Prica iz 7 stoljeca, iz Kine

Jednom je neki covjek otisao do Petog Zen Patrijarha kako bi postao redovnik. Patrijarh ga je upitao: "Zelis li znati istinu ili biti istina?"

Covjek je odgovorio: "Biti istina." Dali su mu nizak posao ciscenja i tucanja rize za samostan, no bez duhovnog vodstva i inicijacije. Polako, opustio se u svoje prirodno stanje i samo tucao rizu. Patrijarh je bio na samrti i trebao mu je nasljednik. Rekao je stotini svojih redovnika da napisu pjesmu kako bi pokazali sto su naucili dok su bili s njim. Tko napise najbolje stihove, primit ce odoru kao sesti Patrijarh.Glavni ucenik, Shenxiu, bio je najobrazovaniji redovnik i najmarljiviji meditant.

Napisao je: Tijelo je Bodhi stablo savrsene mudrosti. Um kao sjajno zrcalo. U svako vrijeme marljivo ga brisi.I ne dopusti da se uhvati prasina.

Patrijarh ju je proglasio dobrom, no daleko od savrse-ne. Hui-neng, cistac rize, bio je nepismen pa je morao zamoliti nekoga da zapise njegovu pjesmu.

Nikad nije bilo Bodhi stabla, Niti sjajnog zrcala,

U sustini, postoji "ne-um". Pa gdje onda skupljati prasinu?

Patrijarh je odmah prepoznao cija je to pjesma i predao odoru Hui-nengu.

Ova prica otkriva dva osnovna stava prema duhu. Jedan je da mozete, kroz disciplinu, sjedenje prekrizenih nogu, prisustvovanje ritualima i trazenje znanja procistiti tijelo, um i dusu. Ili, kao sto otkriva covjek poput Hui-nenga, cijela zamisao trazenja ili pokusaja da se ucini nesto za prociscenje uma nebitna je i zbunjujuca. Nasa istinska priroda vec je cista i svaki pokusaj da je se procisti zapravo bi je onecistio. Svaka umjetna disciplina odvodi nas sve dalje od naseg prirodnog stanja koje se zove "ne-um". Rjesenje lezi na putu izmedju dvaju stavova. Taj srednji put je prihvacanje toga tko ste, savrseni u svojim nesavrsenostima. Nema niceg cemu treba teziti. Vi niste ni vrijedni ni nevrijedni, ni svetac ni grijesnik. Vasa prirodna sustina je bozanska. A vasa stvarna priroda je vec Buda.