POGLAVLJE 7 – Priroda

 

Mi od Prirode zavisimo ne samo u fizičkom smislu, zarad opstanka. Potrebna nam je Priroda da

bi nam pokazala put Kući, na izlaz iz tamnice sopstvenog Uma. Izgubili smo se u radu,

razmišljanju, sjećanju i očekivanju - izgubili smo se u lavirintu složenosti i u problemima Svijeta.

Zaboravili smo ono što kamenje, biljke i životinje još uvijek znaju. Zaboravili smo kako da

budemo - da budemo smireni, svoji, da budemo tamo gdje je Život: ovdje i sada. Uvijek kada

usmjerite pažnju na nešto što je prirodno, na bilo šta što postoji bez intervencije čovjeka, izlazite iz tamnice pojmovnog razmišljanja i, do izvjesne mjere, učestvujete u stanju povezanosti sa Bićem, u kojem sve što je prirodno još uvijek egzistira.

          Usmjeravanje pažnje na kamen, drvo ili neku životinju ne znači razmišljati o tome, nego prosto opažati ga, imati ga u Svijesti. Nešto od Suštine Prirode tako će se prenijeti i na vas. Moći ćete da osjetite njenu mirnoću, i zahvaljujući tome i vas će obuhvatiti smirenost. Osjetićete koliko je duboko ona ukorijenjena u Biću, koliko je potpuno jedno sa onim što Jeste i gdje jeste. Shvatajući to, vi ćete također duboko u sebi naći Mir.

           Kada se šetate ili odmarate u Prirodi, poštujte njeno Carstvo tako što ćete mu u potpunosti

pripadati. Budite smireni. Posmatrajte. Slušajte. Zapazite koliko je svaka životinja i svaka biljka u

potpunosti to što jeste. Za razliku od ljudi, oni nisu sebe podijelili na dva dijela. Oni ne žive kroz

mentalne slike samih sebe, tako da se ne brinu pokušavajući da zaštite i osnaže te slike.

Jelen jeste on sam. Narcis jeste to što jeste. Sve stvari u Prirodi ne samo da su jedno sa samim

Sobom, nego su jedno i sa ukupnošću svega postojećeg. One se nisu otuđile od tkanja Svijeta tako što tvrde da posjeduju odvojenu egzistenciju: „ja“ i ostatak Univerzuma. Kontemplacija o Prirodi vas može osloboditi tog „ja“, velikog problema.

 

Postanite svjesni mnogih tihih zvukova u prirodi - šuštanja lišća na vjetru, padanja kiše, brujanja

insekata, prve ptičije pjesme u zoru. Predajte se u potpunosti činu slušanja. Ispod tih zvukova

postoji nešto još veće: Svetost koja ne može biti shvaćena putem razmišljanja.

Niste vi stvorili svoje tijelo, niti ste u stanju da kontrolišete njegovo funkcioniranje. Na djelu je

jedna Inteligencija veća od ljudske. To je ista ona Inteligencija koja je Osnov cjelokupne Prirode.

Ne možete se više približiti toj Inteligenciji do da budete svjesni sopstvenog Unutarnjeg

Energetskog Polja - tako što ćete osjećati životnost, oživljujuće prisustvo unutar svog tijela.

Razigranost i radost jednog psa, njegova bezuslovna ljubav i spremnost da slavi život u svakom

trenu često je u oštroj suprotnosti sa unutarnjim stanjem vlasnika tog psa - depresivnošću,

anksioznošću, opterećenošću problemima, izgubljenošću u mislima - što je posljedica njegovog

odsustva iz jedinog vremena koje postoji: iz ovdje i sada. Mogli bismo da se zapitamo: „Kada

živi sa takvom osobom, kako taj pas uopće uspijeva da ostane toliko duševno zdrav, toliko

radostan?“

Kada opažate Prirodu samo Umom, samo putem mišljenja, ne možete osjetiti njenu životnost,

njeno Postojanje. Vi tada vidite samo oblike i niste svjesni Života unutar tih formi - Svete

Misterije.

