Procesiranje entiteta prema Ž. M. Slavinskom
Slavinski je autor koji je prisutan na ovim prostorima već duže vrijeme s različitim metodama, koje naziva Spiritualnim tehnologijama, među kojima nudi i procesiranje entiteta. Uvrstio sam ga ovdje prvenstveno zbog njegove zanimljive, odnosno prije bi se reklo čudne ili granične terminologije, koja je možda rezultat mješavine različitih pravaca u psihologiji koje je proučavao, ili možda upućenosti u okultno-magijske prakse ovog bivšeg Scijentologa.
Prema njegovoj definiciji, entitet može biti sve ono što ima individualnu egzistenciju i svijest, a k a o primjer daje pjesmu ili melodiju koja nam "uđe u glavu" i može nam se vrtiti satima protiv naše volje. Isto tako, na postojanje nakačenja novog ili buđenja postojećeg entiteta u osobi mogu nam ukazivati izjave poput npr. "U toj situaciji kao da to nisam bio ja". Kad se postojeći entiteti mogu aktivirati, objašnjava i sljedećim riječima:
"[Kad se] osoba očisti na svojoj Ja-poziciji, do tada uspavani Entiteti počinju se buditi u pročišćenom energetskom polju, koje djeluje na njih kao da se u auri upalilo svijetlo. Ta pojačana energija njih pokreće na aktivnost i oni počinju ispoljavati svoje do tada latentne programe."
Slavinski kaže da je bit rada s entitetima u pregovaranju, objašnjavajući kako oni često samo žele da ih netko sasluša, jer ih je njihov domaćin stalno ignorirao. U nastavku objašnjenja pojavljuju se zanimljivi detalji: ako ih saslušamo i prema njima se ljubazno ponašamo, te potvrdimo njihov značaj i vrijednost, oni će promijeniti svoje ponašanje i otići svojim putem kako bi nezavisno ostvarili svoj razvoj ili "počeli neku drugu vrjedniju i višu igru ili čak postali naši prijatelji, pomagači i saveznici".
Kod Slavinskog u kontekstu priče o entitetima kao nakačenjima možda bi moglo zbuniti korištenje pojma entitet za ono što nije i što jest dio osobe (npr. pod-identiteti), kao i to što je svima ponuđeno isto: da se integriraju s osobom (osnovnom svijesti/identitetom) ili da odu dalje. Kao moguća destinacija u slučaju odlaska ponuđena je u prvoj knjizi Praznina, a u drugoj je ovo nadopunjeno i Svjetlom.
Isto tako, mogao bi se steći dojam da su svi entiteti "dobri", što ako bi dovoljno "daleko" prevrtili film vrijedi i za "pale anđele", odnosno bilo kakve mračne entitete, a koji su dio sveukupne kreacije ・ kao što su to npr. lisice i kokoši, s time što eto lisice jednostavno po svojoj prirodi "rade o glavi" kokama. U nastavku postoji još jedna kontradikcija (ili samo slučajno slabo objašnjena situacija), gdje se spominje da, kako god ciljevi i htijenja entiteta na početku procesiranja prividno izgledali loše, na kraju ipak možemo otkriti pozitivno usmjerenje svakog entiteta. U nastavku objašnjava da svaki učinak entiteta ne mora biti pozitivan, pa ga iz toga razlog i preusmjeravamo prema višim i prihvatljivim ciljevima.
Možda je samo riječ o refraziranju poželjne magijske prakse transformacije, kako to okultist P. Hine naziva, "osobnih demona", za koje bi bilo poželjno da ih, kada su već tu, možemo i identificirati, da ih navedemo da rade za nas umjesto protiv nas.
Za uspješno procesiranje navodi slijedeće važne napomene:
• Entitet treba promatrati kao odvojeni dio domaćina i tako mu se obraćati
• Entitet ne treba doživljavati kao osobu i ne mora imati čovjekoliko obličje (ne daje primjer nečovječnog oblika)
• Treba dobiti svojstva ovog univerzuma (npr. lokaciju, veličinu, boju, oblik, težinu, itd.)
• Ne miješati logiku (intelekt) u rad (prednost daje emotivnoj strani)
• Komunikacija s entitetom je uvijek izravna, kao u slučaju obraćanja drugoj živoj osobi U kategorizaciji entiteta Slavinski također koristi zanimljive pojmove, a dijeli ih u 3 glavne grupe:
• Entiteti koji su odcijepljeni dijelovi našeg vlastitog bića. Naziva ih još i Aspektima, a meni ovo nalikuje na fragmente duše s kojima su radili drugi autori
• Kreacije i odcijepljeni dijelovi (aspekti) drugih bića
• Bestjelesna bića, koja mogu biti dobronamjerna i zlonamjerna, relativno samosvjesna i samostalna. Kao pozitivne primjere daje: umjetničke muze, duhovne vodiče, anđele čuvare i "njima slične pozitivne inteligencije". Negativni mogu biti: "buhe" ili "psihičke pijavice", duše umrlih osoba (prizemljene duše op. a.) i Kontrolori i Dominatori koji "vrše sasvim određen utjecaj na nas", obično iz daljine.
