Pozdrav, prijatelji kiborzi!

Zasad sam sumnjičav prema ideji da duša tijekom sna putuje po nerealiziranim sektorima prostranstva varijanti. Često sanjam upravo ono što sam jučer vidio. I to mi nalikuje na nešto što je mozak generirao u snu. Osim toga, podaci encefalograma potvrđuju da se aktivnost stanica mozga mijenja tijekom sna. Praktički sve što vidim u snu na neki je način povezano s mojim stvarnim životom, iako, ako je vjerovati vašoj hipoteci, duša može otići u bilo koje sektore u kojima može vidjeti bilo što. Naravno, razumijem da i vaše objašnjenje mehanizma sna i ono tradicionalno samo djelomično odražavaju ono što se s čovjekom opravo događa dok sanja.

Ono što ste vidjeli jučer već je prošlo i ostalo je iza materijalne realizacije, a zatim se ponovno pretvorilo u virtualno, odnosno nematerijalno. Sve što vidite u određenom trenutku, sljedeće sekunde dobiva nov oblik, a taj prošli oblik postaje prošli sektor prostranstva varijanti. Na taj način fizička realizacija proleti u metafizičkom prostranstvu, slično kadru na filmskoj vrpci koja se vrti. Jedinstvena slika materijalnog svemira postoji samo u jednom trenutku. I to nije hipoteza, nego postavka koncepcije transurfinga. Obično se za postavke (računajući i tradicionalnu znanost) uzimaju pojave kojima se trenutačno ne mogu pronaći objašnjenja i dokazi.

Što se tiče aktivnosti mozga, ondje se ponovno događaju i materijalni i duhovni procesi. Postoji i "generiranje" i "letenje". Neshvatljivo je u kolikoj

je mjeri čovjek navikao prelaziti iz jedne krajnosti u drugu i tražiti rješenje samo na jednoj strani dvostruke stvarnosti, umjesto da prihvati tako jednostavnu istinu da u svijetu istodobno postoje fizički i metafizički procesi.

To što se tijekom sna uočava aktivnost mozga, uopće ne znači da on u to vrijeme "generira snove". Funkcija mozga je uglavnom primanje i obrađivanje izvanjske informacije. Eto čime se on bavi u snu. Natalija Petrovna Behtereva, direktorica Instituta za  ljudski  mozak,  govorila  je: "Znamo o mozgu samo to da o njemu ništa ne znamo."

Ne vjerujem potpuno u tvrdnju da mozak ne može sadržati sve informacije kojima čovjek raspolaže. Stvar je u tome da nitko ne zna kako su zapravo te informacije napisane. U našoj glavi ne postoji binarni sustav - 0/1, a svaka od milijarde stanica može imati mnoštvo (možda i čak milijarde) stanja. To je golema količina. Ako se k tome primjenjuju neke metode sažimanja i slaganja informacija, mogućnosti se mogu višestruko povećati. Tvrdnja da su u mozgu "zapisane" samo adrese preko kojih se on pretvara u nekakvo polje zvuči jako lijepo, no ponavljam, osobno u to ne vjerujem u potpunosti. To mi se čini kao hipoteza u koju se jako želi vjerovati.

Jednako bi tako znanstvenici iz pretprošlog stoljeća mogli misliti da će se svi programi pomiješati unutar te čarobne kutije - televizora. Naravno, ne mogu sasvim kategorično tvrditi da mozak čuva upravo "adrese". Vjerojatno je sve složenije (a možda i jednostavnije). To zasad nitko ne zna. Međutim, pogrešno mislite da stvaram hipoteze s ciljem da temeljito objasnim strukturu svijeta - meni to ne treba, nisam znanstvenik. Transurfing nudi jednu od mogućih interpretacija istine. Ta interpretacija funkcionira, a ostalo je nevažno.

Općenito, moram vas razočarati. Čovjek ne razmišlja mozgom, već morfološkim poljem koje ga okružuje i koje se, ugrubo govoreći, sastoji od

milijun žaruljica. One se pale i gase kao na "pretpotopnom" računalu. Morfološko polje treperi, sja, prelijeva se u svim bojama - to je takozvani "misaoni  proces".

Naravno, mozak također sudjeluje u misaonoj aktivnosti, no samo djelomično. Zapravo se misli ne nalaze u glavi, već izvan nje. Razmišljanje je proces međusobnog odnosa "žaruljica" morfološkog polja i sektora prostranstva varijanti. Žaruljica se upalila - uspostavljena je veza između vašeg mozga i informacije s kojom ste se u tom trenutku povezali. Čini vam se kao da je u glavi nastala neka misao. U glavi zapravo nema ničega, osim sive želatinozne mase. Pamćenje također nema nikakvu vezu s neuronima mozga. Opet, ugrubo govoreći, kad se upali žaruljica u morfološkom polju, uspostavlja se veza s određenim sektorom prostranstva varijanti u kojem je sadržana informacija koje se, kako vam se čini, sjećate. Ako ta veza iz nekog razloga ne može biti uspostavljena, ne uspijevate se nečega sjetiti. Analogno tome i snovi ne nastaju u glavi, već se iz prostranstva varijanti projiciraju u njoj, kao na ekranu.

Što se tiče čovjeka i onoga što on zapravo jest, najuspješnijom mi se čini metafora akademika Vjačeslava Mihajloviča Bronnikova: čovjek je poput

televizora koji prenosi programe iz metafizičkog informacijskog prostranstva.

Razum nije u stanju stvoriti ništa načelno novo, može samo sagraditi novu verziju kuće od starih kockica. Otkrića crpi iz prostranstva varijanti, a

duša mu u tome pomaže budući da ima izravan pristup u prostranstvo. Sve stvaralaštvo nastaje u onim rijetkim trenucima kad razum prekida

besmislen lanac svojih logičkih zaključaka i sluša glas duše. U takvim se trenucima čovjek iz prijemnika pretvara u odašiljač. Pozdrav, prijatelji kiborzi!

Katkad moram iznijeti šokantne zamisli, no neka vas to ne plaši. Prava slika stvarnosti još je strašnija. Svijest se, na primjer (a čovjek ima još i nadsvijest), također ne nalazi unutra, već izvana. No to je već komplicirana tema koja prelazi okvire transurfinga. Općenito, transurfing predstavlja samo prve osviještene korake novorođenčeta u tom čudnom i još tisuću puta čudnom svijetu. Ako želite otići korak dulje, raspitajte se o učenjima

akademika Bronnikova. I ja sam još una samom početku puta.