Kada bismo uvijek mogli uskladiti svoju volju s Božjim zakonima, mi bismo tada mogli uživati u sreći u svakom mogućem području. Da bismo to mogli, pored mnogo drugih uvjeta o kojima smo govorili, potrebna je sposobnost da imamo želje. Kada je god ta sposobnost spriječena, bilo svjesno ili nesvjesno, mi ne možemo ispuniti naše želje. Govorili smo često da na svjesnom nivou mi možemo željeti to ispunjenje svom svojom snagom, ali faktori u nesvjesnom sprječavaju ispunjenje te želje.

Utvrdimo razliku između zdravih i nezdravih motiva u želji. Mi možemo imati savršeno opravdanu želju, ali ona ipak može biti nezdrava. Nezdrave želje čine nas napetim, a to je uvijek povezano sa strahom. To je razlog što neka učenja govore o tome da ne bismo trebali imati želje. No, nemoguće je biti živ, a nemati želje. Jedino što trebamo razlikovati što jednu želju čini zdravom, a drugu nezdravom.

Kao prvo, kad god želimo nešto u ime tog samog, to je zdravo. Ali kad god želimo nešto kao sredstvo za postizanje cilja, to može biti nezdravo. A kada se to dogodi, mi postajemo napeti zbog te želje i javlja se strah. Primjerice, ako želimo financijsku sigurnost da bismo uživali u tom stanju, u tome nema ničeg nezdravog. Ali ako želimo financijsku sigurnost zato da bismo impresionirali druge, ili da bismo smanjili naš osjećaj manje vrijednosti, tada je to nezdravo. To postaje potreba za nečim drugim, a ne za financijskom sigurnošću. Tada je cilj iskrivljen da bi služio drugoj potrebi, a ne potrebi koju je taj cilj trebao ispuniti da je bio zdrav. Mi možemo biti potpuno nesvjesni takvog našeg negativnog motiva. Mi možemo samo osjećati napetost da ispunimo takvu lažnu potrebu. Lažno objašnjenje zašto je tako važno ispuniti takvu želju, prekriva ono što u stvarnosti želimo i od nas i od drugih ljudi. Taj skriveni motiv uvijek uzrokuje strah da nećemo dobiti ono što mi mislimo da trebamo. Što je taj motiv nesvjesniji, to je želja manje zdrava i to će ona više sprječavati njeno ispunjenje.

Možemo sebe pitati što je s onim ljudima koji upotrebljavaju svoje bogatstvo da bi imali moć nad drugim ljudima, da bi bili važni, a ipak uspijevaju ostvariti svoje želje. Za to postoje mnogi razlozi, ali navedimo samo jedan. Može biti da takva osoba ima manje savjesti. Rekli smo da je savjest to jača, što smo svjesniji svoje Istinske ličnosti, dakle što smo više osvijestili i proradili ranjeno dijete u nama. Što je naša savjest jača, to ona jače bilježi naše pogreške. Mi ne možemo sebe više tako lako prevariti, tako da će osjećaj krivnje zbog negativnog motiva sprječavati ispunjenje želje. Kod manje razvijene osobe, taj glas savjesti je ušutkan i ne djeluje. Dakle, njena sposobnost da želi može djelovati i kod nečistog motiva. Što su nečisti i sebični motivi svjesniji, to sposobnost da želimo postaje jača. Jer što je pogrešni motiv nesvjesniji, to je moćnija zabrana.

Naša Istinska ličnost bilježi točno sve naše želje sklonosti i motive, iako mi toga ne moramo biti svjesni. Ako imamo pogrešne motive, koji mogu služiti sami sebi i na štetu drugima - koliko god oni bili profinjeni - kao rezultat se javljaju destruktivne reakcije. Te destruktivne reakcije zabranjuju želju, ili utječu na ispunjenje neke druge želje, i to može i ne mora biti svjesno. Duboko u sebi mi znamo da nešto nije u redu, pa osjećamo da to ne zaslužujemo. Kažnjavamo sami sebe tako da nesvjesno blokiramo ispunjenje želje.

