PREDGOVOR prerađenom i proširenom izdanju (1991.)

Iako je  moja  knjiga  mogla biti u prodaji  tek početkom 1989., bilo je naknadno tiskano već 6 izdanja, koja su od 2. izdanja nepromijenjena. To dokazuje da za temu zdravlja vlada veliki interes. Većina je ljudi materijalno zbrinuta. Sada im je dakle važno da ostanu zdravi ili u slučaju bolesti opet vrate to zdravlje. Ovo je 7. izdanje znatno prerađeno. Da bi se tekst mogao većim slovima prilagoditi starijim čitateljima, izostavljena su neka poglavlja, neka nova dodana, ograničena ponavljanja. Da su ponavljanja potrebna dokazuje pismeni upit jedne gospođe, što mislim o kruhu. A na 58 strana pisao sam o štetnosti krušnih žitarica.

Ostaje  načelo:  prirodni  je  zakon  nepromjenjiv. Ponavljam        da   ne   postoji                      "Wandmakerov"       način života!  Mi  smo  ljudi  kao  sva  živa  bića  na  zemlji podređeni   Stvoritelju  prirode.   Njemu   se  moramo pokoravati, kako bismo ostali zdravi ili ozdravili. Ne postoji nešto posebno za nas ljude. Sjetite se Perzijca Alerhova  spomenutog  u  knjizi,  koji je  rekao:   "Tko uzme u sebe samo  ijedan zalogaj kuhane hrane,  neka ne   govori       za        sebe     da        se   prehranjuje   prijesnom hranom!", ili što se tiče raka:  "Jedi svakodnevno  1 kg voća,  to je   dovoljno   da  prehrani  tijelo   napadnuto rakom, i svaka bi stanica raka odumrla!" Aterhov je umro prošle godine u tajanstvenim okolnostima. Bile su mu 92 godine. Sa 60 godina bio je već kandidat smrti i izgubio je svoje dvoje djece zbog pogrešne prehrane; uspio je  dakle produžiti svoj život  za 30 godina. Uvijek je otvoreno govorio. Njegovo mu je neustrašivo držanje donijelo teškoće u tadašnjem poretku u Perziji.

Moja knjiga koja se temelji na 40-godišnjim iskustvima, savršena je nadopuna knjizi Marilyn i Harveya Diamonda ("Fit for  Life")  "Fit  furs Leben"96 koja je širom svijeta već dosegla nakladu od 10 milijuna. Ja sam 1985. donio iz SAD-a tu upravo objavljenu knjigu i zamolio gospodina Langera (vlasnika Waldthausen Verlaga i 1. predsjedavajućeg udruge Lebenskunde e. V. u Ritterhudeu) da tu važnu knjigu izda na njemačkom. "Fit furs Leben" postala je i ovdje bestselerom. Ona je kao Goldmannova džepna knjiga po kontroli medija od ožujka '91 . u skupini najprodavanijih  knjiga.

Harvey Diamond je sudjelovao na istom tečaju Life Sciencea u Austinu/Teksas, što smo ga prošli gospodin Longer i ja. Tih 105 lekcija koje će sada biti tiskane na njemačkom3 , trebali bi zainteresirani koji žele posjedovati dublje znanje s tog područja, zatražiti pri  udruzi  "Lebenskunde".  Diamondovi  čine  doduše

3         Detaljnije    informacije   možete   dobiti    na    upit    od    udruge Gesellschaft ftir naturliche Lebenskunde e.V., 27718 Ritlerhude.

za tržište SAD-a previše kompromisa, recepti im sadrže previše kuhanih proizvoda, samo 42 prijesna, a čak 60 kuhanih"

Sustav prirodne prehrane bio bi dakle jako razvodnjen. Ti recepti sadrže ribu, perad, govedinu, jaja, maslac, vrhnje, sir i čak neke žitarice, koji valjda trebaju pridonijeti lakšoj odluci onih koji još oklijevaju u vezi s potpunim prijelazom na pravu prirodnu, prijesnu hranu! Nadalje se pri polovini recepata upotrebljavaju začini, sol (i češnjak), morska sol, soj in umak, tamari, koji su pri prirodnom načinu prehrane posve neprihvatljivi!

