Zapamtite da za vrijeme molitve uvijek morate ostati odani svom idealu i cilju. Mnogi ljudi propuste ostvariti bogatstvo i financijski uspjeh jer mole u dva smjera. Potvrđuju da Bog zadovoljava njihove potrebe i da su božanski namireni, ali nekoliko minuta kasnije niječu to govoreći: »Ne mogu platiti ovaj račun«. »Ne mogu uspjeti u ovome ili onome.« Ili govore sami sebi: »Prati me zla sreća«. »Nikad ne mogu sastaviti kraj s krajem.« »Nikad nemam dovoljno novaca.« Sve su takve izjave vrlo destruktivne i neutraliziraju vaše pozitivne molitve. To je ono što se naziva »molitvom u dva smjera«.

Morate biti vjerni svom planu ili cilju. Morate biti uvjereni u znanje o duhovnoj Sili. Prestanite sklapati negativne brakove, tj. sjedinjavati se s negativnim mislima, strahovima i brigama.

Molitva je poput kapetana koji određuje smjer broda.

Morate imati odredište. Morate znati kamo idete. Kapetan broda, poznavajući pravila navigacije, u skladu s njima određuje smjer. Ako je brod skrenut s pravca olujom ili valovima, on ga mirno vraća na pravi kurs.

Vi ste kapetan, vi dajete naredbe svojim mislima, osjećajima, mišljenjima, vjerovanjima, raspoloženjima. Držite se pravog smjera. Vi idete tamo gdje je vaša vizija! Stoga, prestanite gledati na zapreke, smetnje i poteškoće koje bi mogle prouzročiti skretanje s pravca. Budite odlučni i pozitivni. Odlučite kamo idete. Znate da je vaš mentalni stav brod koji će vas odvesti iz oskudice i ograničenosti u izobilje i u vjerovanje da nepromjenjivi Božji zakon radi za vas.

Quimby, izvanredni proučavatelj i učitelj mentalnih i duhovnih zakona uma, rekao je: »Čovjek će se ponašati onako kako je potaknut da se ponaša«. Što vas pokreće u ovom trenutku? Što određuje vaš pogled na život? Odgovor je: vaše ideje, mišljenja i vjerovanja koja aktiviraju vaš um i uvjetuju vas da budete, kako je Quimby rekao, »izraz vlastitih vjerovanja«. To oslikava njegovu izjavu: »Čovjek je izraženo vjerovanje«.

Druga popularna izjava je: »Naši umovi miješaju se poput atmosfere i svaki čovjek u toj atmosferi ima svoj identitet«. U djetinjstvu ste bili subjekt raspoloženja, osjećaja, vjerovanja i opće mentalne atmosfere svog doma. Strahovi, tjeskobe, predrasude, kao i religiozni osjećaji i uvjerenja roditelja bili su utisnuti u vaš um.

Zamislimo dijete koje je rođeno u siromašnoj obitelji, u kojoj je uvijek vladala neimaština; neprekidno je slušalo jadikovke o oskudici i ograničenosti.

Možete reći, poput Saltera, da je dijete bilo uvjetovano za siromaštvo. Mlad čovjek može imati kompleks utemeljen na ranim iskustvima, odgoju i vjerovanjima, ali može nadrasti svaku situaciju i postati slobodan; to se čini snagom molitve.