Princip vodstva

Ne bi trebale postojati velike misterije oko značenja principa vodstva. Jednostavno je kako i zvuči. Ipak, zahvaljujući zagađenju mozga “demokracijom”, našom velikom  “republikom” i drugim varljivim klišejima, prosječan bijelac je potpuno zbunjen, što se ovog

termina tiče.

Princip vodstva je stariji od same civilizacije i seže do prvih početaka organiziranog plemenskog društva čovječanstva. On je suvremen kao što je suvremen i General Motors, Bellova telefonska kompanija i IBM. Prva plemenska organizacija je koristila princip vodstva, a gore spomenuti industrijski divovi ga koriste danas. On predstavlja jednostavno organizirano društvo sa vođom na čelu, koji ga vodi, usmjerava i planira najbolje za cijelu grupu. Ovakav lider ima ovlaštenje da zapovijeda, a s druge strane, mora biti potpuno odgovoran grupi.

Savršen primjer principa vođe je Kahal, židovska vladajuća organizacija opisana u jednom od prethodnih poglavlja. Na čelu je “princ” ili “pokrovitelj”. Ima sedam moćnih Židova pod sobom, koji od njega primaju naredbe i prenose ih putem zapovjednog lanca do sedmorice podređenih koliko svaki od njih ima pod sobom. Ovo se ponavlja u sedam ešalona, sve dok se ne stigne do broja 824.543 podređenih na najnižem nivou, pri čemu je svaki nadgledan od strane svog nadređenog i svaki izvršava naredbe svog neposredno pretpostavljenog.

Po vrlo kratkom postupku naredba se od najvišeg prenosi, putem organizacije, do najnižeg

nivoa.

Vojska  je  organizirana  na  sličan  način.  Počevši  od  najvišeg  zapovjednika,  postoji

zapovjedni lanac preko generala, poručnika itd., sve do najnižeg vojnika. Preko ovakvog zapovjednog lanca ostvaruje se jedinstvo cilja, brzo izvršenje naredbi, i primjer je najefikasnije i najbrže organizacije koju je čovjek smislio.

Idemo se na trenutak zabaviti rezultatima dvije vojske, jedne organizirane na efikasnom principu vođe, a druge na “demokratskom” principu. Pretpostavimo da se narednicima ove posljednje dozvoli da organiziraju glasanje u svojim jedinicama o tome koja akcija se treba poduzeti. “Momci”, mogao bi reći narednik, “hoćemo li se popeti na vrh i opkoliti neprijatelja ili ćemo otići na izlet?”

Možete li zamisliti kakva bi beskorisna rulja postala ovakva vojska? Bez sumnje, poklao bi ih neprijatelj kod koga se primjenjuje princip vođe.

Isto je i sa državnim brodom ili bilo kojom drugom organizacijom koja se udalji od ovog, s vremenom potvrđenog, principa. Židovi predstavljaju “demokraciju” sjajnim riječima i varaju nas da mi sami sobom vladamo. Cijelo vrijeme, oni znaju da igraju prljavu igru. Vješto koriste ovu varku da podijele, zbune i pokore bijelog čovjeka radi svojih ciljeva i na našu štetu. Kada se radi o njihovim organizacijama, sasvim dobro znaju što je bolje i vraćaju se principu vodstva Kahala.

Toliko smo užasno sluđeni židovskom promidžbom da je princip vođe sinonim za tiraniju a sve diktature su proglašene tiranijom. Upiru prst na Adolfa Hitlera, pri čemu im pjena izbija na usta dok govore kako je on bio užasan čovjek.

Kao što smo vidjeli u prethodnom poglavlju, pred blizu 2000 godina, ovo je jedna od najvećih obmana bijelog čovjeka, od kako su Rimljani bačeni u kršćanstvo i zbunjeni njime. U stvari, Adolf Hitler, koji je vladao po principu vođe, Njemačkom narodu je osigurao najkonstruktivniju, najbolju, najvoljeniju i najpopularniju vladu koju je Njemački narod ikada imao. Imali su viši životni standard, bili su slobodniji, sretniji nego što su ikada bili pod bilo kojom demokracijom.

