Helmut Wandmaker
PRIJESNA HRANA
UMJESTO KUHANE
Prirodnom prehranom
do istinskog zdravlja
Autor
Helmut Wandmaker, rođen 1916., teško je obolijevao već u mlađim godinama. Godine 1982. povukao se u mirovinu.
Najteže su ga bolesti i ozljede rano prisilile da promišlja o temi zdravlja. Tako je tijekom više od 45 godina stjecao iskustva s prijesnom hranom, što ih uvjerljivo prenosi drugima s namjerom da im pomogne u održavanju zdravlja.
Knjiga
Živa svježina hrane srž je prehrambenog programa Helmuta Wandmakera koji vodi oslobođenju od tipičnih bolesti našega društva, kao na primjer visokog krvnog tlaka i prekomjerne tjelesne težine.
Postoji samo jedan put da primimo tu živu svježinu, a on vodi mimo kuhinjskog lonca k prijesnoj hrani. Jer svaka kuhana živežna namirnica uzrokuje bolest. Koliko je protuprirodan današnji način prehrane pokazuje i pogled u životinjski svijet, u kojemu nema ničega drugog osim prijesne hrane, i to u svako godišnje doba.
Helmut Wandmaker obraća se samoiscjeljujućim snagama u čovjeku, jer svaka stanica posjeduje svoju vlastitu inteligenciju koja se može poticati pravilnom prehranom.
6
Predgovor
Ovu knjigu posvećujem svima onima čiji način mišljenja, života i prehrane počiva na prirodnim i zdravim načelima!
I tako glasi najjednostavnija definicija zdravljai bolesti:
1. Postoji samo jedan uzrok bolesti: zatrovanost tijela!2. Postoji samo jedan način liječenja: odstranjenjeotrova ili detoksikacija!
To si otrovanje sam sebi priskrbio kuhanom hranom koja je masna i stvara kiselinu, te lijekovima i stimulansima.
Za detoksikaciju odnosno odstranjenje otrova nadležno je isključivo tvoje tijelo, budeš li ga ubuduće opskrbljivao živom i svježom sirovom biljnom hranom i mnogo se kretao. Sposobnost samoliječenja bez pomoći pilula, ljekovitog bilja i nadriliječništva bila je u čitavoj povijesti ljudskoga roda najdragocjeniji imetak.
Protiv tisuća tobožnjih bolesti proizvode se nebrojene tisuće lijekova. U zbilji postoji međutim samo jedna bolest i samo jedan lijek. Nijedno liječenje, nijedna terapija, nijedan lijek ne može otkloniti uzrok neke bolesti. A budući da oni ne uklanjaju uzrok, znači da ni ne liječe.
Čovjek ne razmišlja, nesmetano se kljuka svim mrtvim i na taj se način brine za to da pogrebna poduzeća ne moraju objaviti stečaj. Postavi drukčija mjerila! Idealna, prirodna prehrana čovjeka bila je i jest: nekuhanu -nemiješana - nezačinjena.
Sva se druga živa bića ove zemlje ravnaju po tome,samo čovjek misli da zna bolje. Nepoštivanje toga temeljnog zakona dovelo gaje do toga da bude vrsta koja propa-da u bolestima i još se k tome međusobno ubija, što je prisiljava graditi sve više bolnica i vojarna.
Osobita se vrijednost prijesne, svježe hrane nalazi unjezinom bogatstvu učinkovitim tvarima i u njezinoj boljoj kakvoći bjelančevina, kojima se naprotiv termičkom obradom nanosi velika štela, jer se tako gubi ono najdragocjenije u njima. Najbolju hranu za ljude možeš i sam otkriti ako se u mislima vratiš u životne prilike iz davne prošlosti, kad još nije bilo vatre, tvorničke robe, ni posebnog oruđa kao pomoćnog sredstva. Jedi na primjer prijesno meso, žitarice,bilje, lišće, koru di veta, krumpir i slično prijesno, i to po mogućnosti mono-hranu, to znači jednu vrstu hrane po obroku. Možeš li se uistinu time s užitkom najesti? Ponavljam:jedna vrsta hrane po obroku i to bez dodataka i začina? Ne, to je nemoguće.
Time si sam od sebe došao do najbolje hrane začovječju djecu: prijesno voće. Sve druge živežne namirnice opterećuju tijelo. To se može na neki način reći čak i za povrće, jer ono ne može odmah dati sve potrebne hranjive tvari, osobito glukozu i/ili fruktozu.
Mi ne raspolažemokao pretežni dio biljoždera enzimom (celulozom) koji je nuždan da bi se iz trave, stabljika, listova ili kora izvuklo dovoljno energije. Tako su na primjer gorile pravi žderaćki i del'ekacijski strojevi, jer ni oni ne mogu u svojim žlijezdama proizvesti celulozu. Gorile i ljudi koji daju prednost povrću mogu iz njega dobiti hranjive tvari samo u obliku sokova, ako snažno žvaču. Mikseri i sokovnici su novovjeki izum. Hrana obrađena na taj način remeti skladnu probavu.
Stoga je dakle prijesno voće prvi izbor, još ispred malih količina salate i povrća!
Helmut Wandmaker