Čovjek se najčešće čvrsto drži svojih navika, tako da je u najboljem slučaju spreman na neke kompromise koji ne vode međutim istinskoj promjeni prehrane, a time i poboljšanju zdravstvenog stanja. Tko se odluči na promjenu i želi učinkovito izići iz prijelazne faze, trebao bi se držati jasnih pravila, što sam ih iznio u ovoj knjizi. Pri seminaru o prirodnom zdraviju 1989. u Miami Beachu rekao nam je međutim Harvey da se on i njegova žena strogo drže pravila prirode. Oboje su bili posve vitki i ostavljali veoma zdrav dojam. I liječnica Dr. Vetrano, koja je desetljećima surađivala s Dr. Sheltonom, istakla je na istom kongresu potrebu da se ne skrene "s puta". Mi ne želimo dakle samo biti u dobroj formi za život, već postići najbolje zdravlje. Je li pridržavanje pravila u mojoj knjizi jamstvo za trajno zdravije? Nije, jer naš raniji život i naše nasljeđe ograničavaju to jamstvo. To bi  nam jamstvo  moglo  biti  trajno da  su  već  mnogi naraštaji živjeli po zakonu prirodnog zdravlja.

Ovog sam proljeća postao žrtvom autoimune bolesti poslije preboljene streptokokne infekcije. U mom je zavičajnom mjestu harala nova epidemija, naime angina/šarlah, pri čemu ne nastaju crvene površine, već samo crvene točke. Zaraziti se mogu i odrasli. Strogom prehranom prijesnim voćem i pijenjem destilirane vode s čistim limunovim sokom pobijedio sam tu  zarazu. Tada  nisam međutim više mogao ići uza stube, u nogama se nakupila voda, tako da sam morao posjetiti liječnika, iako se to protivilo mom uvjerenju. Naš je kućni liječnik izvršio pretragu krvi i mokraće i odmah me uputio u bolnicu. A stoje zapravo bilo? Moj je "prestrašeni" imunološki sustav tražio drugog neprijatelja koji uopće nije postojao, i ščepao moje zdrave bubrege kao "skrivenog" protivnika. Glavni  je liječnik rekao da je za njega zagonetka ta autoimuna bolest stoje nastupila. Tvrdio je da ona nije vezana uz prehranu.

Ukratko, ja sam opet kod kuće, dobro se osjećam, opet letim, vozim auto i upravo obrađujem ovo 6. izdanje. Dr. med. G. Kr. Rekao mi je da brzo ozdravljenje mogu zahvaliti samo svom zdravom načinu prehrane tijekom više desetljeća. U bolnici nisu bile ustanovljene nikakve organske bolesti i po svoj će prilici doći do potpunog ozdravljenja bubrega. Želio bih napomenuti da nikada nisam osjećao nadbubrežne boli,  a otjecanje mokraće čak je danas bolje nego prije. Osim toga bolje čujem i vidim. Kako u bolnici tako i sada kod kuće izašle su iz moga tijela velike količine "ljepila" od škroba. Bolest je bila dakle istodobno daljnja nužna akcija čišćenja. Budući  da sam od 1978. na intenzivnoj prehrani voćem, može čitatelj i sam zaključiti koliko dugo trebaju snage samoiscjeljenja da bi otopile i izbacile i one duboko nagomilane štetne taloge.

Odmah u prvom tjednu bolesti bila su mi izvađena dva zuba. Snimka je pokazivala već nakupinu gnoja u gornjoj čeljusti, koja se morala kroz nos isprati. Mrtvi i zagnojeni zubi trebali  bi se uvijek odstranjivati. Ja nisam nažalost primijetio da se tu nešto događa.

Budući da se moja zaliha bjelančevina raz­ građivala putem bubrega, primao sam stalno krv i albumin. Jesu li postojane greške u mojoj prehrani? Spomena vrijedno "razjašnjenje" dolazi sada od gospođe Victorie Bidvell koja je pripomogla osmisliti prije spomenuti tečaj Life Scienea i provjeravala poslane ispite učenika. Sad je objavila stav poznate i prije spomenute liječnice Dr.V.V. Vetrano, po kojemu dugotrajna prehrana samo voćem i povrćem izaziva probleme s potrebnim bjelančevinama. On tvrdi kako su aminokiseline u voću dobre kakvoće, ali njihova količina sadržana u voću nije dovoljna pri dugotrajnoj isključivoj prehrani voćem. To prvi put čujem, ali u tome može biti zrnce istine, jer ja sam prošle godine jeo samo jednu jabuku i nekoliko datulja kao obrok.