Pažnju privlače kontrolori i dominatori koji vrše sasvim određen utjecaj na nas, ali o kakvom je utjecaju stvarno riječ Slavinski ne priča puno, osim da je riječ o dominaciji i upravljanju nižim bićima tj. u našem slučaju nama samima! Kod nekih drugih autora mogli smo vidjeti otvoreno spominjanje dviju kategorija koje nam"rade o glavi": demonskim entitetima pod vodstvom Sotone i tzv. negativnim vanzemaljskim inteligencijama, gdje u nekim slučajevima postoje naznake da su ove dvije kategorije na neki način povezane, odnosno da bi vanzemaljski mogli biti pod utjecajem demonskog.
Procesiranje entiteta opisano je u 19 koraka, u kojima se prilikom komunikacije uzimaju u obzir gore spomenute napomene. U slučaju da entitet ne želi otići proces bi trebalo ponoviti 5-6 puta pri čemu se mogu koristiti još neke metode. Prvo, od domaćina se traži da upozna entitet s "dva osnovna prava svjesnih bića u ovom univerzumu" koja bi trebala ovako glasiti:
• Pravo na samoodređivanje (odlučivanje o samom sebi)
• Pravo na prekidanje igre koju si do sada uspješno igrao i mogućnost odlaska gdje god hoćeš i kako hoćeš, kako bi započeo novu i vrjedniju igru po svojoj volji. Ti možeš pronaći novo tijelo, pogodnijeg domaćina ili se vratiti u Prazninu iz koje si došao
Trebalo bi uzeti u obzir da ponuđena univerzalna prava dolaze iz Scijentološke doktrine, a pokušavam i zamisliti posljedice u slučaju da prije spomenutom kontroloru ili dominatoru jednostavno kažem da se makne s mene i nađe drugu ... žrtvu? Ako ni ovo ne uspije, Slavinski preporuča da se entitet pita: "Pokaži mi na biće od kojeg si odvojen!", a ako niti to ne da rezultate, onda navodi još dvije mogućnosti koje bi se mogle iskoristiti za tako tvrdoglave entitete:
• Pregovaranje s entitetom o novoj igri na način da entitet pomogne domaćinu u ostvarenju vrednijih ciljeva za samog domaćina, za sam entitet ili za ostvarivanje zajedničkih ciljeva.
Ponovno se pitam što bi ovo značilo u kontekstu nakačenja jednog dominatora, što bi u suštini značio ovakav dogovor, s kime se sugerira domaćinu da sklopi "ugovor"?
• Ako se entitet ogluši na prethodna "dva prava svjesnih bića" i ne reagira na pitanje od koga je odvojen, po svemu sudeći je riječ o entitetu koji ima svog kontrolora. Slijedi pitanje tko je kontrolor i zahtjeva se uspostavljanje komunikacije s kontrolorom.
Prema Slavinskom, veza s kontrolorom uspostavlja se lako, bez obzira je li na nekoliko metara udaljenosti ili u susjednoj galaksiji, a proces s kontrolorom bi se trebao lako i završiti, na način da mu se isto tako priopće "dva prava svjesnih bića", upita od koga je odvojen i pohvali za obavljeni posao u dosadašnjoj igri (zatvorenik tapše svog tamničara i govori mu da je napravio dobar posao?). Ako ništa drugo, izgleda kao vrlo originalan pristup s meni trenutno nedokučivim posljedicama.
Na kraju je možda važno napomenuti da Slavinski u svojoj sljedećoj knjizi Nevidljivi uticaji, 2008. kronološki navodi različite izvore učenja o entitetima, te još jednom pokazuje svoju upućenost u magijske i okultne prakse, te j spominje i negativne entitete, snage zla i demone.
Osvrće se i na problematiku vanzemaljskih entiteta, pozivajući se na početku i na iskustva dr. E. Fiore i Baldwina.72
U nastavku te knjige gdje ponovo nudi prije opisani postupak ( a ovaj put navodi da je izvorno povezan s australcem P. Grahamom), ne daje dodatne napomene vezane za moguće "negativne" entitete.
Ipak, u dijelu praktičnih uputstava za rad s vanzemaljskim entitetima, "kontrolore" dovodi u vezu s višim bićima u hijerarhiji, spominjući mogućnost da to bude npr. "naučnik-vanzemaljac" i na neki način ponavlja ono što je Baldwin sugerirao da bi se u slučaju njegovog obmanjujućeg djelovanja trebalo pozvati na kršenje slobodne volje domaćina (Baldwin upotrebljava pojam "Primarna direktiva" o neometanju osjećajnih bića). Isto tako, ponavlja Baldwinovu tvrdnju da ovakvi entiteti prilikom napuštanja domaćina odlaze u zeleno, plavo ili grimizno (purpurno) svjetlo, osim ako se slijedeći put neće inkarnirati u našem realitetu, čije je svijetlo izvora bijelo (zlatno-bijelo).