PRAKSA MEDITACIJE

32

Postoje dvije vrste meditacije, naime objektivna i subjektivna. U objektivnoj meditaciji, smatra se da je Ideal izvanjski/fizički, a u subjektivnoj, da je on u umu osobe koja meditira. Postoje također

32 Metoda meditacije opisana u ovom poglavlju jest jedna od mnogih koje preporučuje nedualistička Vedanta. Meditacija propisana učenjima Dualističke Vedante može također, nakon duljeg prakticiranja dovesti do realizacije Brahmana.

dvije vrste objektivne meditacije, ovisno s čim se Ideal asocira ili uvjetuje, bilo sa simbolom zvuka (śabdanuviddha) ili sa simbolom oblika (driśyanuviddha). Meditacija asocirana sa simbolom zvuka sastoji se u ponavljanju takvih formula kao što su "Om Saććidānandam Brahma" ili "Om Saććidekam Brahma". Ona prva znači "Brahman je Apsolutno Postojanje, Apsolutno Znanje i Apsolutno Blaženstvo". Druga znači "Brahman jest stvarnost, Svjesnost i Jedan bez drugoga." Ponavljanjem svetih riječi aspirant razmišlja o njihovom značenju. To da je Brahman Apsolutna Stvarnost ili Postojanje ne znači da postoji ili da je stvaran u smislu da je On pojavni objekt. On je Postojanje Sâmo i Stvarnost Sâma (ali nije fizički stvaran). On je suština Postojanja, neuvjetovan vremenom, prostorom i percipiranim kauzalitetom. Pojavni svijet i sve stvari u njemu osjećaju/opažaju se da postoje jer ih prožima Brahman, kao Stvarnost i Postojanje. One ne mogu postojati odvojeno od Brahmana. Međutim, Brahman postoji čak i kad imena i oblici nestanu, kao što je to u slučaju samadhija a i u dubokom snu bez snova. Slično tome, Brahman jest Apsolutno Znanje ili Svjesnost. To ne znači da Brahman zna; Brahman jest suština Znanja – Znanje Sâmo. Svo znanje jest moguće u relativnom svijetu jer je Brahman, kao Svjesnost, stvarna srž znalca ili subjekt. To da je Brahman Jedan jedini znači da Brahman nije dualan. On nije jedan u smislu u kojem jest Sunce jedno ili Mjesec jedan; zato što također postoji opažač Sunca i Mjeseca. Ideja o jednom u relativnom svijetu, korelira s idejom o dvoje te označava dualnost. Stoga, svi opisi Apsoluta obuhvaćeni intelektom u stvari pripadaju dualnosti. S druge strane, Jednota Brahmana znači potpuni identitet subjekta i objekta, neopisivo iskustvo, koje ne karakterizira niti jedan niti dva. Konačno, Brahman jest Blaženstvo. Blaženost nije Njegov atribut/svojstvo, nego “tvar” od koje je “načinjen”. Znalac Brahmana ne uživa ovo Blaženstvo kao objekt. On se sjedinjuje s Njim. Ovo Blaženstvo ne razlikuje se od Postojanja, Svjesnosti i Jednote. Ono nije od prirode blaženstva nastalog u kontaktu organa osjetila s njihovim objektima. Čak i najviše blaženstvo ove vrste, naime blaženstvo doživljeno na nebu, samo je refleksija Blaženstva Brahmana u ogledalu relativnosti.

U objektivnoj meditaciji asociranoj sa ili uvjetovanoj simbolom oblika, aspirant meditira na neki vanjski objekt ili oblik koji mu izgleda kao najbliži Brahmanu. Svaki objekt jest kombinacija Apsoluta i relativa. On sadrži i svojstva Brahmana i svojstva svijeta. U svemu nalazimo ne samo Postojanje (Sat), Spoznatljivost ili znanje (Ćit), i Privlačnost ili Blaženstvo (Ananda), koji su različiti aspekti Brahmana, već također i ime (nama) i oblik (rupa), koji su obilježja pojavnog svijeta stvorenih avidyom i stoga su iluzorni. Meditirajući na simbol/oblik, aspirant treba postepeno povlačiti svoj um sa nestvarnog imena i oblika te se koncentrirati na Brahmana, prisutnog u simbolu kao Postojanje-Znanje-Blaženstvo Apsolut. U objektu i kroz objekt on treba vidjeti Brahmana, kao što se u valovima i kroz valove vidi ocean.

