Prirodna selekcija

Neki znanstvenici, među kojima i Oparin (1968., str. 146-147), pretpostavljaju da prirodna selekcija može utjecati na odabir između lanaca aminokiselina za proizvodnju funkcionalnih bjelančevina, čime bi se povećala vjerojatnost oblikovanja tih bjelančevina. Drugim riječima, oblikovanje bjelančevina ne ovisi isključivo o slučaju. Ova teorija, međutim, sadrži dva problema. Prvo, ta predbiotička prirodna selekcija mora djelovati na lance aminokiselina koji su nastali nasumce, a prethodno smo vidjeli da postoji iznimno mala vjerojatnost da će se proizvesti čak i jednostavan lanac aminokiselina sa svim peptidnim vezama i svim L-oblicima. Prema tome, bilo bi teško proizvesti čak i bazične sirove materijale (lance aminokiselina) na koje bi prirodna selekcija mogla utjecati. Drugo, prirodna selekcija uključuje svojevrstan sustav repiikacije molekula. Vjerojatnost da će se neki takav sustav repiikacije oblikovati slučajno, još je manja od vjerojatnosti slučajnog oblikovanja nekoliko vrsta lanaca aminokiselina na koje bi mogla utjecati prirodna selekcija. Sam sustav repiikacije mora biti sastavljen od spojeva specijaliziranih složenih molekula bjelančevina. Stoga su pretpostavke, poput one Oparinove, izrazito protuslovne. Pretpostavlja se da složene bjelančevine nastaju prirodnom selekcijom, no ona iziskuje pouzdan sustav repiikacije molekula, a svi takvi danas poznati sustavi oblikovani su od složenih i veoma specifično strukturiranih molekula bjelančevina.

Oparin je pretpostavio da prvobitni sustav repiikacije možda nije morao biti veoma pouzdan i da se taj sustav možda koristio bjelančevinama, koje nisu bile tako specifično strukturirane kao bjelančevine u današnjim organizmima. No Meyer ističe (1998., str. 127): "... nedostatak ... specifičnosti rezultira 'katastrofalnim pogreškama' koje poništavaju preciznost samoreplikacije i, naposljetku, onemogućuju prirodnu selekciju."

Usprkos tim poteškoćama, u svojoj knjizi

The Blind Watchmaker ('Slijepi urar') (1986., str. 47-49), Richard Dawkins je pretpostavio da slučaj i prirodna selekcija (predstavljeni jednostavnim kompjutorskim algoritmom) mogu rezultirati složenošću bioloških oblika. U nastojanju da dokaže izvedivost tog procesa, izradio je kompjutorski program koji proizvodi nasumične kombinacije slova i uspoređuje ih s ciljanim nizom, koji tvori smislen i gramatički ispravan niz. Pritom je sačuvao one kombinacije slova koje su najviše odgovarale smislenom ciljanom nizu, a odbacio one koje su odstupale od njega. Nakon određenog broja pokušaja, računalo proizvodi ciljani niz. Dawkins to navodi kao dokaz da nasumične kombinacije kemikalija mogu, posredstvom prirodne selekcije, postupno proizvesti biološki funkcionalne bjelančevine. No, takvo je razmišljanje pogrešno.

Prije svega, Dawkins pretpostavlja postojanje složenog računala, koje u prirodi ne postoji. Drugo, pretpostavlja prisutnost ciljanog niza. U prirodi ne postoji unaprijed određen ciljani niz aminokiselina s kojim bi se mogli usporediti nasumični nizovi aminokiselina. Treće, nizovi slova koje odabire računalo, sami po sebi nemaju nikakvu lingvistički funkcionalnu prednost nad drugim nizovima, osim činjenice da su jednim slovom bliži ciljanom nizu. Analogija kompjutorskog algoritma i stvarnog života mogla bi biti održiva samo ako svaki niz slova, koji je odabralo računalo, ima neko značenje. U stvarnom životu, niz aminokiselina koji tvori složenu bjelančevinu s konkretnom funkcijom, mora i sam imati neku funkciju. U nedostatku takve funkcije, čiju sposobnost ispituje prirodna selekcija, ne postoji ništa na temelju čega prirodna selekcija može djelovati. Meyer kaže (1998., str. 128): "U Dawkinsovoj se simulaciji funkcionalna engleska riječ pojavljuje tek nakon desetog ponavljanja ... Ipak, čini se posve nemogućim na temelju funkcije praviti razlike između nizova koji nemaju nikakvu funkciju.

Takva su određenja moguća samo ukoliko dopustimo razmatranja o mogućim budućim funkcijama, no to iziskuje sposobnost predviđanja, koju molekule nemaju." Drugim riječima, Dawkinsov rezultat proizlazi samo zahvaljujući činjenici da je u njegov pokus uključen element inteligencije.