Upravo tako mogu nastati prikrivene bolesti koje se jednoga dana počnu očitovati kao u mome slučaju. Postoje pristaše nauka o prirodnom zdravlju koji se desetljećima prehranjuju samo voćem, a savršeno se osjećaju, kao na primjer Dick Gregory koji je nekoć težio oko 150 kg, a unazad 20 godina prehranjuje se samo voćem. Gregoryja sam isto tako spomenuo u svojoj knjizi. Kapetan Ross Horn (vidi  popis literature) koji se prije prehranjivao po Pritikinu (žitarice), živi posljednjih 10 godina samo od voća, isto tako i Howell, danas 93-godišnji svjetski poznati istraživač enzima.

T. C. Fry, današnji glavni predstavnik nauka o prirodnom zdravlju (Natural Hygiene) jede 97% voća, samo 3% prijesnog povrća. Kakav zaključak?  Voće kao idealna hrana za čovjeka ostaje glavna osnova prehrane. U svojoj sam knjizi iznio zahtjev prirodnog nauka o zdravlju: 75% voća, 25 % povrća i malo oraha. To ostaje tako. Ja sam međutim od 1978. mjesecima jeo samo voće, često samo jednu jabuku i nekoliko datulja kao obrok. To je bilo količinski premalo da bi pri mom opterećenju zadovoljilo potrebu za bjelančevinama.

Tako sam preventivno opet uveo u prehranu emulziju dr. Budwiga (svježi sir - laneno ulje, vidi recept u dodatku, samo 1 umjesto 3 žlice lanenog ulja!). Spoj svježeg sira i ulja izmiješanih u mikseru daje mješavinu koja je topljiva u vodi i lako probavljiva.

Ovako mi živimo: ujutro i navečer voće, u podne povrće s umakom od avokada, naizmjence s preljevom od posnog svježeg sira i lanenog ulja. Tako vegetarijanci koji se hrane prijesnom hranom od voća i nešto povrća nemaju problema s mogućim nedostatkom bjelančevina. Za ne vegetarijance (u Njemačkoj ima samo 1% vegetarijanaca i tek nekolicina onih koji se hrane samo svježim voćem) dovoljno je 1-2  puta tjedno prokuhano meso; prokuhano zato da se ne bi stvarala štetna mokraća s velikim udjelom životinjskih nečistoća. Ja sam stalno imao povišenu razinu bjelančevina u serumu koju sam snizio opetovanim puštanjem krvi (vidi prof. Wendt). Ali ona autoimuna bolest dolazi iznenada pri prikrivenom nedostatku bjelančevina. Moramo sami sebe promatrati, pritom obratiti pažnju na mogući odmor, mekane nokte, smežuranu kožu ili ispadanje kose. Naše tijelo uvijek pokušava postići izravnanje, zato najprije razgrađuje vlastito tkivo, da bi dobilo nužnu količinu aminokiselina, a tada može nastupiti slabost.

Čovjekoliki  majmuni  koji jedu  i  crve  i  puževe nemaju problema s pomanjkanjem bjelančevina. Oni jedu i male životinje. U časopisu STERN 1/91 pisalo je pod naslovom "Affengeile Leckerbissen" o nekom francuskom   "sladokuscu"   koji   se  u  sklopu  svoje prehrane  prijesnom  hranom  počeo  prije  5  godina prehranjivati poput čovjekolikih majmuna, te jede  i kukce. Francuski  inženjer Bruno Comby jede sve što se inače nama Europljanima gadi, naime crve, ličinke, skakavce, kukce, čak muhe. Odnos prehrambenih namirnica u njegovoj hrani je slijedeća: 60% voća, 20% povrća i 20% insekata, sve prijesno dakle živo. Taj čovjek sigurno ne trpi od nedostatka bjelančevina. Ta svinja se sastoji od 17% proteina, a pauk međutim od 65%!

Mnogi bi čitatelji moje knjige željeli imati i moju prvu  knjigu,  koja je  nažalost  rasprodana.  Ali  moći ćete pri  Waldthausen  Verlagu  naručiti  njezino  novo izdanje.  Želi  se  dakle  znati  kakve  sam  promjene učinio u svom načinu života. Neka su načela izražena već u toj  prvoj  knjizi, kao na primjer neprihvaćanje krušnih  žitarica  i  proizvoda  od  neobranog  mlijeka. Orasi i sjemenke trebali bi se upotrebljavati u maloj količini i tada konzumirati sami za sebe, odvojeno od drugih   namirnica.   Njemački                                     liječnik   Dr.   Steintel iscrpno je  obrazložio  svoja  istraživanja  o  štetnosti žitarica, sjemenki, oraha i neobranog mlijeka u svom novom pravilu o prehrani, vidi 1. knjiga1 .

