POGLAVLJE 7 - Priroda

Mi od prirode zavisimo ne samo u fizičkom smislu, zarad opstanka. Potrebna nam je priroda da bi nam pokazala put kući, na izlaz iz tamnice sopstvenog uma. Izgubili smo se u radu, razmišljanju, sjećanju i očekivanju - izgubili smo se u lavirintu složenosti i u problemima svijeta. Zaboravili smo ono što kamenje, biljke i životinje još uvijek znaju. Zaboravili smo kako da budemo - da budemo smireni, svoji, da budemo tamo gdje je život: ovdje i sada. Uvijek kada usmjerite pažnju na nešto što je prirodno, na bilo šta što postoji bez intervencije čovjeka, izlazite iz tamnice pojmovnog razmišljanja i, do izvjesne mjere, učestvujete u stanju povezanosti sa Bićem, u kojem sve što je prirodno još uvijek egzistira.

Usmjeravanje pažnje na kamen, drvo ili neku

životinju ne znači razmišljati o tome, nego prosto

opažati ga, imati ga u svijesti. Nešto od suštine prirode tako će se prenijeti i na vas. Moći ćete da osjetite njenu mirnoću, i zahvaljujući tome i vas će obuhvatiti smirenost. Osjetićete koliko je duboko ona ukorijenjena u Biću, koliko je potpuno jedno sa onim što jeste i gdje jeste. Shvatajući to, vi ćete također duboko u sebi naći mir.

Kada se šetate ili odmarate u prirodi, poštujte

njeno carstvo tako što ćete mu u potpunosti pripadati.

Budite smireni. Posmatrajte. Slušajte. Zapazite koliko je svaka životinja i svaka biljka u potpunosti to što jeste. Za razliku od ljudi, oni nisu sebe podijelili na dva dijela. Oni ne žive kroz mentalne slike samih sebe, tako da se ne brinu pokušavajući da zaštite i osnaže te slike.

Jelen jeste on sam. Narcis jeste to što jeste.

Sve stvari u prirodi ne samo da su jedno sa

samim sobom, nego su jedno i sa ukupnošću

svega postojećeg. One se nisu otuđile od tkanja

svijeta tako što tvrde da posjeduju odvojenu

egzistenciju: „ja“ i ostatak univerzuma. 

Kontemplacija o prirodi vas može osloboditi tog

„ja“, velikog problema.

Postanite svjesni mnogih tihih zvukova u prirodi

- šuštanja lišća na vjetru, padanja kiše, brujanja

insekata, prve ptičije pjesme u zoru. Predajte se

u potpunosti činu slušanja. Ispod tih zvukova

postoji nešto još veće: svetost koja ne može biti

shvaćena putem razmišljanja.

Niste vi stvorili svoje tijelo, niti ste u stanju da

kontrolišete njegovo funkcioniranje. Na djelu je

jedna inteligencija veća od ljudske. To je ista

ona inteligencija koja je osnov cjelokupne

prirode. Ne možete se više približiti toj inteligenciji

do da budete svjesni sopstvenog unutarnjeg

energetskog polja - tako što ćete osjećati

životnost, oživljujuće prisustvo unutar svog tijela.

Razigranost i radost jednog psa, njegova

bezuslovna ljubav i spremnost da slavi život u

svakom trenu često je u oštroj suprotnosti sa

unutarnjim stanjem vlasnika tog psa - depresivnošću,

anksioznošću, opterećenošću problemima,

izgubljenošću u mislima - što je

posljedica njegovog odsustva iz jedinog vremena

koje postoji: iz ovdje i sada. Mogli bismo da

se zapitamo: „Kada živi sa takvom osobom, kako

taj pas uopće uspijeva da ostane toliko duševno

zdrav, toliko radostan?“

Kada opažate prirodu samo umom, samo putem

mišljenja, ne možete osjetiti njenu životnost,

njeno postojanje. Vi tada vidite samo oblike i

niste svjesni života unutar tih formi - svete misterije.

