PROLOG.

"Sa zala istocno od sela vidi se otok na kojem je divoski hram s mnostvo zvona" rece zena. Djecak zapazi njenu neobicnu odjecu i veo sto joj je pokrivao kosu. Mikada je prije nije vidio "Jesi li vec vidio taj hram?" upita ona."Podi tamo pa ces mi ispricati kako ti se cini." Opcaran zeninom ljepotom , djecak se uputio do naznacenog mjesta. Sjeo je na pjesak i zagledao se u obzor, nije vidio nista do uobicajenog.-modrog neba i oceana. Razocaran otisao je do obliznjeg ribarskog naselja i raspitao se o otoku sa hramom. Ah, to je bilo davno, u vrijeme mojih pradjedova" rece mu jedan stari ribari. "Doslo je potresa i otok je potopljen morem- medutim iako vise ne mozemo vidjeti otok, pokatkad jos uvijek cujemo zvuk zvona s hrama, kada ih more zanjise tamo na dnu." Djecak se vratio na obalu i naculio usi, ne bi li cuo zvona. Ostao je tamo cijelo popodne,no jedino sto je cuo , bio je sum valova i galeblji krici. Kad se spustila noc, roditelji su dosli do njega. Sutradan ujutro dosao ja na obalu, nije mogao povjerovati da je lijepa zena takva lazljivica. Ako se jednog dana vrati mogao bi joj reci da nije vidio otok, al je bar cuo zvonjavu hramskih zvona. zaljuljanih valova. Tako je proslo vise mjeseci,zena se nije vratila i djecak ju je zaboravio. Poceo je , medutim , vjerovati da ce bas on otkriti bogatstva i sva blaga potonulog hrama. Ako zacuje zvona , znat ce gdje se nalazi, pa ce moci spasiti skriveno blago. Vise ga nije zanimala ni skola ni prijatelji,.Postao je omiljenim predmetom izruganja druge djece,koja su govorila; "Oni je vise kao mi,. Draze mu je zuriti u more, jer se boji izgubiti u igrama." I svi su se smijali, gledajuci djecaka kako sjedi na zalu. Iako mu nije uspjevalo cuti stara hramska zvona, djecak je stosta naucio, Shvatio je , da nakon toliko osluskivanja valova, njihov zvuk, vise ne odvlaci pozornost.Naviknuo se pomalo i na kricanje galebova, zujanje pcela, fijukanje vjetra kroz palmino lisce,. Sest mjeseci nakon razgovora sa zenom, djecaka vise nije mogao omesti nijedan zvuk., no ipak nije cuo zvona potonulog hrama. Ribari bi dolazili razgovarati s njim tvrdeci:"Ni ih cujemo." Al djecak nije cuo nista.n Kasnije su ribari izmjenili svoju pricu,"Ti si suvise opterecen tim zvonima tamo dolje, ostavi se toga i podi se igrati,sa svojim prijateljima. Mozda ih samo ribari mogu cuti."

 ------Nastavk slijedi----