Na kongresu održanom 1991. u Hamburgu želio sam govoriti o enzimima, iskrama za paljenje svega života. Iako sam u svojoj knjizi uvijek iznova upozoravao na važnost enzima, u ovom ću predgovoru 6. izdanju iznijeti sažetak moga izlaganja.

Proteini (bjelančevinske tvari) su "tegleći konji" i učvršćuju strukturu našeg tijela. Mišići, tetive, koža i kosa, stanične membrane, sastoje se uglavnom od bjelančevina. Ali hormoni i enzimi isto tako proteini, kao hemoglobin, bjelančevinska tvar crvenih krvnih tjelešaca koja prenosi kisik iz pluća u tkivo tijela. Protein zgrušava krv, zacjeljuje rane, održava ravnotežu vode i tjelesne kemije. Nadalje proteini stvaraju osnovu za  tvrde kosti i zube. Dosada smo uvijek govorili o prekomjernom unošenju bje­ lančevina u tijelo. Pri pomanjkanju bjelančevina nastupaju međutim sljedeći problemi:

suha koža - ispadanje kose — osjećaj hladnoće — brže starenje - propadanje tjelesnih stanica - mlohavi mišići - stvaranje bora - slabljenje spolne moći - probavne tegobe - rane sporije zacjeljuju - otvrdnuće jetre - upala bubrega - sklonost slabokrvnosti - dišni problemi - gubitak kontrole mišićne djelatnosti - sklonost stresu, šoku, bolesti, nezgodama - nedostatak antitijela - brže umaranje -smanjena izdržljivost i elastičnost-pomanjkanje hormona - hipofiza ne može ispravno raditi - nedostatak hemoglobina - srčana bolest - nesanica- nervoza - pomanjkanje hrabrosti i častoljubija - depresije - duševne smetnje - neprijateljstvo - sumnjičavost - nepovjerljivost - tromost - osamljenost.

Te bolesti i poremećaji mogu dakako imali i druge uzroke. Ali javi li se više simptoma zajedno, trebalo bi se pomisliti i na moguće pomanjkanje bjelančevina! To se može lako ispitati. Ako nakon dugotrajnije bjelance vinske nadopune ne osjećaš više prijašnje simptome,   tada   je    očito   bio    uzrok   nedostatak bjelančevina, a ne bolest koja se mora liječiti. Prema saznanjima nauka o prirodnom zdravlju svaka je bolest već proces liječenja tvoga tijela!

S druge su strane vegetarijanci često veliki uživatelji praznih kalorija u obliku proizvoda sa škrobom i šećerom, jer uvijek vruće čeznu za slatkim. Proizvodi što sadrže škrob i šećer osobito su štetni i stvaraju sluz. O tome je poznati autor Viktoras Kulvinskas rekao u svojoj knjizi  "Leben  und Uberleben im 21 . Jahrhundert:  "Oni koji se hrane svježom, prijesnom hranom, koji su  naviknuti  na visoko koncentrirane živežne  namirnice,  poput sjemenki, oraha, avokada, ne žive mnogo dulje od mesojeda!"

Postoje drugi predstavnici nauka o prirodnom zdravlju koji su protiv isključive prehrane voćem, kao na primjer Dr. Cinque koji vodi kuću za post u Yorktownu/Teksas. On je svoje stavove iznio na audio -    i videovrpcama zajedno s T. C. Fryem koji je bio odlučni pobornik prehrane voćem i osnovano odbio sve prigovore. Dr. Cinque nije spomenuo moguće pomanjkanje bjelančevina. Naveo je ostale već poznate razloge, kao previše šećera iz slatkog voća i moguće pomanjkanje B-vitamina.

