Prepiske s Romanesom

Godine 1880., u časopisu

Nature objavljeno je pismo anonimnog znanstvenika, koji je izrazio zanimanje za izvođenje pokusa za provjeru paranormal - nih pojava. Wallace je zaključio da je nepoznati znanstvenik George J. Romanes. Stoga mu je poslao pismo u kojemu ga je izvijestio da su neki znanstvenici već prije izvodili takve pokuse, radi kojih su, međutim, bili izvrgnuti: "... samo zlostavljanju i ismijavanju." (Wallace, 1905., sv. 2, str. 301). Romanes mu je u svom pismu od 17. 02. 1880., odgovorio da je svjestan takvih znanstvenih predrasuda, no da se nada da će daljnji dokazi rezultirati željenim učinkom. Navijestio je da Wallace ne shvaća u kolikoj je mjeri njegov rad stvorio povoljno ozračje u znanstvenoj zajednici, koja će uskoro biti spremna prihvatiti zbiljnost spiritističkih fenomena (Wallace, 1905., sv. 2, str. 311). Kada je Romanes ponovio svoju želju da izvede neke pokuse, Wallace mu je dao praktičan savjet.

Posjetio je Romanesa u Londonu, gdje mu je potonji objasnio kako je razvio zanimanje za spiritizam (Wallace, 1905., sv. 2, str. 314-315). Naime, jedan je njegov rođak - sestra ili nećakinja - bio medij. Na jednoj od njezinih seansi, Romanes je svjedočio prenošenju poruka kuckanjem, koje nisu izvodili prisutni. Te su poruke katkad sadržavale odgovore na pitanja koja je Romanes postavljao u sebi. To ga je toliko oduševilo da je 1876., napisao nekoliko pisama Darwinu, u kojima mu je opisao svoja iskustva. Ta je pisma poslije Wallaceu pokazao jedan njegov prijatelj (Wallace, 1905., sv.2, str. 315).

Otprilike godinu ili dvije nakon posjeta Romanesu, Wallacea je iznenadilo (1905., sv. 2, str. 330) kada je u jednim londonskim novinama pročitao neke Romanesove veoma nepovoljne kritike o čitanju misli. No, Wallace na njih nije odgovorio. Godine 1890., Wallace i Romanes upustili su se u polemiku oko evolucije. U svojoj kritici Wallaceove knjige

Darwinism, objavljenoj u časopisu Nineteenth Century (svibanj 1880., str. 831), Romanes je rekao da u posljednjem poglavlju te knjige: "... upoznajemo Wallacea kao spiritista i astrologa ... nesposobnog i apsurdnog Wallacea." (Wallace, 1905., sv.2, str. 317).

Wallace mu je na to odgovorio pismom, datiranim 18. srpnja 1890.: "Što se tiče vašeg prigovora o predrasudama o popularnoj znanosti, pozivajući se na moje vjerovanje u spiritizam i astrologiju (a u potonju nikada nisam izrazio vjerovanje), želio bih vam reći sljedeće. Godine 1876. napisali ste Darwinu dva pisma, u kojima ste detaljno opisali svoja iskustva sa spiritističkim fenomenima. Rekli ste mu da ste dobili odgovore na svoja mentalna pitanja bez prisutnosti plaćenog medija. Rekli ste mu da ste primili poruku od gospodina J. Bellewa ... I izrazili ste vjerovanje da je tada s vama općila neka neljudska inteligencija. Osim toga, opisali ste brojne fizičke otkrića kojima ste svjedočili u vašoj kući u prisutnosti medija Williamsa.

