PREDGOVOR (1989.)

Prvo je izdanje knjige iznenađujuće  brzo razgrabljeno. Ona je primljena s oduševljenjem, jer je to prva knjiga na njemačkom jeziku, poslije knjige VValtera Sommera "Urgesetz der natiirlichen Ernahrung"25 , koja beskompromisno brani prirodu kao najbolju učiteljicu.

Svakodnevno mi stižu brojna izvješća o znatnim poboljšanjima zdravstvenog stanja  pošiljatelja pisama. Jedna gospođa piše daje moja knjiga uvod u eru vodenjaka. Neka je druga bacila u smeće sve svoje knjige o zdravlju što ih je imala od prije. Odobravanja dolaze čak od nekih liječnika. Vrijeme bi bilo zrelo za obrat!

Stoga osobito pozdravljam da je tako iskusan liječnik poput devedesetjednogodišnjeg dr. Beckera napisao predgovor 2. izdanju ove knjige. Dr. Beckerje sve do svoje smrti tjednima održavao tečajeve od dnevno 8 do 20 sati, s predavanjima o postu, prehrani, vježbama disanja, vježbama istezanja i kretanja, očne gimnastike itd., i još svakoga jutra činio stoj na glavi! Liječnici, lječitelji prirodnim metodama i "propovjednici zdravlja", oponašajte to do 91 . godine, tada ste najbolji uzor za svoje pacijente, bez "pomoćnih sredstava"! Malo je takvih ljudi!

Čovjek je svojim porijeklom frugivor, o tome nema dvojbe! U ovoj sam knjizi međutim uvijek iznova upućivao na to da s početkom prehrane prijesnom hranom, osobito voćnom, počinje temeljito  čišćenje tijela. Sada dolazi kamen spoticanja, "kršitelj" prirodne hrane postaje kolebljiv. On misli da mu je voće priskrbilo prenagle "procese izlučivanja" te se želi vratiti umjerenoj prehrani prijesnim povrćem ili čak kuhanom hranom. Istjerani se štetni taloži (koji su se često stvarali od djetinjstva) vraćaju u poznata skladišta, odakle proizlaze na primjer uzroci reume. Čini se kako je sve opet sjajno! Tako si međutim zadržao svoje bolesti i posve sigurno prijeti prijelaz u kronični stadij! Čak ni revni zagovornici svježe, prijesne hrane nisu shvatili te činjenice. I oni posrnu i vrate se "mekoj" hrani, čak "ugodnijoj homeopatiji" ili kuri ljekovitim biljem. "Pobunu" u tvom tijelu nije međutim prouzročilo voće, već je tvoje bolesno tijelo zahvaljujući odmah raspoloživoj energiji iz voća moglo prvi put brzo reagirati "miniotpadom"!

Bolest je trud prirode da te ozdravi. Bolest ne stvaraju neprijatelji (mikrobi) ili sile s onu stranu oblaka, već ona nastaje našom krivnjom!

Hrana ne liječi međutim nikad  izravno. Uvijek je tijelo ono koje odgovara!

Bolesti su dakle već postupci liječenja.

Nema alternative tom načelu liječenja! Svi su lijekovi, bez obzira kojeg porijekla, obmane i otrovi koji se moraju dodatno uz bolesti izbaciti iz tijela i tako predstavljaju za njega dodatno opterećenje. Ali to ne znači da bi bolesnici koji su desetljećima pogrešno živjeli i svakodnevno uzimali  lijekove, trebali sada potpuno odbaciti tu "medicinu za slučaj nužde". To bi bilo pogubno. Već sam na početku objasnio, i ovdje to odlučno ponavljam: moraš se povezati s nekim iskusnim liječnikom ili lječiteljem prirodnim metodama i sredstvima, koji se drži preporuke o prijelaznoj hrani, i biti nepokolebivo upravljen k svom cilju da postigneš sjajno zdravlje! Ja nisam liječnik i ne dajem medicinske informacije. Samo kažem kako vidim zdravije, i sam živim u skladu s tim. Unatoč mojoj molbi ljudima da se okane medicinskih upita, stižu mi svakodnevno potresna usmena i pismena izvješća mladih ljudi s najtežim bolestima. Oni traže posljednju slamku spasa. Koliko god suosjećao s njima, moram šutjeti.

