Proces prisutnosti - Michael Brown

Sažetak iz knjige:

Proces prisutnosti ishod je potrage koja je svjesno započela u arizonskoj pustinji 1996. godine. Ondje sam doživio prva tri stvarna iskustva onoga što sada nazivam svjesnošću sadašnjeg trenutka.

Gotovo sam deset godina prije toga bio zaokupljen iznimno bolnim stanjem pod nazivom Hortonov sindrom. Razbolio sam se 1987. godine i bolest se očitovala svakodnevnim napadima neopisivih bolova.

Proces prisutnosti vođeno je putovanje koje se sastoji od praktičnih i percepcijskih metoda te spoznaja potrebnih za svjesno odvlačenje pažnje s privida i zamki vremena kako bismo mogli ponovno zakoračiti u sadašnji životni trenutak. Riječ je o bezopasnom i blagom iskustvu koje je lako pratiti. Koristi su konkretne i stoga trajne.

Osobno sam se uvjerio da Proces uspješno razrješava depresiju, rak, fobije, ovisnost o drogama i alkoholu, tugu, bijes, strah, alergije, nedostatke i mnoge druge vanjske pokazatelje unutarnje neravnoteže.

Također ubrzava oporavak od tjelesnih ozljeda, poboljšava sportske i stvaralačke sposobnosti te oživljuje duhovne aktivnosti od joge do meditacije.

Taj mi Proces neprestano pokazuje da nas naše duboko potisnute emocionalne tegobe na nesvjestan način odvajaju od sadašnjeg trenutka u životnom iskustvu te da mentalna stanja uma uzrokovana tim odvajanjem vode do fizičkih očitovanja neravnoteže koja se pretvaraju u simptome bolesti.

Proces prisutnosti u svojoj je suštini put koji nam omogućuje da se oslobodimo emocionalnih blokada i integriramo ih. Stoga je to putovanje prema našem emocionalnom rastu, put svjesnog »odrastanja«.

Onog trenutka kad prvi put sjednemo i počnemo svjesno povezivati disanje započinje naše putovanje kroz Proces prisutnosti.

Posve je jednostavno. No, ta jednostavna vježba posjeduje moć, jer kroz svakodnevno vježbanje dolazimo do značajnih otkrića. Počet ćemo razotkrivati sve svoje stvarne životne poteškoće koje smo uspješno skrivali od sebe.

Kroz tu jednostavnu vježbu polako ćemo doprijeti do onih dijelova vlastite svijesti koji su nam se činili nedostupnima. Počet ćemo automatski privlačiti ono što nam je potrebno da bismo obnovili ravnotežu kvalitete svog života.

Ta nam jednostavna vježba omogućuje sve to i još mnogo više stoga što je svjesno povezano disanje jedan od najbržih načina ponovnog buđenja svjesnog odnosa s vlastitom Unutarnjom prisutnošću.

Ako se ne pridržavamo vježbi disanja, Proces se pretvara u bujicu pametnih riječi i ideja. Samo nam svjesno povezano disanje omogućuje da probudimo moć vlastite Unutarnje prisutnosti, a time nam omogućuje da iskustveno zakoračimo u svjesnost sadašnjeg trenutka.

Kad svjesnim povezivanjem disanja probudimo svoju svjesnost sadašnjeg trenutka, krenuli smo na putovanje u kojemu se budimo iz nesvjesnog stanja života u vremenu u svjesno emocionalno iskustvo koje nam omogućuje da uočimo tijek osobne energije. To je »posljedica« Procesa prisutnosti.

Posljedica toga postupnog pomaka u svjesnosti je da se naizgled skraćuje udaljenost između mnogih naših misli, riječi i djela te njihovih neminovnih fizičkih, mentalnih i emocionalnih posljedica.

Nerijetko imamo osjećaj da vrijeme ubrzava, no mi zapravo postajemo sve svjesniji emocionalne podzemne struje vlastitih iskustava, energetske veze koja povezuje sve uzroke i posljedice, a proteže se čitavim našim životom.