Gospođa Dr. Vetrano želi svojim upozorenjem spriječiti pomanjkanje proteina, i to unošenjem u prehranu biljnih proizvoda, poput oraha i sjemenki. Iz istraživanja enzima što ih dr. Howell provodi od 1932. vidimo   međutim   da   su   orasi    i   sjemenke   teže probavljivi. Stoga bi se ipak trebali konzumirati uz svježi sir, lako probavljivi kiselo-mliječni proizvod ili mlaćenica. Dr. Cinque čini takve kompromise. Smatrao sam svojom dužnošću upozoriti čitatelje moje knjige na moguće pomanjkanje proteina. Ono može, ali ne mora nastati. Svaki je čovjek individuum i trebao bi prirodne zakone primjenjivati za sebe po vlastitom saznanju. Kušajući učimo!

O tome kakvi se uspjesi postižu tom prehranom svježim voćem izvješćuje ilustrirani časopis BUNTE u izdanju 31. od 27.07.'91. Ugledni ljudi opisuju svoje velike uspjehe pri programu "Fit furs Leben", debeli postanu vitki i zdravi, a da ne moraju gladovati. I preporučuju da se slijedi njihov uzor. Kod  mene imaš međutim "čisti" nauk.

Postoje tisuće enzima, ali ih je od 1968. identificirano samo 1300. Bez enzima nije moguć život. Enzimi su bjelančevinske molekule, ali u njima se probudi život tek kad su ti enzimi aktivni, a ne kad se kuhanjem uništavaju. Žarulja svijetli samo ako se u nju uvede struja. Enzim djeluje samo ako je živ. Dr. Howell objašnjava u svojim knjigama o enzimima da se njihovo djelovanje više ili manje potpuno uništava pri vlažnoj vrućini od 48 do 65 stupnjeva Celzija. Dugotrajna vrućina od 40 stupnjeva ili kratkotrajna od 65 stupnjeva ubija enzime. Pola sata vrućine između 60   i   80   stupnjeva   posve   uništava   sve   enzime.

Mikrovalna pećnica ne samo da uništava enzime, već zabrinjavajuće  mijenja  hranu.

Svaka svježa, prijesna hrana, bilo životinjska ili biljna, daje sve potrebne enzime u izobilju, tako da - kao u životinje koja živi u divljini - ne mogu nastupiti problemi metabolizma. "Kultiviran" čovjek voli međutim lonac za kuhanje i time uništava svoj život kad potroši zalihu enzima što ih je dobio kao dijete. Dug, zdrav život ovisi dakle u mnogome o zalihama enzima i stalnom dobavljanju aktivnih enzima prijesnom hranom; tu opet vidimo značenje svježeg voća, jer ono daje većinu živih enzima, mnogo više od prijesnog povrća.

Eskimi ne znaju za suženje žila, jer se zbog živosti njihove prijesne hrane ne stvara mješavina kolestcrin/vapno. U zdravih ljudi djeluje već samo u arterijama 98 enzima, koje mi budalasto kuhanjem uništavamo! Zar je onda čudo da su srčani infarkti i moždani udari ubojica br. 1 ? Razlika između prijesne i kuhane hrane je aktivnost enzima.

1 ovdje opet vidimo štetnost pečenog kruha. Svi su enzimi umrtvljeni kao pri prženju, pohanju, pasteriziranju, roštiljanju itd. kako naš imunološki sustav, strujanje krvi u tijelu, naša jetra, bubrezi, slezena, gušterača, tako i naša sposobnost da vidimo, čujemo, mislimo i dišemo, ovise o djelovanju enzima. Osobito je gušterača pri kuhanoj hrani stalno preopterećena.   Taj   organ   težak   samo   85   grama povećao se zbog loga trostruko. Posljedica: slabljenje funkcije tog važnog organa, što se prepoznaje po rastućem broju dijabetičara. Gušterača je od goleme važnosti, jer proizvodi sve tri skupine enzima, lipazu za probavljanje masti, amilazu za rastvaranje škroba i proteazu kao proteinski enzim. Je li broj onih koji obolijevaju na gušterači u stalnom porastu zbog toga što u izobilju jedemo kuhanu, dakle mrtvu hranu?

Zalihe enzima nalaze se u svakom tkivu našega tijela. Ako dakle gušterača ne može proizvesti dovoljno tih marljivih radnika, tada se oni dopunjuju iz te zalihe. Ako se i te zalihe stalno i prekomjerno troše, iz dana u dan, iz godine u godinu, javlja se staračka oronulost i nastupa smrt! Bez enzima nije moguć život, kao što sam napisao već na početku.

Pri pomanjkanju enzima povećava se i jetra, dok se tanko crijevo sa svojim resicama smanjuje. Žlijezde se mijenjaju, osobito hipofiza. Ona je defektna u svih ljudi starijih od 50 godina, kako su pokazala istraživanja u žrtava nesreća.