Povijest pokazuje da su vođe koji potječu iz naroda (nasuprot nekim izdajnicima koji se zalažu za tuđinske rase) najžešće odani svom narodu. Kada je Rim izmijenio republikanski način vladavine u carski sustav, uživali su u najdužem razdoblju mira i prosperiteta za koji je svijet ikada znao. Od vladavine cara Augusta, slijedeća dva stoljeća su poznata pod imenom “Pax Romana”, rimski mir, što je razdoblje konstantnog mira i prosperiteta koji se nikada više nije ponovio.

Na nesreću, nisu svi rimski carevi bili dobri ljudi. Problem je bio, kao što je i danas, što su tamo bili Židovi, koji su iz pozadine pravili intrige na dvoru. Neron je imao za ženu Židovku, po imenu Popeja, i to je tako išlo.

Ipak, uz sve slabosti nekih rimskih careva (većina su bili dobri ljudi), Rim je bolje živio pod carem nego pod republikom, sve dok nije stiglo kršćanstvo i razorilo ga.

Ono što Rim nije imao, a bilo mu je potrebno, jesu dvije stvari: a) trebala mu je rasna religija koja bi ga u potpunosti učinila imunim  na Židove, b) trebao mu je uređen program nasljeđivanja.

Do drugog, u stvari, nije ni teško doći, a Židovi sami predlažu oblik njihovog “Kralja Židova” u Protokolu br. 24. On će biti dobro pripremljen, pažljivo odabran od strane mudraca koji odlučuju o nasljednoj liniji. Tako nešto, ili nešto slično ovome, ima smisla. Utvrđivanje nasljedne linije ni izbliza nije nepremostiv problem, kako su nam često sami Židovi govorili.

Kao što pokazuju Protokoli, oni su majstori u primjeni principa vođe sa sebe, ali zdušno rade na sprječavanju Bijele rase da ima bilo kakvo svoje vodstvo.

Moj je zaključak da je povijest, još od pamtivijeka, pokazala da je princip vođe daleko najbolja i najefikasnija organizacija, ne samo za vlade, već i za sve druge tipove organizacija. Cijelu ovu stvar oko demokratskih vlada izmislili su Židovi. Ona rezultira u vladavini rulje, a uz to je ta rulja pod utjecajem židovske promidžbe i prijevara. Ona rezultira svađama, pat pozicijama, gubitcima, kukavičlukom i paralizom. Narodima trebaju vođe na čelu, ne sljedbenici koji pokušavaju da se dodvore onima koji su ih izabrali. Od Židova možemo još nešto naučiti, kada oni kažu u Protokolu br. 10, da programi moraju biti usmjereni iz jednog centralnog uma. Ako se plan rastoči na djeliće mnogih umova, on ostavlja konfuzni konglomerat. Iz iskustva znamo da su u pravu.

Sve u svemu, ono što Bijeloj rasi danas očajnički treba (kao što će joj trebati i u budućnosti) jesu pravi lideri, naoružani Kreativističkom religijom, koja drži da je dobrobit Bijele rase najveća vrlina, i vođe i sljedbenici će željeti da se udruže na konstruktivnoj stazi. Organiziranu, ujedinjenu i uz konstruktivnu vjeru i program, koju ona posjeduje, ništa ne može zaustaviti Bijelu rasu da dosegne najviše vrhove uspjeha.

Organizirana i ujedinjena, Bijela rasa je deset puta moćnija od ostatka svijeta zajedno.

Cilj ove knjige je da osigura Bijeloj rasi neophodne programe i borbenu vjeru da bi dostigla ono što mora - da naseli svu plodnu zemlju na planeti. Neka svi dobri lideri naše rase istupe i organiziraju svoje okruženje. Iz ovakvih početaka će proizaći velike vođe naše rase - vođe koji će nas osloboditi židovske prijevare i onda nas povesti, kao nikada, naprijed u veće visine dostignuća i savršenstva.