Pri mojim se izlaganjima javljaju uvijek iznova dvojbe o opskrbi tijela proteinima kad voće i nešto povrća/oraha prikazujem  kao prijesnu i  osnovnu hranu za čovjeka. Trebamo samo pogledati kako je to sa životinjama biljožderima. Od čega raste u vola sočni odrezak što si ga danas možda s užitkom pojeo? Dobiva li i on bjelančevine, jaja, kuhanu hranu, kavu, čaj, kakao, čokoladu, cigarete, rakiju itd.? K tome mora krava bez pitanja još davati mlijeko, namijenjeno njezinu teletu, za ljude koji žele vječno ostati dojenčadi Tko hrani nama srodne primate ili najveću životinju, slona, gore navedenim sredstvima za uživanje? Opskrba tijela proteinima ne  smije dakako biti ni premala, jer bi to isto tako izazivalo ozbiljne probleme. Time ću se podrobnije zabaviti u svom predgovoru 6. prerađenom izdanju.

Hrana bogata bjelančevinama čini nas poslije početnog poticanja bolesnima i umornima. Zatrovana nas krv čini umornima! Tijelo s čistim strujanjem snage nije nikada umorno, treba mnogo manje sna i uvijek je snažno i živahno.

Pri prehrani svježom, prijesnom hranom ne trebaš se  zabrinjavati  zbog  bjelančevina,  masti  i  škroba. Majka priroda je u svojoj  sunčanoj  hrani   priredila sve  ono  najbolje  vlastitom  vatrom,  suncem,  i  to  u savršenom sastavu sa svim otkrivenim i neotkrivenim vitaminima,  mineralima,  elementima  u  tragovima itd., što ih treba krepko tijelo i za život sposobno živo biće!   Pri   sunčanoj   hrani  ne   trebaš   razmišljati   o pretilosti ili mršavosti ili kalorijama. Tu je sve samo od    sebe     uravnoteženo.          Samo        trebaš zaboraviti kuhinjski  lonac.  Prije jela je međutim uvijek duh taj koji  ti  mora  naložiti  obrat.  Najprije  počisti  glavu, zatim  tijelo,  nakon  toga  uzimaj   umjereno  u  sebe

2          Vidi Marilyn Diamond "Neue Esskultur mit SonnenKost"

svježu, prijesnu hranu, prije svega voće. I prekomjerno konzumiranje dobrih živežnih namir­ nica stvara teškoće i uzrokuje bolest!

Čovjek treba sve svoje bolesti i svoju ranu smrt pripisati samo sebi, jer se svakodnevno ogrješuje o nepromjenjivi prirodni zakon! i nije  zapravo Stvoritelj taj koji kažnjava. Čovjek sam sebe muči, jer se pokorava svojim degenerativnim živcima okusa. On osjeća još samo grube i nadražujuće tvari kao što su sol, papar, začini, masti umrtvljene kuhanjem, nikotin i kofein. Fine nijanse prirodne prijesne hrane mora tek ponovo naučiti osjećati! A to može dugo potrajati! Ali nisi ni obolio od danas do sutra. Isplaniraj dakle jednu do tri godine za ponovno postizanje svoga prirodnog instinkta!

"Krv   ispunjena   sluzi  poput  začepljene  je   cijevi između  peći   i  dimnjaka,   koja   nije  nikada   bila čišćena.   S  našom je  krvi zapravo još  mnogo gore, jer je otpad bjelančevina i škroba čini viskoznom i ljepljivom.  Osobito mlijeko daje savršeno  ljepilo!"

(Prof. Arnold Ehret)

U ljudi se nadalje javlja strah  da se  uz prehranu prijesnom hranom ne može ostvariti zadovoljavajuća radna sposobnost. Neki trkač na duge pruge (do 100 km) piše da nakon 10 dana prehrane voćem ne bi više postizao tako dobre rezultate kao prije. Zamislite, 49 godina pogrešne prehrane i 10 dana prehrane voćem! Sto očekuje takav čovjek od prirode o koju se dosada kažnjivo ogriješio? Već sam prije u ovoj knjizi izvijestio o pokusu što ga je dr. Meyer proveo na skupini športaša.