Dakle kada želimo nešto, a motiv je pogrešan - da impresioniramo druge, da sebe učinimo većima i “boljima” i da nam drugi zavide, tada ta želja nije cilj sam po sebi, cilj je prikriven dobrim razlogom i prekriva onaj sebični. Vidimo dakle da pogrešan i štetan motiv neke želje ne mora biti otvorena zloća ili materijalna šteta koju želimo nanijeti drugoj osobi. Naša taština i potreba da budemo iznad drugih, čak i kada to činimo tako da toga nismo svjesni, dovoljni su da izokrenu naše motive i učine ih nezdravim. Ne možemo ispuniti želju i osjećamo se frustrirano. Može se dogoditi da potreba da kaznimo sami sebe ne mora spriječiti želju koja ima nezdravi motiv, no može utjecati na ispunjenje druge želje, a toga nismo svjesni.

Potrebno je da shvatimo koje su naše istinske želje. Tada ćemo često shvatiti da ono što smo svjesno mislili, da čak niti to ne želimo u potpunosti. U nama postoji dio koji želi to ispunjenje, a drugi dio se boji tog ispunjenja. Važno je tada osvijestiti taj strah od ispunjenja želje i vidjeti čega se to bojimo.

Kada kažnjavamo sami sebe zbog pogrešnih motiva to je samo jedan razlog za sprječavanje ispunjenja želje. Drugi je razlog taj što nismo spremni platiti cijenu za ono što želimo. Nesvjesno nismo spremni platiti cijenu, ne onu vanjsku nego onu istinsku. Često prenaglašavamo onu vanjsku cijenu da bismo kompenzirali sklonost da ne platimo cijenu u dubljem i stvarnijem smislu. Tako na svjesnom nivou nešto silno želimo, dok iznutra nesvjesno to ne želimo iz određenog razloga. Što je snažniji taj nesvjesni dio, to se na van više trudimo da ostvarimo želju. Nismo svjesni da ne smatramo ispunjenje želje vrijednim ako moramo platiti određenu cijenu. Primjerice, diplomirati bez da to trudom i radom zaslužimo, ili željeti ljubav a da to postignemo bez napornog rada na sebi i odnosu. Želimo nešto što ne želimo platiti.

Kada god smo nečega nesvjesni, to nazivamo nezrelošću. A nezreli ljudi žele nemoguće. Dijete ne zna da sve ima svoju cijenu. Nezreli dio nas se nada da možemo dobiti nešto bez da platimo cijenu za to. Sve dok ne postanemo toga svjesni, mi odgađamo ispunjenje naše želje.

Moramo pronaći to nesvjesno razmišljanje, moramo ga tada istražiti tako da pitamo sami sebe: »Što želimo?; Zašto nešto želimo?; Koju cijenu moramo platiti da bismo ispunili određenu želju?; Da li smo u potpunosti i bez rezervi spremni platiti tu cijenu?« Ne bismo sebe trebali prevariti da jesmo kada to emocionalno nismo spremni. Jer dok doista nismo spremni platiti cijenu, bez prinude, to ionako neće djelovati.

Kada provjeravamo svoje emocije u odnosu na određenu želju mi tražimo što to u nama sprječava ispunjenje. Jasno je da pored osjećaja da to ne zaslužujemo i naše nesklonosti da platimo cijenu, postoji veliki broj drugih razloga. Ali navedena dva su najvažniji, a svi ostali izravno i neizravno proizlaze iz njih.

Osjećaj da nešto ne zaslužujemo je osjećaj manje vrijednosti. To je rijetko osjećaj koji je zasnovan na onom što mi svjesno mislimo o sebi. Mi često niti ne znamo zašto imamo takve osjećaje manje vrijednosti i zbog čega se osjećamo beznadno. Da je to nešto što ne možemo promijeniti, mi bismo se tome prilagodili i tada bi osjećaj manje vrijednosti nestao. Ili, mi bismo to promijenili, ako se može mijenjati. Ali budući da ne znamo zbog čega se osjećamo manje vrijedni, mi se osjećamo beznadno. Jer niti jednu sigurnost nije tako teško podnositi kao nesigurnost.