Objektivna meditacija ima svoje savikalpa i svoje nirvikalpa aspekte. U Savikalpa aspektu aspirant je supersvjestan “objekta” meditacije, naime, Brahmana asociranog sa zvukom ili oblikom/formom. Međutim, s produbljivanjem meditacije on postiže nirvikalpa stanje, gdje cijeli pojavni svijet nestaje u Brahmanu i aspirant se sjedinjuje s Njim.

U subjektivnoj meditaciji, Ideal se nalazi “unutar” osobe sâme. Vidioci Vedante govore o srcu kao o izrazito prikladnom mjestu za tako nešto. Za početnika, srce jest fizički organ, oblikovan poput lotosovog pupoljka. Unutar njega nalazi se suptilni, svijetleći prostor često opisivan kao Brahmapura, Prebivalište Brahmana. Kako aspirant napreduje u meditaciji i postaje sposoban za suptilne percepcije, on shvaća da srce ne označava stvarni fizički organ već buddhi, odlučujuću sposobnost, najrafiniraniji dio uma i u kojem se najbolje reflektira Brahman. Tako se Brahman u Upanišadama često opisuje kao da prebiva u "spilji buddhija". Na ovom stupnju, meditiranje je uzdignuto s fizičkog na psihički nivo. Posvećenik tako reći lijeva Apsolut u kalup svog uma pa tako nastaje mentalna slika Brahmana. Konačno, on nadilazi i srce i um te realizira Brahmana, Sveprožimajuću   Svjesnost,   u   svojoj   najdubljoj/najintimnijoj   svjesnosti.   Slika   u   srcu   i

refleksija/odraz u buddhiju sjedinjuju se s Univerzalnom Svjesnošću. Možda su kršćanski mistici na to mislili kad su govorili o "dubokom zazivanju u dubinama". Ovo jest izravna i neposredna realizacija Apsoluta, bez posredstva organa osjetila ili uma.

Kao i u objektivnoj meditaciji, tako i u subjektivnoj, Ideal se može asocirati sa ili uvjetovati simbolom zvuka ili simbolom oblika/forme. U meditaciji asociranoj sa simbolom zvuka, aspirant ponavlja vedski aforizam kao što je "Ja sam Brahman" (Aham Brahmāsmi). Ponavljanjem svete formule on također razmišlja o njenom značenju: on jest, u stvari, po prirodi Mudrost, Čistoća i Vječnost; njegova je istinska priroda zapravo izvan vremena, prostora i uzrokovanja; on je jedno s Beskonačnim. Ovaj oblik meditacije naglašava zvuk. Zvuk, kao što ćemo vidjeti, konačno vodi u tišinu, kao što oblik vodi ka neopisivom/neizrecivom doživljavanju bezobličnosti.

U meditaciji asociranoj sa simbolom oblika, aspirant primjećuje da u njegovom umu konstantno nastaju takvi oblici ili ideje poput želje, odlučnosti, sumnje, vjerovanja, nevjerovanja, straha i neustrašivosti. On meditira na Svjesnost koja jest Svjedok ovih oblika.

Subjektivna meditacija ima svoje savikalpa i svoje nirvikalpa aspekte. Na početku, aspirant osjeća da je "on" nevezani Brahman. Tu je prisutan element spoznavatelja, ili ja-svjesnosti. Međutim, kako meditacija postaje sve dublja i dublja, on doživljava nirvikalpa samadhi, gdje um postaje nepromjenjiv/postojan, poput netreptajućeg (stabilnog) plamena svijeće koju držimo na mjestu bez propuha, tako on biva posve apsorbiran/upijen u Blaženstvo ili Samorealizaciju. Nema više spoznaje subjekta ili objekta.

Pomoću subjektivne ili objektivne meditacije, aspirant postepenim koracima doseže Znanje o Brahmanu u nirvikalpa samadhiju. Tako nestaje vezanost za tijelo i za pojavni svijet, a javlja se Znanje o Vrhovnom Jastvu. On svugdje vidi Brahmana: desno, lijevo, ispred, iznad, gore, dolje. Sve doista postaje Brahman. Stoga on u svakom iskustvu realizira Vrhovno Blaženstvo samadhija. Opažajući Brahmana otvorenim očima i sa zatvorenim očima, u meditaciji ili dok promatra svijet, on se rješava "lanaca/okova srca" te rješava "sve sumnje uma" i postaje oslobođen vezujućih posljedica svoje prošle karme.

