Prijelazna hrana

Taj je pojam omiljeni izgovor onih takozvanih pristaša isključive prehrane sirovim voćem i povrćem. Oni objašnjavaju kako je njihov cilj isto tako svježe prijesno voće i povrće; ali naposljetku ostanu samo pri toj nakani! Ne daj se zbuniti samim brbljarijama tih slabića!

Ako imaš čvrstu volju, ne bi Ti smio biti težak prijelaz na tu tako vrijednu hranu. Nekoliko dana posti, kako bi se Tvoje tijelo moglo oslobodili ostataka mrtve hrane.

Zatim počni s jednostavnim obrocima voća ili povrća.Budući da malo ljudi uspije učiniti takav "skok u hladnu vodu", nudim Ti i sljedeći prijelaz: najprije mjesec dana jedi umjesto uobičajenog doručka samo voće bogato vodom.

Ostale obroke uzimaj još dalje onako kao do sada.Sljedećeg mjeseca zamijeni i večeru voćem, a tek u trećem mjesecu jedi umjesto dotadašnjeg ručka samo salate i svježe povrće. Veiiku će Ti korist donijeti već samo doručak od voća s mnogo vode umjesto kruha ili miisla.

Bude li Ti na početku nedostajalo nešto toplo, možeš voće lagano pirjali. Do oko 45 stupnjeva celzija još ne propadaju vitamini i minerali. Na taj se način može voće i povrće zagrijati i zimi ili za hladnih jesenskih dana.

Prva bi Tvoja pobjeda nad štetnim navikama trebao dakle biti doručak koji se sastoji samo od voća. Takav će Ti način prehrane brzo ući u krv. Budeš li jednom kasnije opet dobio želju za pecivom, marmeladom, medom i sirom, neće Ti više ići u tek.

"Tko jede isključivo voće i pritom ostane zdrav, laj je zdrav. Tko podnosi mrtvu miješanu hranu, taj je bolestan. Sto zdraviji, to brže bolestan. Djeca su zdravija, jer brže reagiraju."

("News Letter")

Ti zahvaljuješ svoje ukočene kosti i ostale "sitne problemčiće" kreacijama iz kuhinjskog lonca i tave. Jela bogata bjelančevinama i kostobolja idu ruku pod ruku.

Dobra, crvena, čista krv ne može se stvarati iz kemijskog kruha, masnih umaka, mesa koje uzrokuje reumu, juha koje ne daju životnu snagu i kave koja razdražuje živce. Najviše što može nastati iz takvih "prehrambenih namirnica" je plava, anemična, masna tekućina nalik na kalian, ljepljivi bućkuriš sličan medu. Tvoje srce pumpa krv u arterije poput vodopada. Kako to može funkcionirati s gore opisanim ljepljivim "životnim sokom"?

Tijekom prijelazne faze preporučujem češće, maleobroke voća. Ne bi trebao gladovati ili možda izostaviti koji obrok jer će radi toga trpjeti Tvoj organizam. Pri prehrani svježim, prijesnim voćem i povrćem ne broje se kalorije.

Brojne su "bezvoćne" kure mršavljenja jednostavno besmislene. Poslije završetka takve dijete automatski se opet udebljaš i još nadmašiš svoju težinu prije dijete. Na taj se način onom prije spomenutom kolebanju šećera u krvi pridružuje još i ove promjene težine.

 Čitav se način života mora zauvijek promijeniti. Debeli ljudi često malo jedu, a to je malo još i pogrešno! Kasnije ćeš povećati razmake između obroka i ozdraviti, moći ćeš dočekati onu poticajnu glad.

 

"Čak stručnjaci za prehranu voćem i pobornici prijesne hrane sumnjaju da današnji izrode ni čovjek može živjeti kao u raju. Ali osobito je ometajuče nedostatno znanje otome što se događa u tijelu kad se jede voće. posti ili prehranjuje takvom hranom koja ne stvara sluz u organizmu.

 To je bio i jest "kamen spoticanja" pri upućivanju u liječenje bez lijekova. Nikada ne bi trebalo sumnjali u to da samo voće, čak samo jedna vrsta, ne samo da liječi ljudsko tijelo, već da savršeno hrani i isključuje bolesti. Prije prijelaza na čistu prehranu voćem trebalo bi temeljito pročistiti svoje tijelo"

 (prof. Arnold Eh ret)

Nijemac Arnold Ehret bio je stopostotni zagovornik prehrane voćem. Njime je pobijedio svoju dugogodišnju tešku bolest bubrega koji nisu mogla izliječiti 24 liječnika.

