Priča o lingamu

            A sada, priča o raspelu. Tijekom mnogih godina Svami je izbacio lingam iz svoje utrobe  tijekom proslave Mahašivaratrija. U Prasanthi Nilayamu on bi sjedio na pozornici dok bi gledateljstvo sjedilo ispred Njega i započeli bi pjevati bhajane. Nakon nekog vremena Svami bi se počeo meškoljiti i činilo bi se kao da ga nešto muči. Kada bi to započelo, bhajani bi postajali sve brži i brži, sve dok konačno Svami ne bi približio svoju ruku do lica i iz Njegovih usta bi izašla zraka svjetla i veliki lingam.

            Jednom sam sjedio u Njegovoj blizini i vidio to rađanje lingama, a ono što se našlo u Njegovoj ruci bio je lingam koji je bio na postolju sa tri nožice. Kako je to izišlo iz Svamijevog grla i kroz Njegova usta ne mogu niti zamisliti. Ono što sam vidio bio je bljesak svjetla, a nakon toga sam vidio predmet u Njegovoj ruci. Zbog toga ne znam da li zraka svjetla nastaje prva i nakon toga se pretvara u predmet. Koliko ja znam, Svami to nikada nije rekao.

            Svakoga puta kada bi materijalizirao lingam, bio bi to različit lingam. Ponekad bi lingam imao vatru u sebi. Mogli ste vidjeti vatru u lingamu. Lingam bi dali da prođe naokolo i svaki od poklonika ga je mogao pogledati. Ponekad Svami daje lingam nekom od svojih poklonika. Vjerujem da ovdje u Aucklandu žive ljudi koji su od Svamija dobili lingam.

            Svami je sada prestao obavljati obred materijalizacije lingama tijekom Šivaratrija. Tako da mi je sljedeće godine, u vrijeme Mahašivaratrija, rekao: “Hislop, neka taksi bude spreman u pet sati u jutro i nemoj nikome o tome govoriti zbog toga što idemo u ekspediciju. Idemo sve do šume Bandipur u državi Mysore.

            Otišli smo tamo kako bismo obaviti obred materijalizacije lingama daleko od očiju ostalih. Vozili smo oko šume, a Svami je tražio dobro mjesto za obavljanje obreda. Prešli smo preko drvenog mosta i tamo je bilo suho korito rijeke ispod samog mosta i Svami je rekao: “To će biti dobro.”

            Vratili smo se natrag nakon nekoliko sati i pripremili se za izvođenje obreda. Hodali smo prema obali rijeke kada je Svami ispružio ruku i otkinuo dvije male grančice sa stabla, prekrižio ih je na dlanu ruke i rekao: “Što je ovo, Hislope?” A ja sam na to odgovorio: “Pa, to je križ, Svami.” Tada je zatvorio šaku sa dvije grančice i puhnuo, što je trajalo nekoliko sekundi. Kada je ponovo rastvorio dlan, na njemu je bilo raspelo, ovaj izuzetan, veličanstven kipić Isusa na križu. Mislim da je to najljepša skulptura nekog lika u povijesti čovječanstva. naprosto je izuzetna.

            Nisam znao što bih rekao. Na vrhu križa je bila rupica, pa sam upitao: “Svami, čemu služi ta rupica?”, a On je odgovorio: “Suprotno opće poznatom vjerovanju, križ nije bio zabijen u zemlju, već je bio obješen na klinu visokog stupa.” Nakon toga sam Ga upitao: “Svami, kakve su to pukotine na tijelu?” One su naročito bile vidljive nakon što su prve fotografije raspela bile učinjene. Svami je objasnio da niti jedan centimetar Kristovog tijela nije ostao nepovrijeđen. Svaki kvadratni centimetar je bio pretučen i ispunjen brazgotinama, sa nakupinama zgrušane krvi ispod kože. Krv se zgrušavala tako da je stvorila cijeli niz malih nakupina po cijelom tijelu. Eto, to je bila priča o raspelu.