18.          PRIVID ŽIVOTA

Galvin me pozove u svoj hotel na šalicu čaja.

„Zašto ne spavaš u ašramu? Rekli su mi da Baba svojim poklonicima savjetuje  da ostanu unutar ašrama”.

„Baba je to savjetovao jer se unutar ašrama ne dolazi u doticaj sa izazovima vanjskog svijeta koji mogu štetni. Vani poklonici lakše dolaze u dodir sa neizbježnom pokvarenošću svijeta. Osjetljivije se osobe mogu susresti sa situacijama koje ih mogu povrijediti, dok oni nepošteni svojim ponašanjem mogu zaprepastiti indijce. Baba želi da za njegove poklonike ti dani provedeni u Puttaparthiju predstavljaju blago i da dobiju svu onu duhovnost po koju su došli. No danas ašramom kruži previše ogovaranja koja rastu u sjeni zlonamjernosti. Među poklonicima ima mnogo zavisti i ljubomore. Čini se da se natječu koji će ružnije govoriti o onom drugom. Tako sam, nakon iskustva tijekom nekoliko godina, odlučio da se mogu bolje usamiti boraveći u skromnom hotelu. U ašramu su me neprekidno ometali ljudi nudeći mi ovo ili ono. Ovdje sam na miru. A sada dolazi i mnogo, premnogo, hodočasnika. Više nema za sve dovoljno mjesta, i ne možeš se odvojiti. Tako radije ostavljam mjesta mladima koji možda nemaju novaca za hotel. Sobe u ašramu ne koštaju ništa. Poslije daršana prošećem ili se povučem u tu sobu i nitko me više ne ometa. U tišini i samoći mogu bolje sakupiti svoje misli”.

„S druge strane, u čemu je razlika je si li unutra ili vani? Svatko od nas Boga susreće tamo gdje ga želi susresti”.

„Tako i jeste, naročito onda kada shvatiš prividnost stvari, kada spoznaš da je sve plod našeg uma i naše mašte. Tišina je nenadomjestiva”.

„Što se privida tiče! Ja  intelektom pojmim prividnost svijeta, no  ne uspijevam to  stvarno  shvatiti. Ukratko, ne uspijevam usvojiti postavku i živjeti u uvjerenju da je stvarnost koju poimam u stvari samo privid”.

„I nije jednostavno. Treba poći od temeljnih energetskih početaka koji se stapaju u kozmički niz koji istočnjaci nazivaju ākāśha, i u kojem su tri  oznake svemira  (mudrost, strast i  tromost) još u  savršenoj ravnoteži. U određenom se trenutku ta ravnoteža poremeti, i izranja čahura uma koja čini mogućom spoznaju. Spoznaja stvara odvojenost predmeta od subjekta. Ta je odvojenost privid, māyā”.

„Kad ne bi bilo te vrste spoznaje onda znači ne bi bilo ni kreacije i ne bi bio stvoren svemir?”

„Tako je! Apsolut nije sam sebe svjestan i postaje to tek kada se pojavi odvajanje, to jest kada se oblikuje mentalno tijelo. Zamisli čovjeka koji se popeo na uzvisinu. Dok je gore ima pregled nad svim što se nalazi ispod njega. Kako silazi tako se malo pomalo taj pregled smanjuje dok nije sveden na sasvim ograničen prostor. Ulazak u mentalno tijelo je poput silaženja niz stepenice. Na vrhu  stepeništa  imaš pregled nad svime. Kad si na posljednjoj stepenici vidiš malo ili ništa. U tom trenutku imaš samo djelomični pregled i misliš da je to stvarnost. No to je samo djelomična stvarnost, a ne ukupna. Imaš samo krišku torte, a ne cijelu. Kad bi se u tebi probudilo sjećanje na ono što si vidio sa vrha stepeništa, odmah bi shvatio da ti je pogled od tamo gore mogao svugdje bludjeti, dok je sada tvoj vidokrug ograničen. No gore nisi znao da ćeš silaskom izgubiti tu sveukupnost. Nisi bio svjestan svog povlaštenog položaja. To si spoznao tek kada si prešao sve stepenice. Na vrhu si bio ostvaren, u smislu da si svime vladao; dok u podnožju vladaš sasvim ograničenim prostorom i spoznajom”.

„Kako bi ostali na toj temi, želim ti postaviti još jedno pitanje. Baba kaže da je Bog, a onda izjavi da je Bog ništa ili bolje rečeno stanje svijesti. Nije li to proturječnost? Baba nam se ukazuje kao stvarni bog, s likom i imenom, a onda tvrdi da je to sve privid. Znači i lik kojim se pokazuje svijetu je prividan?”

„Sai Baba ulazi u naš san i mi ga vidimo u tijelu i dajemo mu ime. Njegovo će tijelo i njegovo ime jednog dana nestati, no neće nestati njegova stvarnost koja je iznad zemaljskih stvari, isto kao što je to i naša duša. S druge strane nam Sai Baba nastoji objasniti da živimo san života i da se moramo probuditi jer smo i predugo spavali. Kada se probudimo Sai Baba će nestati iz naše spoznaje”.

„Kada ćemo vidjeti da je li naše bogoštovlje plodove?”

„Ne mogu ti reći kako ćeš to znati, no sigurno ćeš znati. Shvatiti ćeš da si postao Jedno i boraviti ćeš u uvjetima krajnje sreće. Dostići ćeš blaženstvo a kada se to postigne to se odmah prepoznaje mada se i dalje biva nesvjesnima”.

„Što ti to znači? Najprije kažeš da je potrebno postići spoznaju, a potom da ćemo ostati nesvjesni”.

„Kada se dostigne apsolut onda se osjeća blaženima, ali se nije svjesno onoga što se postiglo. To shvaćamo tek kad se vratimo ponovno u ljudsku dimenziju. Kada shvaćaš da si spavao? Tek onda kada se probudiš. Kada si uronjen u san nisi svjestan da si izvan svijeta. Tek kada se vratiš u budno stanje shvaćaš da si bio u nekom drugom stanju svijesti”.

„Može li se ostvariti onaj tko ne priznaje postojanje Boga?”

„Obzirom da je božanskost stanje spoznaje, zašto se ne bi mogli ostvariti i oni koji ne vjeruju u Boga? Svakom se može dogoditi da slučajno zapne za božanstvenost, u smislu da neki poticaj može pojedinca dovesti do povišenog stanja svijesti i tako prouzročiti ono stanje blaženstva koje ga čini slobodnim”.