Druga činjenica: glina »ide« tamo gdje je bolest. Kad se primjenjuje
interno, bilo u oralnom, analnom ili vaginalnom traktu, glina
nalazi svoj put do bolesnog mjesta i ostaje tamo i nekoliko dana dok
se konačno ne izluči iz tijela s gnojem, onečišćenom krvlju i dr.

UPIJAJUĆA MOĆ GLINE

Upijajuća moć gline je izvanredna: 5 g dobre gline potpuno će
očistiti 10 cm3 otopine vode i 0,1 % plavog metilena. Možemo to
provjeriti i ako glinu upotrijebimo kao dezodorans na nekom dijelu
tijela, ili ako neke supstancije neugodna mirisa miješamo s glinom.
Miris upijen glinom nestaje. Ako je u kući nepokretan bolesnik, miris svih izlučevina jednostavno možete ukloniti stavljanjem nekoliko
komadića gline na dno noćne posude.
Sirova jaja u zemlji gube triput manje na težini nego izložena
djelovanju zraka, i to bez oštećivanja ljuske.
Profesor Aharon Katchalsky s Weizmannova znanstvenog instituta
u Izraelu uočio je da montmorilonit, jedna vrsta gline, ima
svojstvo upijanja prebiotičkih molekula koje se lijepe na njezinu
površinu. Djelujući kao katalizator, montmorilonit može izmijeniti
strukturu jednostavnih molekula (polimeri/acijom), mijenjajući
ih u dugačke, polipeptidne molekule koje čine veze u proteinskom
lancu. Ova upijajuća svojstva, bez sumnje prouzrokovana
mikromolekularnom strukturom gline, objašnjavaju ove rezultate
- ali tek djelomično. Moramo priznati da još uvijek nismo prodrjeli
u sve tajne prirode.
Ljekoviti sastojak u mineralnim vodama, na primjer, predmet je
stalnih znanstvenih istraživanja. Znanstvenici su pokušali kreirati
sintetičku mineralnu vodu s identičnim kemijskim komponentama.
Voda ostavljena neko vrijeme, dovoljno dugo da izgubi svoju
radioaktivnost, ponovno se reaktivirala. Svi ti pokusi nisu uspjeli.
Mi nećemo slijediti primjer onih koji su se izgubili u nagađanju,
jer nas je promatranje Prirode uvjerilo da je obnavljanje njezinih
svojstava uz pomoć kemijskih ili fizičkih sredstava nemoguće. Ni fizika
niti kemija ne mogu obnoviti život. U tome je njezina tajna.

PROČIŠĆAVAJUĆA SVOJSTVA GLINE

Glina je odlična za upijanje nečistoća i drugih supstancija koje
mogu biti otrovne ili hrani mogu davati neugodan okus. Zbog toga
se glina upotrebljava u eliminaciji neugodnih okusa medicinskih
ulja i obradi margarina, kako bi poprimio okus poput maslaca.
Osim toga upijajuća moć gline, njezino svojstvo fiksiranja bilo koje
supstancije koja slobodno pluta u tekućini, čini je materijalom čije
je upijajuće svojstvo korisno u medicini, ali i u naftnoj industriji.
Ovo upijajuće svojstvo omogućava joj zadržavanje, s ciljem čišćenja,
elemenata koji se ne mogu upotrijebiti za hranjenje tijela,
kao i popratne proizvode loše probave ili ljuštenja, koji se ili zadržavaju
u ustajaloj tekućini ili prolaze kroz crijeva.-

