Po meni, ideja da je pranje sudova neprijatno može nam pasti na pamet samo kad to ne



radimo. Kad već stanete pored sudopere, zavrnutih rukava i sa rukama u toploj vodi, to



je u stvari prilično prijatno. Ja uživam da se posvetim svakoj posudi, potpuno svjestan



posude, vode, svakog pokreta ruke. Ako žurim da bih što prije počeo da jedem desert,



znam da će mi pranje sudova biti neprijatno. Samo posuđe je čudo, kao i činjenica da



sam ovdje i da ga perem!



Ako sam nesposoban da operem sudove sa radošću, već želim da što prije operem i



pojedem slatkiš, biću jednako nesposoban da uživam u slatkišu. Razmišljaću, sa



viljuškom u ruci, šta sljedeće da uradim i tako ću izgubiti svu prijatnost ukusa i izgleda



deserta. Stalno ću biti uvučen u budućnost, nikad sposoban da živim u sadašnjem



trenutku.



Svaka misao, svaki pokret osvijetljen svjesnošću dobija kvalitet svetosti. U tom svjetlu



ne postoje granice između sakralnog i profanog. Moram priznati da mi treba malo više



vremena da operem sudove, ali zato potpuno živim svaki momenat i srećan sam.



Pranje sudova je u sito vrijeme i sredstvo i cilj - to znači da ne peremo posuđe samo



zato da ono bude čisto, već i zato da bismo ga prali, da bismo potpuno živjeli u



svakom momentu dok to činimo.



Meditacija u hodu



Meditiranje u hodu može biti vrlo prijatno. Hodamo polako, sami ili sa prijateljima,



ako je moguće na nekom ljepom mjestu. Meditacija u hodu je zaista uživanje u



hodanju - hodamo ne da bismo negdje stigli, već radi samog hodanja. Svrha je biti u



sadašnjem trenutku i, svjesni svog disanja i hodanja, uživati u svakom koraku. Da



bismo to mogli, moramo se otresti svih briga i strepnji, moramo prestati da



razmišljamo o budućnosti, o prošlosti. Možemo uhvatiti dijete za ruku dok to činimo.



Hodamo, koračamo kao da smo najsrećnija osoba na Zemlji.



Iako hodamo stalno, naše hodanje je obično više nalik trčanju. Kada hodamo na taj



način, mi utiskujemo strepnje i u samu Zemlju. Treba da hodamo tako da utiskujemo



mir i smirenost po Zemlji.. Svi to možemo, ako zaista snažno želimo. Svako dijete to



može. Ako možemo da učinimo jedan takav korak, onda možemo i dva, tri, pet. Ako



smo sposobni da jednom koraknemo mirno i srećno, mi radimo na miru i sreći cijele



ljudske vrste. Meditacija u hodu je divna vježba.



Kada meditiramo u hodu, hodamo nešto sporije nego obično i disanje usklađujemo sa



koracima. Na primjer, možemo učiniti tri koraka udišući i tri izdišući. Tako možemo



sebi reći: "U, u, u. Van, van, van." "U" nam pomaže da se identifikujemo sa udisajem.



Svaki put kad nešto nazovemo imenom, to postaje stvarnije; na primjer, kada kažemo



ime prijatelja.



Ako vaša pluća traže četiri koraka umjesto tri, dajte im to. Ako traže dva, dajte im dva.



Dužina vašeg udisaja i izdisaja ne mora biti jednaka. Na primjer, možete napraviti tri



koraka sa svakim udisajem, a četiri sa izdisajem. Ako se osjećate srećni, mirni i



radosni dok hodate - dobro radite.



Budite svjesni kontakta vaših stopala i zemlje. Hodajte kao da ljubite zemlju vašim



stopalima. Nanijeli smo mnogo štete Zemlji. Sada je vrijeme da je njegujemo.



Otiskujemo naš mir i opuštenost po površini Zemlje i učimo se ljubavi. Hodamo u tom



duhu. S vremena na vrijeme, kad vidimo nešto veoma lijepo, možemo poželjeti da



stanemo i pogledamo drvo, cvijet, djecu u igri. Dok gledamo, nastavljamo da dišemo;



inače, gubimo lijepi cvijet i zapetljavamo se u svoje misli. Svaki naš korak će stvoriti



svježi povjetarac, osvježavajući naše tijelo i um. Na svakom koraku rascvjetava se



cvijet ispod naših stopala. To možemo činiti samo ako ne mislimo o budućnosti ili o



prošlosti, ako znamo da je život moguće pronaći samo u sadašnjem momentu.



Telefon



Telefon je vrlo koristan, ali se može pretvoriti u našeg tiranina. Prečesti pozivi nas



prekidaju i ometaju. Možda se ponekad zaboravljamo i predugo govorimo preko



telefona, gubeći dragocjeno vrijeme (i novac). Često govorimo o stvarima koje nisu



tako važne. Koliko puta smo dobili račun za telefon i začudili se nad sumom?



Telefonsko zvono proizvodi u nama neko titranje, možda neku strepnju, nervozu: "Ko



zove? Je li to dobra ili loša vijest?" Ipak nas neka sila vuče telefonu, ne možemo da



odolimo. Mi smo žrtve svog telefona.



Preporučujem vam da sljedeći put kad čujete telefon ostanete gdje ste, udahnete i



izdahnete svjesno i kažete u sebi "Poslušaj. Ovaj divan zvuk me vraća mom pravom



ja." Kad pozvoni drugi put, možete ovo ponoviti, a smiješak će vam biti izrazitiji. Kad



se smiješite, mišići lica se opuštaju, a tenzija brzo nestaje. Imate vremena da ovako



dišete i osmjehujete se, jer će onaj koji vas zove siguno sačekati tri zvona. Kada



telefon zazvoni treći put, možete nastaviti sa disanjem i smiješkom dok lagano idete ka



telefonu. Sam ste svoj gospodar. Znate da se smiješite ne samo za svoje dobro, već i za



dobro drugih. Ako ste nervozni ili ljuti, vaš sagovornik će primiti vašu negativnu



energiju. Ali, s obzirom da ste disali i smiješili se, plivate u svjesnosti i kad podignete



slušalicu to je prava sreća za osobu koja vas zove.



Prije nego što vi nekog zovete, možete udisati i izdisati tri puta, a zatim okrenuti



brojeve. Kada začujete prvo zvono, znaćete da vaš prijatelj diše i smiješi se, i da neće



podići slušalicu do trećeg zvona. Dakle, recite sebi "On diše, zašto ne bih i ja?"



Vježbajte udisanje i izdisanje, zajedno sa onim koga zovete. To je divno!



Ne morate da odete u specijalnu prostoriju za meditaciju da biste ovo praktikovali.



Možete to činiti u vašoj kancelariji, kod kuće. Ne znam kako bi ovo mogli praktikovati



profesionalni telefonisti s obzirom da mnogo telefona zvoni u isti čas. Oslanjam se na



vas da smislite neki način i za telefoniste. Ali mi koji to nismo imamo prava na tri



udisaja. Praktikujući ovakvu meditaciju možemo odagnati stres i depresiju i unijeti



svjesnost u svakodnevni život.