Naprotiv: oni su ga, kao što je tada bilo uobičajeno, odvraćali od trošenja voća. Ehret je u Njemačkoj i Švicarskoj postao poznat kao učitelj posta. Već je 1909. godine postio 49 dana u neprekidno otvorenom kolnskom panoptikumu pod nadzorom vlasti i pred očima publike pozvane putem tiska. U tu se svrhu dao zatvoriti u staklenu spremnicu, opskrbljen sa 125 litara vode za piće i pranje.

Ne daj se zbuniti popratnim pojavama uskraćivanja. Ovisno o stanju zatrovanosti, to znači o količini nagomilanog otpada u Tvom tijelu, morat ćeš nekoliko dana trpjeti nelagodnosti u vezi s jakim izlučevinama. To je prirodna popratna pojava, znak za to daje sada Tvoja snaga samoliječenja napokon preuzela komandu i time počinje u Tebe čistiti. Već je počela neizbježna, ali nužna kriza liječenja!

To je liječenje pri kojemu Tvoje tijelo posve automatski i bez lijekova počinje samočišćenje! A to liječenje, najbolje i najjeftinije što postoji, možeš uvijek provodili kod kuće.

Trebalo bi prihvatiti i povremene nelagodnosti povezane snjim. One su dokaz za to da Tvoje tijelo još reagira. Većina ljudi shvaća te popratne pojave uskraćivanja na žalost kao bolest i vraća se starim ovisnostima. Tako se štetne tvari koje su već u procesu rastvaranja počinju iznova taložili.Opet se osjećaš dobro, ali to je stanje lažno i varavo i protiv njega se teško boriti. Time si iz akutnog poluzdravlja prešao u kronično. Samo put natrag dakle vraćanje akutnim iako privremeno neugodnim stanjima, može donijeti izlječenje

(dr. Reckeweg).

Sada već znaš više o uklanjanju štetnih tvari iz tijela.

Postoji li uopće štetni otpad u tijelu koji se može vidjeti tek pri njegovom uklanjanju? Amebe na primjer ako ne budu pojedene, žive vječno, jer ta jednostanična živa bića mogu potpuno uklanjati svoj otpad. To pri složenom funkcioniranju našega organizma nije moguće. On mora izlučiti otpadni materijal izmjene tvari i unesene otrove svake vrste koji dakako nisu hranjive tvari. To je jednostavna definicija za, svaku bolest.

Dijagnoza neke bolesti nije ništa drugo nego lokalizacija onoga mjesta na kojemu se Tvoje tijelo bori protiv nakupljenog otrova i želi ga se riješiti. Na taj se dio usredotočuje tijelo svojoj prirodnoj sposobnosti.

Da su se u tijelu nakupile otpadne tvari i otrovi primijetit ćeš po tome da nešto nije u redu, po lošem osjećanju za koje tako rado činiš odgovornima nedužne vremenske prilike.

Te prve upozoravajuće znakove pokušavaš prigušiti stimulansima poput kave, čaja, kakaa, rakije, nikotina ili i malim, bijelim ili šarenim tabletama. Time već ometaš napore Tvoga tijela da Te održi zdravim.

Liječnik i mislilac prof, Hackethal opisuje u svojoj knjizi "Der Meineid des Hippokrates" od 309. strane na slje- deći način nakupljeni otpad koji želi napustili njegovo tijelo: " "Čovjek oboli gotovo samo ako je pritajeno bolestan, ako se u njegovoj nutrini nakupilo toliko mnogo - štetnih tvari..." Sto su drugo šletne tvari nego "smeće", kako ja nazivam te nakupine? On čak hvali gnoj kao ljekoviti gnoj. Još drastičnije: "Svaka je ljekovita upala usko povezana s postupkom čišćenja radi odstranjivan/a ruševina nastalih na bojnom polju... " I dalje: "Unatrag deset dana opet isto kišem, šmrcam, pljujem i kašljem sluz i vodu. "

 0 toj mobilizaciji štetnih nakupina poučava preko 170 godina Natiirliche Gesundheitslehre ( NG. prirodno učenje o zdravlju ). /lackenthal je to najzad shvatio, psiholog Pudel iz Njemačkog društva za prehranu (Deutsche Gesellschaf't fiir Ernahrung) još nije. Nisam siguran je li sam I lackenthal došao do spoznaje da su žitarice koje stvaraju sluz glavni uzrok toga nakupljanja štetnih tvari.