Mi nikada nemamo osjećaj manje vrijednosti zbog nečega što ne možemo promijeniti. Stvarni razlog osjećaja manje vrijednosti su male nesavršenosti koje su rezultat pokušaja da prevarimo sami sebe. Dakle, kada god prevarimo sami sebe, to bilježi naša Istinska ličnost i dok taj proces nije svjestan, to proizvodi osjećaj manje vrijednosti. Što smo manje svjesni da varamo sami sebe, to ćemo se više osjećati manje vrijednima i nećemo znati zašto. Zbog toga je krajnja iskrenost prema sebi samom najvažnija crta ličnosti koja je na Putu. Biti na putu ne znači biti savršen, nego iskren prema sebi. To također znači da vidimo ranjeno dijete ili negativnost u nama bez da okrivljavamo sami sebe i da se osjećamo manje vrijednima.

Ako se vratimo na primjer financijske sigurnosti u slučaju kada imamo pogrešan motiv, kada želimo impresionirati druge. Taj će pogrešni motiv izazvati osjećaj manje vrijednosti u nama, iako je cilj naše želje bio da uklonimo osjećaj manje vrijednosti. Možemo reći da je uzrok osjećaju krivnje u nama to što varamo sami sebe. Varamo sami sebe u pogledu naših motiva: zašto želimo ili činimo određene stvari. I tako upadamo u začarani krug - zbog pogrešnog motiva mi se osjećamo manje vrijedni, pa onda pokušavamo još pojačati takav motiv. Želimo biti bogati da bismo ublažili kompleks manje vrijednosti, a onda pokušavamo biti još bogatiji. Jedini način da prekinemo takav začarani krug je da spoznamo naše motive i želje, kao i ono što uistinu želimo.

Iskrenost prema nama samima će nam dati snagu, sigurnost i samopoštovanje. To znači biti svjestan pogrešnih motiva, stavova i osjećaja, ali i znanje da to ne možemo odjednom promijeniti. Dakle, vidimo svoje pogrešne misli i osjećaje, ali činimo iz Istinske ličnosti. Osjećaji će se postupno sami mijenjati i rasti, a pogrešne misli trebamo provjeravati i tražiti istinu. Te spoznaje upotrebljavamo u svojim svakodnevnim promatranjima naših reakcija. Trebamo biti svjesni da to ne možemo odjednom promijeniti. Rast se odvija kroz takva promatranja iz različitih kutova i aspekata.

Što je spoznaja negativnosti u nama veća, to bi trebalo biti veće naše olakšanje. No, ako nas spoznaja o našim negativnostima deprimira, onda treba otkriti gdje i kako je naš stav pogrešan. Kada to razjasnimo, spoznaja o našoj negativnosti donijet će nam oslobođenje i radost.

Mnogi ljudi vjeruju da im za spoznavanje samih sebe i istraživanje svoje podsvijesti treba neko duboko znanje i da će tada otkriti nešto o sebi što je zapanjujuće. Međutim, kada krenemo u tu potragu trebamo znati da to što tražimo nije nešto o čemu nemamo slutnju. To je puno jednostavnije. Ono što tražimo nalazi nam se upravo pred nosom u našim malim svakodnevnim reakcijama i osjećajima i što uopće nije nesvjesno. Mi smo toliko navikli da na njih ne obraćamo pažnju - kako reagiramo na druge ljude, ili na određene situacije u životu, itd. - umjesto da naučimo istražiti te reakcije i upitati sami sebe što one znače. Što leži iza osjećaja u naizgled nevažnim svakodnevnim situacijama? Koji osjećaj zapažamo na početku, a što leži iza njega, itd. Tako ćemo postupno napredovati do onoga što je sakriveno na dubljim razinama. Istraživanje podsvijesti događa se jednako postupno kao i rast.

Nije lako tražiti istinu o sebi, kao i onu našu iskrivljenu i privremenu istinu. Ono što nam danas može izgledati istinito - a to može biti istinito na određenoj razini, to više ne mora biti istinito sutra ili na dubljoj razini kada steknemo dublje znanje, ne samo općenito, već i o sebi samima. Jedino kako budemo polako odstranjivali slojeve lažnosti, poluistine, iskrivljenja i zbunjenosti, naša Istinska ličnost će dolaziti do izražaja. Tako učimo tražiti istinu o sebi i malo pomalo počinjemo uživati u životu. Naučili smo također uživati u ovom ozbiljnom i iskrenom radu na sebi, bez da očekujemo i tražimo da se dogode čuda, trikovi ili prečice na putu.