Treći odred — Predviđeno poravnanje Zemlje

Božja glava je dala svakom planetu uključenom u Pad šansu da napravi periodične skokove ili mutacije unutar vrste koja živi na tom planetu (humanoidi ili ostali), tako što je stvorila način da se planet sam uskladi sa specifičnim izvorima energije- iz, na ili pored centra galaksije (oni su manji nego izvori koji će se pojaviti za vrijeme galaktičke promjene, ali ništa manje snažni). U slučaju Zemlje, ovo poravnanje se pojavi jednom za vrijeme svakog pomaka osi. Mehanika usklađivanja osi sa tim izvorima energije biti će objašnjena u poglavlju 7.

Približno svakih 25.920 godina, Zemlja prolazi kroz energetsku promjenu koja ubrzava evoluciju organizama koji su prisutni na njenoj površini. Za vrijeme galaktičke promjene, svi organizmi neće biti u stanju uspješno proći kroz promjenu. Mnogi od njih će nestati (napustiti će svoju fizičku formu) i imat će mogućnost reinkarnirati se na Zemlji u kasnije doba, ili na nekom drugom planetu. Predviđeno poravnanje će biti objašnjeno u detalje u drugom dijelu knjige.

Četvrti odred — Kotač reinkarnacije

Kada su duše počele istraživati vanjske svjetove po prvi put, tijela koja su nastanile bila su dizajnirana (od nas i ostalih bogova kreatora) da mogu živjeti koliko god je to potrebno. Jednom kad je duša vidjela i doživjela sve što je htjela unutar određenog carstva, ta duša je odbacila tijelo i vratila se u stanje čistog duha kako bi se pripremila za sljedeće putovanje. Teoretski, tijela koja su tada nastanile te duše, mogla su živjeti vječno, i u početku većina njih je trajala (živjela) tisućama Zemaljskih godina.

Kako je vrijeme odmicalo, duše su postajale sve više identificirane sa nižim svjetovima koje su istraživale, njihova tijela su se počela raspadati sve brže i brže. Duše su ulazile u niže svjetove i u samo nekoliko stotina godina tijela bi im umirala.
Takve duše su ostavile za sobom mnoge nenaučene lekcije i puno nezavršenih projekata. Zbog toga što su pale tako jako u vibraciji, bilo im je gotovo nemoguće vratiti se u njihovo originalno stanje ( sedmu gustoću), bez da ostave raštrkane djeliće sebe u nižim dimenzijama. Taj se proces zove "fragmentacija ili rascjepkanost duše" o čemu ćemo pričati u poglavlju 5. Fizičko raspadanje i smrt samo se pojavljuju u 4 niže gustoće, u koje spadaju u carstva neodređenosti (drugi zakon termodinamike uzrokuje s vremenom neravnotežu i kaotičnost energije).

Kako bi se dušama omogućilo da završe svoje misije i ponovno sakupe svoje djeliće, izumljen je Kotač reinkarnacije. Od tada se duše više nisu morale vraćati u svoj dom na 7.gustoći, prije nego što su se mogle ponovno inkarnirati. Zapravo su duše do tada ionako izgubile tu sposobnost, i sve do stvaranja ovog odreda, mnoge od njih su lutale, izgubljene i zbunjene, na mnogo astralnih i eteričnih razina, koje su okruživale svjetove na kojima su te duše prije bile inkarnirane.
Sada kad je proces reinkarnacije bio dostupan, te duše i njihovi fragmenti su mogli ponovno ući u svijet koji su upravno napustile i nastaviti njihove lekcije tamo u drugom tijelu.

Dušama je bilo dozvoljeno da se reinkarniraju toliko puta, koliko je bilo potrebno da nauče sve što su htjele u tom određenom svijetu, i sve dok se svi njihovi djelići nisu ponovno skupili u integriranu cjelinu. Jednom kad je nastupila ta integracija, takve duše su bile slobodne otići u njihovo normalno stanje na 7. gustoći i tada su mogle istraživati druge svjetove i druge razine gustoće.

Ovo povlači pitanje karme, ili nezavršenog posla. Detaljno ćemo se posvetiti tome u 5. poglavlju, ali za sada ćemo reći ovo: Ideja da duše moraju biti kažnjene u sljedećim životima za djela koja su počinila prije je pogrešna. Mnogo religija se temelji na toj ideji, koja je zapravo samo složeni oblik krivnje i vjere u grijeh. Duše se reinkarniraju kako bi završile svoje lekcije, a ne zbog nekog stalnog unutarnjeg defekta.

Želja za učenjem svega unutar Kreacije je glavna pokretačka sila iza svake odluke o reinkarnaciji - a ne uvjerenje da netko mora ispaštati za grijehe iz prošlosti.

Peti Božanski odred — Spirala uzdizanja

Proces reinkarnacije ima mnogo prednosti, ali je bio vrlo neefikasan, jer svaki put kada se duša reinkarnirala većina memorije iz prošlih života se izbrisala ili je bila zamućena velom svjetova nižih gustoća. Mnogo vremena i pažnje je bilo potrošeno na ponovno učenje i prisjećanje lekcija iz prošlih života. K tome proces rođenja i smrti stvorio je puno traume i fragmentacija unutar duša. To je bilo poput 2 koraka naprijed i 1 unazad svaki put kada se duša inkarnirala.

Ovaj proces je stvoren tamo gdje je duša mogla direktno evoluirati na sljedeću gustoću bez odbacivanja fizičke forme. To je omogućilo duši da uđe u sljedeću seriju lekcija bez toga da se mora ponovno prisjećati i ponovno učiti i bez toga da mora prolaziti traume rađanja i umiranja. Taj proces se zove spirala uzdizanja. Na žalost, sve do nedavno, vrlo malo duša je moglo proći kroz ovaj proces, zato što je zahtijevao da određeni dio karme bude u balansu, i da kritični broj djelića duše bude skupljen prije nego što je duša imala dovoljno energije da napravi prijelaz. Uzdizanje je detaljno objašnjeno u poglavlju 6.

Iako je ideja o karmi zapravo iluzija, uvjerenje u krivnju i grijeh je postalo vrlo jako tijekom Pada - dovoljno jako da zadrži duše zaključane u uzorcima negativnosti i niskih gustoća. Dodatni odredi su dati kako bi se lakše riješili ti problemi (u raspravi ispod).

Jednom kad je duša imala dovoljno svjesnosti da prođe kroz fizičko uzdizanje, trenutni pokretači, uključujući i osnovni uzorak, se aktiviraju i uzrokuju automatski proces, koji pretvara fizičko tijelo u eteričko. Sličan proces se događa kada duša evoluira iz eteričkog tijela sa 7. u nebesko tijelo na 9. gustoću (iako ljudska forma prestaje postojati iznad 7. gustoće).