Formula glasi: "Sto manje jedeš, to si radno sposobniji! Krepkost nastaje iz čiste krvi koja može nesmetano teći tvojim  žilama!  Zapamti  životnu formulu Prof. Ehreta: "Životna snaga = snaga manje opterećenje." Tvoja snaga, tvoja  energija,  time živčana energija, može biti samo onoliko velika kolika je preostala energija koja ostaje kad se odbiju stalna opterećenja, zapreke, strane tvari, sluz, zatrovanost krvi, ukratko sva unutarnja  onečišćenja što ometaju krvotok. On naziva tu formulu istodobno i tvojom smrtnom formulom! Dosegne li opterećenje tvoju sveukupnu vitalnost, dolazi smrt!

Usporedi sebe s uprljanim strojem. On ne može raditi bez smetnji. Ili možeš li svojim autom dospjeti dalje ako stalno voziš zategnutih kočnica, a čudimo se što obolijevamo i prijevremeno umiremo!

Od 1978. bila je mala knjižica Nijemca Arnolda Ehreta moja "mala Biblija". Sada je možeš kupiti i na njemačkom jeziku pod naslovom "Die Schleimfreie Heilkost".2 7

Tijelo se mora najprije očistiti od svojih otrova, a to se najbolje postiže postom! Prof. Ehret izvješćuje nakon  dvogodišnje  čiste  prehrane  voćem  o  svojim športskim uspjesima izdržljivosti: s 31 godinom trčao je 2% sata neprekidno. S 39 godina, nakon sedmodnevnog posta i zatim samo 1 kg trešanja kao dnevnog obroka, krenuo je na pješačenje izdržljivosti kroz Sjevernu Italiju u trajanju od 56 sati bez zaustavljanja, bez hrane, bez odmora ili spavanja. Uzimao je u sebe samo nešto vode. Jedno je 16-satno pješačenje završio s 360 čučnjeva i istezanja ruku prema naprijed! A Ehret je bio čovjek koga su njegovi liječnici smatrali beznadnim slučajem i otpustili ga da u miru umre!

Dr. Barbara Moore, koja je prešla udaljenost od New Yorka do San Francisca bez hrane i spavanja, živjelaje 3 mjeseca u švicarskom gorju i nije jela ništa drugo osim snijega. Svakodnevno se penjala teško prohodnim planinskim masivima, često je hodala 100 km, trebala samo 3 sata sna, nikad nije bila gladna ni umorna!

Pročitaj u ovoj knjizi poglavlje o voćnoj hrani na Aljasci, "Snaga iz voća"! Ne traži dakle od prirode nemoguće! Udruži se sa 7 doktora, na koje uvijek iznova upućujem. Daljnji su kamen spoticanja hladne ruke i noge zimi pri ishrani prijesnom hranom. I ovdje važi: najprije moraš potpuno očistiti svoj "stroj". Topla krv mora moći nesmetano dospijevati u najsitnije kapilare. Budeš li tada još uvijek zebao, obuci toplije donje rublje. Prije svega, više se kreći! Mi smo po prirodi "pokretne životinje", a ne uredski ljudi. Mi ljudi dolazimo s područja palmi. Nitko nas nije poslao u hladne krajeve. Tu podsjećam na istraživanja dr. Waldorfa u ovoj knjizi, da je najzdraviji i najdulje živi onaj koji je uvijek malo gladan i ima tjelesnu temperaturu nižu od normalne. Prejedanje, viša tjelesna temperatura od normalne i ubrzan rad srca skraćuju život.

Ovdje bih trebao istaknuti i istraživanja dr. Walkera: škrob iz kruha/žitarica i krumpira proširuje srce, izaziva srčane napadaje, žučne i bubrežne kamence, oslabljuje sluh i vid.

Nije li žalosno da se primjena tog jednostavnog prirodnog zakona nije dosada uspjela provesti u životnoj praksi? Još je gore da se on uopće mora braniti! Koliko mnogo argumenata navode osobito medicinari protiv prijesne hrane!

