Priviđenje

Koji je razlog za ‘umirite svoje srce u Meni, uvijek mislite na Mene’? To je zbog toga što je naša odvojenost samo priviđenje. To je poput priče o zmiji i užetu na putu u Indiji. Mi vidimo smotano uže u sumrak i pomislimo da je to zmija. U strahu odskočimo u stranu, reagirajući na taj način na ono što nam se učinilo. Ali nakon što smo pozornije promotrili i utvrdili smo da se radi samo o u užetu, a ne o zmiji. Poput priviđenje u pustinji: prekrasno jezero sa osvježavajućom vodom sa palmama naokolo i čovjek koji umire od žeđi u pustinji, koji puže po pijesku pokušavajući doći do slike koja mu se priviđa i svježe vode. Priviđenje nije odvojen od onoga iz čega je proizašao, od pijeska. Zbog toga, ako promatrate priviđenje ono će nestati, a vi ćete vidjeti samo ono iz čega je proizašlo, stvarnost.

Slično je i s nama, ako proučimo i jasno vidimo ovo ‘Ja’, ovu osobu u svemu što činimo, tada će ona postupno nestati zbog toga što nije stvarna. Jedina stvarnost je ono iz čega je ona proizašla - Bog. Vaša jedina stvarnost je Bog, ništa drugo. Sve ostalo je privid i zabluda. Kada počnete preispitivati samoga sebe i postavljate pitanja, tada taj privid ne može izdržati to ispitivanje. On nestaje i tada možete vidjeti izvorište koje je uvijek tamo bilo, bez kojeg ne može biti zablude i tada ste sjedinjeni sa svojim sebstvom, sjedinjeni s Gospodom Ljubavi koji boravi u vašem srcu.

Postavite nekoliko pitanja, zbog toga što mnogi na umu imaju isto to pitanje, iako ga možda ne žele postaviti, a vi ćete onda pomoći svima kada postavite to pitanje.