On preporučuje naime u svom kliničkom programu kuhanu hranu. Sve mora biti posoljeno, zašećereno, zamašćeno i začinjeno. Pri takvoj mješavini svega i svačega ne dolazi više u obzir prirodni izbor osjetilom okusa. Osjetilni se živci okusa oslabljuju, umrtvljuju tom mrtvom hranom.

Oni se opet probude tek nakon dulje prehrane svježom, prirodnom, nekuhanom hranom.

Evo nešto o glavnom problemu: Stavi kuhani krumpir u zemlju da proklija. Time si već ušao u trag zdravstvenom problemu br. I. Živost hrane mora biti na prvom mjestusvih promišljanja o pravilnoj prehrani. Mrtva ili živa.'

Ljudski život ne bi bio moguć bez žive hrane. Mrtva hrana stvara bolesne ljude. Naš je Stvoritelj opremio naše tijelo takvom otpornošću da može dugo vrijeme podnositi grube povrede zdravlja. Mi ne znamo na žalost poštovati njegovo najvažnije načelo: uzimaj hranu onakvu kakvu ju je priroda stvorila. Ubuduće gledaj samo sunčane zrake kao svoj prirodni kuhinjski lonac.

Znanac iz moga susjedstva objašnjava živost ovako:

"Zdravo je sve što ide u tek!" To je mišljenje glupost - tako se mogu smatrati zdravima i slani, začinjeni komadi mesa u raspadanju. Smatraš li to pretjeranim? Biftek je mekan samo zato stoje nekoliko tjedana bio pod djelovanjem bakterija gnjiljenja. "Prehrambena namirnica" meso uzrokuje pri probavnom procesu velike gubitke energije.

Ali - svaka kuhana hrana uzrokuje bolesti, osobito već spomenuta ugIjikohidratna hrana za tov, čije su posljedice šećerna bolest i ovisnost o alkoholu. Mi ljudi samo umišljamo da zauzimamo posebno mjesto medu živim bićima.

Svaka se životinja u prirodi prehranjuje - čak i usred zime - sirovom hranom primjerenom njezinoj vrsti. Čezne li srna za toplim zimskim obrokom? Jesi lije ikada vidio prehlađenu?

Vremenske prilike nude nama ljudima uvijek dovoljno materijala za sjajne izgovore! Prehladu i reumu si pribaviš veoma raznolikom i obilnom prehranom. Nijedan stvor na zemlji ne uništava za njega predviđenu hranu kuhanjem i pečenjem, ne pije mlijeko poslije odvikavanja od sisanja majčinog mlijeka, i ne troši lijekove za ublažavanje boli i za smirenje živaca. Samo je čovjek sebi stvorio te loše navike.

Želiš li suditi po okusu, mirisu i izgledu, tada to važi samo pri prijesnoj, svježoj hrani, a ne onoj beživotnoj, miješanoj.

Već tih nekoliko rečenica objašnjavaju dilemu naše znanosti o ljudskoj prehrani koja je proizvela brda medicinskih knjiga i onih o svim mogućim dijetama. Poslije upropaštavanju vlastitog zdravlja očekuje čovjek u svojoj dilemi neku pomoć - od neba ili "polubogova u bijelom".

On je zaboravio ili se odviknuo sam sebe liječiti, naći put natrag do života u svijesti o vlastitom zdravlju i kako ga održati. Tu nemoj vjerovati u čudo. Ni Tvoja vjera ni drugačije praktike, poput meditacije ili joge, neće Ti biti od pomoći kad se radi o tome da se Tvoje tijelo opskrbi potrebnim hranjivim tvarima, vitaminima i mineralima. Oni jednostavno moraju ući kroz Tvoja usta.

Kaže se doduše da vjera brda pomiče, ali ta snaga ostaje neučinkovitom ako sene želiš pokoravati Stvoritelju svega života i zanemaruješ svoje tijelo.

Od školskog medicinara ne možemo na žalost očekivati da nas nauči nešto o prirodnom načinu življenja, jer tijekom svog studija nije došao u doticaj s tom tematikom. Na sveučilištima se svi bave samo bolestima. Tako on živi po jednakim lošim navikama kao svi mi i umire od istih bolesti.

No sve veći broj liječnika, osobito onih mladih, gleda tijelo kao cjelokupni organizam i teži za cjelovitim liječenjem.

Bolesnik se ne može promatrati kao sat kome se pri kvaru samo promijeni kotačić. Pri svakoj je bolesti uvijek njome pogođen čitav organizam. To primjećuješ naprimjer i pri bezazlenoj gripoznoj infekciji - osjećaš se loše u čitavom tijelu.