PREPREKE ZA SAMADHI

Potreba za oprezom/budnošću jest imperativ na svakom koraku duhovnog života. Prepreke vrebaju na stazi sve dok se ne postigne cilj. Što se aspirant više popne, to su prepreke suptilnije. U Upanišadama, staza je opisana kao "oštra poput oštrice žileta". Ako je aspirant nemaran, neće doći do cilja i samo će sam sebi naškoditi. Za one koji vježbaju meditaciju, učitelji Vedante navode četiri glavne prepreke. To su tupost (tromost, omamljenost, mlitavost, ukrućenost, pospanost), distrakcija (odvraćanje pažnje),  privrženost (prianjanje, vezanost) i  uživanje blaženstva.

Ako se um ne uspije utemeljiti u Brahmanu nakon što se odvojio od svijeta, on često zapadne u stanje pospanosti (sna) ili tuposti/tromosti (laya). Nastupi neka vrsta stagnacije. Aspirant se nerado iznova trudi. Njegov napredak je usporen.

Ili um, koji nije u stanju počivati u Brahmanu, nakon odvajanja od svijeta, može osjećati da mu razne ideje skreću pažnju (vikšepa), a većinom su te ideje tričave, nesuvisle i beznačajne. Opisane su kao "male imbecilnosti" uma. Njih je veoma mnogo, a po prirodi su nestalne. One mogu biti posljedica aspirantovog jalovog brbljanja ili beznačajnih djela (besmislenih akcija) iz prošlosti. One ga uznemiravaju. Ponekad, u nemogućnosti da dosegne Brahmana, te odvojen od svijeta, aspirant pretjeruje u nekoj određenoj emociji ili osjećaju koji je nekonsekventan (nedosljedan,

nesuvisao, beznačajan, nevažan) sam po sebi, i tako stvara prepreku u svom duhovnom životu.

Ili njegov um, koji nije u stanju počivati u Brahmanu, no ipak je odvojen od svijeta, može odjednom biti obuzet divljom privrženošću (kašaya) prema davno zaboravljenom doživljaju. Želja, koja odjednom uskrsne iz podsvijesnog uma uzburka ga poput zapuha vjetra koji ljulja/trese lađu (čamac) usidrenu na vodi.

Ili njegov um, koji nije u stanju počivati u Brahmanu, ali je ipak odvojen od svijeta, može osjećati potpuno zadovoljstvo uživanja u nižem blaženstvu (rasasvada), nagovještaju Blaženstva Brahmana, i ne želi činiti ikakve daljnje napore kako bi postigao Cilj. Kao rezultat samokontrole i meditacije, može biti nagrađen vizijama i ekstazama, koje su samo miljokazi na stazi. Neoprezni posvećenik smatra da su ova drugorazredna iskustva prava stvar te ostaje uronjen uživajući u njima. Ponekad može postati toliko zaokupljen blaženstvom savikalpa samadhija, da odbija napustiti to stanje i zaroniti u sve-ukidajuće iskustvo Velikog Onkraja (engl. the Great Beyond). Može se također dogoditi da aspirant u potrazi za svojim duhovnim Idealom biva izazvan tvrdoglavom i nametljivom žudnjom nekog organa osjetila. On se upušta u junačku borbu protiv neprijatelja. Kad konačno pobijedi, osjeća se zbog uspjeha tako sretnim da se prepušta uživanju u svojoj pobjedi. On zaboravlja da je krenuo u realizaciju Brahmana. Učitelji Vedante prikazuju to pričom o čovjeku koji se želio domoći blaga zakopanog ispod drveta, kojeg je danonoćno čuvao snažan zmaj. Kad se približio drvetu, zmaj ga je izazvao. Slijedila je žestoka i dugačka bitka. Konačno je zmaj ubijen. Čovjek međutim, izvan sebe od veselja zbog pobjede nad neprijateljem, plesao je oko drveta potpuno zaboravivši na blago.