Osobito se često ističe navodno nepovoljno djelovanje kiseline. Tu još jednom odlučno tvrdim da su sve izjave o kiselodjelujućem, organskom voću posve pogrešne! Čak najkiseliji limun djeluje bazično i ima upravo zbog svoje organske kiseline najjači učinak na otapanje nataložene mokraćne kiseline (dr. Haig) i vapnenastih kristala u mekim tkivima. Najbolje je sredstvo za pomlađivanje  destilirana voda s limunovim sokom! Njemački je istraživač prof. Schmdle nazivao limunov sok ELIX1ER VITAE, životni eliksir!

Najvažnije je da se voće uživa kao cijeli plod i snažno žvače! Tako se već bazična slina u ustima brine  za  brzu  neutralizaciju  organske  kiseline.   U prirodi nema voćnih sokova i Coca Cole. Tko se prehranjuje zrelim voćem kao jedinom hranom, neće više nikada imati problema sa svojim zubima!

Debeli, slušajte ovo! Sve je više izviješća o velikim gubicima na težini pri prehrani prijesnom hranom. Često čujem od dotičnih ljudi: "Mršav sam, ali zdrav".

Možeš zaboraviti sve dijete što te samo mogu učiniti vitkim i bolesnim! Moraš postati vitkim, gipkim i zdravim! Kakva korist od vitkog, ali bolesnog tijela? Za sve one koji gledaju previše bojažljivo na svoju zdravu mršavost preveo sam članak Victorie Bidwell o debljanju, koji je na kraju knjige bio dodan u sažetku.

Nadalje se neki žale na veliku glad u prijelaznom stadiju. Ta silna glad nije stvarna glad, već tek na prijašnju uobičajenu kuhanu hranu. Velika je glad bolest kuhinjskog lonca, njegov preostatak!  Nakon 3-4 dana posta nećeš više osjećati glad. Glad nije dakle kriva za dopremu hrane u tijelo, već su krivci tvoje bolesne stanice sa svojim mikrobima, koje žderu otpad. One traže svoju hranu! Prava se glad javlja u grkljanu kao pri osjećaju žedi! Kruljenje u želucu nije glad!

Taj  lažni  apetit  svladaj  samozapovijedima.  Tvoj jezik sa svojim degenerativnim živcima okusa, tvoj je neprijatelj. Treniraj, da bi živio, ne živi, da bi jeo! Postoji  još  toliko  mnogo  lijepih  užitaka  na  ovom svijetu. Ako ti jednom bude tijelo očišćeno, moći ćeš zaboraviti          razmišljanje     o                   svojim            živežnim      namirnicama. Tvoje se tijelo neće više javljati kao tijekom posnih dana! Uništi svoj lažni tek na bezvrijedne živežne namirnice!

Znam da mi koji se uistinu prehranjujemo svježom, prijesnom hranom moramo neprestano živjeti u neprijateljskoj okolini. Cesto nas gledaju kao neka živa bića s Marsa. Ne daj se zbuniti. "Tko se zadnji smije, najslađe se smije"! Ti ne možeš određivati što će drugi misliti. Kad si nekamo pozvan, pojedi bez ustručavanja svoju jabuku, naranču ili bananu. Slijedećeg ćeš dana biti vedar, živahan i okretan, dok će drugi trpjeti od svojih onečišćenih putova protjecanja sokova!

Neki žele odlučno braniti pčelinji med kao zdrav, osobito dakako oni koji medom i njegovim nusproizvodima dobro zarađuju. Na više sam mjesta u ovoj knjizi upozorio na to da med nije bolji od čistog šećera. Redovita upotreba meda može naposljetku nanijeti štetu jetri, gušterači i slezeni. Ta opasnost ne postoji pri dobro usklađenim vrstama šećera u voću i povrću. Za umjetni i rafinirani šećer (uključujući pčelinji med) nema mjesta u prirodnoj prehrani (Burroughs    ).

Gotovo nijedan laik ne zna da pčela neprerađeni med probavi, opskrbi ga tvari za konzerviranje i opet ispljune. Taj med sabran u spremištu pčela štetanje- s tim konzervansima i nakupljenim pesticidima iz okoliša - za ljudski organizam. On sadrži osim toga premalo kalcija.

Jedan je stručnjak za med rekao slijedeće:

"Med je magična i mistična riječ na području zdrave prehrane. On pripada onim najviše pre­ cijenjenim i preplaćenim proizvodima što ih nude trgovine bioloških živežnih namirnica.  Velika korist koja se pripisuje medu, zapravo je obmana. Med je samo malo hranjiviji i još mnogo opasniji od šećera!" (Bourroughs**).