Bakterije ne prodiru u tijelo. One već postoje u svakom organizmu. Autoine Bechamp je bio otac bakteriološke znanosti, ne Pasteur. Od Pasteura gledaju medicinari i laici mikrobe, bakterije i viruse kao glavne neprijatelje našega života, koji se moraju uništavati otrovima.

Pritom se činjenica da ti otrovi uništavaju i naše još zdrave stanice prikazuje manje lošom nego što jest. Bakterije pripadaju životu, bez njih ne bismo mogli živjeti. No svojom ih mrtvom otpadnom hranom pozivamo na milijunstruko razmnožavanje,pri čemu su njihove izlučine osobito opasne.

Bakterije i virusi su tamanitelji strvina i time naši najbolji pomagači, jer sudjeluju u odstranjivanju otpada u tijelu što smo ga sami proizveli. Bez njih bismo brzo završili na groblju. Ubaci jedan voćni dan i nestat će svi suvišni mikrobi u Tvom probavnom sustavu. Zašto? Jer više nemaju Otpada za žderanje.

Pasteur je na samrtnoj postelji još ispravio sebe, objasnivši da tek okuženo tlo, dakle tijelo stvara bazu za rast bakterija. Njegov je nauk bio dakle sasvim pogrešan. No po njemu se unatoč tome orijentiraju gotovo svi lječitelji.

Danas mora mlijeko biti po zakonu pasterizirano, homogenizirano i sterilizirano. Svježe mlijeko i njegovi proizvodi bili su dakle isto lako degenerirani u otpad.

Robert Koch, glasoviti bakteriolog i dobitnik Nobelove nagrade, bio je pronalazač bakterije tuberkuloze, Kochovog bacila.

On je pokusom na vlastitom tijelu uspio dokazati da nije bacil veliki neprijatelj i time uzročnik tuberkuloze, već je to bolesno tijelo. Jesu li medicinari iskoristili tu spoznaju?

Ni na koji način! Oni se još uvijek u prvom redu bore protiv bakterija, virusa, mikroba (gljivica) i sličnoga, [zvučimo osobno iz toga pouku.

Oslobodi svoje tijelo smeća što ga vole bakterije, tada ih se više nećeš morati bojati. Gamad se naseljava na otpadu!

"Ne bi trebalo žaliti čovjeka koji je navukao bakterije, već bakterije što ih je čovjek navukao!" (dr. Lewis Thomas).

Tu su dakle žrtva bakterije, jer moraju odvući nagomilani ljudski otpad.

 

Biljna je prijesna hrana temelj za prehranu, čišćenje i samoizliječenje ljudskog tijela. Bez biljaka nema života na zemlji. Već spomenuti prof. Roberts nije još nikada na stolu za obdukciju vidio pravog vegetarijanca s koronarnom sklerozom. Trebala bi se naglasiti riječ pravi, jer vegetarijanci koji se prehranjuju mrtvom škrobnom i mliječnom hranom ponekad su prijemljiviji za bolesti od onih koji jedu miješanu hranu.

Oni ne bi zapravo smjeli sebe nazivati vegetarijancima, jer se u svojoj prehrani klone samo mesa.

Sada imaš mogućnost učvrstiti svoje znanje pomoću 105 "Studienbriefe"što ih je izdao T. C. Fry. a dostupna su i na njemačkom jeziku. T. C. Fr koga osobno poznajem, uvjereni je potrošač prirodne, svježe hrane koji se 97% posto prehranjuje voćem, a samo VA povrćem. Taj šezdeselosinogođišnjak prakticira taj način života već 25 godina.

Travu, lišće i povrće smatra Fry hranom koja bi trebala bili prepuštena samo četveronošcima, kao što su goveda sa svojim hrapavim jezikom. On takvo zelenje jednostavno naziva slamom.

Ovdje bih želio sažeto izložiti njegovo kratko izvješće o pravoj prirodnoj hrani:

Mi ljudi ne možemo na žalost potpuno izvući hranjive tvari iz stabljika, kora i listova, jer nismo opskrbljeni odgovarajućim enzimima, kao što je celula/a. Kad bi se čovjek neko vrijeme prehranjivao isključivo tom zelenom hranom, posljedica  toga bile bi velika slabost i mršavost.

Govedima i drugim četveronošcima čiji je organizam najpodobniji za biljnu hranu bavit ću se na drugom mjestu.