Sad ćemo ukratko opisati sredstva za prevladavanje gore spomenutih prepreka.

Kad se um osjeća tupim ili lijenim, treba ga animirati (potaknuti, probuditi) stimulacijom putem duhovnih vježbi. Preporučuje se proučavanje svetih spisa, raspravljanje o duhovnim temama, pjevanje ili hodočašće.

Kad se um osjeća rastresenim, aspirant ga treba umiriti strpljenjem i ustrajnošću. Razlikovanjem/razlučivanjem  aspirant  nadvladava  privrženost.  Trebao  bi  se  prisjetiti  loših posljedica                   prošle    privrženosti   svjetovnim   objektima.   Efikasan   put    do    samadhija   jest praksa/vježbanje i nepristranost. Kad uspijemo zagospodariti umom, treba ga zaštititi od daljnjeg odvraćanja/skretanja pažnje.

Što se tiče posljednje prepreke, naime, uživanja blaženstva, aspirant ne smije dopustiti svom umu da prebiva dugo u iskustvu bilo kakve prolazne sreće. Treba stalno imati na umu da je sreća koja se temelji na kontaktu subjekta i objekta prolazna. Razlikovanjem (sanskr. viveka) se treba odvojiti od svih oblika reflektiranog blaženstva, ma kako privlačni oni izgledali.

Sve ove prepreke nastaju zbog nesposobnosti uma da počiva u Brahmanu. Kad se jednom postigne cilj, nema više padanja unazad. Stoga aspirant ne bi smio popustiti u njegovim nastojanjima sve dok ne ostvari Ideal. Iskrenošću i žarom/gorljivošću, ozbiljnošću/marljivošću i ustrajnošću, strpljivošću i s ljubavi prema Idealu, on konačno nadvladava sve prepreke, velike i male, milošću Božjom i s blagoslovima svog gurua. On uživa u Blaženstvu nirvikalpa samadhija.

CILJ

Znalac Brahmana postaje Brahman. Znanje je praćeno realizacijom/ostvarenjem. Iluzija imena i oblika/formi biva uništena pa znalac nije više žrtva lažnog straha i lažnog očekivanja koji muče neprosvijetljenu osobu na svakom koraku njenog života. Za znalca Istine, viđeno, vidjelac i viđenje stapaju se u neopisivom doživljavanju Apsoluta. Svjesnost o vremenu i prostoru se zatire; okovi kauzaliteta lome se zauvijek. To je iskustvo Mira, Znanja i Stvarnosti koja je iznad svakog

razumijevanja. Grafičkim riječima Šankare33:

"Prosvijetljena osoba realizira u sebi, u stanju samadhija, beskonačnog i neopisivog Brahmana, koji je po prirodi Vječno Znanje i Apsolutno Blaženstvo, bez premca (nema mu ravna) u svijetu relativnog iskustva, koji nadilazi sva ograničenja, vječno je slobodan i bez djelovanja – poput beskrajnog neba, nedjeljivog i apsolutnog."

"Prosvijetljena osoba realizira u svom srcu, u stanju samadhija, Beskonačnog Brahmana, lišenog ideja o uzroku i posljedici, koji jest Stvarnost nedirnuta ikakvom maštarijom (imaginacijom), homogen, neusporediv, van sustava dokazivanja, potvrđen objavama Veda, i oduvijek blizak kroz manifestiranje/očitovanje Ja-svjesnosti."

"Prosvijetljena osoba realizira u svom srcu, u stanju samadhija, Beskonačnog Brahmana, koji nije podložan raspadanju, besmrtnog, od pozitivne Supstancije koja ne dopušta ikakvu negaciju, koja sliči mirnom oceanu, bez valova, te je bez imena, bez zasluga ili propusta – vječan, spokojan i Jedan Jedini."