Osobito me razveselila povelja udruge Gesellschaft unerschopflicher Heilkraft  der  Natur e.V., Karlsplatz 3., 8000 Munchen 2 (predstojnikprof. Dr. G. Rite her i Dr. Dr. Bilas:

Milijunima godina prehranjivala su se sva živa bića   nepromijenjenom   hranom.   Tek   unazad   ca.

POVELJA

Munchen, 16. svibnja '89

Gremij  UHN-a  osjeća  seponukanim  zahvaliti s  radošću

Gospodinu   HELMUTU  WANDMAKERU

za njegove velike zasluge za ponovno ozdravljenje okoliša, njegovo zalaganje protiv propadanja ljudskog zdravlja i za primjerno tumačenje zaštićujućeg i ozdravijujućeg načina prehrane,   te  izraziti  osobito priznanje.

Gospodinu Wandmakeru uspjelo je napornim radom  sabrati  odgovarajuće   međunarodno znanje, upotpuniti ga vlastitim iskustvom i obogatiti primjenom u vlastitom životu, te  ga učiniti pristupačnim za javnost. Tako se može njegovo  djelo  gledati  kao  epohalno.

Njegova   knjiga

ŽELIŠ  LI  BITI  ZDRAV-   ZABORAVI KUHANJE

može pomoći svakom čitatelju da dođe do izravne praktične odluke, nutricionistima i znanstvenicima služit će kao izazov i putokaz, aktivnim zaštitnicima  okoliša  dati  nove poticaje, a mladom naraštaju darovati nadu u život primjeren   čovjeku.

Dr. Dr. B. Bilas

2.   predsjedavajući

Helmut F.  Roehrig ruko voditelj pošlo va

10.1           godina uništava se ta vrijedna prirodna hrana termičkom obradom, ali samo je čovjek tako glup da se služi kuhinjskim loncem. Prema tome 50-godišnji čovjek jeo je tek 2 mjeseca kuhanu hranu, a 49 godina i 10 mjeseci, živu hranu, savršeno pripravljenu sunčevom snagom prirode! U njoj je sadržano sve što treba naše tijelo! Svaka promjena gena traje 1 milijun godina! Mi smo ljudi dakle još potpuno podešeni za prehranu svježim, prijesnim živežnim namirnicama!

Samo iz te gluposti termičke obrade nastale su sve današnje bolesti, čiji broj i učestalost stalno rastu, kao što je slučaj sa SIDOM. Današnja tvornička hrana i vrijedni sastojci uništeni u kuhinjskom loncu ne mogu prehranjivati zdravo tijelo: mrtve tvari stvaraju mrtva tkiva. Nastaju dvije opasnosti:

1.     organizam se zbog mnoštva mrtve hrane nedostatno odnosno nezadovoljavajuće pre­ hranjuje.

2.      te u pepeo uništene tvari postale su otrovnima za  tijelo.

Oslabljujuće i omamljujuće djelovanje kuhane hrane čini čovjeka mlitavim bogaljem. On tada pokušava obnoviti vitalnost i živčanu snagu stimulansima kao što su kava, čaj, kakao, čokolada, rakija i duhan, sol, začini, mrtve masti, šećer, ocat, češnjak, luk, Omega 3 masne kiseline (teško probavljive i posve nepotrebne), "čudotvorni eliksiri", lijekovi svake vrste. Ali sve što nije hrana uništava još više naše tijelo. Čudesno djelo Stvoritelja, čovjek, postaje tako najizrodenijim stvorom na zemlji!

A eliksir života zapravo nam je nadohvat i spreman za jelo. Stoje ugodnije za naša osjetila: zrela, crvena jabuka stoje pala pred nas izravno sa stabla ili crveno meso, lešina naše životinjske braće, "obrađeno" lijekovima i hormonima i bačeno u lonac za kuhanje? Do danas je na žalost malo onih koji su spoznali čitavu istinu naše nesretne prehrane. Bit će ih međutim sve više, jer nas dugi mir i sve nezdravija prehrana blagostanja približava vidljivo i osjetno trajnoj bolesti i slabosti! K meni dolaze vlastitom voljom i liječnici koji na žalost nemaju iskustva u zdravlju. Vrijeme je za obrat, kaže jedan liječnik iz Stuttgarta, jer ovako nećemo više dospjeti dalje. A jedan profesor medicine iz Frankfurta uzdiže moju knjigu iznad svih knjiga o prehrani i svrstava je među obvezno štivo!