Prijesni biljni i životinjski proizvodi daju dakle potrebne enzime za probavu. U gornjem želucu nalaze oni pravu temperaturu i vlagu za svoj razvoj. Neke životinje imaju za to poseban želudac. U donjem želucu sprečava želučana kiselina aktivnost enzima.

Dr. Howell kaže da su tjelesno zdravlje i izdrživost posve ovisni o učinkovitoj funkciji metabolizma, koja se  opet  temelji  na  aktivnom  djelovanju  enzima  u prijesnoj hrani! Mladolikost i vitalnost zajamčene su samo pri postojanju dovoljnog broja aktivnih enzima.

Ako se jede kuhana hrana, nije djelovanje enzima praktički nikakvo, budući da su poremećene najvažnije probavne funkcije, to je teško opterećenje za našu probavu, i naše se zalihe enzima prazne. Isto se događa ako životinje dobivaju kuhanu  hranu.  U njih se tada isto tako povećava gušterača. Dr. Jackson, stručnjak za anatomiju, pokazao je da se u štakora koji su dobivali kuhanu hranu povećala gušterača tijekom razdoblja od 155 dana za 20 do 3.0%, dok su se hipofiza i druge važne žlijezde smanjile.

O punovrijednim "miislima": enzim ptijalin može djelovati samo ako je kuhani škrob suh i dobro se prožvače. Vlažni ili masni škrob zavara osjet okusa i taj škrob bez enzima putuje dalje u želudac  gdje ostaje (kao kuhane masti) nekoliko  sati.  Odatle osjećaj težine u želucu i teška probavljivost. Svi uživatelji miisla tuže se na to, jer se većina njih nakon musla napuni još i kruhom ili pecivom od prekrupe, a često ih učine još teže probavljivima dodavanjem sira, meda i pekmeza. Posljedica: u želucu i crijevima što su naduti od plinova nema više mjesta za najbolju ljudsku hranu, naime voće! Naduti su želudac i crijeva 50% odgovorni za nastanak infarkta! Tu opet 99% ljudi koji jedu kuhanu hranu čini jedinu iznimku medu svim živim bićima na zemlji.

Nepotpuno probavljive hranjive tvari, protutvari su za tijelo, u krvi ih napadaju bijela krvna tjelešca; slabi imunološki sustav, strane čestice - osobito proteinske molekule - izazivaju različite reakcije, ponajprije alergične.

Oprezno s orasima i sjemenkama! Oni trebaju darovati život novoj biljci. Tek se 1942. otkrilo da oni dobivaju od prirode protuenzim (inhibin)  koji sprječava uništenje važnih enzima. Iz tog razloga mogu enzimi u tim sjemenkama podnijeti veliku vrućinu i hladnoću. Tek kad se toplini pridruži vlaga, rastvara se taj protuenzim. I može se razviti nova biljka. Kad je počeo proces klijanja, tada se već radi o povrću, ne više o sjemenu. Koncentrirane su sadržane tvari potrošene! Koliko god bili vrijedni minerali i vitamini, masti i aminokiseline u orasima i sje­ menkama, tu imamo uzrok zašto su ti proizvodi tako teško probavljivi. Protuenzimi sprječavaju da  mogu djelovati enzimi za probavu.

Termička obrada uništava protuenzim, a tada ne djeluju ni svi drugi enzimi potrebni za probavu, tako da žitarice i sve vrste sjemenki čine opterećenje za čitav naš probavni sustav, stvaraju ljepilo (sluz) što začepljuje naše krvne žile. Zato najprije slabe oči i uši što ih opskrbljuju takve krvne žile. Tko treba uvijek nove naočale i napreže se da bi bolje čuo, trebao bi se u prvom redu usredotočiti na voće i povrće. Na temelju svojih vlastitih pokusa s enzimima ne jede Dr. Howell više uopće orahe. Posljednjih se deset godina prehranjuje gotovo samo prijesnim voćem. Danas s 93 godine živi u Fort Meyersu/Florida.

Ross Home, koga sam isto tako spominjao u svojoj knjizi, posvećuje upravo istraživanjima enzima najveću pažnju u svoje dvije knjige: "The Health Revolution" i "Improving on Pritikin - you can do it better!"