Vidjeli ste 'ruke', naizgled ljudske, no koje nisu pripadale nijednoj od prisutnih osoba. Vidjeli ste kako oko vas lebde ručna zvonca, itd.; vidjeli ste ljudsku glavu i lice iznad stola, na kojemu su se crte lica i oči pomicale. S Williamsom ste se čitavo vrijeme držali za ruke, dok je vaš brat hodao oko stola da dokaže da nema nikakve žice ili drugih naprava (u vašoj vlastitoj sobi!), a ipak je blistava ruka uzela zvono, koje se nalazilo na nekoliko metara udaljenom glasoviru, i njime zvonila i nosila ga prostorijom! Jeste li doista sve to zaboravili? U vašem drugom pismu Darwinu izrazili ste uvjerenje u istinitost tih činjenica i u postojanje duhovnih inteligencija, uma bez mozga. Rekli ste da su te pojave izmijenile sve vaše koncepcije. Prethodno ste mislili da u Crookesu i Wallaceu postoje dvije mentalne prirode - jedna razborita, druga umobolna! Sada (rekli ste) pripadate istoj kategoriji kao i oni." (Wallace, 1905., sv. 2, str. 317-318). Wallace je, dakle, smatrao nepoštenim ono što je Romanes napisao u članku u

Sineteenth Century.

U kasnijim pismima Wallaceu, Romanes je odgovorio da je njegova prepiska s Darwinom osobna i da sadrži samo provizorno prihvaćanje pojava kojima je svjedočio. Tvrdio je kako je Darwin posumnjao da je medij Williams varao na seansama. Provjere radi, on ga je stavio u metalni kavez, uslijed čega se nisu dogodile nikakve uobičajene pojave. Romanes je stoga povukao svoja mišljenja iznesena u pismima Darwinu (Wallace, 1905., sv. 2, str. 319, 321).

Wallace je odgovorio da pokus s kavezom ne obezvrjeđuje pojave o kojima je Romanes izvijestio u svojim pismima (Wallace, 1905., sv. 2, str. 320-321). Bio je spreman prihvatiti mogućnost da su krivotvorene, samo ako Romanes uspije objasniti kako su izvedene pod okolnostima koje je opisao. Naposljetku, te su se pojave događale u Romanesovoj kući, dok je medij čitavo vrijeme bio s nekim u fizičkom kontaktu, a Romanesov je brat hodao sobom provjeravajući postoje li kakve žice ili druge naprave. Romanes je priznao da su ti događaji neobjašnjivi (Wallace, 1905., sv. 2, str. 322).

Nadalje, Wallace je istaknuo da su neki mediji uspješno prošli test s kavezom: "Gospodin Adshead iz Belpera, izradio je kavez od žice koji je postavio u svojoj kući, a u njega je više puta sjela gospođica Wood. Pod takvim okolnostima u sobi su se pojavili brojni oblici muškaraca, žena i djece. Sličnim se kavezom gotovo više od godinu dana služilo i Društvo za dokazivanje spiritizma iz Newcastlea, a u njemu je gospođica Wood sjedila svaki tjedan. Premda je kavez bio vijcima pričvršćen izvana, sve uobičajene materijalizacije dogodile su se na isti način kao i u slučaju kada se nije koristio kavez." (Wallace, 1905., sv. 2, str. 322-323).

Romanes nije bio jedini znanstvenik koji je ocrnjivao Wallaceova spiritistička istraživanja. Jedne večeri u vrijeme čaja, nakon predavanja koje je održao u Royal Institution, Wallace je stajao iza dr. Ansteda koji je razgovarao s prijateljem. U razgovor se uvukla tema spiritizma. Ne znajući da Wallace stoji pokraj njega, dr. Ansted je rekao: "Neobično je što ljudi poput Crookesa i Wallacea vjeruju u to!" Anstedov se prijatelj na to nasmijao i rekao: "O, ludi su za tom temom." (Wallace, 1905., sv. 2, str. 314). Širenje takvih glasina jedan je od načina na koji se znanstvena zajednica nastoji održati, iznova suptilno podsjećajući svoje članove da određena vrsta istraživanja može naškoditi profesionalnom ugledu pojedinca.