Pri današnjem načinu života teško možemo nastavljati iskustva naših uzora od prije više stotina godina unatoč 100% neprijateljskom okolišu. Svatko misli da mu želimo oduzeti nešto dragocjeno. A zapravo je suprotno. "Sve počinje u ustima", piše odlično upravo spomenuti profesor medicine. Uživanje u nezdravoj kuhanoj hrani prenijela nam je naša majka (bolje nije znala)!! Svakodnevno se moramo opirati tim razorno štetnim navikama, želimo li barem donekle očuvati svoje zdravlje i svoj život.

Dr. Bruker priznaje u svom "Gesumdheitsberateru 6/89" da samo čista prirodna hrana može liječiti. Propisati međutim prehranu prijesnim voćem za sve, ne samo za Europljane, naziva on fanatizmom. Time se ne mogu ljudi pridobiti za punovrijedne žitarice bogate vitalnim tvarima!

Kakav je to poučak, gospodine dr. Brukeru: prirodna je prijesna hrana za bolesne, ne za zdrave?? Ako zdravi jedu isključivo tu hranu, jesu li fanatici? Trebali biste pročitati brojna pisma što sam ih primio od čitatelja koji su oboljeli od prehrane "punovrijednim ljepilom iz škroba, brašna odnosno žitarica, a ozdravili prehranjujući se ukusnim svježim voćem! Težište se treba staviti na voće, a ne na štetno zrnje žitarica, kojima se posebno bavim u ovoj knjizi. Oni koji se prehranjuju "muslima" zapeli su, poput Waerlanda, na pola puta!

Ja sam se tijekom mojih 20 godina prehrane žitaricama morao stalno boriti s prehladama, čak upalom pluća, srčanim tegobama i debljinom. Svakodnevno sam jeo svoje "musle" sa svježim žitaricama, pekao svoj vlastiti kruh, ukratko, i ja sam bio strastveni obožavatelj žitarica. Danas duboko žalim zbog tog izgubljenog vremena. Ali bolje nisam znao!

99,9% čitatelja podržava moje radikalno  i fanatično zagovaranje jedino važećeg prirodnog zakona. Jedino je negativno pismo došlo od Stahlkopfa. To se moglo očekivati, jer on može svoje preporuke za prehranu prodati samo bolesnim ljudima.

Riječ radikalan potječe iz latinskog i znači: ići do korijena. Ja idem dakle u dubinu do nepromjenljivog i vječno važećeg prirodnog zakona koji vrijedi za sva živa   bića   ovog   planeta!   Ako   me   netko   naziva fanatičnim ili radikalnim, tada istodobno iskazuje najveće poštovanje prirodi!  Neuvjerljivih knjiga i Iječitelja imamo u izobilju! Nabrojat ću sve nepotrebne, ublažavajuće, neučinkovite i površne metode: ublažavajući lijekovi, operacije (van sa slijepim crijevom, s krajnicima, maternicom, jajnicima, žučnim mjehurom, polipima!), kiro- praktičarsko "lomljenje kostiju",  masaže,  vruće kupke, hladni šokovi, kure kisikom, električne vibracije, zračenja, cijepljenja itd. sve su to kratkovjeke metode koje čeprkaju samo po površini; pacijent ide s jedne"kure" na drugu želeći naći čudotvorni eliksir. A zapravo je sve bolesniji i slabiji, te prijevremeno završi na groblju.

Zašlo bolesnik ne ide do korijena? On želi ozdraviti, ali za to želi po mogućnosti što manje učiniti. Želi zadržati svoj stari način prehrane pogrešnom, mrtvom hranom, svoju proždrljivost. Ja ću radije pustiti da me neki grde kao fanatičnog i radikalnog; jer to su samo druge riječi za istinu i dosljedno postupanje!

Tellingstedt, ljeto 1989.

Helmut VVandmaker