U Dzogchenu je objašnjeno da upravo kao što osoba neće prepozati Temeljnu Svjetlost bez pravog shvaćanja prirode uma i ustaljenog iskustva Trekcho prakse, isto tako bez stabilnosti Togala teško da itko može prepoznati bardo dharmate.

Jedan savršen Togal praktičar koje je upotpunio i stabilizi­rao sjajnost prirode uma već je došao do neposrednog znanja u njegovom ili njezinom životu o toj istoj objavi koja će nastupiti u bardou dharmate.

Ta energija i svjetlo, tada, postoje unutar nas, iako su u tom trenu skriveni. Ipak kada tijelo i grublji nivoi uma umru, oni su prirodno oslobođeni i zvuk, boja, svjetlo naše istinske prirode, planu.

Međutim, nije samo da se preko Togala ovaj bardo može upotrijebiti kao jedna mogućnost za slobodu.

Praktičari Tantri u budizmu će povezati pojave bardoa dharmate s njihovom osobnom praksom. U Tantri načelo o božanstvima je način sporazumijevanja.

Teško je stupiti u vezu s prisutnošću prosvijetljenih energija ako one nemaju oblik ili osnovu za ličnu povezanost.

Božanstva su shvaćena kao metafore, koje utjelovljuju i zarobljuju neograničene energije i kvalitete uma mudrosti od Buda.

Utjelovljujući ih u likove božanstava olakšava praktičaru prepoznati ih i uspostaviti odnos sa njima. Putem vježbe stvaranja i ponovnog prihvaćanja božanstava u praksi vizualizacije, on ili ona jasno uviđa da um koji opaža božanstvo i samo bož­anstvo nisu odvojeni.

U tibetanskom budizmu praktičari će imati yidam, to je praksa poseb­nog buddhe ili božanstva sa kojim imaju snažnu karmičku povezanost, koja je za njih jedno utjelovljenje istine, i koje oni zazivaju kao bit njihove prakse.

Umjesto da zapaze pojave dharmate kao izvanjski fenomen, tantrički će ih praktičari povezat sa njihovom yidam praksom, i sjediniti i stopiti sa prikazama.

Budući da su oni u njihovoj praksi prepoznali yidam kao prirodni sjaj prosvijetljenog uma, oni su kadri vidjeti prikaze sa tim prepoznavanjem, i pustiti ih da se pojave kao božanstvo.

Sa tim čistim opažanjem, praktičar prepoznaje sve što se ukaže u bardou kao ništa drugo nego otkrivanje yidama. Tada, kroz moć njegove prakse i blagoslova božanstva, on ili ona će doseći oslobođenje u bardou dharmate.

Radi toga u tibetanskoj tradiciji savjet dan svjetovnjacima i običnim praktičarima nebliskim sa yidam praksom je, da bilo kakova pojavljenja nastanu, oni bi ih trebali smatrati, i prepoznati ih trenutačno i bitno kao Avalokiteshvara - Buda Suosjećanja, ili Padmasambhava, ili Amitaba - s bilo kojim su bili najbliskiji.

Ukratko, bilo koji način koji ste prakticirali tijekom života bit će isti onaj način sa kojim pokušajte prepoznati pojavljivanja bardoa dharmate.

Jedan drugi otkrivajući način gledanja na bardo dharmatu je vidjeti ju kao dvojnost koja je izražena u njezinom krajnje najčišćem obliku.

Nama su pruženi načini za oslobođenje, pa ipak smo istodobno zavedeni zovom naših navika i instikata.

Doživljavamo čistu energiju uma, i njegovu smetenost u jedno te isto vrijeme. To je zamalo kao da smo bili potaknuti odlučiti se da odaberemo između jednog ili drugog.

Međutim, ne treba se niti reći, i da uopće imamo taj izbor, on je odlučen stupnjem usavršenosti naše duhovne prakse tijekom života.

nastavlja se...