RADIOAKTIVNOST

Bilo bi odviše smjelo pokušati definirati glavni izvor djelotvornosti
gline, ali se može pretpostaviti da je to njezina radioaktivnost.
Glina je zaista radioaktivna, kao sve tvari, ali je tu radioaktivnost
obično teško ustanoviti laboratorijskim uređajima osim u slučaju
nekih blata.
Pitanje je kontroverzno medu rašljarima, neki kažu »Da«, neki
kažu »Ne«. Osim toga problem varira od gline do gline.
Ova kompleksnost nije ograničena na glinu i znanstveno objašnjenje
često se ne može naći. Međutim, prema nekim istraživačima,
štetna zračenja u nekim kućama, zvanim »kuće raka« dolaze od plina
radona. Prema drugima, taj isti radon proizvodi zračenja koja
osiguravaju zdravlje na otoku Capriju; čak mu i mineralne vode duguju
terapeutska svojstva.
S nešto smjelosti idemo dalje s našim objašnjenjem fenomena
radioaktivnosti gline, promatrajući izvan svih razumnih sumnji njezino
djelovanje na ljudsko tijelo. Ova promatranja posebno se odnose
na bolove, ponekad nepodnošljive, ponekad ublažene nakon
stavljanja obloga gline koja sadrži radij.
Čini se da glina, između ostalih, posjeduje i svojstvo stimuliranja
radioaktivnosti, primijenjena na tijelo, u slučaju da mu nedostaje,
kao i svojstvo upijanja viška, ako postoji.
U organizmu izloženu zračenju radija ili nekoga drugog izvora
radioaktivnog zračenja, radioaktivnost kojom je još uvijek natopljen,
glina izvlači i upija. Na taj način ona može osigurati zaštitu
organizma oštećenog ionizirajućim zračenjem. K tome, znamo da
je površina pokrivena slojem gline zaštićena od određenih štetnih
zraka. Kad se liječenje zračenjem ne može izbjeći, aplikacije gline
između dvaju zračenja smanjuju rizik od mogućih opeklina na
koži.
Kad se glina aplicira na organizam koji nikada nije bio liječen radijem
ili nekim drugim zračenjem, može se dogoditi da ga ne podnese
dobro i da glina izazove stanje prestimuliranosti. To se događa
ako se njezina radioaktivnost ne može uskladiti s onom u čovjeka
koji ju koristi.

Moguće je postupno privikavanje, ali ako pokušate primijeniti
drugu vrstu gline, možete očekivati trenutačnu podnošljivost.
Glina je korisna u mnogim situacijama, a najčešće su opisane u
ovoj knjizi. Osnovno je prvo utvrditi precizne indikacije koja je glina
odgovarajuća.
Glina poznata pod nazivom »argile« masna je kad je mokra i na
njoj ništa ne raste. Riječ je o »terra-cotti« grnčara i kipara. Može biti
zelena, crvena, žuta, siva, bijela itd. Svaka ima svoja svojstva i važno
je odabrati onu koja najbolje odgovara liječenoj bolesti ili pacijentovu
temperamentu.
Ponekad se može naći u zdravcu (sloj zemlje ispod površinskog
sloja), u vrtu na dubini od oko metra. Najčešće se iskopava u glinokopima
i usmjerava u industriju (ciglane, lončarije, proizvodnja
crijepova, tvornice keramike...)
Glinu je moguće nabaviti u prodavaonicama zdrave hrane, biljnim
ljekarnama ili glinokopima. Dobra je i ona od dobavljača gline
za modeliranje, ali je važno da je glina djevičanska - drugim riječima,
iskopana u glinokopu i da nije podvrgnuta bilo kakvu tretmanu
(miješanju ili pečenju).
Postoje veze privlačnosti između gline i svega što živi - biljaka, životinja
ili ljudi. Ista glina može izazvati spektakularne rezultate u
jednom slučaju i pokazati se nedjelotvornom u drugom. Zapravo
uvijek postoji neki učinak, više ili manje u skladu sa stupnjem sklonosti.
Kad se glina čini neaktivnom, riječ je o vrsti koja ne djeluje, ne o
glini općenito; neke vrste treba donijeti iz drugog dijela svijeta kako
bi se ustanovio najpogodniji izvor ili boja.
Upotrebljavajući elemente Prirode, uvijek moramo tražiti i naći
sklad. Ne tražimo neku inertnu supstanciju, već sam život. To je dio
nas samih.
Sto je glina izloženija suncu, zraku i kišnici, postaje sve aktivnijom,
naučili smo zahvaljujući iskustvu. Dalje, to je ono što glini
daje njezinu sposobnost da upija i pohranjuje velike dijelove energije
ostalih elemenata, prije svega sunca. Vjerojatno su njezini beskonačno
mali djelići, slični kondenzatoru, sposobni oslobađati energiju
privučenu suprotnim polaritetom. Usprkos tomu, uputno je
istaknuti da čak i ako je izravno iskopana iz zemlje i upotrijebljena,

ali bez izlagan,;, svjcilu. glina već ima veliki dio svojih zapanjujućih
svojstava. Nezamjenjiva je u održavanju života u špiljama. Stanovnici
spilja, jedna vrsta račića (Niphargus) ne mogu se razmnožavan
. rast. osim u glini. Ove životinje, premda mogu dugo preživjeti bez
hrane, uvenu i uginu ako im se oduzme glina.