Energetska nit predstavlja prag sadašnjeg trenutka, a naša sposobnost da je uočimo predstavlja ponovno rođenje svjesnosti sadašnjeg trenutka. Kad zakoračimo u svjesnost sadašnjeg trenutka postaje nam sve jasnije kako je, dok živimo u vremenu, kvaliteta života kojim živimo uglavnom posljedica.

Što se više budimo u svjesnosti sadašnjeg trenutka, postaje nam sve jasnije da je naše trenutačno životno iskustvo posljedica sustava uvjerenja koji se ponovno pojavljuju, a nastali su na temelju neintegriranih iskustava iz djetinjstva.

Tek u tom trenutku uistinu spoznajemo da su neprerađene emocije iz djetinjstva, koje ne uspijevamo uočiti, uzrok fizičkih i mentalnih okolnosti, odnosno kvalitete našega životnog iskustva odrasle osobe.

Evo i jednog od vidova Procesa prisutnosti koji izaziva duboko strahopoštovanje: tijekom čitavog ovog putovanja naša će nas Unutarnja prisutnost uznemirivati namjerno nam šaljući vanjske»glasnike«(odraze iz naše prošlosti), kako bi nam pomogla da se prisjetimo neintegriranih uspomena iz djetinjstva koje smo odavno potisnuli.

Unutarnja prisutnost tako postupa zato što je pojava odraza (ili glasnika) jedini način da svoju duboko potisnutu prošlost »sagledamo« na takav način da s njome možemo svjesno raditi.

To se događa zato što će potisnute uspomene, ako ne budu u stanju izroniti i ako ih ne uspijemo svjesno integrirati, i dalje davati podršku negativnim sustavima uvjerenja koji nam nisu od koristi.

Priroda tih smišljenih iskustava je takva da u početku izazivaju nelagodu, ali se ona zapravo pojavljuju da bi nas oslobodila, a ne ponizila. Proces nas ohrabruje da prihvatimo i što bolje iskoristimo te namještaljke i od nas traži da mu ne pristupamo s namjerom da nam odmah u početku bude ugodno ili da se dobro osjećamo. Takve bi nas namjere mogle udaljiti od iskustava koja se namjerno pojavljuju kako bi nam olakšala emocionalni rast.

Proces prisutnosti započinje kad se prvi put umirimo s namjerom da svjesno povezujemo disanje. U početku bi i nama, kao i mnogima drugima koji su se upustili na to putovanje, moglo biti prilično teško svakoga dana obavljati vježbe u trajanju od 15 minuta.

Zapravo, moglo bi se dogoditi da ponekad osjećamo jak otpor prema tim vježbama. Prvih 15 minuta vježbanja, dok sjedimo sami i dišemo, nerijetko bi moglo postati najdužih 15 minuta koje smo dosad doživjeli.

Ako shvatimo zašto se to događa i da to nije nimalo neobično, zadatak će nam biti lakši, pa bi nas to moglo čak i motivirati da prebrodimo tu psihološku prepreku. Jer, upravo je o tome riječ. Moramo se probiti kroz prepreku kad i ako se pojavi, jer sve za čime tragamo prebiva s druge strane našega otpora.

Moglo bi nam biti neopisivo teško sjediti dvaput dnevno najmanje 15 minuta i povezivati disanje, ali ne stoga što je sama vježba naporna.Ako se pridržavamo uputa za vježbe disanja, dišemo pravilno. Dišemo normalno. Nije potrebno nikakvo naprezanje i nikakvo posebno držanje. Od nas se, zapravo, ništa ne traži. Točnije bi bilo reći da nešto raščinjavamo ili da se prepuštamo iskustvu nedjelovanja.

Što je svjesnost sadašnjeg trenutka?

Svjesnost sadašnjeg trenutka stanje je Postojanja, a ne nešto što mi činimo. Stoga je lakše reći što nije, nego što jest. Pouzdan pokazatelj da smo zakoračili u svjesnost sadašnjeg trenutka je to što je naše životno iskustvo, bez obzira na to kakvo izgledalo izvana u bilo kojem trenutku, iznutra prožeto dubokom zahvalnošću.