Ponavljam, samo čovjek ima problema s mnogim enzimima. Jako pametan, izniman čovjek, osobito onaj "literarno" nadaren (Dr. Ostler) zna sve o Bogu i svijetu i smišlja visokoumne komentare, ali ne zna gotovo ništa o očuvanju vlastitog života!

Dr. Howell navodi 100 argumenata o važnosti prehrane svježim voćem. Ja već  godinama posjedujem obje dragocjene knjige Dr.  Howella:

1.     "Food   Enzymes   for  Health   &   Longevity", 1946., novo izdanje 1980.9 3

2.       "Enzyme Nutrition", 1983.9 4

Današnje silno veličanje "musla" može se mirne savjesti nazvati besmislicom, zabludom!

Danas su svi mliječni proizvodi pasterizirani, pritom se unište 325 enzima koji su potrebni za normalno probavljanje mliječnih proizvoda. Pro­ mjena naših živežnih namirnica termičkom obradom ozbiljno je ugrožavanje našega zdravlja.

Evo nekoliko važnih rečenica iz knjige dr. Howella

"Health & Longevity":

"Bez enzima nije moguć život. Enzimi,  važan skriveni čimbenik u nekuhanoj hrani, tvoja  su propusnica     da    produljiš     mladolikost     i    povećaš vitalnost. Hrana bogata enzimima -  kakva  je ponajprije prijesna hrana - pridonosi sigurnom, učinkovitom i brzom gubitku težine. Pomlađujuća i terapijska vrijednost enzima u svježoj, prijesnoj hrani (prije svega voću i povrću)  može  spriječiti prijevremeno starenje i pripomoći postizanju sjajnog zdravlja. Legendarna dugovječnost naroda koji još prirodno žive  može  se  pripisati  visokom  udjelu prijesne hrane bogate  enzimima.  Istraživanja  su najzad pokazala da kuhana hrana - čak i ako su njezine osnovne sirovine prirodno rasle i bile oplemenjene vitaminima — može prouzročiti bolest. Ako se jede prijesna hrana, tada ostaje  očuvano osnovno životno pravilo enzima; takav je  način prehrane dakle pravo rješenje da se odupremo stresu modernog   života."

Žitarice, sjemenke i orasi mogu se lakše probaviti kad dospiju u fazu klijanja, i ponavljam svoju molbu istraživačima da proizvode takve živežne namirnice koje su bogate enzimima, kako bi se mogla jamčiti opskrba proteinima u vegetarijanaca koji se prehranjuju prijesnom hranom, uglavnom voćem.

Na njivama kuca međutim tempirana bomba! Naši plodovi polja predstavljaju zbog pesticida, insekticida i prekomjernog gnojenja nitratom najveću opasnost za našu prehranu. A oko 130 vrsta biljaka što ih konzumiramo, genetski je osiromašeno. Money  i Fowler dokazali  su  da je  u  SAD-u  između 1903. i 1933. godine izumrlo oko 97 vrsta povrća. Tek su posljednjih godina počeli znanstvenici skupljati stare sorte i njihove divlje srodnike, i nastoje ih očuvati. Krumpir je bio prvi plod u povijesti novoga doba u kojega se pogubno očitovalo pomanjkanje otpornosti. Sredinom prošlog stoljeća napala je gljivica krumpir na poljima čitave Irske, stoje dovelo do njegovog masovnog truljenja. Seljaci su morali bespomoćno gledati kako im je berba iz godine u godinu propadala. Tada je jedan do dva milijuna Iraca umrlo od gladi, a mnogi su se iselili u Ameriku. Tek je jedna sorta krumpira s područja Anda, pradomovine toga ploda, dala konačno gen koji je učinio irske krumpire otpornima na tu gljivicu.

Svi smo mi pozvani da podupremo seljake koji

1.     ne upotrebljavaju otrove i

2.      opet  sade  stare  i  već  gotovo  izumrle  sorte biljaka.

To međutim ništa ne koristi ako se ti zdravi proizvodi s njihovim velikim bogatstvom enzima naposljetku kuhanjem  uništavaju.

Mi  udišemo zrak koji je zatrovan, pijemo  vodu koja je  onečišćena  i jedemo  hranu  koja  nije  samo zatrovana, već i osiromašena za mnoge hranjive tvari. Zato ne može to "onečišćeno" tijelo dobro primiti u sebe zatrovane hranjive tvari  i  dostaviti  ih gladnim stanicama.   Toksini  mogu  osim  toga  poremetiti   i promijeniti hranjive tvari. Pesticidi kradu vitamine A, D i E. Nikotin može uništiti vitamin C već u crijevu, prije nego što bude apsorbiran.