Čovjek prosvijetljen realiziranjem Brahmana ulazi u kraljevstvo Čiste Svjesnosti. Njegov um nestaje; njegova djela asocirana s idejama o činitelju, sredstvu i rezultatu prestaju. Izlazeći iz iskustva samadhija te još uvijek opijen Blaženstvom Brahmana, on izvikuje zapanjeno:

"Kamo je otišao univerzum? Tko ga je uklonio? Kamo se stopio (integrirao, fuzionirao)? Baš sam ga malo prije gledao; je li prestao postojati? Čudne se stvari događaju! Posvuda vidim Ocean Stvarnosti ispunjen nektarom Apsolutnog Blaženstva. Nema ničega za izbjegavanje, ničega za prihvaćanje, ničega za preziranje. Ne vidim ništa; Ne čujem ništa; Ne znam ništa. Ja samo/jednostavno postojim kao Jastvo, Vječno Blaženstvo. Blažen sam ja; postigao sam Cilj svog života. Oslobođen sam pandži (zahvata, stiska) transmigracije (seljenja duše). Nisam privržen. Oslobođen sam tijela, i grubog i suptilnog. Nisam podložan raspadanju, neokaljan (čist, bez mrlja, bez greške, neoskvrnut) sam i vječan. Nisam niti činiloc niti uživatelj. Nepromjenjiv sam i van svakog djelovanja; Ja sam Suština Čistog Znanja. Ja sam doista Brahman, Jedan bez drugoga, bez premca, Stvarnost koja nema početka, iznad iluzije o "ti" ili "ja"; "ovo" ili "ono". Ja sam Suština Vječnog Blaženstva i Istina. Samo ja stanujem/prebivam u svim bićima kao Znanje i Stvarnost, njihova unutarnja i vanjska Potpora. Ja sam uživaoc i sve što se može uživati. U meni, u Oceanu Beskonačnog Blaženstva, dižu se valovi univerzuma i tonu/gube se uz igru vjetra maye. Poput neba, ja sam iznad zagađenja; poput Sunca, ja se razlikujem od osvijetljenih stvari; poput planine, ja sam nepokretan, poput oceana, ja sam bezgraničan. Nemam nikakvu vezu s tijelom, kao što ni nebo nema s oblacima; na mene nemaju utjecaja buđenje/bdijenje, sanjanje ni besano snivanje. Ja se ne angažiram u radu niti se od njega uzdržavam/odustajem. Kako da se uopće naprežem kad sam sveprožimajući, poput etera? Zasluge i propusti ne utječu na mene, ni vrućina niti hladnoća, ni dobro niti zlo. Ja niti radim niti navodim druge na to; ja niti uživam niti navodim druge na uživanje; ja niti vidim niti navodim druge na viđenje – ja sam Atman, samosjajeći i transcendentni. Neka ovo inertno tijelo otpadne, bilo u vodu bilo na zemlju; ne dira me što bi se moglo dogoditi s njim; biva li nebo unutar vrča ikad zagađeno svojstvima vrča? Neka i dođe do promjena tijela ili osjetila, desetorostrukih, stostrukih ili tisućerostrukih promjenam; ja, Čista Svjesnost, oduvijek sam slobodan. Mogu li oblaci ikad dodirnuti nebeski svod?"

"Ja sam doista Brahman, Jedan bez drugoga, koji je poput neba bez početka i kraja, u kojem cijeli univerzum, od kauzalnog do grubog, izgleda poput obične sjene. Ja sam doista Brahman, Jedan bez drugoga, Potpora svemu, koji je beskonačan u oblicima (ima bezbrojne forme i bezobličan je), sveprisutan, lišen mnogostrukosti (nije podijeljen), vječan, čist, nepokretan/miran i apsolutan. Ja

33 Vivekaćudamani, 408-410.

sam Duša univerzuma, ja sam Sve, ja sam transcendent(an). Ja sam Apsolut i Beskonačno Znanje."

Prosvijetljena osoba shvaća koliko duguje guruu, čijom je milošću postigla blistavost vrhovnog/suverenog Samosjaja (sjaja koji nije reflektirana tj. posuđena svjetlost nego neodražena svjetlost, svjetlost koja sjaji sama od sebe). Padajući ničice pred učiteljem, on(a) kaže: "O, učitelju, samo zbog svoje milosti probudio si me iz sna i potpuno si me spasio, mene koji sam lutao u nedoglednom snu, u šumi rođenja, propadanja i smrti stvorenih iluzijom, te su me svakodnevno  mučili bezbrojni jadi i teške mi je boli zadavala ružna zvijer egoizma. Pozdrav tebi, o ti velmožo učitelja! Ti neopisivi velikanu, tebe ja pozdravljam34."