Ta se zahvalnost ne temelji na uspoređivanju. To nije zahvalnost koju osjećamo samo stoga što nam se život odvija upravo onako kako mi to želimo ili stoga što nam sve ide od ruke.

To je zahvalnost zbog poziva, zbog putovanja, zbog dara samog života. To je zahvalnost koja se ne temelji na konkretnim razlozima.

Zahvalnost je jedinstven pokazatelj koliko smo prisutni u svom životnom iskustvu. Ako ne osjećamo zahvalnost za to što smo živi, to je stoga što smo odlutali od sadašnjeg trenutka u prividno mentalno područje koje nazivamo »vremenom«.

Mehanika procesa

Proces prisutnosti iskustveno je putovanje tijekom kojega kroz vježbe svjesnog disanja, primjenu Izjave o aktiviranju prisutnosti te primjenu percepcijskih metoda učimo umijeće buđenja svjesnosti sadašnjeg trenutka.

Proces prisutnosti nije proces djelovanja, nego prihvaćanja nedjelovanja kako bismo bez ikakva napora rastvorili ono što stoji između nas i iskustva čistoga Bića.

Ionako već dišemo, a ovaj nam Proces omogućuje svjesno disanje. Ionako već razmišljamo, a ovaj nam Proces pomaže da se svojim mislima koristimo tako da od njih imamo koristi. Ionako već osjećamo, a ovaj nam Proces omogućuje da počnemo osjećati vlastitu prisutnost. Ionako već čitamo, a ovaj nam Proces omogućuje da čitanje koristimo kao instrument za mentalno pokretanje svjesnosti sadašnjeg trenutka. Ionako već automatski koristimo vlastitu percepciju, a ovaj nam proces pomaže da svjesno počnemo opažati svijet dok se ovoga trenutka odvija pred nama, umjesto što ga nesvjesno zamjećujemo kroz tumačenja i sustave uvjerenja koji se temelje na iskustvima prošlosti.

Proces prisutnosti podijeljen je na nizove vježbi s razmakom od sedam dana. Sedmodnevno razdoblje između vježbi omogućuje nam da prikupimo prijeko potrebno iskustvo kako bismo prihvatili informacije koje dobivamo kroz materijale o Procesu.

Kad se informacija kombinira s iskustvom, pretvara se u znanje. Kad to znanje postane frekvencija na kojoj temeljimo svoje misli, riječi i djela, tada ostvarujemo sklad koji nazivamo mudrošću.

Od početka prve vježbe dobivamo upute o metodi svjesnog povezanog disanja koja je ne samo prirodna, nego i bezopasna. Tijekom čitavog trajanja ovoga putovanja trebamo disati na taj način 15 minuta na početku i na kraju svakoga dana. Ta je vježba disanja okosnica čitavog Procesa, jer nam omogućuje svjesno i svakodnevno buđenje svjesnosti sadašnjeg trenutka.

Proces prisutnosti predstavlja poziv za svjesno buđenje moći naše Božanske prisutnosti. Ta prilika nije sredstvo za ostvarenje nekog cilja, nego je dar koji nam omogućuje da preobrazimo čitavu svoju životnu percepciju. Stoga ne smijemo žuriti.

Prema tom se iskustvu ne smijemo odnositi kao prema zadatku kojega moramo obaviti kako bismo nekamo stigli. Sve ono za čime tragamo već nas je pronašlo. Već čeka u našoj unutrašnjosti.

Proces prisutnosti prilika je da iskusimo osobnu potvrdu te istine. Uspješno sam razriješio nesvjesno emocionalno stanje koje se očitovalo u obliku tegobne bolesti.

To sam postigao zakoračivši u blizak odnos s Unutarnjom prisutnošću. Ta ista svemoćna Prisutnost prebiva i u vama i strpljivo čeka da blagoslovi kvalitetu čitavog vašeg životnog iskustva. Hvala vam što sami sebi poklanjate taj prekrasan dar.

Srdačan pozdrav, Michael