Olovo i živa ometaju aktivnosti enzima, sprječavaju održanje životnog procesa. Ugljični monoksid sprječava vezanje kisika na hemoglobin u crvenim krvnim stanicama. Toksini ugrožavaju i uništavaju stanične membrane. Ozon uništava mast u membranama, osobito stanice naših organa.

Ostale opasnosti: blokiranje živčanih impulsa - ugrožavanje nasljednog materijala u stanicama - ultraljubičasto svjetlo može ugroziti DNK, naše nasljedne gene - kofein sprječava samoreparaturu te DNK, tako da mogu nastati urođena oštećenja, rak i mutacije - jetra se može usaliti, tako da je njezino djelovanje veoma ograničeno. U tu kategoriju spadaju otapala kloroform i tetraklorid.4

Nova veoma velika opasnost: bolesno tijelo napadaju naši vlastiti slobodni radikali, priroda želi od bolesnog organizma opet načiniti humus. Ona ga više ne smatra vrijednim da živi. To je kao stvaranje rđe pri željezu uslijed navale kisika. Vlastiti radikali napadaju i zdrave stanice i uništavaju čitave organe. Te su tvari ubojice sadržane i u zraku što ga udišemo. U SAD-u, sada i u Njemačkoj, mogu se kupiti visoko dozirani vitamini i minerali, takozvani antioksidanti, koji štite stanice od opasnih napada tih radikala.

4         Uzeto  iz  knjige:   "Healthy   Living  in  an   Unhealthy   World" Calabresa & Dorseya, Simon & Schuster

Najbolja je zaštita konzumiranje prijesnog voća i povrća, oni su naše sigurno "zaštitno sredstvo protiv rđanja". Gdje se obilno jede svježa, prijesna hrana, malen je broj srčanih infarkta i moždanih udara, kao na primjer u zemljama na Sredozemnom moru, za razliku od Finske i Škotske gdje se jede hrana bogata mastima, s malo udjela prijesnih živežnih namirnica. Tu ima osobito važnu ulogu vitamin E, te vitamini A i C, a prije svega beta-karoten koji je obilato sadržan u mrkvi.

Načela prirode, što sam ih opširno razložio u ovoj knjizi, pomažu "živjeti"  u ovom nezdravom svijetu.

Tellingstedt, ujesen 1991.

Helmut VVandmaker

U svojoj sam knjizi uvijek  iznova  upozoravao na " kamenje spoticanja" što  se  može pojavit ako se prenaglo prijeđe  na  prijesnu  hranu. Pročišćujuće voće djeluje  silovitije  i  učinkovitije od povrća. Tijelo ima nakon prijelaza na prijesnu hranu vremena da se oslobodi otrovnih taloga što su se nagomilali tijekom života. Prijesna  hrana, prije svega svježe voće i povrće, ne stvara bolesti, već pomaže  tijelu  da samo sebe  liječi.

Pojave  li  se  na početku  te promjene prehrane prolazne  tegobe,   vrati  se privremeno  s  voća  na povrće,   eventualno pripremljeno  na pari.   Ako  se otrovi  prebrzo   rastvaraju          i   dospiju   u   krvotok, mogu                      nastupiti   opterećujuća  povratna      trovanja. Zato je potrebno da piješ dovoljno tekućine (1,5 do 2 litre dnevno), najbolje čistu vodu ili njome razrijeđene sokove povrća  (sok  mrkve,  celera, cikle  ili  krastavca).

Nakon nekoliko dana prijeđi opet na čistu prijesnu, prvenstveno voćnu hranu. Jave li  se ponovo tegobe, vrati se prije spomenutom povrću pripremljenom na pari, a zatim opet započni sa svježim voćem (ipovrćem). To može tako potrajati tjednima, možda i mjesecima. Ovisno o stupnju zatrovanosti tijela ići će taj proces temeljite promjene brže ili trajati dulje, ali uz strpljivost će biti sve bolje.

Želiš li ozdraviti i ostati zdrav u  ovom nezdravom svijetu, tada zapamti:  "Danas je prvi dan ostatka tvog života!" započni danas,  sutra može biti prekasno. Preventiva je bolja od. svakog liječenja!