              Misao svodi Prirodu na artikal koji treba upotrijebiti u trci za profitom, znanjem ili

zarad neke druge praktične svrhe. Drevna šuma tako postaje drvna građa, a planina nešto što

treba minirati ili osvojiti. Kada posmatrate Prirodu, neka u vama bude prostor bez mišljenja, bez

Uma. Kada prilazite Prirodi na ovaj način, ona će vam odgovoriti i učestvovaće u evoluciji

čovječanstva i Planetarne Svijesti. Zapazite kako je cvijet prisutan, kako je predan Životu. Biljke

koje imate u svom domu - da li ste ih ikada istinski pogledali? Da li ste dopustili tim poznatim, a

opet misterioznim bićima koja zovemo biljke, da vas poduče svojim tajnama? Jeste li primijetili

koliko su duboko smirene? Kako su okružene Poljem Mira? Onog trenutka kada postanete svjesni

mirnoće i Tišine koja isijava iz biljaka, one će postati vaši učitelji.

Posmatrajte životinje, cvijeće, drvo i vidite koliko su uronjeni u Biće. Oni Jesu oni sami. Oni

posjeduju ogromno dostojanstvo, nevinost i Svetost. Međutim, da biste vi to uvidjeli, morate ići

iza mentalnih navika imenovanja i etiketiranja. Onog trenutka kada budete pogledali iza

mentalnih oznaka, osjetićete Neopisivu Dimenziju Prirode koja ne može da se shvati putem

mišljenja niti da se opazi čulima. To je harmonija, Svetost koja prožima ne samo cjelokupnu

Prirodu nego i vas.

Vazduh koji dišete je Priroda, baš kao i sam proces disanja. Usmjerite pažnju na svoje disanje i

shvatite da niste vi ti koji to činite. To je disanje Prirode. Ako biste trebali da razmišljate o

disanju, vrlo brzo biste umrli, a ako biste željeli da ga voljom prekinete, pobijedila bi Priroda.

Uspostavićete izgubljeni odnos sa Šrirodom na najintimniji i najmoćniji način tako što ćete

postati svjesni svog disanja i naučiti kako da na njemu zadržite pažnju. Ovo je ljekovita i veoma osnažujuća stvar. Ona dovodi do pomaka u Svijesti od pojmovnog Svijeta mišljenja do Unutarnjeg Carstva Neuslovljene Svjesnosti.

       Potrebna vam je Priroda kao učitelj za uspostavljanje veze sa Bićem. Ali ne samo što je vama potrebna Priroda - i vi ste potrebni njoj. Vi niste odvojeni od Prirode. Mi smo svi dio Jednog Života koji se manifestuje u bezbroj oblika širom Univerzuma, oblika koji su svi međusobno blisko povezani.

     Kada budete shvatili svetost, ljepotu, nevjerovatan spokoj i dostojanstvo u kojem egzistiraju cvijet ili drvo, vi ćete nešto dati cvijetu ili drvetu. Kroz vaše priznanje, kroz Svjesnost, Priroda će doći do spoznaje Sebe. Ona spoznaje sopstvenu svetost i ljepotu kroz vas!

Jedno Ogromno Tiho Mjesto obuhvata čitavu Prirodu. Ono također obuhvata i vas. Samo kada ste unutar Sebe spokojni imate pristup u Carstvo Mira koje naseljavaju stijene, biljke i životinje. Samo kada vaš bučni Um utihne možete se povezati sa Prirodom na jednom Dubokom Nivou i otići iza osjećanja otuđenosti koje je proizvelo prekomjerno razmišljanje.

 

Razmišljanje je stupanj u evoluciji života. Priroda postoji u nevinoj mirnoći koja je prvobitnija od nastanka mišljenja. Drvo, cvijet, ptica, kamen - svi su oni nesvjesni sopstvene ljepote i svetosti.

Kada čovjek postane spokojan, on odlazi iza mišljenja. Tamo, u smirenosti iza mišljenja, postoji

jedna Dimenzija Spoznaje, Svjesnosti. Priroda vas može dovesti do te smirenosti. To je njen

poklon vama. Kada je opažate i kada joj se pridružujete u Polju Mira, to polje postaje prožeto

vašom Svjesnošću. To je vaš dar Prirodi. Kroz vas, Priroda postaje svjesna same sebe. Priroda vas svo ovo vrijeme čeka, kao što to čini već milionima godina.