Misao svodi prirodu na artikal koji treba

upotrijebiti u trci za profitom, znanjem ili zarad

neke druge praktične svrhe. Drevna šuma tako

postaje drvna građa, a planina nešto što treba

minirati ili osvojiti. Kada posmatrate prirodu, neka u vama bude prostor bez mišljenja, bez uma. Kada prilazite prirodi na ovaj način, ona će vam odgovoriti i učestvovaće u evoluciji čovječanstva i planetarne svijesti. Zapazite kako je cvijet prisutan, kako je predan životu. Biljke koje imate u svom domu - da li ste ih ikada istinski pogledali? Da li ste dopustili tim poznatim, a opet misterioznim bićima koja zovemo biljke, da vas poduče svojim tajnama? Jeste li primijetili koliko su duboko smirene? Kako su okružene poljem mira? Onog trenutka kada postanete svjesni mirnoće i tišine koja isijava iz biljaka, one će postati vaši učitelji.

Posmatrajte životinje, cvijeće, drvo i vidite koliko

su uronjeni u Biće. Oni jesu oni sami. Oni posjeduju

ogromno dostojanstvo, nevinost i svetost.

Međutim, da biste vi to uvidjeli, morate ići iza

mentalnih navika imenovanja i etiketiranja.

Onog trenutka kada budete pogledali iza mentalnih

oznaka, osjetićete neopisivu dimenziju

prirode koja ne može da se shvati putem

mišljenja niti da se opazi čulima. To je harmonija,

svetost koja prožima ne samo cjelokupnu

prirodu nego i vas.

Vazduh koji dišete je priroda, baš kao i sam proces

disanja. Usmjerite pažnju na svoje disanje i shvatite da niste vi ti koji to činite. To je disanje prirode. Ako biste trebali da razmišljate o disanju, vrlo brzo biste umrli, a ako biste željeli da ga voljom prekinete, pobijedila bi priroda. Uspostavićete izgubljeni odnos sa prirodom na najintimniji i najmoćniji način tako što ćete postati svjesni svog disanja i naučiti kako da na njemu zadržite pažnju. Ovo je ljekovita i veoma osnažujuća stvar. Ona dovodi do pomaka u svijesti od pojmovnog svijeta mišljenja do unutarnjeg carstva neuslovljene svjesnosti. 

Potrebna vam je priroda kao učitelj za

uspostavljanje veze sa Bićem. Ali ne samo što je

vama potrebna priroda - i vi ste potrebni njoj. Vi niste odvojeni od prirode. Mi smo svi dio jednog života koji se manifestuje u bezbroj oblika širom univerzuma, oblika koji su svi međusobno blisko povezani. Kada budete shvatili svetost, ljepotu, nevjerovatan spokoj i dostojanstvo u kojem egzistiraju cvijet ili drvo, vi ćete nešto dati cvijetu ili drvetu. Kroz vaše priznanje, kroz svjesnost, priroda će doći do spoznaje sebe. Ona spoznaje sopstvenu svetost i ljepotu kroz vas!

Jedno ogromno tiho mjesto obuhvata čitavu

prirodu. Ono također obuhvata i vas.

Samo kada ste unutar sebe spokojni imate pristup

u carstvo mira koje naseljavaju stijene, biljke i

životinje. Samo kada vaš bučni um utihne možete

se povezati sa prirodom na jednom dubokom

nivou i otići iza osjećanja otuđenosti

koje je proizvelo prekomjerno razmišljanje.

Razmišljanje je stupanj u evoluciji života.

Priroda postoji u nevinoj mirnoći koja je prvobitnija

od nastanka mišljenja. Drvo, cvijet, ptica,

kamen - svi su oni nesvjesni sopstvene ljepote i

svetosti. Kada čovjek postane spokojan, on

odlazi iza mišljenja. Tamo, u smirenosti iza

mišljenja, postoji jedna dimenzija spoznaje,

svjesnosti. Priroda vas može dovesti do te smirenosti. To je njen poklon vama. Kada je opažate i kada joj se pridružujete u polju mira, to polje postaje prožeto vašom svjesnošću. To je vaš dar prirodi. Kroz vas, priroda postaje svjesna same sebe. Priroda vas svo ovo vrijeme čeka, kao što to čini već milionima godina.