pranajama: kontrola disanja

Prema Upanišadama (vidi str. 17), kontrola disanja osnovni je dio vježbanja joge - samo produljivši udisaj i izdisaj jogin može naučiti obuzdati i usmjeriti pranu te dosegnuti više stupnjeve svijesti. U Upanišadama uspoređuje se osoba koja vježba jogu i pritom ne kontrolira disanje s nekim tko se uputio na put preko oceana u brodu od nepečene gline - brod će se uskoro ispuniti vodom
i potonuti.

U usporedbi s ostalim sustavima tijela, naš je dišni sustav
zaista jedinstven. S jedne strane ne upravljamo
njime (dišemo i kad nismo toga svjesni), a s druge ovisi
o nama u smislu da ga možemo kontrolirati tako da
svjesno produljujemo, skraćujemo ili potpuno zadržavamo
dah. U hatha jogi učimo točno usmjeravati disanje
pomoću raznih tehnika poznatih kao pranajama. Ma taj
način naš dah postaje alat pomoću kojega reguliramo
naše tjelesno i emotivno stanje i koji nas naposljetku
dovodi do stanja spokoja ili prosvjetljenja. Hatha joga
pradipika (vidi str. 16-17) objašnjava da, kad je disanje
smireno, smiren je i um.

Jogini koji sate i sate svakog dana posvećuju pranajama
vježbama, mogu na nevjerojatne načine kontrolirati
dah, uključujući usporavanje disanja i otkucaje srca dok
ne postanu praktički nečujni. Ipak, daleko važnije od
fizičkih vještina je sposobnost vježbača da se oslobodi
negativnih ili nekontroliranih misli. Upravo činjenica da
nas pranajama uči mentalnom usmjeravanju, nezaobilazan
je doprinos u pripremi za meditiranje.

Na ovoj slici iz 18. stoljeća, jogin sjedi u položaju lotosa (vidi str. 75)
koji omogućuje potpunu ravnotežu i idealan je položaj za vježbe
pranajame.

Prema tekstu Gheranda Samhita iz 17. stoljeća (vidi str.
17), potrebno je provoditi načela za uspješno vježbanje
pranajame. Prvi je sthana (pravo mjesto) - vježbajte na
svježem, tihom, a idealno bi bilo i na osamljenom mjestu
na kojemu vas ništa neće ometati. Drugo je načelo
kala (pravo vrijeme) - izaberite vrijeme kad vam ništa
neće smetati, po mogućnosti vježbajte prije zore (iako,
bolje ikad nego nikad). Treći je mita-ahara (prava prehrana)
- ne smijete biti ni gladni ni presiti, jedite skromno.
Četvrto načelo je nadi-suddhi, a odnosi sa na čistoću
energijskih kanala (nadija) kroz koje prana putuje (vidi
str. 20-23). Ova načela vrijede i. danas, kao i prije 400
godina.

Produljivanje udisaja i izdisaja
Prema jednoj joga tradiciji svakom je čovjeku, kada se
rodi, određen broj udisaja i izdisaja koje će tijekom života
napraviti. Jogini koji su promatrali brzinu disanja kod
životinja, opazili su da životinje koje polakše cl isu, kao
što su slonovi i pitoni, žive dulje od vrsta koje cl išLI brže.
Usporavajući disanje, odnosno produljujući svaki udisaj
i izdisaj kako bismo učinili maksimum za naše tijelo, um
i duh, možemo produljiti svoj život. Iako tvrdnja da
usporavanjem disanja produljujemo sebi život zvuči
pomalo neuvjerljivo, činjenica jest da polaganije disanje
otklanja stres i pomaže nam da se opustimo te potpuno
uživamo u svakom trenutku svojeg života. Polakše disanje
koristi i srcu, što također pridonosi produljivanju
života.

Udisaj, zadržavanje daha i izdisaj
Pranajamu dijelimo na tri faze: udisaj (puraka), zadržavanje
daha (kumbhaka-, kada dah zadržavamo u plućima) te
izdisaj (rećaka). Udisaj je dah hranjenja koji daje snagu,
energiju, toplinu, jakost te vitalnost umu i tijelu. Zadržavanje
daha otvara i čisti putove oko našeg tijela, koji
omogućuju slobodan dotok prane u sva područja, što
nas puni energijom. Izdisaj nas pročišćava, osvježava,
obnavlja, smiruje i dovodi u ravnotežu. Već samci jedan
potpun udisaj i izdisaj daju nam istodobno snagu i
ispunjavaju nas energijom. Neke pranajama vježbe temelje
se upravo na manipulaciji trajanja purake, kumbhake i
rećake.

Započinjanje pranajame
Tekstovi o jogi savjetuju početnicima da u početku
vježbaju pranajamu pet do deset minuta na dan. Iskusni
jogini mogu vježbati i do sat vremena. Baš kao što mišići
koji pokreću udove postaju ukočeni zato što ih svakodnevno
preopterećujemo ili ih uopće ne pokrećemo, isto
se događa s mišićima koji sudjeluju u disanju. Kao što ne
bi bilo realno očekivati da uspijemo izvesti lotos položaj,
a da ga nismo prethodno uvježbavali, tako ne bismo trebali
ni početi vježbati pranajamu bez prethodne pripreme.
Ako tijekom vježbanja osjetite vrtoglavicu ili umor te primijetite
da se osjećate »čudno«, znači da radite prebrzo i
preintenzivno. Usporite. Pripazite da se ne naprežete
dok izvodite pranajamu. Vašd se pluća trebaju s lakoćom
puniti zrakom i pritom se trebate ugodno osjećati.

BANDHE: ZAPORI JOGE
Bandhe su zapori, odnosno pokreti mišića koji
»zaključavaju« pranu u određena područja u tijelu ili
preusmjeravaju njen protok u tijelu. Bandhe se mogu
vježbati zasebno ili zajedno s asanama, pranajamom ili
mudrom (vidi str. 119). Kontrakcija mišića može se izvoditi
snažno ili blago.

Postoje tri bandhe. Đalandhara bandha, na grlu, izvodi
se tako da se uzdignu prsa, brada se spusti i utisne prema
unutra, a dah se zadržava. Uddijanu (»letenje prema gore«)
bandhu sačinjavaju podizanje i uvlačenje trbušnih mišića
nakon što ste potpuno izdahnuli. Također se odnosi na
kontrakciju najdoljnjeg dijela trbušne šupljine, ispod pupka.
Pri vježbanju aštanga vinjasa joge, dok vježbate asane,
uddijana bandha se može vježbati s mula bandhom. Mula
(»korijen«) bandha uključuje podizanje zdjeličnih mišića
kako bi se postigla kontrakcija međice prema gore, prema
tijelu. Sva tri zapora izvedena istodobno, tvore maha
bandhu, odnosno veliki zapor.

lako vježbanje bandhi nadilazi sadržaj ove knjige,
svejedno možete promatrati učinke zadržavanja i otpuštanja
mula bandhe i uddijana bandhe dok vježbate položaje
(pri vježbanju uddijana bandhe napnite samo donji dio
trbuha).