PRIHVATI ŽIVOT KAO PRELIJEPU ŠALU

Voljeni Osho,

koja je tajna stvarnog buntovnika što mu omogućava da uništi stare strukture da ustane protiv cijelog svijeta, a da i dalje ostane vedar i izmakne zamki prevelike ozbiljnosti?

Tajna leži u tome da ne budeš previše tajnovit. To je samo jedna otvorena tajna.

Pravi buntovnik nosi razumijevanje trenutačnosti života, neizbježnosti smrti: da ništa tako ne može zaplašiti, ništa ga ne može navesti na kompromis. U takvom trenutačnom životu ti si sasvim u prilici da živiš nekompromisno, a pošto je i smrt neizbježna tada uopće nema potrebe za nagodbama, prilagođivanjima.

Pošto je život tako kratak, buntovnik čini sve što je u skladu sa njegovim mogućnostima i potrebama

njegovog bića - sve u čemu uživa da stvara i isto tako sve ono što treba uništiti kako bi se omogućilo da prava kreacija iziđe na vidjelo. On nije destruktivan; čak iako se dogodi da nešto uništi to nije destruktivno već je u službi stvaralaštva. I on i dalje opstaje… jer nije reakcionaran, on nema ništa posebno protiv bilo koga ili čega; on ostaje razigran jer je sva njegova kreativnost igra. On nije ozbiljan pošto je i ozbiljnost dio starog, bivšeg čovjeka.

Novi čovjek, buntovnik ima izuzetni osjećaj za humor, On se može smijati pred smrću. Dok živi, dok se bori, dok stvara ili razara on nije nikada preozbiljan: on se samo smije svemu sa radošću. On nije ojađena osoba - on se upravo protiv toga bori. On želi da se sav svijet ispuni smijehom; on želi da stvori takvu religiju

koja bi bila bazirana na smijehu kao na temeljnoj doktrini. I što postoji da te može spriječiti na tom putu, čak i

da čitav svijet Buddhe protiv tebe? To te samo može još više ojačati, dati ti još više snage jer ti pruža zaključak da ono što upravo radiš predstavlja buntovni akt. Inače, zašto bi čitav svijet bio protiv tebe?

Stvarna ljepota buntovništva te samo obasipa cvijećem jer bivajući buntovnik ti dospijevaš do svojih najviših razina - i do svojih neslućenih dubina bića.

Poslije niz godina jedna izuzetno ortodoksna sekta je napravila svoj gigantski kompjuter u Tel Avivu. Bila je to era izuzetnih otkrića u oblasti mehanike i tehnike, a oni su taj kompjuter napravili sa svrhom da im

da odgovor na samo jedno pitanje. I tog izuzetnog dana, sa strahom i iščekivanjem, postavljeno je pitanje mehaničkom mozgu: “Postoji li Bog?”

Kompjuter zasvijetli, okrenu svoje vrpce, zapišta i izbaci odgovor. “Postoji s a d a.” Kompjuter je objavio sebe za boga. Hoćeš li i sada uzeti to za ozbiljno?

“Goldberg, je li istina da si išao u katoličku crkvu?”

“Da, reče Goldberg, bio sam tamo prošle nedjelje.”

“Ali, kako to, reče mu prijatelj, ti si uvijek bio židovski rabi!”

“Znam, reče Goldberg, ali mi je ostalo samo šest mjeseci života, a ako itko treba da izgubi svoje

članove to trebaju ti sodomisti, hulje.”

Prihvati život kao prelijepu šalu. Nema ništa ozbiljnog u tome.

Na početku svoje neslavne karijere Hitler je bio zabrinut nekim svojim neobičnim snovima. Poslao je po svog tumača snova koji mu je potom otkrio da mu je suđeno da će umrijeti na židovski praznik. “Ali na koji praznik? - upita zabrinuti Firer.

“Bilo kojeg dana da umreš biće to židovski praznik” - glasio je odgovor.

Samo pogledaj život oko sebe. To je tako nevjerojatno smiješno, duhovito. Samo slijepci mogu biti ozbiljni: sa bistrim očima nemoguće je biti ozbiljan.

Hari je nešto radio oko svojeg auta pored kuće. Bio je u velikom poslu, zavučene glave pod haubom kada je naišao jedan pijanac i upitao: “Što je problem, starino?”

“Otišlo je dođavola” - reče Hari.

“Ah, sažaljivo će pijanac, tako je, tako je, otišlo je dođavola sve.”

Samo budi promatrač, pogledaj okolo i biti ćeš iznenađen koliko samo lijepih stvari si propustio. “Hari, upita ga supruga, ako bi nam ostalo četiri minuta do nuklearne eksplozije, što bi uradio?” “Vodio bih ljubav sa tobom” - odgovori Hari.

“U redu, reče mu žena, ali što bi radio onih sljedećih tri minuta?”